Goran Granić: Međunarodni sud u Haagu - pravo, pravda ili politika 

Uvod 

U hrvatskoj javnosti se kontinuirano vode polemike o Međunarodnom sudu za ratne zločine u Haagu i njegovom radu. Pravda ili politika, potreba ili ne, ključne su dvojbe oko određenja prema Sudu i njegovom radu. To je svakako najvažnije političko pitanje od razdoblja njegova osnivanja.

U referatu ću iznijeti svoja razmišljanje o Sudu, kao zagovornik međunarodnog suđenja za ratne zločine, zastupnik u Hrvatskom saboru od 1992. do 1995. godine i prvi čovjek u Vladi Republike Hrvatske od 2000. do 2003. godine zadužen za suradnju sa Sudom.  

Odmak od tri godine od aktivnog odnosa sa Sudom pomogle su mi da učvrstim svoj stav o jednom važnom pitanju međunarodnog prava i jednako tako važnom pitanju hrvatske prošlosti i budućnosti.
 
Koristeći se svojim iskustvom u izradi znanstvenih analiza, obradio sam pitanja uspostave, misije, organizacije Tribunala, metoda rada Tužilaštva i političkog utjecaja na rad Tribunala. Mislim da ovaj rad može dati podloge za znanstvena istraživanja na temu rada Suda, koja su nužna i koja će se vjerojatno u budućnosti i raditi. U zaključnim napomenama predlažem određene inicijative.

Osnovna načela

Za valorizaciju Haaškog suda i posljedica njegovog rada navest ću osnovna načela na kojima sam postavio i izgrađivao svoj odnos prema Sudu. Iako bi se moglo navesti više važnih načela izdvojio sam sljedeće:

Društveni odnos prema ratnom zločinu u Domovinskom rat, bez obzira na činjenicu da smo žrtve agresije i svih oblika ratnog zločina prema civilima, ranjenicima i zarobljenicima, mora nedvojbeno osuđivati svaki zločin jednako prema Hrvatima i nesrpskom stanovništvu tako i prema agresorima i njihovim pomagačima. Hrvatsko pravosuđe treba ustrajati na načelu da svaka žrtva dobije zadovoljštinu u osudi počinitelja, bez obzira koliko to trajalo i kontinuirane pritiske, međunarodne i domaće, da se što prije zatvori ta stranica.

Uspostava Tribunala i njegova misija

Tribunal je uspostavljen političkom odlukom Vijeća sigurnosti UN-a, temeljem glave VII. Povelje Ujedinjenih naroda kojom se uređuje djelovanje u slučaju prijetnje miru i čina agresije, te je kao takav i nametnut zemljama bivše Jugoslavije. Političkom voljom Vijeća sigurnosti određena je misija i karakter rada Suda. Tako je kao jedna od zadaća Suda, rezolucijom Vijeća sigurnosti UN 827, postavljena i „uspostava i održavanje mira na području bivše Jugoslavije“. Osnivanja Suda prethodilo je razdoblje pokušaja međunarodne zajednice da očuva Jugoslaviju po svaku cijenu, pa i cijenu ograničenog rata JNA u nametanju mira i održavanja državnog okvira Jugoslavije. Neuspjeh tog projekta, rat sa svim svojim dimenzijama i posljedicama, zločini koji su se dogodili te politički interesi utjecajnih zemalja, odredili su karakter misije Suda. Za rad Suda, a još više za posljedice njegovog rada ili nerada, sa stanovišta Hrvatske bitno je istaknuti: Sud je osnovan sa zadaćom da njegov rad doprinese uspostavi mira na prostoru bivše Jugoslavije.

Izostanak agresije s popisa ratnih zločina za koje je Sud nadležan, ključni je nedostatak misije Suda jer je time izostalo kvalificiranje rata kao najvećeg zločina iz kojeg su proizašli svi ostali zločini na području Jugoslavije. Samo su presude u kojima bi bila utvređena odgovornst za vođenje agresivnog rata mogle staviti sva ratna zbivanja i počinjene zločine u ispravan kontekst. Potvrda ove teze je u tome što nije optužen vrh JNA i odgovorni za agresiju, koji su imali slobodne ruke da u vremenski ograničenom ratu nametnu mir. Upravo je ova činjenica spriječila Sud u ostvarenju njegove glavne misije, jer mu nije dozvolila da postavi sve zločine u ispravan kontekst. Zamislimo kako bi izgledalo suđenje u Nurnbergu da nije bilo moguće suditi za agresivni rat te da je suđeno svim stranama istovremeno čiji su pripadnici počinili ratne zločine.

