Željko Sačić na tribini Hrvatskog kulturnog vijeća "Velika čistka 2000. godine, metode i ciljevi"

Povratak na boljševizam

Demokratskom promjenom vlasti, te 2000. godine, i formiranjem novoizabrane Vlade RH, pod vodstvom premijera Ivice Račana, kao i imenovanjem Šime Lučina za ministra unutarnjih poslova RH, započeo je u MUP-u RH, grubi, revanšistički i političkom nesnošljivošću motiviran bezobzirni progon stručnih, moralnih, domoljubnih i zakonu odanih državnih službenika i namještenika, kao i svih tamo zatečenih državnih dužnosnika (zamjenika, pomoćnika i savjetnika ministra te državnog tajnika) pod parolom tzv. "detuđmanizacije“ i "depolitizacije“ policije. 

Napominjem da su tadašnji državni dužnosnici bili svjesni novonastalih političkih okolnosti te da su dali ostavke ili stavili na raspolaganje svoje mandate, no način na koji je to tadašnji ministar Lučin najavio, zatražio i odradio, bio je u najmanju ruku neprimjeren, nekorektan i boljševički netolerantan, što je bio samo uvod u dramu sa višeslojno štetnim posljedicama za čitav sustav naše unutarnje sigurnosti, sve tadašnje djelatnike MUP-a RH, te najvažnije, štetan za ukupnu sigurnost građana i njihove imovine u Republici Hrvatskoj, o čemu na kraju krajeva govore i rezultati demokratskih izbora 2003., ali i statistički pokazatelji o stanju i kretanju kriminaliteta tih godina. 

Željko Sačić

Odmah nakon te smjene državnih dužnosnika u proljeće 2000.godine, slijedio je drugi val smjena na razini 20 policijskih uprava. Redom su smijenjeni svi načelnici PU (osim jednog), kao i većina njihovih zamjenika, pod već rečenom parolom "detuđmanizacije i depolitizacije policije“.

Nije mi namjera nikoga osobno diskreditirati i vrijeđati na subjektivnoj razini, već želim istaknuti objektivne činjenice, kontekst vremena, okolnosti, i nekompetentnost glavnih aktera ove revanšističke epizode, igrane od predstavnika demokratski izabrane, tada nove vlasti, naspram zatečenih policijskih, državnih službenika i namještenika u našem MUP-u RH.  

Suprotno javnim najavama da revanšizma neće biti, i našim (očito nerealnim) očekivanjima, te proklamiranoj toleranciji i političkoj snošljivosti, na radna mjesta svih smijenjenih pomoćnika ministra, načelnika i policijskih rukovoditelja imenovani su ljudi iz partijskih tijela SDP-a, ili drugih vladajućih stranaka tadašnje šesteročlane koalicijske Vlade, bez ikakvih policijskih iskustava i odgovarajuće školske spreme, npr. Ranko Ostojić je imenovan na mjesto načelnika PU Splitsko dalmatinske, a potom, već nakon šest mjeseci "policijskog“ rada, protivno elementarnim radnopravnim i načelima policijske, posebno kriminalističke struke, imenovan je i Ravnateljem svekolike hrvatske policije. Nažalost, to je bio obrazac ponašanja tadašnjeg policijskog vrha i u Rijeci te u mnogim drugim Policijskim upravama diljem Hrvatske. 

No, u nedostatku takvih stranačkih kadrova, posezalo se i za unutarnjim "zdravim“ snagama policijskih rukovoditelja iz, dotad, uglavnom nezamijećene policijske rukovodeće razine. Ne želim danas te ljude omalovažavati, ali prema zabilježenom sjećanju i njihovim javnim istupanjima, glavna im je prednost bila: brza promjena političkih stavova, “samokritično priznavanje svoje zablude“, javno kritiziranje, vrijeđanje i omalovažavanje svih dotadašnjih rukovoditelja, postojećeg ustroja, postignutih rezultata, kao i omalovažavanje ukupnog državnog sustava, osobito hrvatskih branitelja, pripadnika Specijalne policije MUP-a RH, od čijih su rezultata imali neposredne ili posredne koristi svi zaposlenici MUP-a RH, kako tada, tako i dan danas (npr. upis dionica, odlikovanja, status branitelja, ratnih vojnih invalida, vojni činovi i dr.).

