Detalji

Objavljeno: 17. veljače 2010.

S tribine HKV-a o ustavnim promjenama održane 15. veljače 2010. godine u Zagrebu, donosimo uvodno izlaganje Hrvoja Hitreca, predsjednika naše Udruge. "Nalazimo se usred užurbanoga procesa promjena Ustava RH. Treba podsjetiti da je ovo četvrta promjena božićnoga Ustava iz 1990. Samo je prva promjena iz sredine devedesetih bila nužna da bi u najviši pravni akt države ušla odredba o zabrani udruživanja Hrvatske u nove balkanske saveze. Druga i treća promjena u kratkotrajnom revolucionarnom zanosu neokomunista početkom ovoga stoljeća – bile su uglavnom korak natrag, uključujući ukidanje Županijskoga doma Sabora, pa ako sada doista nešto treba mijenjati, onda su to mnoge promjene učinjene u to žalosno doba kada se Ustav mijenjao svakih šest mjeseci. Ni ovoj četvrtoj promjeni Ustava nije se pristupilo ništa odgovornije i ozbiljnije. Kao razlog su isprva navedene promjene koje su potrebne za zatvaranje poglavlja pravne stečevine i stvaranje ustavnopravne osnove za pristupanje RH Europskoj uniji. No kako promjene Ustava uvijek znače i otvaranje Pandorine kutije, odmah su iz nje izletjele različite ekstenzije, od kojih neke imaju oblik udaraca načelima na kojima smo stvorili suverenu hrvatsku državu – jedinstvu domovinske i iseljene Hrvatske i svijesti o jedinstvu nacionalnog korpusa koji obuhvaća i Hrvate u Bosni i Hercegovini, dakle na teritoriju neupitne hrvatske baštine."

Detalji

Objavljeno: 16. veljače 2010.

Donosimo vijest Hine o tribini Hrvatskoga kulturnog vijeća na temu ustavnih promjena, održanoj 15. veljače 2010. u Zagrebu. "Istaknuto je da bi se o tako važnim promjenama, koje su od općenacionalnog interesa, morala provesti široka javna rasprava, a ne da se, kako je procijenjeno, promjene Ustava dogovaraju u uskom krugu političara, atmosferi sitne trgovine i ucjene, daleko od očiju javnosti. Pred stotinjak nazočnih na tribini su o spomenutim pitanjima izlagali ugledni pravnici Milan Vuković, Željko Horvatić i Lujo Medvidović, predsjednik HKV-a Hrvoje Hitrec te novinar Mate Kovačević."

Detalji

Objavljeno: 18. ožujka 2009.

S tribine sjećanja na 28. veljače 1989. – dan izlaska iz hrvatske šutnje održane u organizaciji Hrvatske kulturne zaklade i Hrvatskog kulturnog vijeća u subotu 28. veljače 2009. donosimo izlaganje predsjednika HKV-a Hrvoja Hitreca. "U govoru održanom prije dvadeset godina na znamenitom skupu koji je za samostalnu Hrvatsku značio isto što i veliki prasak za stvaranje svemira, dakle toga dana kada su se Hrvati prenuli minutu do dvanaest – ja sam istupio vrlo jednostavnim riječima o žurnoj potrebi obrane hrvatskoga suvereniteta. Govorio sam, naravno, i o demokratskoj Hrvatskoj, ali dajući do znanja da ozbiljan razgovor o demokraciji u Hrvatskoj ne će biti moguć ako nas događaji koji su bili u tijeku pometu sa zemljovida. Ustvrdio sam ono čemu sam se tada samo nadao (no pokazalo se točnim) da konsenzus za obranu hrvatskoga suvereniteta već postoji i zato nisam išao u sukob s hrvatskim komunistima koji su doista već bili toliko uplašeni istočnim barbarstvom i pretenzijama, da su jedva čekali predatiu vlast – ali do toga trenutka nisu znali kome. Vlast se – točno je poslije rekao Tuđman – doslovce valjala po ulici. Bez obzira što sam u početku govora rekao da ne ću nabrajati komunističke grijehe, nisam odolio pa sam ih na kraju pobrojao, posebno bitne o podložnosti srpskom Molohu koji se nije mogao zadovoljiti žrtvovanjem ljudi, nego je htio progutati sve što se nalazilo u opsegu granica Pećke patrijaršije".(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 07. studenoga 2007.

S tribine HKV-a pod nazivom «Tko su arbitri hrvatske javne scene?», donosimo govor dr. iur. Milana Vukovića koji je u njemu pokušao dati koncizan i precizan odgovor na pitanje iz naslova tribine, proširujući pri tome svoja razmišljanja i na još neke vezane teme. Izdvajamo: «Da bi se mogao dati pravno relevantni odgovor na pitanje "Tko su arbitri hrvatske javne scene» vjerojatno bi formulacija pitanja trebala biti jednostavnija, praktičnija i, na neki način racionalnija u svom sadržaju ako bi to pitanje glasilo: pod čijim patronatom se opsjeda naš medijski prostor određivanjem životnih tema suvremenog hrvatskog života? Kako i što započeti da ovakvih pitanja isključivosti nestane s hrvatske javne scene?"

Detalji

Objavljeno: 06. studenoga 2007.

