Tu nešto ne štima: pola(?) prostora u komentarima uzimaju Ecce Homo, Daruvar i Meteox sa njihovim smećem.
Kad ne bi bilo Boljunca bilo bi to dvije trećine. Hvala Boljuncu.

Citat zmijicamala:

Ne treba se previše uzrujavati zbog navedenih likova. Naprotiv, kada HRAST ne bi imao potencijala oni sigurno ne bi bili ovdje.

Vidim da je admin konačno pobrisao njihove bljuvotine.

Pozdrav vaš zmijicamala

Hvala zmijice, idemo dalje!

Glistica mala, ali okrutna.

Ne znam što vam je ovo trebalo, ovako okrutno, u maniri crnog humora, našaliti se sa sirotim Marcusom. Kao u onom lošem vicu, kad majka slijepoj kćerci daje naočale pomoću kojih će, navodno, progledati, a kad se to ne dogodi, kaže joj „aprililili...“ . Možda ste mu pružili nekoliko trenutaka sumnjivog zadovoljstva, ali je zato prizemljenje sigurno bilo još teže i bolnije.

A čovjek vam je vjerovao. C c c...

Povjerovalo vam je još desetak komentatora, sudeći po plusevima. A čak nije ni 1. travnja.

Dakako da ništa nije izbrisano. A zašto bi i bilo?! Sa strahopoštovanj em promatram admina i držim se pravila.

Marcuse, ne vjerujte glisticama, čak ni kad su male i nose vam darove.

Svijet je vrlo složen. To mali Ivica ne zna i ne može razumijeti.

Činjenica je da industrija s automatizacijom i robotizacijom proizvodnih procesa traži sve manje zaposlenika, a tržišti nudi sve više proizvoda. U potrazi za smanjivanjem troškova proizvodnja seli iz zemlje u zemlje iz kontinenta na kontinent ( što zahvaljujući jeftinoj nafti nije problem) i dok se na jednoj strani svijeta otvraju nova radna mjesta na drugom se zatvaraju. To je dio te ozloglašene globalizacije.

Teškoće koje nastaju zbog toga donekle ublažuje sve veća ponuda sve više i sve raznovrsnijih proizvoda pa tako ipak zaposlenost raste unatoč povećanju proizvodnosti rada u svim zemljama.

Jutros samročitao jedan članak koji se bavi sadašnjim problemima u svijetu s gledišta nezadovojnika, nezaposlenih.

Tekst je s Poslovnog dnevnika, a nosi naslov

"NA ULICE UMJESTO NA IZBORE"

++++
10. listopad 2011.| The New York Times
Na ulicu umjesto na izbore

S
totine tisuća razočaranih Indijaca podržava ruralnu aktivisticu koja štrajka glađu. Izrael oklijeva pred najvećim uličnim prosvjedima u svojoj povijesti. Bijesni mladi Španjolci i Grci preuzimaju vlast nad javnim trgovima.