Zanimljivo je da se nas iz Specijalne policije i danas mnogi bivši rukovoditelji javno odriču, što stvara dojam da smo mi Specijalci "dežurni“ samo za polaganje računa pred domaćim i Haškim sudom za policijsko postupanje ili nepostupanje tijekom Domovinskog rata. No, svi oni žele naše ratne zasluge i ratne puteve baštiniti i njima se dičiti.

Dakle, te naše samozatajne i nenametljive kolege, netom otkriveni novi policijski šefovi, kao "pošteni, perspektivni i nepolitični“ državni policijski službenici, odmah su zaboravili kada i na koji način su stekli sva svoja tadašnja stručna znanja i kako su ostvarili osobni karijerni napredak unutar MUP-a RH.  

Istodobno su apologetski, u svakoj prilici i javno glorificirali nepogrešivost postupaka tadašnje Vlade RH, SDP-a i samog ministra Lučina. Vrlo revno su se uključivali i nudili svoja "stručna saznanja“, nesebičnu pomoć za kazneni progon i kriminalistički obračun sa mnogim hrvatskim braniteljima, jer je to bilo tada u trendu, sa gotovo potpunim zanemarivanjem kaznenog progona agresora i njihovih ratnih zločina na nemjerljivu štetu građana Republike Hrvatske.

Epilog tih postupaka naših tadašnjih državnih, posebno "policijskih stručnjaka“ i policijskih tijela nam je i danas vidljiv.

Riječju, od tih ljudi tražilo se da se ponašaju nedostojno, jadno, nečasno, politički manipulirano, nehumano i protuprirodno. Nažalost sve su te modele ponašanja oni prihvaćali, kako danas govore, iznuđeno i pod prijetnjom otkaza, neizvjesne egzistencije i dr. Možemo i prihvatiti dio argumenata, ali ipak, koja je cijena ljudskog dostojanstva?

Dakle, stručna sprema, sudioništvo u Domovinskom ratu i dotadašnji radni rezultati u MUP-u RH kod zatečenih policijskih službenika, nisu bili kriterij za napredovanje i ostanak u službi.

Naprotiv, to im je uglavnom bila mana, jer se u toj fazi "depolitizacije“, svaki dotadašnji uspjeh u policijskoj službi i uspješna policijska karijera tumačila, isključivo kao posljedica političkog utjecaja i protežiranja, što je naravno u najvećem broju slučajeva bila zlonamjerna i neopstojna teza i velika zabluda sa štetnim posljedicama za mnoge čestite, hrabre, odgovorne te domoljubne policijske službenike i policijske rukovoditelje.

Već nakon nekoliko mjeseci ministrovanja, ministar Lučin se javno hvastao, kako je otpustio, smijenio, naprasno umirovio i kazneno prijavio oko 800 policijskih rukovoditelja (gotovo sve!!) na svim rukovodnim razinama od načelnika policijskih uprava, načelnika Odjela, šefova Odsjeka, zapovjednika policijskih postaja, šefova smjena, dežurnih u Policijskim postajama do vođa policijskih patrola, srednjoškolskih profesora, odgajatelja i dr.  

Međutim, ministar ni njegovi tadašnji suradnici nisu rekli pred hrvatskom javnošću glavnu stvar - što je bio glavni kriterij za te smjene, otkaze i umirovljenja?

