Ograničeni suverenitet (promjene Ustava)

Nalazimo se usred užurbanoga procesa promjena Ustava RH. Treba podsjetiti da je ovo četvrta promjena božićnoga Ustava iz 1990. Samo je prva promjena iz sredine devedesetih bila nužna da bi u najviši pravni akt države ušla odredba o zabrani udruživanja Hrvatske u nove balkanske saveze. Druga i treća promjena u kratkotrajnom revolucionarnom zanosu neokomunista početkom ovoga stoljeća – bile su uglavnom korak natrag, uključujući ukidanje Županijskoga doma Sabora, pa ako sada doista nešto treba mijenjati, onda su to mnoge promjene učinjene u to žalosno doba kada se Ustav mijenjao svakih šest mjeseci.

Ni ovoj četvrtoj promjeni Ustava nije se pristupilo ništa odgovornije i ozbiljnije. Kao razlog su isprva navedene promjene koje su potrebne za zatvaranje poglavlja pravne stečevine i stvaranje ustavnopravne osnove za pristupanje RH Europskoj uniji. No kako promjene Ustava uvijek znače i otvaranje Pandorine kutije, odmah su iz nje izletjele različite ekstenzije, od kojih neke imaju oblik udaraca načelima na kojima smo stvorili suverenu hrvatsku državu – jedinstvu domovinske i iseljene Hrvatske i svijesti o jedinstvu nacionalnog korpusa koji obuhvaća i Hrvate u Bosni i Hercegovini, dakle na teritoriju neupitne hrvatske baštine. Usporedo s tim i sada natprosječno štićene manjine, posebno srpska, žele u promjenama Ustava još više ojačati svoj privilegirani položaj, nasuprot upravo europskoj praksi.

Uz to, pregovori o promjenama vode se u uskom krugu političara, u atmosferi stine trgovine i ucjena, daleko od očiju javnosti. Hrvatsko kulturno vijeće uputilo je Hrvatskom saboru i Vladi zahtjev da nam se dostave nacrti prijedloga promjena, ali odgovor nismo dobili.Nema odgovora ni na pitanje hoće li Hrvatski sabor raspisati referendum o prijedlogu promjene Ustava, koji je zapisan u članku 86. aktualnog Ustava. Ne će, naravno.

Svrha i smisao ove naše tribine, odnosno ove naše javne rasprave, jest da kažemo – na temelju onoga što ipak znamo ili slutimo da bi se moglo dogoditi – da kažemo, velim, s čim se slažemo i s čime se ne možemo složiti. I još više: budući da su mnogi ustavni članci i odredbe kontaminirani, nedosljedni, nejasni ili nepotrebni - da napišemo svoje prijedloge i uputimo ih Saboru i Vladi.

Ono što treba biti jasno hrvatskom građaninu, hrvatskom državljaninu, jest: promjene koje se predlažu u službi su realizacije ideje o ograničenom suverenitetu, a na općehrvatskom planu u službi diskriminacije Hrvata koji ne žive u današnjim, rukom povijesti suženim granicama Republike Hrvatske. I na kraju, postoji opravdana sumnja da zadiranje u članak 141. može rezultirati i izbacivanjem zabrane balkanskih državnih sveza, što otvara put projektantima «zapadnoga Balkana», o čemu će večeras isto tako biti riječi.

Hrvoje Hitrec