Nakon što su se preko noći pojavila prosvjedna šatorska naselja, vladin odbor je predložio nove mjere za cjenovno prihvatljivije stanovanje
Njihove pritužbe sežu od korupcije preko manjka cijenom prihvatljivih stambenih objekata do nezaposlenosti. No, ovim je prosvjednicima od južne Azije do srca Europe, pa sada čak i do Wall Streeta zajedničko još nešto - sumnjičavi su, pa čak i puni gađenja prema tradicionalnim demokratskim političkim procesima. "Naši su roditelji zahvalni što imaju pravo glasa", rekla je Marta Solanas (27), nezaposlena španjolska novinarka. "Mi smo prva generacija koja tvrdi da je glasanje bezvrijedno."
Do problema je došlo zbog prihodovne nejednakosti, visoke nezaposlenosti i rezova javne potrošnje. No, čak i u Indiji te Izraelu, koji bilježe snažan gospodarski rast, prosvjednici kažu da osjećaju kako je potreban napad na postojeći sustav. Sve više, građani svih dobi odbijaju konvencionalne strukture poput stranaka i sindikata te odabiru ne toliko hijerarhijske modele oblikovane po uzoru na internetske mreže koji im omogućuju sudjelovanje.
Ovi protestni pokreti u demokracijama diljem svijeta donekle su slični onima koji su protresli autoritativne vlade početkom ove godine, uslijed kojih su s vlasti zbačeni vladari Tunisa, Egipta i Libije.
Savezi istomišljenika uspostavljaju se trenutačno, zahvaljujući kritičnoj masi internetskih mapa, društvenih mreža, vijestima na Twitteru i jednostavnosti doniranja putem stranica kao što je PayPal."Ovo je generacija mladih koji su navikli na samostalno organiziranje", rekao je Yochai Benkler, pročelnik Berkman centra za internet i društvo na Harvardu. "Vjeruju da život može odlikovati više sudjelovanja, da ne mora biti toliko centraliziran i ovisan o tradicionalnim organizacijskim modelima, bilo da su u pitanju države ili velike tvrtke. To je bio dominantan način poslovanja i djelovanja u modelu industrijske ekonomije, ali sada se to promijenilo."
Frustrirani glasači ne žele da diktatori preuzmu vlast. No, kažu kako više ne znaju komu se obratiti u vremenima kad se politički odabiri kao u vrijeme hladnog rata doimaju ispraznima. U Španjolskoj, koju razdire najviša službena stopa nezaposlenosti u odnosu na ostatak razvijenog svijeta (21 posto), mnogi su izgubili povjerenje u političare svih stranaka te ne vjeruju da oni mogu iznaći rješenje. Njihovi su zahtjevi nedefinirani, a poziv upomoć je žaloban, ali i odlučan.
Poznati kao "ozlojeđeni", blokiraju prometnice, zauzimaju trgove i okupljaju se na skupovima. Međutim, njihovi kritičari izražavaju strah zbog te sve veće potrebe zaobilaženja zastupničkih ustanova.
U Indiji su nakon štrajka glađu 74-godišnje aktivistice Anne Hazare, tisuće mladih istomišljenika izašle na ulice i primorale parlament da odustane od zahtjeva glede antikorupcijski h mjera, što su mnogi protivnici shvatili kao taktiku nedemokratske ucjene.
U Britaniji su, zavaljujući uređajima poput BlackBerry Messengera, mladi organizirali okupljanja, izbjegli policiju te harali gradovima. Politička ljevica, koja se možda doima kao prirodna destinacija ovih pokreta u nastajanju, u očima aktivista kompromitirana je neoliberalnim centrizmom Billa Clintona i Tonyja Blaira. Stara ljevica ostaje usko vezana uz sindikate, iako i oni zastupaju sve manji dio radne snage. Odnedavna je sudjelovanje ljevice u financijskom spasu velikih banaka otuđilo bivše glasače od spornih stranaka, te oni sada tvrde da je taj novac trebao umjesto bankama otići građanima.
U mnogim europskim državama razočaranje je dvojako - ljudi su razočarani u prezadužene vlade koje odustaju od javne potrošnje, te u Europsku uniju na koju gledaju kao udaljenu i nedemokratsku budući da uvjetuje mjere štednje koje korumpirani lokalni političari prejednostavno prihvaćaju.
Izraelsko gospodarstvo je neobična priča o uspjehu. Izrael je, naime, brzo izrastao iz sustava u kojem je država bila dominantna do tržišnog moćnika po pitanju visoke tehnologije. No, s bogatstvom je došla i nejednakost. Prosvjednici tvrde da glavnim političkim strankama dominiraju isti oni malobrojni pojedinci koji su najviše profitirali od privatizacije. Yonatan Levi (26) smatra da su prosvjedi pokušaj da se vrati vlast nad otetim društvom.
Uspon tržišnih sila uzrokovao je određeni oblik bezvoljnosti javnosti, osjećaj da je posao građanina ograničen na povremene šetnje do biračkih mjesta. "Politički sustav iznevjerio je svoje građane", zaključio je. 

Nicholas Kulish; Ethan Bronner doprinio izvještaju iz Tel Aviva, a Jim Yardley iz New Delhija

Lijepo je bilo za vidjeti i pročitati o konvenciji stranke, ali, moram dodati, da bih volio, da je tu barem još jedna stranka bila nazočna, a to je ABH!? U ovom našem burnom vremenu, sada se vidi, tko misli hrvatski a tko ne! Dao Bog da bude dobro, pa se nadamo da ćemo ustrajati u našim pogledima za bolju hrvatsku sutrašnjicu, po onom starim sloganu, Bog i Hrvati!

Konvencija Hrasta bila je odlična, od organizacije do svih programskih izvješća. Čestitam svima.

Pokušavam, onako usput, još od najave konvencije, naći bilo kakvu, makar i najmanju vijest o tome u medijima.

Ništa. Ni redka.

Znam da će većina ovdje zagraktati uobičajene floskule o medijskoj blokadi, naći će se čak i nebuloze o tome da je, eto, Hrast potencijalna snaga na predstojećim izborima pa ga pokušavaju marginalizirati ... napisat će se gomile gluposti, i nitko neće pokušati sagledati cijelu sliku, jer ne odgovara iskrivljenom pogledu na stvarnost kojeg „domoljubna, katolička desnica“ tako brižno njeguje.