Sasvim sigurno kreatori i provoditelji takve "kadrovske politike“ izrazili su revanšistička, političkom isključivošću motivirana, socijalno, moralno i nacionalno potpuno neosjetljiva stajališta prema dojučerašnjim policijskim kolegama, suborcima, udovicama poginulih u ratnim akcijama, ratnim vojnim invalidima, dugogodišnjim pričuvnim policajcima, posebno prema pripadnicima Specijalne policije.

Manji broj njih (oko 30-tak pripadnika Specijalne policije) nije imao stečenu srednju školsku spremu, no, njima nije pružena životna i profesionalna šansa da u okviru radnog odnosa završe srednju školu, unatoč činjenici da su tijekom višegodišnjeg sudjelovanja u Domovinskom ratu stekli najviša ratna odlikovanja, i status ratnih heroja u svojim ratnim Postrojbama, boreći se za suverenitet Republike Hrvatske, slobodu svih hrvatskih građana i opstanak hrvatskog naroda.  

Taj glavni razlog smjena, umirovljenja i masovnih otpuštanja se ipak nije javno mogao reći, jer, prema mojim saznanjima, razlog za ta otpuštanja, smjene i neosnovane kaznene progone, bila je isključivo politička netolerancija prema svima koji su stvarali, branili i oslobađali Republiku Hrvatsku, ili su u tom državotvornom povijesnom procesu na bilo koji način uspješno sudjelovali.

Da je tomu tako, danas svjedoče tisuće pravomoćnih presuda Upravnih i Ustavnog suda RH, koji su na tužbe više od 3500 nepravedno otpuštenih policajaca u tom vremenu, presudili da (u tim rješenjima o otkazima ) uopće nisu bili jasno, primjereno i zakonito definirani kriteriji po kojima su ti naši politički stradalnici - policijski službenici otpušteni sa svog radnog mjesta, i proglašeni viškom u MUP-u.  

Ne zaboravimo i ponovimo da su ti "prezreni i otpušteni“ bili prvi redarstvenici, dugogodišnji i hrabri domoljubi policajci specijalci, policajci, pričuvni policajci specijalci, udovice i djeca poginulih hrvatskih branitelja, kuhari, spremačice, skladištari i drugi, primjerice, profesori i odgajatelji na Policijskoj akademiji.

U tim hladnim revanšističkim procesima, sa vidljivim elementima sustavnosti, iznimno loše su prošli i tadašnji MUP-ovi pripravnici, njih oko 140 sa diplomama Pravnog, Ekonomskog, Filozofskog i drugih fakulteta, te Više i Visoke policijske škole, koji su unatoč već položenim državnim stručnim ispitima i netom odrađenom pripravničkom stažu u trajanju od 14 do 16 mjeseci, doslovce otjerani na ulicu ili na burzu.

Toliko o tadašnjoj javno promoviranoj akciji Vlade premijera Račana, pod geslom "s faksa na posao“.  

Istu "kalvariju“ je prošla i cijela generacija (njih oko dvijestotinjak) kadeta Srednje policijske škole, kojima se, unatoč jasnim zakonskim i ugovornim obvezama, nasilno ukidaju sva stečena prava te se nakon uspješnog dvogodišnjeg školovanja u Zagrebu upućuju kućama, kod roditelja, bez riješenog radnopravnog statusa, na višemjesečno čekanje.

Kakvo li je to bilo vrijeđanje i omalovažavanje mladih ljudi i njihovih roditelja uz etiketu da su svi inficirani "HDZ-om i Tuđmanovštinom“ - što god to trebalo značiti.

Rezultat takvog stava ministra Lučina i njegovih suradnika, bio je očekivan - dekretno ukidanje tadašnje Policijske škole, stopiranje svakog daljnjeg upisa u Policijsku školu, kao i ukidanje redovnog studija na Višoj i Visokoj policijskoj školi u Zagrebu, a diplomanti koji su u to vrijeme diplomirali na Visokoj policijskoj školi, također su intenzivno upućivani "s faksa na burzu“.  

