U organizaciji Udruge veterana 148. brigade HV-a na Oltaru domovine obilježen je Dan pobjede

U organizaciji Udruge veterana 148. brigade Hrvatske vojske Zagreb - Trnje, na Oltaru Domovine obilježen je Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja.

(zastave danas više nema)

Skupu su se pridružili i predstavnici drugih udruga: Udruge veterana Domovinskog rata – motorista, pjevača zborova Bašćina, župe sv. Josipa iz Zagreba, sv. Nikole biskupa iz Varaždina, te Hrvatskoga kulturnog vijeća i Hrasta.

Nakom što su nazočni otpjevali Lijepu Našu i minutom šutnje odali počast svima palim i nestalim junacima Domovinskog rata, prvom hrvatskom Predsjedniku i svima palima kroz povijest za našu Slobodu, skupu se obratio gospodin Boris Vukadinović, predsjednik Udruge veterana 148. brigade HV Trnje, slijedećim riječima:

Gospođe i gospodo, članovi Kluba veterana, dragi prijateiji i gosti,

danas je 5. kolovoza - Dan pobjede, Dan domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. Dan koji Hrvatska slavi kao spomen na Pobjedu u Domovinskom ratu.

Molim Vas da se na trenutak, u tišini, svatko u svojim mislima, prisjetimo onih kojih nema sa nama. Odajmo počast našim suborcima, onima koje smo poznavali i borili se skupa sa njima, kao i svim onim hrabrim vitezovima koje nismo upoznali ali su dio nas i dio ove Domovine. Podsjetimo se nakratko i na sve Hrvate, domoljube koji su kroz povjest davali svoje živote sa Hrvatsku.

S krunicama i vjerom u Boga smo ratovali pa ćemo sada moliti za pokoj im duša, onako kako su nas učili naši stari.

Oče nas, Zdravo Marijo, Slava Ocu...

Da ne zaboravimo

Vojno-redarstvenom akcijom "Oluja" je vraćen u hrvatski ustavno-pravni poredak cijeli okupirani teritorij, osim istočne Slavonije. Oluja je uz Bljesak ključna akcija koja je dovela do kraja Domovinskog rata. U operaciji je oslobođeno 10.400 četvornih kilometara ili 18,4 posto ukupne površine Hrvatske. Oslobađanje Knina bila je kruna te akcije.

Nakon četverogodišnje okupacije gotovo trećine hrvatskog teritorija, života u izbjeglištvu i u vječnom strahu od neprijateijske odmazde, granata koje su danonoćno prijetile, brojnih neuspjesnih pregovora i inicijativa, Republici Hrvatskoj ništa drugo nije preostalo nego vlastitom oružanom silom osloboditi hrvatski teritorij u cijelosti. Hrvatska je vojska stasala u silu koja je to sad mogla sama i bez ičije pomoći. U svitanje 4. kolovoza 1995. započela je Operacija Oluja.

Nakon početnog djelovanja snaga HRZ-a i uništenih neprijateljskih sustava veze te topničke pripreme po vojnim ciljevima hrvatske snage krenule su u akciju istodobno iz 30 pravaca na bojišnici dugoj 700 kilometara. Udarnu snagu na glavnim pravcima napada činile su gardijske brigade,potpomognute specijalnom policijom MUP-a i Hrvatskim gardijskim zdrugom te domobranskim i pričuvnim postrojbama.

U samo 84 sata vojno-redarstvene operacije Oluja, u kojoj je bilo angažirano gotovo 200 tisuća hrvatskih vojnika, Hrvatska vojska ostvarila je sve zacrtane ciljeve.

Čast sudjelovanja imali smo i mi Trnjani i naša 148. brigada Hrvatske vojske. Budimo ponosni na to.

U vojno-redarstvenoj akciji Oluja poginulo je više od 170 hrvatskih branitelja. Imali smo više od 1.430 ranjenih pripadnika hrvatske vojske. Nadajmo se da sve to nije bilo uzalud i da ćemo znati sačuvati, održati i razviti našu mladu državu.

Bez naših generala

Tužno je i moram to izreći da nam današnji Dan pobjede, Dan branitelja i Dan domovinske zahvalnosti ne može biti potpun bez naših generala koji ćame u tuđinskim tamnicama. Oni još ratuju i dokazuju cijelom svijetu da smo po pravdi Boga i Naroda oslobodili našu Domovinu kao pošteni i hrabri ljudi. Vjerujemo u pravdu i nadamo se da ćemo slijedeći Dan Pobjede dočekati zajedno sa svojim slobodnim generalima.