Priče o medijskoj blokadi imale bi smisla (ma, ne bi ni tada, ali eto) da se radi o dva-tri mainstream medija čiji vlasnici, u glavama punim žabokrečine, navodno igraju za neke tajanstvene i manje tajanstvene centre moći. Pa sve i da je tako, vijest je vijest, i da ova konvencija predstavlja IKAKVU vijest, pojavio bi se neki, makar podsmješljivi ili satirični osvrt. Međutim, ovdje se ne radi samo o „velikim“ medijskim kućama, ništa o konvenciji nisu objavili ni desni portali (HRsvijet, primjerice, pa dragovoljac.com ), ni oni koji daju poprilično prostora desnici (dnevno.hr), pa ni oni koji bi, možda, uživali da se malo zezaju s ovim skupom siromašnih duhom.

A ono – muk.

Kako možeš marginalizirati nešto što je tako duboko na margini da ga ni oni istog ili sličnog svjetonazora ne primjećuju?

Ovdje Hrvatica i Domovine sin prosipaju parole kao da su na kongresu AFŽ-a, gliste pužu i Marcusi kopaju nos, MBMartinov hvali konvenciju, ali... gdje je tu smisao? Ako je namjera bila napraviti autistični susret istomišljenika na kojem će sudionici jedni drugima govoriti ono oko čega se već slažu, onda to nema smisla kao politička opcija neposredno prije izbora. Ako je cilj da vas samo na dvije minorne internetske stranice, one vaše, pohvale nekakvi Domovine sinovi, Hrvatice, MBM-ovi, onda je letvica postavljena jako nisko, zapravo, zakopana je. Pa čak i ovdje, osim dvije spomenute Hrvatičine parole i copy-paste priloga Domovine sina, ni riječi o skupu – više je prostora posvećeno gmazovoj dezinformaciji o nekakvom brisanju i Marcusovom djetinjastom nasjedanju na istu.

Shvatite ovo krajnje dobronamjerno – sav ovaj debakl rezultat je kriminalno lošeg rada s javnošću, katastrofalnog marketinga koji je karakteristika Hrasta (i drugih strančica, udruga,... sličnog profila) od samog početka. A početak je imao potencijala; bilo koji PR stručnjak bi se rado prihvatio profesionalnog izazova da vodi kampanju s takvih početnih pozicija. Pri tome je potpuno nebitan svjetonazor tog stručnjaka, politički (i svaki drugi) marketing je zanat čija pravila igre trebaju znati svi koji se u tu igru upuštaju. Ako ne znaju, trebaju taj dio posla prepustiti onome tko zna.

Je li itko u Hrastu, bar na trenutak, u glavi premotao film, razmislio o kronologiji događaja od osnivanja do današnjeg žalosnog stanja? Je li netko od onih „1300 intelektualaca“ iz zaglavlja portala bio u stanju napraviti najjednostavnij u analizu tržišta, konkurencije i pravila igre, na samom početku? Jer, političko tržište je kao i svako drugo tržište, svejedno je prodajete li mineralnu vodu ili ideje. Možete imati odličan proizvod, ali ako nitko ne zna za njega, nemate ništa. Još gore, ako imate proizvod koji se u startu relativno dobro pozicionira, ali se jako brzo pokaže da je loš, da ima gomilu skrivenih nedostataka – imate manje od ništa. Upravo to se dogodilo Hrastu.

Da objasnim, mada je ovo abeceda. Ostanimo na tržišnoj terminologiji. Svaka ozbiljnija tvrtka ima plan, detaljniji ili općenitiji, ali plan koji se temelji na nekim saznanjima, i uključuje ciljeve koje se namjerava postići. Ako ne znaš kuda i na koji način ideš, svaki cilj je nedostižan. Nemam ni vremena, niti sam raspoložen za davanje besplatnih savjeta, ali ono elementarno ću naznačiti. Možemo početi od krajnje simplificiranog pristupa koji uključuje nekoliko osnovnih alata: analizu, pozicioniranje, promociju, prodaju. Naravno, preduvjet je da prije bilo kakvih aktivnosti imamo ono osnovno – ljude i minimalne resurse.

Kako je to izgledalo u slučaju Hrasta. Kako rekoh, početak je bio solidan (kasnije se pokazalo da je to bio više rezultat povoljnih okolnosti nego sposobnosti pokretača). I bez neke posebne analize bilo je jasno da prostora za nove ideje na političkom tržištu ima, da je biračko tijelo dobrim dijelom razočarano i nezadovoljno ponuđenim „proizvodima“. Kad je riječ o pozicioniranju, okruženje je bilo još povoljnije – potpuni moralni i gospodarski slom HDZ-ove politike, sudski procesi, niz događaja kao što su presude generalima u Haagu, procesuiranja branitelja, sve je išlo na ruku upravo onoj opciji za koju se zalagao Hrast. Sve objektivne procjene pokazivale su da postoji realnih 15-20 posto „raspamećenog“ desnog biračkog tijela koje samo čeka da se pojavi netko kome će se prikloniti.

