Jučer, 23. kolovoza obilježen je Dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima. U nastavku uz slike Oskara Šarunića (s mise u Zagrebu) prenosimo vijesti Informativne katoličke agencije o obilježavanju tog dana svetim misama u crkvi Svete Mati Slobode Zagrebu i katedrali Uzvišenja Svetog Križa u Sisku. Misna slavlja predvodili su vojni ordinarij Josip Jezerinac odnosno sisački biskup Vlado Košić. Na oba misna slavlja jasno je izrečena osuda nejednakog tretiranja žrtava totalitarnih režima, fašizma i komunizma. Izdvajamo riječi sisačkog biskupa:

"Doista, nisu li i današnji hrvatski vođe slijepi? Kako to da se toliko trude samo oko nekih zločina, a one najbrojnije ne vide i ne kažnjavaju? Nije li to grijeh propusta? Ima li u tome namjere? Možemo li zaključiti da našom zemljom još uvijek zapravo vladaju ti dobro umreženi tzv. bivši koji ne dozvoljavaju da se 'njihove' dira, dok se sve 'druge', pa bili to i najveći domoljubi i najzaslužniji ratni heroji progoni, zatvara i ponižava? Ne govore li nam o tome primjeri generala Brodarca, ali i generala Gotovine? Osobno sam od jednog najvišeg dužnosnika naše države čuo priznanje: 'Istina je, sve se žrtve ne tretiraju jednako'. A zašto? Poručimo danas i mi, dapače viknimo da se čuje do neba: zašto su jedne žrtve vrednije, a druge manje vrijedne? Neka jednom već prestane taj selektivni pristup žrtvama i odnosimo se jednako prema svima! Svi koji su stradali zaslužuju naš pijetet, molitvu i poštovanje! Upravo zato, što se ni do dana današnjega službene institucije ne odnose jednako prema svim žrtvama, mi ističemo posebno žrtve komunizma – koje su još uvijek zaboravljene - i upozoravamo na zločinačku narav tog totalitarnog sustava, moleći za žrtve mir i vječni pokoj svim žrtvama koje su stradale na bilo kojoj strani od nehumanih totalitarnih režima".

U svezi odnosa države prema hrvatskim žrtvama u Domovinskom ratu, biskup Košić je naglasio:

"Kako je moguće, da se u slobodnoj i demokratskoj državi Hrvatskoj umjesto obilježavanja grobova i odavanja pijeteta žrtvama tih najmasovnijih zločina protiv hrvatskoga naroda danas ponovno slave zločinci: od Srba, Banskog Grabovca do Gornje Velešnje – i to pod najvišim državnim pokroviteljstvom? Kako to da u slobodnoj i demokratskoj državi Hrvatskoj za sve te zločine nitko još nije kazneno-pravno odgovarao, dok se istovremeno s toliko strasti proganjaju navodni počinitelji ratnih zločina na strani branitelja Hrvatske tijekom Domovinskog rata?"

(djl,Oskar Šarunić)

Zagreb: Misa u povodu Dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima

Zagreb, (IKA) – U povodu 20. obljetnice osnutka i djelovanja Vojne policije i Dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, misno slavlje je u utorak, 23. kolovoza u crkvi Svete Mati Slobode na Jarunu u Zagrebu predvodio vojni ordinarij Juraj Jezerinac. Na početku misnog slavlja biskup je istaknuo kako je obilježavanje 20. obljetnicu osnutka i djelovanja Vojne policije Oružanih snaga Republike Hrvatske izraz zahvale Bogu od kojega dolazi svako dobro. Ujedno je to i prilika zahvaliti vojnim policajcima, posebno poginulima, a njih je 113 palo u Domovinskom ratu, te sedmorici koji se i sada, nakon 20 godina, vode kao nestali, jer nam njihova sudbina nije poznata, rekao je biskup. Osvrćući se na drugu prigodu misnog slavlja, podsjetio je kako je Europski parlament u rezoluciji iz 2009. preporučio da se taj Dan sjećanja na žrtve svi totalitarnih i autoritarnih režima posebno obilježava. U toj su rezoluciji osuđeni svi totalitarni i autoritarni režimi, u prvom redu nacizam, fašizam i komunizam. Stoga se sjetimo u ovoj misi i svih nevinih žrtava toga vremena, rekao je biskup.

