Dr. sc. Gordan Akrap: Suradnja izvještajno-sigurnosnih sustava DDR-a i SFRJ (I.)

Izvještajno-sigurnosni sustavi Istočne Njemačke i SFRJ, iako to na prvi pogled ne izgleda vjerojatno, nisu imali razvijenu suradnju. Glavni razlog lddreži u činjenici da su vladajuće elite dviju država bile u stalnom ideološko-političkom sukobu s obzirom na povijesne razlike njihovog nastanka država i različite doktrine socijalističkog uređenja države i društva. Oba su sustava osnovana kao političke tajne policije po uzoru na sovjetsku Čeku. Snažna i brutalna represija koju su provodili prema osobama koje su zagovarale demokratizaciju društava bila je bitna sličnost oba sustava. Sigurnosni sustav DDR-a je do raspada DDR-a zadržao isti, rigidni komunistički stav prema stvarnosti.

Međutim, u SFRJ je izvještajno-sigurnosni sustav prošao kroz nekoliko faza promjena i prilagodbi s obzirom na stvarnost novih unutar-partijskih odnosa, djelomično jačanje utjecaja federalnih jedinica te prilagodbe politike vrha SKJ međunarodnim, prvenstveno zapadnim, političkim prilikama i subjektima. Budući da je znatan dio dokumentacije MfS-a sačuvan, organizirano pohranjen te dostupan za znanstvena istraživanja u BstU, moguće je na temelju izvornih dokumenata istraživati i ovu temu.

Stvaranje izvještajno-sigurnosnog sustava DDR-a

SlužbeIzvještajno-sigurnosni sustav BRD-a stvaran je pod izravnim nadzorom, uglavnom, SAD-a, dok je onaj u DDR-u stvaran pod izravnim nadzorom isključivo Sovjetskog saveza. BRD je u procesu stvaranja novog sustava angažirala i pojedine visoko i srednje pozicionirane pripadnike Trećeg Reicha posebno one koji su, kao što je to bio general Gehlen, svojim djelovanjem bili usmjereni prema SSSR-u. U DDR-u su pak izvještajno-sigurnosni sustav pod potpuni nadzor preuzeli bivši pripadnici njemačke komunističke partije koji su postali članovi SED-a. Jedna od njihovih ključnih zadaća bila je, kako je to definirao ministar Mielke, „borba protiv političko-ideoloških diverzija".Izvještajno-sigurnosni sustav BRD-a stvaran je pod izravnim nadzorom, uglavnom, SAD-a, dok je onaj u DDR-u stvaran pod izravnim nadzorom isključivo Sovjetskog saveza. BRD je u procesu stvaranja novog sustava angažirala i pojedine visoko i srednje pozicionirane pripadnike Trećeg Reicha posebno one koji su, kao što je to bio general Gehlen, svojim djelovanjem bili usmjereni prema SSSR-u. U DDR-u su pak izvještajno-sigurnosni sustav pod potpuni nadzor preuzeli bivši pripadnici njemačke komunističke partije koji su postali članovi SED-a. Jedna od njihovih ključnih zadaća bila je, kako je to definirao ministar Mielke, „borba protiv političko-ideoloških diverzija".

KoehlerStasiCovUpravo su komunistički kadrovi, obučavani u sovjetskim sigurnosnim sustavima i Kominterni, organizirali istočnonjemački represivni sustav po uzoru na zloglasnu sovjetsku Čeku. Izvještajno-sigurnosne službe DDR-a učinkovito su koristile „osobne" povijesti zapadno-njemačkih službenika i dužnosnika kako bi destabilizirali BRD, poljuljali povjerenje njenih građana u nove institucije, rušile međunarodni ugled BRD-a, jačale ideološko zajedništvo na vlastitoj strani. Iako su i građani DDR-a (njih 16 miliona) bili i građani Trećeg Reicha, iako je znatan broj vodećih osoba komunističkog DDR-a dolazio iz područja koji je „ostao" u BRD-u, odgovornost za II. svjetski rat je ciljano, gotovo u potpunosti, prebacivana na BRD. Sukob ova dva „nacionalna" ideološki bitno različita sustava bio je logična posljedica globalnog hladnoratovskog sukoba i političke podjele.

Dok su u BRD-u, polako ali sigurno, izgrađivane civilne institucije u skladu s demokratskim tradicijama višestranačke parlamentarne demokracije, na istoku je došlo do stvaranja komunističkog sustava nametanjem „diktature proletarijata" i jednostranačkog partijskog totalitarizma po uzoru na SSSR.