Osnivanje Hrasta mediji su popratili korektno, tko se ne slaže može jednostavno u Google utipkati Hrast i dobit će veliki broj osvrta u svim medijima o tom događaju. Pri tome je najmanje bitno jesu li ti osvrti pozitivni ili negativni (uglavnom su bili neutralni), bitno je da se za „proizvod“ čuje. Već sam pisao o tome da ljudi uglavnom ne mijenjaju dramatično svoja temeljna opredijeljenja, onaj segment političke scene koji je pozicioniran lijevo od HDZ-a Hrastu nije nikada ni trebao biti zanimljiv.

I eto, došli smo već do početka ozbiljne promocije. I upravo tu, kad je trebalo početi raditi sustavno, slijedi katastrofalan niz pogrešnih poteza (i još više, odsustva bilo kakve aktivnosti). Ljudi u udruzi su se posvetili onome što, izgleda, jedino znaju: unutarnjim brorbama za prevlast, samozadovoljnim iluzijama o veličini svoje misije, koketiranjem s novonastalim klonovima skoro istog profila. Sve je to rađeno onako, podmuklo, nevidljivo za javnost; dugo se za Hrast i iz Hrasta ništa nije čulo, što je smrtni grijeh u ovoj fazi aktivnosti.

Sljedeći put su se udruga i stranka u javnosti pojavili na najgori mogući način – čelnici nečega što se poziva na hrvatsku uljudbu i katoličke vrijednosti dozvolili su sebi blamažu koja je uključivala fizički obračun, policiju, razvlačenje opreme... odjednom je postalo jasno da je proizvod lažnjak, da su ljudi koji stoje iza političke ideje nesposobni karijeristi ili beznadni politički naivci... toliko o ljudskim resursima. O ostalim ne vrijedi ni govoriti – već je spomenuta otimačina za opremu, šuška se da majice za koje su se također otimali nisu plaćene, bilo je potpuno nejasno tko ima kontrolu nad službenom (jako lošom, usput) web stranicom, iz prostorija su naglavačke izbačeni. Užas, jako podsjeća na fiktivne tvrtke Ostapa Bendera u besmrtnim djelima Iljfa i Petrova.

Najgore od svega, pokazalo se i krajnje nerazumijevanje potreba potencijalnih birača. Na već spomenutim stranicama ni dan-danas nema nikakvih naznaka bilo kakvog programa, o gospodarstvu ljudi koji su na čelu Hrasta očito nemaju pojma, a beskrajnu mantru o katoličkim vrijednostima, međunarodnim urotama, domaćim neprijateljima, komunistima, udbi, masonima i ostalim silnim glupostima ne puše više ni najzaluđeniji bezveznjaci (iz ovog izuzimam pojedine komentatore na hakave portalu, oni će se već prepoznati i oglasiti). Pretvarati stranku u molitveni klub je budalaština čak i u zemlji s gotovo 90 posto deklariranih vjernika – ako ljudima treba molitva otići će u crkvu. Uostalom, da je realan broj vjernika stvarno tako visok, sva ova dreka oko pojedinih zakonskih rješenja bila bi nepotrebna – trgovine ne bi radile nedjeljom da katolici neidu u njih, broj pobačaja bio bi sveden gotovo na nulu da katolkinje ne rade pobačaje, itd.

Beskrajni niz tribina na kojima se stalno vrte isti ljudi i iste teme. Javni skupovi, poput one Ne-u-EU sprdačine na Jelačića placu, koji privuku dva-tri slučajna prolaznika, a onda se najavljuju kao svakotjedni performans (da se poslije toga nikad za njih ne čuje). Nekakvo pismo – peticiju „intelektualaca “ koje potpišu uglavnom rodbina i prijatelji inicijatora. Javna potpora šovinističkim ispadima bezveznog balkanoidnog političara, toliko očito anticivilizacij skim da se od njih ograđuju i njegove kolege. Ma, nema kraja pogrešnim potezima i potpunom nerazumijevanju birača, građana ove zemlje. Ako je bio cilj privuči likove poput preporoda, cetine, kbunjevca (dopisati ostale), njih već imate i ne trebaju nikome. A retro parolama i porukama nove nećete dobiti.

Mogli bismo ovako do prekosutra... i, ne radi se samo o Hrastu, i drugi pokušaji s istog dijela političkog spektra su podjednako beznadni.