 To je izazvalo niz osobnih drama, čak i naprasnih smrtnih slučajeva, jer su se tadašnjim srednjoškolskim profesorima i profesoricama sa dugogodišnjim učiteljskim iskustvom, te policijskim odgajateljima, nudila (za one sa posebnom srećom) potpuno neodgovarajuća radna mjesta, npr. za suzbijanje zlouporaba droga, suzbijanje krađa, nuđena su im radna mjesta neovlaštenih namještenika, knjižničara, vatrogasaca, zaštitara, zatvorskih čuvara, a najčešće burzu rada ili otkaz, kao "višak u MUP-u“.

U periodu od 2001. godine do 2003. godine, tadašnji ministar i njegovi suradnici su svojom osebujnom i poticajnom "kadrovskom politikom“ uspjeli motivirati čak 30 doktora odnosno magistara znanosti, sa visokim ili najvišim stupnjevima nastavnih zvanja visokoškolskih nastavnika, da trajno napuste Policijsku akademiju i potraže zaposlenje na drugim Fakultetima ili visokoškolskim ustanovama, čiji gubitak naša Policijska akademija nije i neće još dugo, dugo nadoknaditi, a najvažnije, nema ni formalnopravnih uvjeta za svoje ponovno etabliranje u našoj Akademskoj zajednici.

Pod takvom frustracijom neraspoređenih i otpuštenih policajaca, nastao je spontani javni prosvjed na području svih kontinentalnih policijskih uprava, od Varaždina, Bjelovara, Osijeka, Vinkovaca, Županje, Slav.Broda, Požege, Siska, Gospića i Zagreba, što je na kraju izazvalo javni prosvjed ovih ogorčenih ljudi, preciznije, preko tisuću nepravedno otpuštenih policajaca na Markovom trgu, koji je uz upotrebu policijske sile , doduše neuspješno, nekoliko puta trebao biti ugušen.

Stoga je taj jedinstveni prosvjed trajao, uz svesrdnu pomoć svih građana, posebno građana Grada Zagreba čak 500 dana, a u jednom trenutku su se hrabri i uporni prosvjednici morali kao azilanti skloniti od tadašnje represije čak i u prostorije crkve Sv.Marka, o čemu postoje mnogi tragovi i javni dokumenti, na sramotu tadašnje Vlade, ministra Lučina te njegovih suradnika.

Već 2001. godine, donesen je formalnopravno novi "Ustroj MUP-a ", kojim su "legalizirane“ sve ove čistke u MUP-u, ali je i zamijećen suprotan proces, nepotrebno i neargumentirano povećanje broja rukovoditelja u MUP-u te na razini PU.  

Rasformirana je, odnosno "reformirana“ Specijalna policija MUP-a, a vrhunac susretljivosti pokazan je prema jednom broju naših suboraca, jer su raspoređeni, nakon petogodišnjeg ratovanja, na radna mjesta interventnog policajca, dakako uz smanjena primanja i nerijetko izvan mjesta svojeg boravišta.

Nije se pokazala očekivana osjetljivost na činjenicu da se ipak radi o pripadnicima autentične i prve organizirane obrambene oružane sile Republike Hrvatske, da bi trebalo takove policijske službenike posebno educirati i prekvalificirati, doškolovati i učiniti korisnijim u sustavu MUP-a. Naprotiv, na skupnim sastancima novi policijski šefovi poručivali su im “..vi specijalci zaboravite Domovinski rat i vaše zasluge u tom ratu, to je daleka prošlost, nalazimo se u novim političkim okolnostima, od vas se očekuje da ..itd…itd.. “  

Kako spomenuh, ustrojena su umjetna rukovodeća radna mjesta radi političkih uhljebljenja istomišljenika, tipa “pomoćnik zamjenika načelnika“, “načelnik Ureda načelnika“, pomoćnik pomoćnika načelnika“, i slično, ali najvažnije, ključna ustrojbena pitanja, primjerice, ustroj učinkovitog (posebno naglašavam, učinkovitog, jer na papiru takav Odjel i sad postoji unutar MUP-a) policijskog tijela-Odjela za suzbijanje organiziranog kriminala, nije uspostavljen tada, a nažalost ni do današnjeg dana.