S tribine Hrvatskog kulturnog vijeća - «Tko su arbitri hrvatske javne scene?» donosimo govor akademika Josipa Pečarića u kojem se osvrnuo na činjenicu da je hrvatski medijski prostor u današnje vrijeme sve samo ne slobodan, odnosno da njime vladaju upravo ne-sloboda i jednoumlje: "I doista, dok je Tuđmanova «jednoumna» Hrvatska sufinancirala i Sorosove tiskovine od 2000. godine do danas medijski prostor krasi jednoumlje. Protjerivani su novinari od Maje Freundlich nadalje, smjenjivane nepodobne redakcije pa i tako što bi predsjednik države proglasio njihove novine fašističkim (Jovićeva doista slobodna «Slobodna Dalmacija») do toga da su sveprisutni arbitri hrvatske javne scene isključivo iz kruga ljudi sa spomenute godišnjice «Zareza». Nekome se može učiniti neobično da su tzv. liberali inzistirali na jednoumlju hrvatske javne scene, ali to ne čudi iz više razloga. Prije svega, tu se radi redom o našim jugo-nostalgičarima, a doista bi im nezahvalna pozicija bila imati ravnopravno u medijima zastupljenu i hrvatsku državotvornu opciju. Jer kako opravdati činjenicu da im je milija nekakva druga država od one u kojoj žive? Ne čudi stoga to što su u «Feralu» nekoliko puta u «Greatest shits» stavili moju pitalicu: - Koja je razlika između četnika i Jugoslavena? - Četnik je pošteni četnik, a Jugoslaven je pokvareni četnik! Spomenuta rubrika i daje ono što naše jugo-nostalgičare najviše boli.".

Detalji

Objavljeno: 02. studenoga 2007.

S tribine «Tko su arbitri hrvatske javne scene» koju je naša udruga održala 30. listopada 2007. donosimo izlaganje redatelja Miroslav Međimoreca: "Pitanje koje večeras pokušavamo osvijetliti s različitih motrišta pokušat ću ilustrirati kroz kazališnu umjetnost kojom sam se bavio kao redatelj, adaptator i dramski autor. Do raščlambe nezavidnog stanja u današnjem kazalištu (do kojeg su doveli arbitri o kojima će biti riječi) pokušat ću doći pomoću jednog „crvenocrnog popisa“. Nedavno mi je jedan kolega, kazališni umjetnik, donio presliku zadnje stranice „Feral Tribuna“ na kojoj je, uz reklamu za knjigu razgovora Vjerana Zuppe „Ispruženi jezik“, tiskan obiman popis povijesnih osoba, političara, filozofa, književnih teoretičara i umjetnika iz svijeta i Hrvatske kojih se Zuppa dotiče u svojoj knjizi. U Feralovom popisu sačinjenom na osnovi te knjige većina spomenutih osoba su obojene crveno, dok je jedan manji broj crn. „Feral Tribune“ navodi kako su u knjizi dotaknute „sve neuralgične teme hrvatske stvarnosti“ i kako ona „zasijeca kroz vladajuće licemjerje do gole kosti, tj. do gole istine.“ Nisam čitao Zuppinu knjigu i ne ću govoriti o njoj, već ću se poslužiti primjerom tog popisa tako neobično sličnog „listama za odstrel“ kojima su u vrijeme socijalizma dijeljeni ljudi na podobne i nepodobne, prokazivani neprijatelji, podrivači vlasti i ideologije. Novinari Ferala su se potrudili izvući i posložiti u dvije vrste pozitivne i negativne osobe: političare, filozofe, intelektualce, umjetnike, napravili su popis, svojevrsnu listu podobnih i nepodobnih, koji po Zuppinoj prosudbi zaslužuju ili ne zaslužuju značajno mjesto u svjetskom/ hrvatskom društvu-kulturi-umjetnosti, onih koji to društvo/kulturu obogaćuje i onih koji ga unazađuju.".

Detalji

Objavljeno: 31. listopada 2007.

Hrvatsko kulturno vijeće je u utorak 30. listopada 2007. održalo tribinu «Tko su arbitri hrvatske javne scene». Skup je održan u prostorijama Hrvatske kulturne zaklade i Hrvatskog slova u Zagrebu, a na njoj su nastupili akademik Josip Pečarić, Milan Vuković, dr. iur., redatelj Miroslav Međimorec te književnik Toma Podrug, dok književnica Marija Peakić Mikuljan nije mogla nazočiti radi bolesti. Tribinu je otvorio akademik Slaven Barišić čiji uvodni govor donosimo u nastavku, kao i malu reportažu u slikama.

Detalji

Objavljeno: 03. travnja 2007.

Donosimo govor  Marije Peakić Mikuljan s tribine "Velika čistka 2000." iz kojeg se može saznati iz prve ruke kako je čistkama na HTV-u naša nacionalna televizijska kuća postala politički servis ideološkom obrascu koji nema puno dodira s mišljenjem i željama većine hrvatskih građana. Pojedinosti vezane uz ove čistke, koje iznosi Marija Peakić Mikuljan, imaju i dokumentarnu vrijednost zbog niza podataka kojima je ona opisala zbivanja nakon izbora 2000. godine, pri čemu su novinari koje smo bili navikli gledati na HRT-u odjednom nestali. Kriterij po kojem su se čistke provodile nije bio vezan uz stranačku pripadnost, već uz odnos prema hrvatskoj državotvornosti: "Točnije rečeno, pokazalo se da to nije bilo stranačko pitanje i nisu stradavali samo članovi HDZ-a. Stradali su, stradavali su i čvrsto stojim na tome da i danas stradavaju svi ljudi koji su se borili za hrvatsku državu, koji su podupirali njezino jačanje i razvitak i borili se za njezinu afirmaciju i ugled u svijetu.".