Zahvaljujem se svima nazočnima i još jednom: budimo ponosni i čestitam svima danjašnji dan.

***

Nazočnima je počitan tekst iz knjige Milana Bešlića: Oltar hrvatske domovine kojim su isti upoznati kako je nastao Oltar domovine:

Oltar hrvatske domovine

Od povijesnog trenutka koji se zbio 30. svibnja 1994. godine u 10:00 sati kada je u čast Dana državnosti predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman svečano upalio vječnu vatru, Spomenik se i službeno zove Oltar hrvatske domovine.

Po svršetku svečanosti otvaranja Spomenika, predsjednik Republike Hrvatske upisao je u knjigu dojmova:

"Na Dan državnosti, 30. svibnja 1994. godine na četvrtu obljetnicu uspostave demokratske vlasti u Hrvatskoj, kao državni poglavar samostalne i nezavisne, suverene i međunarodno priznate države Hrvatske, upalio sam vječnu vatru i položio vijenac na Oltar Domovine podignut u čast svih onih koji su ginuli, patili i živjeli za slobodnu Hrvatsku. Neka ovo Spomen-obilježje u ozračju povijesnog nam hrvatskog grba na Medvedgradu, negdašnjem sjedištu vladara i svjetovnih i crkvenih velmoža iznad današnjeg Zagreba, glavnog grada svih Hrvata, postane stjecište svih hrvatskih ljudi iz Domovine i svijeta, svih gradana Hrvatske. Oltar Domovine na Medvedgradu biti će također mjesto na kojemu će i predstavnici stranih zemalja neznanom hrvatskom junaku i suverenosti Hrvatske Države odavati počast."

Kroz sva vremena, i u svim narodima, uvijek, i uvijek, i svugdje, Sloboda je - i samo Sloboda - bila, i bit će, ona sveta Svjetlost koja obasjava put naroda kroz nesigurne vjekove. Njoj se, Slobodi, utječe ufanje, srčani juriši, cijeli život, nju pjesnik slavi:

"O lijepa, o draga, o slatka Slobodo, dar u kom sva blaga višnji nam Bog je d'o."

Kako je samo silno i veliko vjerovanje naroda na njegovu trnovitom putu u Slobodu! Kako uopće pojmiti tu golemu snagu koja pokreće čista počela u kojima se ukazuje sam Stvoritelj!? Kako? I kojim imenom pokriti ljubav, dirljivu hrabrost svih onih koji s vjerom u Slobodu prođoše kroz smrt znajući da "navik on živi ki zgine pošteno" !? Sloboda dolazi s drhtajem zemlje!

U višestoljetnoj povijesti Hrvatskog Naroda Sloboda je krunila vremenska razdoblja našom Državom - kneževinom i kraljevinom - ali, na žalost, bila su i velika razdoblja bez Slobode, to jest bez Države. Hladna oštrica mača presjekla je san o Slobodi kralju Svačiću, Zrinskom i Frankopanu, Kvaterniku i Radiću, Vokiću, Stepincu, Bušiću... I dobro znamo da je pravo ime hrvatske Golgote - Gvozd, Krbavsko polje, Bečko Novo Mjesto, Siget, Rakovica, Bleiburg, Krašić, Škabrnja, Vukovar... Evo, htjelo se toliko stoljeća, toliko boli i smrti, da se danas, napokon - i nanovo - prolomi glas, kao onda na Duvanjskom polju, da se, velim, prolomi glas VIVAT, VIVAT CROATIA, i na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu, i diljem Domovine, koji će otvoriti prostore mitskih svitanja za kojima žudi Sloboda.

Upravo toj, i svetoj i slavnoj Slobodi, htjelo se dati trajno i dostojno obilježje u - konačno - Slobodnoj Hrvatskoj. Stoga je i formirana autorska radna skupina projekta "Obnova Medvedgrada u čast hrvatske Slobode", koju je za svoga posjeta Medvedgradu 1992. godine inicirao predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman.