U tom periodu vidi se sva licemjernost tadašnjeg vodstva MUP-a RH, jer istodobno sa otpuštanjem prvih hrvatskih redarstvenika, policajaca specijalaca, visokoobrazovanih vježbenika sa ispunjenim svim formalnopravnim uvjetima za prijem u stalni radni odnos u MUP-u, pokreće se obrnuti proces, mimo propisane procedure, protuzakonito i bez javnih natječaja prima se nekoliko stotina novih ljudi na radna mjesta u MUP-u. Naravno, sve to uz blagoslov i po preporukama čelništva SDP-a, uz minoran utjecaj drugih koalicijskih političkih stranaka.  

Tada se ponovno oživljava i Policijska akademija, ustrojava se novi Tečaj za policajce, ali ovaj puta po drugačijim, neobičnim, kriterijima za odabir polaznika, sa glavnom značajkom da je sudioništvo očeva tih mladih kandidata u Domovinskom ratu smatrano teretom, manom i neformalnom smetnjom (u stilu: izraženi nacionalizam i potencijalni ratni zločinci) za prijem na Tečaj.

Takvim kadrovskim potezima tadašnjeg vrha MUP-a definitivno se izmijenila kadrovska slika, a djelomično i socijalna, nacionalna te politička struktura zaposlenika MUP-a RH, na svim razinama djelovanja. Da apsurd bude veći, nevjerojatno ali istinito, danas je na snazi javni natječaj kojim se daje mogućnost stalnog zaposlenja u MUP-u RH više od tisuću policijskih pripravnika, jer sve potrebe ukazuju na nedostatak više od 3500 policajaca i visoko obrazovanih kriminalističkih službenika, i to po sistematizacijskom aktu iz 2001.godine  

No, to nije sve.

Tu nije kraj nezakonitostima, nemoralu i nepravednim potezima tadašnjeg čelništva MUP-a RH. Već spomenutim socijalno neosjetljivim, sustavno smišljenim, licemjernim i perfidnim potezima usmjerenim na "kadrovsku obnovu“ i izmjenu kadrovske strukture MUP-a, treba pridodati i niz drugih iznimno štetnih i svakako kažnjivih ponašanja tadašnjeg vodstva MUP-a, primjerice:

-zloupotreba položaja i samovoljno donošenje odluke o suspenziji, odnosno nepoštivanju odredbi Kolektivnog ugovora između Vlade RH i zaposlenika MUP-a RH (naknade za godišnji odmor, prekovremeni rad, rad nedjeljom, blagdanom i praznicima,) što je izazvalo na desetine tisuća tužbi i pozitivnih sudskih presuda sa enormnom financijskom štetom za proračun RH i Ministarstva unutarnjih poslova (red veličine štete od 500 do 700 milijuna kuna), koje su se morale isplatiti i još se isplaćuju policajcima po osnovi naknade štete, zbog čega je prije dvije godine čak i blokiran račun MUP-a RH. -ukidanje svih dotadašnjih oblika socijalne policijske solidarnosti, organiziranog stambenog zbrinjavanja, poticajnih kredita za djelatnike MUP-a RH,  

-ukidanje dotadašnjih oblika osiguranja policijskih odora, dotacija za civilna odijela kriminalističkim policajcima, i drugim policijskim službenicima,

-ukidanje gotovo svih oblika seminara, stručnih savjetovanja i drugih oblika stručne edukacije policijskih službenika, osobito kriminalista,

-zamrzavanje dotad uspostavljene plodotvorne i učinkovite međunarodne policijske suradnje,

-potpuno zapostavljanje informatičko-tehničkog opremanja, nezakonita raspodjela i rasprodaja rasnih konja i konjičke opreme, vrijednih terenskih automobila na korištenju u Specijalnim jedinicama policije, ignoriranje potrebe za razvojem materijalno tehničke osnovice rada u MUP-u RH, i sl.