Dakle, nemojte pričati o konvenciji kao o nečemu imalo važnom. Pogledajte što je napisano ispod slika – ponavljanje onog već tisuću puta rečenog. Jednostavno, skupilo se par stotina istomišljenika. Nitko živ van tog kruga i posjetitelja dvije web stranice za to nije čuo. Ignorirali su vas čak i portali jako slične orijentacije. U svakoj ozbiljnoj organizaciji za ovakav fijasko netko bi odgovarao.

Svi koji misle svojom glavom shvatit će da je ovo do sada jedini konstruktivan doprinos raspravi o ovoj temi. Sve ovo iznad su ili digresije koje s temom nemaju veze, ili nikom korisne parole ispranih mozgova. Hrast nije moja opcija, nije bila i neće ni biti, ali oni kojima jest mogu biti samo zahvalni na analizi i pokušati iskoristiti nešto za neke naredne izbore. Ove zaboravite.

Na kraju, onima koji se još uvijek pitaju što ja zapravo radim ovdje, tu je i dio odgovora – sociološki, ova i slične udruge, stranke, ovakve društvene mreže predstavljaju fantastičan materijal za prvorazrednu studiju slučaja o marginalnim skupinama, pogrešnim komunikacijskim obrascima i temeljitom upropaštavanju ideja koje su imale čak i solidne potencijale za uspjeh. Iako sam u gospodarstvu cijeli radni vijek, sve to može biti dragocjeno iskustvo; kako sam naglasio, tržište je tržište. Drugi dio odgovora sam već nekoliko puta naveo – radoznalost, zabavno je... uostalom, kakvog smisla ima sudjelovati na forumima gdje misle isto kao i vi? Nikakvog, osim za Hrast, oni to rade sve vrijeme.

Moj plus Ecce-u nisu pomogli. Negativni bodovi su bili očekivani, jer je važno tko piše, a ne što piše.

Veoma zrelo razmišljanje je pokazao izvjesni Darko Polšek s Filozofskog fakulteta u Zagrebu analizom uzroka što se je studentska ljevica prikonila negativistima prema EU.

tportal.hr/.../...

Na kraju je dao preporuku koja je vrlo razumna i prihvatljiva.

Evo je:

"Preporuka

Stoga našim političarima koji zagovaraju pozitivan odgovor na referendumsko pitanje o EU (a takva je navodno većina) predlažem da građanima ne pokušavaju obrazložiti što će dobiti s Europskom unijom (dobit će, kao i uvijek, ono što zasluže svojim sposobnostima, a ne – kao primjerice Grci - lukavim isisavanjem iz fondova), već da zajedno sa mnom mladim ljudima poput mojih studenata na Filozofskome objasne što će izgubiti ako ne uđemo, i na što će se balon naše ‘samobitnosti’ ustvari svesti. Svest će se na Balkan: na ono što smo imali (korumpirane, ksenofobične, a katkada i krvoločne režime), i na ono čemu smo mogli svjedočiti tijekom prošlih stoljeća."

P. S: "Izvjesni Darko Polšek" je dr. sc. i redoviti profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Je li hrvatska alternativa EU, jednaka onoj koju si zamišlja nebeski narod ? EAU, tj. Evro-azijska unija koju bi činle bivše republike SSSR-a + Rumunjska, Bugarska , Srbija.

Dakle, hrvatsko "ne" EU značilo bi zajednicu sa Srbijom u budućoj EAU.

Da, da poznato je kako je put u pakao popločan.

Ovdje sam bio zaboravio staviti link koji se odnosi na "srpsku perspektivu".

nspm.rs/.../...

I od mene ide plus. Ipak je važnije što se piše nego tko piše. Uostalom, Ecce je dobronamjerno dao nekoliko dobrih (i besplatnih) savjeta.
Citat Boljunac:

Moj plus Ecce-u nisu pomogli. Negativni bodovi su bili očekivani, jer je važno tko piše, a ne što piše.

Neće homo piše:
"Priče o medijskoj blokadi imale bi smisla (ma, ne bi ni tada, ali eto) da se radi o dva-tri mainstream medija čiji vlasnici, u glavama punim žabokrečine, navodno igraju za neke tajanstvene i manje tajanstvene centre moći. Pa sve i da je tako, vijest je vijest, i da ova konvencija predstavlja IKAKVU vijest, pojavio bi se neki, makar podsmješljivi ili satirični osvrt."

