Izlaganje Drage Duvnjaka sa VII stručnog skupa HKV-a o Haaškom sudu

Hrvatska presuđuje svojim generalima?

Zanimljivo je pitanje koliko Hrvati ili bolje rečeno hrvatska javnost u okvirima demokratskih mogućnosti mogu artikulirati suverenističke težnje i time utjecati na odluke Haaškog suda glede naših generala? U članku su naznačene neke teme koje su vezane za ovaj upit.

Ako je politika u svemu tome dominantna, logična je pretpostavka da političkoj opciji jake i suverene Hrvatske odgovara presuda da je general Ante Gotovina nevin, a regionalnoj opciji s elementima podjeljene krivnje, da je general Ante Gotovina kriv. Naravno generala Antu Gotovinu uzimam kao simbol svih hrvatskih zapovjednika u Haagu.

Za uvod je važno i naznačiti kakav tretman ima ova tribina u demokratskoj Hrvatskoj

1. Odnos vlasti i medija prema ovom skupu– šutnja koja mnogo govori

Svojedobna izjava sudionika s našega trećeg skupa o Haaškom sudu, odvjetnika Mišetića, još odzvanja i traži odgovor.

„..gdje su ti predstavnici hrvatske vlasti da vide što mi ovdje govorimo o haaškom procesu......“

a. tema skupa-elaboracija izdaje

Najjednostavnije je odgovor potražiti u temi ovoga skupa, koja govori o prihvaćanju hrvatskih vlasti da se u Haaškom sudu sudi najzaslužnijim stvarateljima hrvatske države pod nazivom „zajednički zločinački pothvat“ uz punu suradnju istih tih vlasti u realizaciji pravosudne farse protiv naše države. Ukratko kako bi narod jednostavno rekao, tema je izdaja vlastite domovine od strane legalno izabrane vlasti. Iako nije kompatibilno da se toj vlasti, koja je ponovno demokratski izabrana nakon počinjenih inkriminacija može uopće imputirati taj izraz , ipak s obzirom na još nerazvijen narodni demokratski duh koji je očito grubo zloupotrebljen to se može prihvatiti kao činjenica.

Ovo je rak-rana naše politike i ona ne želi da se o tome čuje, bježi od toga jer je svjesna povijesne težine čina i najradije bi da ovog skupa i nema.

b. glas savjesti

Problem je u tome što ovaj skup nije politički nego prvenstveno glas savjesti skupine intelektualaca koji po prirodi svoje humanističke svijesti moraju reagirati. Dakle, skup se ne može politički napasti i preostaje jedini mogući način da ga se jednostavno medijski prešuti. U tome možda leži odgovor na prirodno pitanje gospodina Mišetića.

c. generiranje medijske izolacije na hrvatski način

S druge strane zanimljivije je pitanje kako je postignuta takva uspješnost u medijskoj izolaciji skupa u jednom nazovimo ga demokratskom društvu, gdje se mediji grčevito bore za mrvicu bilo kakve informacije? Kako to, da se recimo nije „omaknulo“ nekim nezavisnim intelektualcima ili javnim radnicima nečlanovima HKV-a da zalutaju na ovaj skup barem iz znatiželje? Ovo se može objasniti samo na jedan način, a to je da neprisustvo vlasti i „državnih medija“ znači i nemogućnost samopromocije, a nenazočnost predstavnika vlasti znači da je ovaj skup nepoželjan i čemu onda i izazvati sebi nevolje? Ovo je već u sferi naslijeđenog komunističkog mentaliteta nezamjeranja, a nije samo načelno pitanje jer otvara krucijalnu dilemu može li prosječni Hrvat danas, s takvim mentalnim sklopom, uopće nešto javno demokratski i ponosno artikulirati i izboriti, a što nije vezano samo uz neku izravnu ugrozu njegove materijalne opstojnosti ili golu egzistenciju?

2. Politička pozadina Haaškog suda–Međunarodni projekt regionalne opcije s prepariranjem za EU

Dobru sliku o ovoj temi daju izjave nekih istaknutih aktera događanja

a. Van der Brooke – na HTV u „Najljepša vijest s ovih prostora je bila da je Hrvatska izabrala jugoslavenskog predsjednika Stjepana Mesića za svoga predsjednika!“

Ova izjava najbolje govori o stanju paralize EU politike prema ovom prostoru nakon stvaranja Hrvatske na čelu sa snažnim nacionalnim autoritetom dr. Franjom Tuđmanom. S druge strane jasno se pokazuje dobro poznavanje buduće regionalne politike predsjednika Mesića od strane EU moćnika.

b. Carla del Ponte

„Bili smo uznemireni kad smo na TV-u vidjeli onu masu ljudi s nacionalnim zastavama u Splitu povodu dočeka Gorana Ivaniševića nakon osvajanja Wimbledona.“

„Problem je u tome što je za Hrvate general Ante Gotovina nacionalni heroj.“

c. Serge Brammertz

novi haaški glavni tuzitelj Serge Brammertz (1962., Eupen, Belgija)