-sumnje na kažnjivo ponašanje pojedinih čelnika MUP-a utvrđeni su, prema navodima medija, i u sklapanju građevinskih i obnoviteljskih poslova, poslova oko nabave informatičke opreme te posebno u vezi sklapanja ugovora o osiguranju sa osiguravateljskim kućama, jer je preko noći raskinut povoljan ugovor sa renomiranom osiguravateljskom kućom "Croatia osiguranje“ ( u državnom vlasništvu) radi sklapanja takvog ugovora sa jednom privatnom osiguravateljskom kućom (koja poslovna suradnja je nedavno prekinuta).  

-neke kriminalističke obrade nad akterima ovdje iznesenih pojedinih drastičnih slučajeva kršenja ljudskih, radnih i socijalnih prava pa i koruptivnog ponašanja, okončane su. No, neke nisu ni pokrenute.

Međutim, konkretnih rezultata i sudskih pravorijeka još nema, osobito u svezi postupanja samog ministra Šime Lučina koji je zasigurno bio objektivno najodgovorniji i trebao je politički, pravno i stvarno garantirati za zakonitost postupanja i djelovanja njegovih najbližih suradnika.

O mjerljivim i egzaktnim štetnim posljedicama politički netolerantnog i revanšističkog postupanja tadašnjeg vodstva MUP-a RH

Nekoliko vrlo značajnih i nadasve štetnih posljedica revanšističkog ponašanja tadašnjeg vodstva MUP-a RH i samog ministra Šime Lučina, (opet naglašavam, bez namjere subjektivnog dezauviranja) već sam iznio u prethodnom dijelu ovog sumarnog prikaza, što bi se u svojoj ukupnosti moglo svesti na potpunu odsutnost entuzijazma i motivacije za rad naših policajaca, a to je imalo dramatično štetni učinak na sve oblike prevencije kriminalnog ponašanja.

Uz to, bila je naglašeno vidljiva nekompetentnost novih policijskih šefova, nekoordiniranost policije u odori i kriminalističke policije, nedostatak stručne komunikacije i razmjene kriminalističko obavještajnih informacija i saznanja o počinjenim kaznenim djelima i njihovim počiniteljima, što je imalo razorno negativni učinak i na porast svih oblika kriminalnog ponašanja.

Istodobno, zbog potpuno neprihvatljivog, pravno i politički štetnog ponašanja tadašnje vladajuće garniture MUP-a , ostale su trajno štetne posljedice, okončane i smrtnim slučajevima, posebno u obiteljima nepravedno otpuštenih hrvatskih redarstvenika, hrabrih i požrtvovnih hrvatskih branitelja, policajca specijalca, policajca, pričuvnih policajca, srednjoškolskih i visokoškolskih profesora, službenika i namještenika, hrvatskih ratnih vojnih invalida, obitelji poginulih policajca i mnogih drugih.  

Ostale su i trajno štetne posljedice za sigurnost svih građana Republike Hrvatske i njihove imovine, vidljive u enormnom porastu svih oblika općeg, posebno imovinskog i nasilnog kriminaliteta, provalnih krađa, razbojništava, krađe motornih vozila, uz istodobni pad otkrivačke djelatnosti za kaznena djela koja su tradicionalno duboko uronjena u tzv. tamnu brojku kriminala, za čije otkrivanje se traži posebna stručnost i dugogodišnje iskustvo policijskih službenika, npr. pad otkrivanja kaznenih djela u svezi gospodarskog kriminala, zlouporaba droga, organiziranog kriminala i korupcije.