Ako priče o medijskoj blokadi nisu istina, dajte mi molim vas objasnite medijsku sveprisutnost bivšeg predsjednika. Kamere idu zajedno s njim u posjet Boljkovcu u vikendicu! Dnevnik donosi njihovo privatno čavrljanje, a javnu opstrukciju istražnih i pravosudnih organa RH!
Ako ne postoje dirigirani mediji u Hrvatskoj i blokada, dajte molim vas recite kada ste u glavnim medijima čuli da ulazak u EU može donijeti i neke štete. Pazite nisam rekao da je ulazak generalno štetan, nego djelomično. Ali čak ni toga nema u našim medijima.
Mogao bih vam tako nizati ničim opravdane stalne nastupe Čačića, Pusićeve, nepismene izjave Zorana Pusića i njegove ni po čemu relevantne udruge, stalne nastupe Puhovskog i svih lijevih eksperata za ekonomiju, politiku i političke kampanje.
Što je to drugo nego gušenje svega različitog od navedenih?
Što je to drugo nego blokada medija?
Što su to drugo nego dirigirani, jednoumni i razarajući mediji u Hrvatskoj?
Fotografije sa Hrastovog skupa ne lažu, on je bio krcat, to je prvi nastup u Zagrebu i za medije to nije vijest!?

Jadno tzv. hrvatsko novinarstvo na što si spalo ( tko da više )...

Iskrivljena percepcija stvarnosti već je spominjana kao jedan od razloga fijaska desne političke opcije. To još više (ili samo primitivnije, sirovije) dolazi do izražaja kod 'običnih' podupiratelja, primjerice dijela komentatora na ovom portalu. Umislili su sebi da su nekakva 'većina', da predstavljaju narod i da (što je najtužnije) imaju pravo propisivati prihvatljive ideje i opće svetinje za sve građane. U relativno kratkom vremenu na portalu se pojavilo nekoliko zabrinjavajućih komentara, od prijetnji istjerivanjem iz zemlje, nekakvih lista, nazivanja ljudi 'mješancima', do otvorenih poziva za „stavljanje pred zid“. To što se radi o žalosnoj manjini s ozbiljnim kognitivnim poremećajima ne mijenja stvar – u njihove glave nikako ne dopire da, čak ni u slučaju da predstavljaju bilo kakav spomena vrijedan dio građana ove zemlje, pa čak i većinu, opet ne bi imali pravo istjerati nijednog državljanina Hrvatske zbog drugačijeg mišljenja. Ostaje se samo zamisliti što bi se desilo kad bi ovaj čopor zbilja imao nekog utjecaja:

preporod: Spakuj svoje kofere i sa svojom porodicom(rekao si da ti je majka Čehinja)
odeš lijepo u Češku...
Usput povedi svoju majku i oca,(kažeš da ti je otac navodno "Hrvat",) koji te nisu propisno odgojili da budeš pošteni čovjek HRVAT i DOMOLJUB

Marcus: U mojoj južnoj Hrvatskoj se kaže – aj biž ća-, ... iz hrvatskog okoliša.

Antun: Kada bi ovaj narod vodio računa, koliko je važno za vlastiti obstanak (...) i pored toga točno i savijesno prebrojavati i krvna zrnca, nebi nam se događalo, da stranci u Hrvatskoj (...) koji su krivo shvatili gostoprimstvo Hrvatske, imaju išta za reči, ali brinuti se o svojim matičnim zemljama, a nas Hrvate i Hrvatsku ostave na miru.

dduvnjak: Udbaški mentalitet je zaštitni znak ove (de)generacije preostale u Hrvatskoj.
Ovu generaciju treba dovesti konačno pred zid...

Živjeli Hrvati!: ...dokaz da su bosanski muslimani još uvijek najveće komunjare.... + ogroman broj mješanaca
SDP bismo jednostavno mogli zvati "Stranka nacionalnih manjina i mješanaca".

stameni: 'Daruvaru' što radiš u prelijepom hrvatskom i donekle češkom gradiću i radiš protiv svega gdje i sam živiš?!

zmijicamala: Banda se opet okuplja! ...imate ažurirani popis istih... Valja to pogledati i zapamtiti tko nam sve zabija nož u leđa.

Kostresh: ak ne kujis mos prek Drine u....

Gornji komentari su također dio objašnjenja zašto se opcija koju podupiru navedeni komentatori gadi svakom dobro odgojenom čovjeku. Svatko sa zrncem savjesti instinktivno osjeća neko iskonsko zlo koje izvire iz ovakvih izjava. Pa čak i ako dijeli dio svjetonazora s ovim izrodima, nagonski zna da je s njima najbolje ne imati ništa. Krajnje je vrijeme da i HKV razmisli o tome, ako ne misli da ono 'K' iz njihovog naziva potpuno nestane ili se pretvori u vlastitu parodiju. Ovi gore možda i jesu malobrojni, ali kad vidiš pjenu i iskežene zube, bolje se držati podalje. Ako ništa, radi vlastitog samopoštovanja i zbog smrada kojeg šire.