U homiliji biskup je temeljem misnih čitanja podsjetio, kao što policajac, snagom svojeg poziva i poslanja bdije i čuva, prije svega za život, ljude i Domovinu u cjelini od mogućih neugodnih i opasnih iznenađenja, tako svaki čovjek, a posebno kršćanin kao tjelesno i duhovno biće ima biti budan u svom ljudskom, kršćanskom i duhovnom životu.

Biskup je upozorio kako je budnost odgovorno se odnositi prema svemu za što si zadužen u svom poslu i u svojem životu; budnost je spremnost reagirati u svakom trenutku kada to prilike zatraže. Duhovno biti budan znači biti sebi, ljudima i Bogu prisutan: vrednovati i čuvati sebe kao dar Božji, razvijati primljene darove Božje, služiti svijetu u skladu s primljenim darovima i svojom osposobljenošću. Duhovno biti budan znači ne zamijeniti vječna dobra vremenitim dobrima, ne zamijeniti Boga idolima, ne zamijeniti radost s razvratom, ne zamijeniti uspjeh s karijerizmom, ne zamijeniti ljude s vlastitim interesom. Biti kršćanski budan znači omogućiti sebi i drugima da se, koliko je do tebe, posve ostvare i u svojoj sreći slave Boga Oca svih ljudi.

Biskup Jezerinac podsjetio je kako jasan primjer ljudske, moralne i etičke pospanosti nalazimo u događaju što ga je izopačena savjest i sebično srce priredilo našoj Domovini u događaju agresije na Hrvatsku. Mi kršćani vjerujemo da je Isus potpuno ostvarenje čovjeka i da je on definitivna ponuda ljudskoj vrsti da opstane i kvalitetno živi. No, potrebno je premisliti i naš odnos prema vremenu koje imamo i u kojem živimo, pozvao je vojni biskup upzoravajući kako je opasna ravnodušnost prema sadašnjosti, kao i ravnodušnost prema iščekivanju vječne budućnosti. Stoga je sve pozvao na život u zajedništvu, prijateljstvu, opraštanju i u prisutnosti Božjoj.(Ika)

Dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima u Sisku

Sisak, (IKA) - "Doista, nisu li i današnji hrvatski vođe slijepi? Kako to da se toliko trude samo oko nekih zločina, a one najbrojnije ne vide i ne kažnjavaju? Nije li to grijeh propusta? Ima li u tome namjere? Vlado Košić"Možemo li zaključiti da našom zemljom još uvijek zapravo vladaju ti dobro umreženi tzv. bivši koji ne dozvoljavaju da se 'njihove' dira, dok se sve 'druge', pa bili to i najveći domoljubi i najzaslužniji ratni heroji progoni, zatvara i ponižava? Ne govore li nam o tome primjeri generala Brodarca, ali i generala Gotovine? Osobno sam od jednog najvišeg dužnosnika naše države čuo priznanje: 'Istina je, sve se žrtve ne tretiraju jednako'. A zašto?"Možemo li zaključiti da našom zemljom još uvijek zapravo vladaju ti dobro umreženi tzv. bivši koji ne dozvoljavaju da se 'njihove' dira, dok se sve 'druge', pa bili to i najveći domoljubi i najzaslužniji ratni heroji progoni, zatvara i ponižava? Ne govore li nam o tome primjeri generala Brodarca, ali i generala Gotovine? Osobno sam od jednog najvišeg dužnosnika naše države čuo priznanje: 'Istina je, sve se žrtve ne tretiraju jednako'. A zašto? Poručimo danas i mi, dapače viknimo da se čuje do neba: zašto su jedne žrtve vrednije, a druge manje vrijedne? Neka jednom već prestane taj selektivni pristup žrtvama i odnosimo se jednako prema svima! Svi koji su stradali zaslužuju naš pijetet, molitvu i poštovanje! Upravo zato, što se ni do dana današnjega službene institucije ne odnose jednako prema svim žrtvama, mi ističemo posebno žrtve komunizma – koje su još uvijek zaboravljene - i upozoravamo na zločinačku narav tog totalitarnog sustava, moleći za žrtve mir i vječni pokoj svim žrtvama koje su stradale na bilo kojoj strani od nehumanih totalitarnih režima", kazao je sisački biskup Vlado Košić na Dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima 20. stoljeća 23. kolovoza u homiliji na misi zadušnici za sve žrtve u sisačkoj katedrali Uzvišenja svetog Križa.