U javno dostupnom mi statističkom prikazu stanja i kretanja kriminala u Republici Hrvatskoj utvrđene su slijedeće brojke i kriminološki trendovi, koji potvrđuju već iznesene teze:  

-1999. godine prijavljeno 55 723 KD koje se progoni "ex offo“,

-2000. g. 65 809 KD,

-2001. g. 75 730 KD,

-2002. g. 75 363 KD,

-2003. g. 77 363 KD, dakle, drastičan porast kriminalnog ponašanja vidljiv je iz godine u godinu.

Moramo se podsjetiti da je u doba intenzivnog trajanja Domovinskog rata daleke 1993. godine zabilježeno 77 225 KD. Prijavljivanje KD razbojništva, kao najeklatantnijeg primjera nasilničkog, grabežnog oblika kriminalnog ponašanja, koji uglavnom nema "tamne brojke“(ili je ona zanemariva) bilježi se slijedeći trend:

-1999. g.prijavljeno je 622 KD,

-2000. g.prijavljeno je 722 KD,

-2001. g.prijavljeno je 722 KD,

-2002. g.prijavljeno je 1085 KD,

-2003. g. prijavljeno je 1131 KD.

Ovim kriminološkim pokazateljima nema se što dodati, osim, zapitati se, zašto je tome tako, gdje je krenulo krivo?  

 "Stopa kriminala“ (broj prijavljenih KD na 100.000 stanovnika, ukazuje u svim državama na stupanj sigurnosti građana i njihove imovine, odnosno njihove potencijalne ugroženosti od kriminalnog ponašanja na nekom području) bila je:

-1999. g. 1165 KD,

-a već 2000. g. bilježimo enormni porast -1560 KD,

-2001. g. daljnji rast - 1728 KD,

-2002. g. stagnacija na 1720 KD,

-a 2003. g. porast stope kriminala na rekordnih 1893 KD.

Posebni kriminološki komentari i nisu potrebni ovim meritornim statističkim pokazateljima.

Umjesto zaključka

Zbog niza protuzakonitih, nemoralnih, nestručnih, neetičnih, nehumanih, politički nesnošljivih i socijalno neosjetljivih postupaka, kojima je tadašnje vodstvo MUP-a RH, na čelu sa tadašnjim ministrom unutarnjih poslova Šimom Lučinom izvrgnulo časne, požrtvovne, hrabre i skromne altruizmom nadahnute domoljube, stručne i zakonu odane policijske službenike i namještenike, sada, nekoliko godina iza tih štetnih, revanšističkih događaja, svi mi, stvarne žrtve tih politički motiviranih smjena, otkaza i neargumentiranih kaznenih progona, očekujemo od kreatora, nositelja, slijednika, ali i aspiranata za možebitne nove funkcije u novim okolnostima hrvatskog političkog života, da se ispričaju i javno osude postupke i nositelje takvog, nedemokratskog, mržnjom i političkom nesnošljivošću motiviranog, revanšističkog ponašanja, također, očekujemo donošenje i dosljednu primjenu Zakona čijim odredbama će se trajno onemogućiti takovo postupanje budućih političkih elita u novih političkim okolnostima prilikom političkih smjena vladajućih garnitura na području Republike Hrvatske.

Na kraju, ističem da ministri unutarnjih poslova u novoformiranoj, aktualnoj Vladi premijera Ive Sanadera, iz različitih razloga, nisu odmah prihvaćali sve ovdje iznesene argumente.  

Stoga i nisu, na naše zaprepaštenje, vratili na posao u MUP sve zainteresirane i nepravedno otpuštene policajce, posebno policajce specijalce. Dapače, u nekim drastičnim slučajevima čak se taj negativni trend i nastavio, ali pozitivni pomaci u tom smislu vidljivi su tek posljednjih godinu, dvije dana. No, to će biti tema jednog drugog, utemeljenog i pomno pripremljenog osvrta na rad čelništva MUP RH i postignute rezultate policijskog rada za vremensko razdoblje od 2004. do 2007.godine.

mr. sc. Željko Sačić

Sri, 21-08-2019, 02:02:41

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.