Dana 8. veljače 1950. spajanjem postojećih efektiva osnovan je MfS (Ministerium für Staatsicherheit – Ministarstvo za sigurnost države), poznat pod kraticom STASI.

Dio sustava nadležan za vanjske izvještajne operacije osnovan je 16.8.1951. pod nazivom „Institut für wirtschaftswissenschaftliche Forschung beim Ministerium für Auswaertige Angelegenheiten" - „Institut za gospodarsko-znanstvena istraživanja pri ministarstvu vanjskih poslova". Prvi djelatnici bili su 8 njemačkih državljana i 4 sovjetska savjetnika . Institut je uključen u sustav MfS-a 1953. kao „Uprava X". Dana 1. 5. 1956. ista je uprava preimenovana u „HV A" (Hauptverwaltung Aufklärung - Glavna izvještajna uprava).

Prethodnica MfS-a bio je dio kriminalističke policije osnovane od strane sovjetskih vlasti, poznat pod nazivom K5 (koji je funkcionirao kao politička policija). Zadaća djelatnika K5 bila je „borba protiv antisovjetskih elemenata i špijuna" u sovjetskoj okupacijskoj zoni i njihova predaja sovjetskim vlastima. U lipnju 1949. K5 je imao 1600 djelatnika.

MfS je definirana kao „posebni organ Diktature proletarijata", kao „štit i mač Partije", organ i instrument vlasti koji mora biti predvodnik u „teškoj klasnoj borbi koja se u revolucionarnom procesu mora voditi protiv neprijatelja".

MfS je bila pod snažnim političkim utjecajem i vodstvom partijske organizacije SED-a. Dugo je vremena ministar bio i izravni član Politbiroa CK SED-a. Morao je i blisko surađivati s članom Politbiroa koji je bio izravno nadležan za djelovanje MfS-a. Više od 84% djelatnika bili su članovi SED-a dok su drugi djelatnici bili „članovi SED-a ali bez članske iskaznice" .

6 milijuna stanovnika pod obradom

PapaIz tih dokumenata javnost je upoznata s činjenicom da je sovjetski KGB angažirao bugarsku službu za izvođenje atentata na Papu Ivana Pavla II, dok je od MfS-a zatraženo da sudjeluju u prikrivanju tragova. U tim dokumentima je, između ostalog, i velik broj podrobnih osobnih dosjea mnogih zapadnonjemačkih političara, gospodarstvenika i drugih utjecajnih osoba koji se povremeno pojavljuju u javnosti. Povremenom objavom nekih od tih dokumenata/dosjea skandalizira se njemačka javnost. Poznat je slučaj s osobnim dosjeom „kancelara ujedinjenja" H. Kohla koji se godinama uporno borio kako bi spriječio objavu „njegovog dosjea" u MfS-u.Intenziviranjem ciljeva i zadaća u procesu pokušaja sveobuhvatnog i što potpunijeg nadzora unutarnjih i vanjskih neprijatelja DDR-a, MfS je kadrovski stalno jačao. Na kraju svog postojanja, 31.10.1989. MfS je imao 91015 aktivnih djelatnika, odnosno 5,7 djelatnika na 1000 stanovnika (za usporedbu potrebno je navesti da je u to vrijeme u SSSR-u taj odnos bio 1,8 djelatnika na 1000 stanovnika, a u ČSSR-u 1,1 na 1000 stanovnika). U prethodno navedeni broj djelatnika MfS-a, potrebno je dodati i 13073 pripadnika oružanih snaga (u sastavu MfS-ove zaštitne postrojbe „Felix Dzerzhinsky"), 2232 djelatnika na posebnim zadaćama (OibE) te 2118 „dugoročnih suradnika" (HIM) čime dolazimo do broja od 6,7 djelatnika na 1000 stanovnika DDR-a.

Policija DDRPod obradom MfS-a bilo je oko 6 mil. stanovnika DDR-a. Danas dostupni arhivski dokumenti (ne računajući one koji su (ne)namjerno uništeni od strane građana u napadima na ispostave MfS-a kao i oni dokumenti koji su uništeni i izdvojeni od strane djelatnika MfS-a) smješteni su na 111 km dugim policama gdje se nalazi i 1,6 miliona fotografija te 15 500 vreća s izrezanim dokumentima koji čekaju postupak obnove izvornika (procjena je da se u tim vrećama nalazi izrezano oko 45 miliona stranica). Podrobnom raščlambom navedene arhive, mnoge su dotadašnje sumnje potvrđene, a neke nove i otvorene.