Organizacija Tribunala

Drugi bitni nedostatak je što su pod istim krovom smješteni i Tužiteljstvo i Sud. Pragmatičnost u postavljanju koncepta rada pravosudnih institucija je nedopustiva te je proizvodila zbunjenost i sumnju u nepristranost rada Suda. Medijska nadmoć Tužiteljstva u odnosu na Sud proizvodila je u javnosti učinak da su optuženi unaprijed krivi, čim je Tužiteljstvo podiglo optužnicu.

Rad Tužiteljstva

Politički utjecaj na rad Suda

Pod političkim utjecajem može se smatrati i promjena odnosa prema ratnim zločinima koje su počinili Bošnjaci nakon 11. rujna 2001. godine, kada se promijenio odnos prema njima od žrtve do odgovornih za ratne zločine.

Različiti karakteri političkog utjecaja imali su posljedice na položaj optuženih, ali i položaj Republike Hrvatske. Kao pozitivan utjecaj može se navesti da je rad Suda u Haagu pokrenuo nacionalne pravosudne sustave u Hrvatskoj, BiH i Srbiji da procesuiraju odgovorne za ratni zločin. 

Zaključne napomene

1. Međunarodno suđenje za ratni zločin doprinijelo je da se u Hrvatskoj i BiH kao žrtvama i Srbiji kao agresoru i pravnom slijedniku JNA, započne mijenjanje odnosa prema ratnom zločinu i izgradnja društvenog odnosa o neprihvatljivosti ratnog zločina bez obzira koja ga je strana počinila. To je jedan od najpozitivnijih rezultata osnivanja Suda i važan je za Hrvatsku zbog njene prošlosti i podijeljenosti koje su izazivale različiti tretman ratnih zločina i posljedica koje su zbog toga građani različitih političkih opredjeljenja trpili.

2. Političke odluke Vijeća sigurnosti UN-a kod osnivanju Haaškog suda u kojim su spriječili pravu kvalifikaciju rata na području Hrvatske i BiH, usmjerili su rad Tužiteljstva na kvalifikaciju građanskog rata i podjelu odgovornosti te onemogućili da se dosegne i pravda, kao jedan od najvažnijih ciljeva suđenja za ratni zločin.

3. Povjeravanje vrlo zahtjevnih poslova suđenja za ratni zločin privremeno organiziranoj pravosudnoj instituciji i k tome pod jednom administrativnom upravom, dodatno su onemogućili izvršenje pravde.

4. Uspostavljena metoda rada Tužiteljstva (etnička podjela istražnih timova) i uključivanje obavještajnih službi i njihovih kadrova u istrage i koncipiranje optužnica, omogućili su provođenje političkih ciljeva Tužiteljstva, ali su povećali nepovjerenje prema Sudu.

5. Za konačnu ocjenu rada Suda u odnosu na Hrvatsku treba pričekati jer se čeka suđenje hrvatskim generalima. Dominanta pozicija Tužiteljstva u prethodnom razdoblju i političke zadaće u podizanju optužnica ne moraju naići na potporu Suda.

Odgovor na pitanje koliko je Sud u Haagu pravo, pravda ili politika nije jednoznačan, jer je on od svega po malo. Ako se pođe od toga da je zadaću Suda odredila politika, onda stoji zaključak da je ona značajno utjecala na njegov rad i da se s pravom može zaključiti da neće donijeti pravdu.

Poželjno je da se što prije pokrene znanstveni projekt o radu Haaškog Tribunala kako bi se s pravnih i povijesnih gledišta razmotrile teze iznesene u ovom radu, kao i druga pitanja koja se na temu Suda u Haagu cijelo vrijeme postavljaju, a u cilju utemeljenog pozicioniranja Suda i posljedica njegovog rada.

Također bi bilo važno potaknuti osnivanje nezavisne međunarodne pravne ekspertne skupine koja bi istražila i dala svoje mišljenje o ulozi i odgovornosti Vijeća sigurnosti UN u ograničavanju i usmjeravanju rada Tužilaštva.

dr. sc. Goran Granić