Održan Okrugli stol HIP-a: „Pamćenje i suverenost"

Povodom obilježavanja 89. obljetnice rođenja dr. Franje Tuđmana, Udruga za hrvatski identitet i prosperitet (HIP)  10. svibnja 2011. organizirala je dojmljiv Okrugli stol pod nazivom „Pamćenje i suverenost". Malo je reći kako je Zlatna dvorana Hrvatskog instituta za povijest bila, po jedanaesti puta, pretijesna da bi primila sve štovatelje prvog predsjednika Republike Hrvatske.

Uvaženi gosti govorili su o tome gdje je Hrvatska danas, pogotovo nakon haaških presuda. Glavna tema bila je jedna no petnaest govornika, točnije znanstvenika te javnih i kulturnih djelatnika, redom su iznosili svoja gledišta i strepnje, mišljenja i upozorenja na opasnosti koje donosi jučerašnja i današnja politika, kako vanjska tako i unutarnja.

Ipak, jedinstveni su bili u dvije stvari. Jedna je ta da se svi slažu oko činjenice kako je jedna Hrvatska neobjašnjivo zakazala u svjedočenju istine a druga je ta da je danas budna i probuđena ona Hrvatska koja je odlučna jače braniti svoje dostojanstvo i suverenitet te se obraniti od ponovne, sve jače, agresije.

Domaćin i predsjednik HIP-a, admiral Davor Domazet-Lošo je na samom početku pozdravio sve prisutne a posebno gospođu Ankicu Tuđman kao i ostatak obitelji Tuđman. Osobito oduševljenje nazočnih, izazvali su studenti Hrvatskih studija, točnije, studenti povijesti koje je Admiral Domazet također posebno predstavio i naglasio važnost njihove prisutnosti.

Akademik Dubravko Jelčić govorio je o istini u povijesti i o istini o povijesti. Istaknuo je kako povijest nije uvijek pisana u skladu sa istinom jer je istina oduvijek ovisila o objektivnim spoznajama čovjeka. - U današnjem neoliberalističkom svijetu, istina se kupuje a kao takva lažna učiteljica ne može učiti svoje učenike - dodao je akademik Jelčić. Na kraju svog izlaganja ohrabruje nas kako će Hrvatska svoju povijest pisati i kako neće zaboraviti.

Prof. dr. Zdravko Tomac govorio je o bitnim elementima hrvatskog nacionalnog identiteta. Istaknuo je kako je identitet bitan za samo postojanje kako svakog pojedinca tako i naroda a posebno je važno da ju ima vođa naroda. - Hrvatsku državu oduvijek obilježava kršćanstvo, obitelj, domovina. Onaj tko napada te vrijednosti napada ono što Hrvatska jest, napada njen identitet i suverenitet - objasnio je prof. Tomac. Dodao je i kako nije slučajno da su branitelji imali križ i krunicu a oni koji su nas napadali zvijezdu petokraku koja je i danas nekima simbol ljubavi. Posebno emotivno bilo je profesorovo odavanje priznanja prvom hrvatskom predsjedniku, dr. Franji Tuđmana kojeg on opisuje kao velikog državnika, domoljuba i Hrvata koji je za razliku od druga dva predsjednika, cijeli svoj život posvetio borbi za istinu, Hrvatsku i njenu samostalnost. Prof. Tomac je zaključio kako je vrijeme da većinski Hrvatski narod prestane šutjeti i trpjeti a mi, koji vjerujemo u Hrvatsku i djelo dr. Franje Tuđmana, ozbiljnije stanemo u obranu Hrvatske i dr. Franje Tuđmana.

Prof.dr. Ivo Rogić je govorio o dualnom društvu i suverenosti, iskrivljenim sjećanjima te specifičnom odnosu prema istom a kojem je potreban istančaniji pristup. Zaključio je kako dualnost, bila ona stvorena unutar nacije ili nametnuta izvana, vodi u propast te kako se postojanje dualizma kao takovog, treba ozbiljnije shvatiti.

Gospodin Kuzma Kovačić govorio nam je o pitanju pamćenja u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti te o utjecaju gubitka pamćenja na sam identitet, kako umjetnosti, tako i duhovne neizvjesnosti naroda.

Akademik Josip Pečarić poslužio se stihom pjesme Marka Perkovića Thompsona: „Jučer gledam sliku naroda, baca cvijeće po herojima a.....". Svatko onaj tko zna nastavak ovih pomalo proročkih stihova, jasno mu je kako je akademik nastojao istaknuti put našeg naroda koji je u dva dana od naroda nade postao narod bez ponosa. Podsjetio nas je na činjenicu da je presuda Anti Gotovini uspjela uzdrmati Hrvatsku na svega dva dana nakon čega nastaje tišina a jedina tema ostaje uvijek popularni predsjednik Josipović. Akademik Pečarić zapitao se možemo li reći da postojimo ako nemamo dostojanstvo te je li hrvatski narod svjestan dugogodišnje izdajničke politike, je li se pokajao što je birao te izdajnike u vlast.

Dr. Mato Artuković upozorio je na sramotno šture i nepotpune, da ne kažem i smiješne, sadržaje u školskim udžbenicima o liku i djelu dr. Franje Tuđmana za kojeg ističe kako se radi o čovjeku koji se rađa samo jednom u tisuću godina.