"..Prije svega, mandat Suda nikada nije bio da sudi svima za koje se sumnja da su počinili ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji. Zadaća Suda je usredotočiti se na one najodgovornije. To znači da će Sud, do trenutka kad zatvori svoja vrata, završiti kazneni progon više od 120 osoba. Međutim, mnogi osumnjičeni za ratne zločine nalaze se i danas na prostoru bivše Jugoslavije, i lokalna pravosuđa moraju voditi sudske postupke protiv što većeg broja tih osoba. Mislim da je to jedini način da se postigne trajni mir i stabilnost u regiji. Drugi razlog zbog kojeg je važno voditi sudske postupke za ratne zločine na lokalnoj razini jest činjenica da se Den Haag nalazi daleko od regije bivše Jugoslavije..."

.."Događaji koji se odnose na predmet Gotovina, Čermak i Markač vrlo su važan dio nedavne hrvatske povijesti i nadam se da će presuda pomoći hrvatskoj javnosti da bolje razumije što se dogodilo 1995..."

Bez posebnog komentara vidljivo je da i sami akteri Haaškog sudovanja priznaju da ih prvenstveno zanimaju političke posljedice pravosudnog procesa odnosno usklađenost sudskih odluka s glavnom EU političkom opcijom koja je evidentno bila zamišljena prije stvaranja samostalne države Hrvatske. Treba uočiti u njihovim izjavama i činjenicu da budno prate događanja u Hrvatskoj posebno glede stanja nacionalne svijesti koja jest i najveća nepoznanica. Pušu i na hladno jer su se teško opekli podcjenjujući hrvatsko nacionalno biće kad su odobrili Miloševićevoj soldateski da odradi u Hrvatskoj svoj „regionalni“ zadatak pokoravanja Hrvatske.

3. Inverzija stvarnosti i denacionalizacija duha - priprema za haaške presude i političke poteze dan poslije

Kako Haaški sud i regionalna EU politika idu u paketu, pokrenut je i niz mjera u Hrvatskoj koje trebaju stvoriti društvenu klimu da se ta politika implementira u stvarnosti. Navode se neki bitniji politički zahvati koji se provode, a bez šireg komentara s obzirom da se radi o općepoznatoj stvari  Akteri su mediji  nevladine udruge i sama vlast, uz sufliranje moćnih faktora izvana.

Efekti ovih mjera budno se prate, procjenjuje se političko stanje u Hrvatskoj radi usklađivanja tajminga Haaškog suda, a moguće i samih presuda. I otezanje rada Haaškog suda može se protumačiti kao iščekivanje jednog izrazitijeg društveno-političkog trenda na ovim prostorima, kako se presudama ne bi polučili efekti suprotstavljeni političkoj zbilji na terenu.

Navedene mjere su neke od najvažnijih, a treba naglasiti da su međusobno vrlo dobro sinkronizirane.

a. ocrnjivanje Domovinskoga rata

b. detuđmanizacija i titoizacija

Uza sve što se pod tim navodno podrazumjeva zanimljiva je imputacija da je predsjednik Tuđman bio diktator. Takva nebuloza se vrti u javnosti, a ne želi se pojasniti da je autoritativni način upravljanja (ako se tako mora nazvati), jedini mogući u uvjetima rata i latentne opasnosti od rata - istočna Slavonija i Baranja pripojene su tek 1998 godine.

Tu se i snažno apostrofira navodna politička izolacija Hrvatske u tom razdoblju što bi značilo da tih nekoliko EU-sila kojima je predsjednik Tuđman onemogućio regionalne projekte što su ih provodile preko Miloševića, predstavljaju snagu u svjetskim razmjerima. Te zemlje drže da Hrvatska ne može bez njih i da im mora podrediti svoj suverenitet.

c. defetizam u funkciji pasiviziranja društva

d. nacionalizam prikazan kao anakrona i opasna pojava

e. aktualizacija povijesne fašistoidnosti Hrvata

Tu je posebno zanimljiv dio programa koji se bavi povezivanjem tobožnjeg neoustaštva sa stvaranjem hrvatske države i suverenističkom politikom dr. Franje Tuđmana. Dakle ne radi se o strahu od rehabilitacije povijesti, već o perfidnoj igri kojom se ustaštvo prikazuje dijelom aktualne hrvatske stvarnosti i to kao atribut onog dijela društva koji zagovara suverenističke ideje, da bi se s njima lakše obračunalo.

f. floskula o međunacionalnoj mržnji kao uzroku Domovinskog rata

Ovo je podmetnuto da se prikrije glavni uzrok rata, a to je projekt stvaranja manje Jugoslavije ili Velike Srbije, ovisno o mogućnostima. Kad se to jasno kaže, onda i rat dobiva poznatog agresora, a to je Srbija skrivena iza imena socijalističke Jugoslavije. Ovo je važno, jer ako sve uspiju svesti na međunacionalnu mržnju, onda smo i svi automatski izjednačeni u krivnji.