Zato nam gospodarstvo i ide kako ide, jer oni koji upravljaju sa svime, i sa gspodarstvom i sa javnim mnijenjem oni snose odgovornost za stanje pa tako i ovi koje ste nabrojali. Valjda i Ecce Homo tu daje neki doprinos - rekao je da je i on poslovni tip.

Citat Marcus:

Zato nam gospodarstvo i ide kako ide, jer oni koji upravljaju sa svime, i sa gspodarstvom i sa javnim mnijenjem oni snose odgovornost za stanje pa tako i ovi koje ste nabrojali. Valjda i Ecce Homo tu daje neki doprinos - rekao je da je i on poslovni tip.

Ne valja stalno skakti s jedne teme na drugu. Medijska scena je jedna stvar. Politička scena je druga stvar. Gospodarstvo je pak nešto treće.

Imam dojam da se vdje sve udrobilo i kad se toj mješanciji dodaju razni pojmovi kojima se i ne zna pravo značenje, tada počinju vrcati iskre.

Jučer je na Novoj TV nastupila Kosorica. Bila je sjajna. Ono dvoje s TVa su bili posve ošamućeni. Koliko su neupućeni, a koliko rade po zadatku (za plaću) to je drugo pitanje.
HKV je politički usmjerena kulturna udruga. I dobro je da postoji i djeluje. Jer, i politika je dio kulture, pa i nacionalne kulture. Ali, kad zamisle da mogu biti politički odlučni čimbenici na hrvatskoj političkoj sceni - pokažu se kao nevježe.

Danas u miru, kad imamo hrvatsku nezavisnu državu, politički ciljevi se posve razlikuju od onih ciljeva koji su bili pred hrvatskom politikom 90-tih godina. Tada jer temljni cilj bio uspostaviti nezavsnu državu i obranti je od agresije učvrstiti je u svim međunarodnim ustanovama. To je i učinjeno od vodstvom Franje Tuđmana. Time se je Tuđman svrstao u hrvatske velikane i nitko nikada ne će moći otamnjeti njegov sjaj. Drugo je pitanje kakav je bio Tuman kao ličnost, kako je mislio , kako je djelovao,kojih se zabluda nije usojevao osloboditi, koje su mu ble vrline i koje mane. To su pikanterije koje mogu biti zanimljive, ali nisu odlučujuće za prosudbu Tuđmana kao povijesne ličnosti neodvojivo povezane s osamostaljenjem Hrvatske. Zato, napadati Tuđmana danas kao i nekada znači - napadati Hrvatsku.

O gospodarstvu ću napisat nešto posebno.

Za sada tek pitanje: gdje su HKV i Hrast u vezi sa susretom poslovnih ulagača koji se upravo održava u Zagrebu ?

"Žute pjege" u Hrastovim očima su prevelike. Puno toga ne vide.

...ako izostane željeni uspjeh na izborima i dalje ću činiti isto.

Ecce Homo
U stvari nema čovjeka, gotovo me je zaveo svojim poimanjem kulture. Gotovo me je rasplakao kakve su mu sve epitete prišili i kako ga silno izvrjeđali. Gotovo sam ga požalio što je otpao od Hrasta jer čini se da pripada onima koji su sudjelovali u početku ( kada je sve imalo perspektivu ) a sada po njemu nema baš nikakvu.
A onda sam pogledao njegovu kulturu, riječnik i metafore:
"katastrofalni marketing, kriminalno loš rad, ovaj debakl, floskule, nebuloze, gluposti, zagraktati, iskrivljeni pogled, glave pune žabokrečine, autistični susret, skup siromašan duhom, gmazova dezinformacija, gliste pužu i Marcusi kopaju nos" - i to su kulturni izrazi iz samo prve trećine teksta našeg "Čovjeka".
I onda se čudi što je dobio odgovore primjerene svojoj razini??
Kako ide ona poslovica: Tko sije vjetar - žanje oluju.