Prof. dr.sc. Mate Ljubičić dao je povijesni okvir za Hrvatsku državnu politiku 21. stoljeća objašnjavajući kako čovjek mora, kada mu je najteže, usredotočiti se na budućnost. Podsjećajući nas na riječi i pisanje dr. Franje Tuđmana pa i blaženog Alojzija Stepinca, na koje se je često pozivao i sam predsjednik, prof. dr. Mate Ljubičić daje nam smjernice koje bi Republika Hrvatska morala provoditi kao svoje korake u daljnjem djelovanju a to su: jačanje nacionalnog i kulturnog identiteta, trajno osigurati demografsku ravnotežu hrvatskog naroda (posebno zbog zabrinjavajućeg iseljavanja obrazovanih, useljavanja neobrazovanih, stope smrtnosti), uvođenje Hrvatskog domobranstva, očuvanje a ne rasprodaja obiteljskog blaga te interesno povezivanje sa manjim državama Europe i svijeta koje također žele zaštitit svoj identitet.

Gospodin Mate Kovačević je svoju temu nazvao „Čuvari pamćenja". Podsjetio je na stoljetnu borbu hrvatskog naroda za svoju suverenost i jednako toliko dugu težnju mnogih osvajača da sa raznim strategijama zavladaju ovim prostorima. Pozvao je na svijest o tome što to ostavljamo našoj djeci te istaknuo iznimnu važnost organizacije bez koje se nećemo uspjeti obraniti se od nove vrste agresije. Naglasio je kako moramo znati da drugu Hrvatsku ne ćemo dobiti i da ovu, ma kakva god bila, moramo očuvati.

Svakako najveći pljesak i ovoga je puta dobio Admiral Davor Domazet-Lošo. Teško je prenijeti njegovu emociju, žar i profesionalnost a da se ne umanji cjelokupni dojam. Istaknuo je kako se presuda, a time i cijela povijest 90-tih, temelji na svega dvije pogrešno protumačene riječi – nestati i tobože. Pojasnio je njihovo značenje u kontekstu cijelog sastanka na Brijunima te dodao kako mediji, uz sud, i dalje prenose jednu jedinu rečenicu iz jednog cijelog govora koji može biti primjer onoga kako se vrhovni zapovjednik obraća svojim „vojnicima". Admiral naglašava kako je smisao svih događanja, koja nam kriminaliziraju državu, prikazati kako nam je prošlost mračna nakon čega je lakše provesti sve druge, za nas pogubne, strateške ciljeve.

Prof. dr. Miroslav Tuđman govorio je o nespremnosti lijevih radikala na suočavanje sa istinom. Poslužio se riječima jednog državnika iz Izraela koji u trenutcima kada proživljava najteže trenutke svoje države, govori da voli svoj Izrael čak i onda kada mu se izrazito ne sviđa kao i u onim trenutcima kada mu se gadi. Prof. Tuđman ističe uvjerenje da svi mi koji dijelimo zajedničko iskustvo stvaranja naše države, danas također možemo reći kako volimo Hrvatsku iako nam se ne sviđa i da nećemo dopustiti iskrivljavanje istine i pisanje pogrešne povijesti. Pamćenje se želi rekonstruirati, prekrojiti i učiniti podobnim za vladanje nadolazećih, naglasio je.

„Najslavniji trenutci hrvatske povijesti postali su udruženi zločinački pothvat" - zaključio je prof. Tuđman i dodao kako je na djelu sveobuhvatno nametanje kolektivne krivnje koju moramo zaustaviti.

Prof. dr. Slobodan Lang govorio je o vjeri, znanju i akciji stvaranja kao vodičima u sadašnjosti i zalaganju za budućnost Hrvatske države. Naglasio je važnost djelovanja sada a ne nakon presuda. Ističe kako Hrvatska sada treba imati jedan jedini cilj od kojeg nema ništa prioritetnije i važnije. Taj cilj je obrana generala i obrana Oluje koja je bila humanitarna akcija i koja je spriječila još veći genocid i razaranje. Prof. dr. Lang dodao je kako je jedino razdoblje novije hrvatske povijesti sa vizijom razdoblje rata te kako Hrvatska „nije rekla", nije reagirala i time osigurala obranu i očuvanje te vizije.

Prof. dr. Hrvoje Kačić kao i dipl. ing. Damir Borovčak podsjetili su na važne i zaboravljene trenutke u povijesti djelovanja dr. Franje Tuđmana. U tom smislu prof. dr. Kačić govorio je o tijeku stvaranja Hrvatske samostalnosti i međunarodnog subjektiviteta dok je dipl. ing. Borovčak podsjetio na posjet predsjednika Tuđmana Torontu, 22. rujna 1990. godine i istaknuo važnost oslanjanja na dijasporu i u ovim presudnim trenutcima za Hrvatsku.

Ing. Tomislav Nurnberger podsjetio je na Ustav i kanonske zakone, propuste i „EUtaniziju" Hrvatske.

Zadnji ali i vrlo dojmljiv govor održao je Hrvat iz daleke Australije, dr. sc. Peter Anthony Kolenc Ercegovac, koji je istaknuo zajedničku emociju čežnje za domovinom svih iseljenika kao i njihovu zajedničku želju za povratkom. Iznesena je povijest Izraela te uspoređeno njihovo djelovanje u očuvanju suverenosti s našim, hrvatskim djelovanjem. Istaknuta je važnost vojske, koja je bila temelj identiteta kako u nastajanju tako i u očuvanju opstanka tog naroda iz čega, kaže, valja učiti. Pita se, je li bi bilo koja druga zemlja učinila svojim generalima to što smo mi učinili svojima.

Uz zahvalu svim nazočnima, admiral Davor Domazet-Lošo napomenuo je kako će svi sadržaji sa ovog okruglog stola bit dostupni u Zborniku. On će biti izdan na kraju godine, kao i uvijek, povodom godišnjice smrti dr. Franje Tuđmana.

Tekst: Silvija Lažeta
Fotografije: Oskar Šarunić