Iz tih dokumenata javnost je upoznata s činjenicom da je sovjetski KGB angažirao bugarsku službu za izvođenje atentata na Papu Ivana Pavla II, dok je od MfS-a zatraženo da sudjeluju u prikrivanju tragova. U tim dokumentima je, između ostalog, i velik broj podrobnih osobnih dosjea mnogih zapadnonjemačkih političara, gospodarstvenika i drugih utjecajnih osoba koji se povremeno pojavljuju u javnosti. Povremenom objavom nekih od tih dokumenata/dosjea skandalizira se njemačka javnost. Poznat je slučaj s osobnim dosjeom „kancelara ujedinjenja" H. Kohla koji se godinama uporno borio kako bi spriječio objavu „njegovog dosjea" u MfS-u.

Kao posljedica djelovanja MfS-a na javnost BRD-a, između ostalog, u BRD-u su jedan predsjednik (Heinrich Lübke) i jedan premijer (Willy Brandt) morali dati ostavke na svoje dužnosti.

Ukupan broj suradnika MfS-a krajem 1989. iznosio je oko 173 000 osoba (npr. 1977. bilo je evidentirano 203 000 suradnika). Devet od deset suradnika bili su muškarci u dobi od 25-40 godina, oko 1% suradnika bili su mlađi od 18 godina. Prosječno vrijeme rada suradnika za potrebe MfS-a bilo je između 4-7 godina. Jedna trećina suradnika bili su članovi Partije. Identitet manjeg dijela suradnika još uvijek nije nedvojbeno utvrđen. Markus Wolf je više puta odbio milijunske gotovinske iznose kako bi otkrio imena nekih suradnika koji i dalje žive u EU i u SAD, a koje domicilne službe još uvijek nisu uspjele identificirati, a smatraju da su im nanijeli znatnu štetu. Poznat je slučaj zbirke dokumenata „Rosenholz" gdje su SAD svojim metodama uspjele nabaviti dokumentaciju o suradničkoj mreži HVA. Tek nakon višegodišnjih razgovora i pregovora vraćena je, pohranjena na 381 CD-u, dokumentacija u BRD. Na njima je zapisano 280 000 izvornih dokumenata MfS-a o djelatnicima i suradnicima HVA.

Zanimljivo je da su djelatnici MfS-a, prema dostupnim podacima, u vremenu postojanja MfS-a organizirali i izveli više od 700 otmica s ciljem nasilnog i nezakonitog dovođenja osoba u DDR te veći broj likvidacija u i izvan DDR-a.

Potpuna lustracija

Pod pritiskom javnosti, 7. 11. 1989. tadašnji je ministar za državnu sigurnost Erich Mielke podnio ostavku na dužnost koju je obnašao skoro 40 godina. Nedugo potom 17. 11. 1989. Vijeće ministara DDR-a preimenovalo je MfS u Ured za nacionalnu sigurnost. Međutim, već je 8. 12. 1989. premijer DDR-a Hans Modrow naložio, a Vijeće  764397 mielke300ministara DDR-a prihvatilo, raspuštanje UNS-a i njegovu transformaciju u dvije službe: Službu za zaštitu ustavnog poretka i Vanjsku izvještajnu službu (a sve po uzoru na sustav u BRD-a). Međutim, zbog daljnjih pritisaka javnosti, dana 13. 1. 1990. Vijeće ministara donijelo je konačnu odluku o potpunom raspuštanju izvještajno-sigurnosnih službi DDR-a. Svi djelatnici bivšeg MfS-a dobili su otkaz.

HVA je imala oko 4000 djelatnika kojima je prioritetni cilj u operativnom djelovanju bila SR Njemačka. Više od 20 000 državljana BRD-a (u različitim tematskim područjima te s različitim ciljevima i zadaćama) radilo je za MfS, od čega je znatan dio njih bio angažiran od strane djelatnika HVA.

Zapadna Njemačka, njene institucije, političke stranke, mediji, ustanove i njena javnost, bili su „prioritet svih prioriteta" u radu HVA koja je, kao jedan od glavnih oblika djelovanja prema različitim ciljanim publikama u SR Njemačkoj, planirala i provodila „aktivne mjere": sustavno i ciljano širenje protuobavijesti (dezinformacija). Za provođenje takvih aktivnosti unutar HVA djelovala je Uprava X (HVA X), tako nazvana po uzoru na istovjetni ustrojbeni dio KGB-a. Dvije uprave istoga naziva, iz KGB-a i MfS-a, vrlo su blisko sudjelovale u planiranjima i provođenjima informacijskih i medijskih operacija, operacija utjecaja na i prema njemačkoj javnosti.

Dr. sc. Gordan Akrap
National Security and the Future
Napomena: Studija je na Portalu objavljena u dijelovima i skraćenom obliku

Uto, 12-11-2019, 01:31:01

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.