"MARKUS",hvala na podršci.
Ovaj provokator i nitkov "ECCE HOMO"
počeo je vrijeđati i sijati takvu
MRŽNJU prema svemu hrvatskom da jednostavno nisam više mogao trpjeti.
"PUKAO MI JE FILM" kad je počeo govoriti
da mi HRVATSKI NACIONALISTI I HRVATSKI DOMOLJUBI nemamo podrške i utočišta u Hrvatskom narodu,naziva nas "bandom","čopor om,"psima"...Go re nego iz najcrnjih vremena Aleksandra Rankovića...
Zamisli!
Pale su mu odjednom sve "kulturne" maske i pokazao je iza prividne "kulture"svoje istinsko ANTIHRVATSKO I ANTIDOMOLJUBNO lice .Ja se uvijek u principu zalažem za slobodu govora i izražavanja, pa sam čak koristio njegove bjesomučne tirade za diskusije u kome ti neprijatelji otkrivaju sve svoje zablude, dvoličnost,izda je bezobrazluke i prevare..jer ZNAM da je ISTINSKO HRVATSKO DOMOLJUBLJE jače od bilo kakve JOGOSLAVENSKE,V ELIKOSRBSKE I ČETNIČKE MRŽNJE I UROTE.
pa radilo se i ovakvim nitkovima kao što su "ECCE HOMO" ,"DARUVAR", i "METEOX" koji kriju svoje indentitete,nal ogodavce i sponzore "kao zmija noge"
Provokatori i ustvari ološ dobar su primjer kako misli ta ANTIHRVATSKA BANDA i kakva nam sve zla spremaju "ONI" i njihovi "kandidati" u ovoj bjesomučnoj kampanji da "preuzmu totalnu vlast u HRVATSKOM DRŽAVNOM SABORU.
Moramo zaista biti oprezni,budni i složni,jer ako ovakav ANTIHRVATSKI ŠLJAM ikada preuzme sve poluge vlast i uprave u našoj domovini od Hrvatske neće ostati ni slova "H". Opet,još jednom hvala na podršci!
BORBA SE NASTAVLJA.

Who you calling stupid?
("Plišane crvene fotelje","Tuđmanisti",
"Hercegovačka udba") uvijek ponavljaš isto...
Pa kako ti ne dosadi?

Konačno od Ecce Homoa jedan komentar vrijedan osvrta (#14), ako zanemarimo njegova uobičajena omalovažavanja pojednih komentatora, bez kojih on očito ne može, a koja u "punom sjaju" dolaze do izražaja u komentaru #24.

Što se tiče Hrasta, mnoge boljke su ispravno uočene: unutarnja borba za prevlast, raskol kao posljedica, slabo definiran program, izostanak samopromocije. To su unutarnji čimbenici kojima bi se morali pozabaviti isključivo ljudi unutar Hrasta.

Međutim, vanjski čimbenici su zanemareni ili im se otvoreno umanjuje značaj. Mislim konkretno na medijsku blokadu kojoj je izložen ne samo Hrast, već i druge stranke, pokreti i udruge sličnog usmjerenja. To umanjivanje značaja bilo bi opravdano da je popraćeno stvarnim argumentima, a ne sugestivnim kvaziargumentim a, poput onog da je medijska blokada samo jedna od floskula na koju ne treba obraćati pozornost.

Ljevičarima i komunistima nakon kraha revolucija po Europi koje su se odvijale nakon I. svjetskog rata, postalo jasno da jedino mogu doći na vlast ako prije toga uspostave kulturnu hegemoniju pomoću koje će učinkovito u javnost ukorjenjivati svoje ideje. Za uspostavu i održavanje te kulturne hegemonije idealno sredstvo su mediji - nije bezveze nakon dolaska Račanove koalicije na vlast uslijedila čistka medija od nepoćudnih. Zadatak tih medija je filtriranje ideja: podobne prolaze u javnost, nepodobne ne. To se posebno odnosi na medije u Hrvatskoj koji su danas ostali jedino oružje za prigušivanje onih ideja i nazora koje je nekad učinkovito prigušivao pendrek.

Uvažavajući značaj gore spomenenutih unutarnjih problema Hrasta, ipak se ne može opravdati činjenica da konvencija Hrasta za medije nije vijest, dok se s druge strane nenormalno velika pozornost posvećuje nekim smiješnim inicijativama poput REKOM-a, koja je u čitavoj Hrvatskoj uspjela prikupiti manje potpisa nego što je na prošlim predsjedničkim izborima Slavko Vukšić dobio glasova (sjeća li ga se tko uopće?). Ili, kako objasniti medijsku sveprisutnost Žarka Puhovskog ili Stjepana Mesića, koji doslovce "iskaču iz paštete", kako se upravo Mesić jednom izrazio?

Ne može se dakle, samo tako zanemariti ni uloga medija, ni njihovih "tajanstvenih" vlasnika, koji su tajanstveni upravo zato krše zakon i ne objavljuju vlasničku strukturu medija.

Ecce Homo, unatoč manama koje sam napisao na početku komentara, dao sam vam plus, jer Vaš komentar barem djelomično ima dobre namjere na koje se pozivate, a s obzirom na te dobre namjere treba cijeniti i vjerojatno podulje vrijeme koje je utrošeno za pisanje tog relativno dugog komentara. Valjda Vas neće obeshrabriti što ste od mene dobili plus.