Samo pak oblikovanje Memorijalnog obilježja u čast hrvatske Slobode u sklopu je cjeline posla na dvorcu - burgu, ali je i zaseban autorski posao, koji je povjeren kiparu Kuzmi Kovačiću, čiji je prijedlog, na pozivnom natjecaju (1993. godine) odabran za realizaciju. Prostor na kojemu će biti trajno postavljeno odabrano rješenje određen je na platou podno južne kule, koji je omeđen ruševnim obrambenim bedemom "zatvarajući" prostor u skladnu cjelinu.

Već je na kiparovoj maketi-prijedlogu bilo jasno razvidno, da je kamen osnovni materijal iz kojeg će biti izgraden Spomenik.

Spomenik je sastavljen od ukupno deset vrsta kamena simbolički iz svih hrvatskih krajeva.

Oltar domovineOltar domovine je, nadasve, simbol i stvarnost slobodne nam Domovine Hrvatske, mjesto gdje ćemo štovati naše mrtve, mjesto gdje će gorjeti Vječni plamen našoj Slobodi kroz sva vremena. Uvijek! I uvijek! Zauvijek!Iz okolice Dugopolja (kraj Splita) sivo-zeleno-plavkasti "zeleni jadran" i smeđkasti "dolit", iz Trogira sivkasto-bijeli "seget", iz Istre žuto-smeđkasti "kanfanar", iz šibenskog kraja crvenkasto-sivi "rozalit", iz karlovačkog kraja dolazi "sivi vapnenac", iz Slavonije "sivi granit", iz Sinjskog kraja dolazi crvenkasto-sivo-smeđi "alkasin", sa Brača dolazi glasovita "dračevica", a žuti "bizek", posvećeni kamen skinut je pri obnovi zagrebačke Katedrale. Velike staklene kocke ili "ploče mora" lijevao je zajedno s kiparom Kovačićem Pino Signoretto, vlasnik i majstor ljevač stakla u istoimenoj glasovitoj staklarskoj radionici u Muranu kraj Venecije. Skulptura je, međutim, određena Zemljom, horizontalom tla i kompozicijskom strukturom kvadratnih kamenih kubusa i kvadrata, kao i plavim staklenim pločama koje zrcale naše more, sažimljući sve u simbol hrvatskog grba. Ovdje se hrvatski grb rastvara u skulpturu hrvatskog grba, koji bogatom simbolikom izražava čitavu domovinu, šireći se po zemlji na površini od 8 x 8 metara. Na središnjem i najvišem kamenom bloku napisana je prva strofa "Lijepe Naše", dok je na drugoj, zadnjoj strani istoga kamena uklesan Višeslavov križ, što je, tvrdi Živko Kustić "dostatna naznaka da je Spomenik na Medvedgradu kako hrvatska tako i katolička baština". Tik ispred ovoga najvišega i najdominantnijega kamena položen je kamen na kojemu je natpis hrvatskoga kneza Branimira iz Šopota, kod Benkovca. Spomenička skulptura izgrađena je od kvadratnih kamenih ili staklenih oblika, zatvarajući se, takoder, u veliku kvadratnu cjelinu oko koje se može opisati krug, koji je simbol savršenstva, ali i Boga.

No Spomenik je, nadasve, simbol i stvarnost slobodne nam domovine Hrvatske, mjesto gdje ćemo štovati naše mrtve, mjesto gdje će gorjeti Vječni plamen našoj Slobodi kroz sva vremena. Uvijek! I uvijek! Zauvijek!

Budući da je danas 5. kolovoza i blagdan Sniježne Gospe, na kraju susreta nazočni su otpjevali zahvalnu pjesmu "najvjernijoj odvjetnici Hrvatske" - Zdravo Djevo, Kraljice Hrvata, te pjesmu-molitvu "Bože, čuvaj Hrvatsku".

***

Okupljeni su dogovorili slijedeći susret, ako Bog da, već kroz mjesec dana, u subotu 10. rujna na Dan Hrvatskih mučenika na Hrvatskoj Udbini, prilikom posvete oltara Crkve hrvatskih mučenika.

A, ovdje na Oltaru domovine, na Dan nezavisnosti, 8. listopada. Bilo bi lijepo da nam se tada pridruži koji svećenik, pa da na tom Spomen-mjestu hrvatske slobode imamo svetu misu za Domovinu.

Isto tako bilo bi lijepo da za taj dan na Oltaru domovine bude istaknut onaj povijesni "kninski barjak", kojega danas nije bilo. Nažalost.

Ivan Jaklin