U prigodnoj homiliji je istaknuo kako se danas "sjećamo u prvom redu pobijenih na Bleiburškom polju i Križnom putu – gdje su se saveznicima predali hrvatski vojnici koje su Britanci nemilosrdno izručili partizanskoj jugoslavenskoj vojsci, premda je po ženevskoj konvenciji bilo zabranjeno da se neprijateljskoj vojsci izručuju zarobljenici. Među vojnicima bilo je i mnoštvo civila, žena i djece, ali i svećenika, redovnika, bogoslova i sjemeništaraca. Neobilježene grobnice diljem Slovenije, zatim Hrvatske te napokon Bosne i Hercegovine broje se u više tisuća, a žrtve u više stotina tisuća. Samo Maceljske šume kriju u više od 20 neobilježenih i prikrivenih grobnica oko 12 tisuća žrtava", kazao je biskup Košić te dodao: "'Gdje se god zakopa u hrvatsku zemlju izviru kosti. Hrvatska je jedina postkomunistička zemlja koja ni nakon 65 godina nije odala dužnu počast žrtvama', tim je riječima jedan saborski zastupnik obrazložio zašto su u saborsku proceduru uputili poseban zakon kojim bi se obilježili grobovi žrtava komunističkih zločina nakon završetka Drugog svjetskog rata."

Na žalost, po dolasku na vlast, komunisti su nastavili nemilosrdno ubijati sve s kojima se nisu slagali, ne samo izravne nego i neizravne neistomišljenike kao potencijalne protivnike režima. Poznat je popis A. Bakovića s više od 600 od komunista pobijenih katoličkih svećenika, redovnica i bogoslova. Naš blaženik Alojzije Stepinac, i sam mučenik komunizma, rekao je još na montiranom sudskom procesu: "Pogriješili ste što ste pobili toliko svećenika. To vam narod neće nikada zaboraviti." Kada govorimo o žrtvama komunizma, pitamo se zašto nemamo gotovo ni jedne spomen-ploče na području naše Sisačke biskupije, a ima nebrojeno mnogo žrtava. Spomenimo samo šumu Jelnik kod Banskog Grabovca gdje je, poslije Drugog svjetskog rata, pobijeno i bačeno u jamu 25 žrtava. Među njima je i Vjekoslav Venko, župnik iz Dubice, strijeljan 9. kolovoza 1946. premda mu na montiranom sudu nije dokazana nikakva krivnja, kazao je biskup Košić.

Biskup je tada iznio sudbinu ubijenih 15 svećenika od strane komunista i partizana koji su rođeni ili djelovali na današnjem području Sisačke biskupije, te samo neke primjere zločina koje su počinili pripadnici tzv. osloboditelja, nakon 1954. godine po raznim gradovima Hrvatske. Od svih grobišta u Hrvatskoj (a do sada je poznato da ih ima oko 800) najviše je lokacija upravo u Sisačko-moslavačkoj županiji, njih 119, na kojima je evidentirano 108 masovnih i 11 pojedinačnih grobnica, za koje se pretpostavlja da kriju čak 45.000 žrtava. Od svih njih dosad su ekshumirane samo dvije u kojima je pronađeno 15 tijela, istaknuo je biskup Košić, te se zapitao: "Kako je moguće, da se u slobodnoj i demokratskoj državi Hrvatskoj umjesto obilježavanja grobova i odavanja pijeteta žrtvama tih najmasovnijih zločina protiv hrvatskoga naroda danas ponovno slave zločinci: od Srba, Banskog Grabovca do Gornje Velešnje – i to pod najvišim državnim pokroviteljstvom? Kako to da u slobodnoj i demokratskoj državi Hrvatskoj za sve te zločine nitko još nije kazneno-pravno odgovarao, dok se istovremeno s toliko strasti proganjaju navodni počinitelji ratnih zločina na strani branitelja Hrvatske tijekom Domovinskog rata?"(Ika)