g. EU lažna predstava

Regata za EU i općenito utrkivanje za ulazak je izmišljotina. Ulaskom Bugarske i Rumunjske je taj interes zacrtan i on nije upitan. Izjednačavanje cilja ulaska u EU sa stvaranjem hrvatske države je politička inverzija u cilju otupljivanja kritičkog pristupa ulaska u EU i stvaranja klime da je Hrvatska država tek prijelazna tvorevina k uzvišenom cilju ,a to je EU koja nas lišava teškoća i mora koje sada imamo. Dakako ovo upućuje na besmisao nacionalnog zanosa i jeftinu predaju nacionalnoga suvereniteta

h. prikrivanje važnijih politički neodgovarajućih događaja

U uvodu je rečeno da se ovaj skup mediski prešućuje, a prešućuje se ili minorizira kandidatura dr Miroslava Tuđmana. Velika izborna pobjeda Branimira Glavaša osuđenog za „ratne zločine“ medijski se modificira s tendencijom da se taj „kriminalni“ element ne spominje, jer upravo to jeste stvarno europska senzacija i to vrlo nepovoljna za aktualnu vlast, itd.. Ovdje naša vlast pokušava dokazati svojim naredbodavcima da je djelotvorna u provođenju svojih zadaća, da nema ozbiljnih oponenata, drži sve pod svojom kontrolom i zaslužuje njihovu podršku.

i. nasilno odbacivanje kršćanskih vrijednosti

Hajka na Crkvu kao zaostalu i silovanje javnosti vrijednostima koje to nikako ne mogu biti jest programirana. kršćanske vrjednote našeg naroda nije poželjno po medijima čak ni javno braniti, a niti se u pregovorima s EU pokušava očuvati ta naša povijesna odrednica. Mlakost hrvatskoga društva, koje se voli kititi kršćanskim vrijednostima, dovodi do pitanja u kojoj je mjeri društvo već iskvareno. Kad netko otima materijalna dobra, onda je uočljiv i neki otpor, ali zajedničko moralno dobro koje se očituje u stoljećima njegovanom sustavu moralnih vrijednosti - svatko može rušiti. Kaže se: nek o tome brine pravna država. A lažna je država koja tehnički sankcionira moralne devijacije koje ni sami njezini žitelji ne prepoznaju kao takve i ne bore se za njih osobno.

Ovo su samo neke od važnijih napomena, navedenih radi spoznaje širine i sveobuhvatnosti projekta denacionalizacije Hrvatske.

4. Hrvatski suverenistički odgovor- da Tuđmanu – ne Titu - moguć?

Može se zaključiti da o stanju u Hrvatskoj u velikoj mjeri ovisi politika velikih prema ovom području, a uz to su vezane i presude u haaškom Sudištu. Sigurno je da veliki hoće trajno stabilnu regiju jer to traži i kapital i vojni interes NATO-a. Hoće li se na putu tom višem interesu dati prednost potpunoj nacionalnoj afirmaciji Hrvatske ili će se tražiti rješenje u zajedništvu s „bliskim“ nam susjedima, zavisi najviše o nama . Ako znamo da je Tuđman bio najveća prepreka regionalnom političkom rješenju i praktički ju onemogućio, onda je jasno da je Tuđman ključ i da to prezime i danas simbolizira hrvatsku suverenističku težnju .S druge strane odbacivanje Tita kao simbola regionalne povezanosti, te Mesićeve titoizacije, pokazuje da je narod svjestan da vraćanje na nezdrava regionalna povijesna rješenja nikome ne donosi dobro.

Tri navedena elementa po meni najsnažnije određuju suverenističku opciju koja se ne će moći zanemariti, ali je veće pitanje je li Hrvatska danas sposobna na takav odgovor koji nalazim prvenstveno u sljedećim mogućim događajima:

a. izbor predsjednika s jasnom suverenističkom, tuđmanovskom porukom

b. skidanje imena Trgu maršala Tita u Zagrebu

c. formiranje snažne nacionalne stranačke treće opcije, protiv dvostranačkog monolita HDZ-SDP kao predstavnika strane sluglanske politike

5. Zaključna misao - Hrvati presuđuju i sebi i svojim generalima

Zbog navedene isprepletenosti međunarodne politike, Haaškog suda i društveno-političke situacije u Hrvatskoj, može se zaključiti da Hrvati u velikoj mjeri odlučuju o svojoj sudbini, a time i o sudbini naših generala u Haagu i, ne zaboravimo, i generala HVO-a iz BIH.

Naš suverenistički odgovor dajemo na budućim predsjedničkim izborima, lokalnim izborima i svim javnim i masovnim istupima kojima iskazujemo samopoštivanje, ljubav i privrženost svojoj domovini i onima koji su ju stvarali.

Drago Duvnjak, dipl. ing.