Protestni skup na Trgu bana Jelačića u Zagrebu

U romanu genijalnog sovjetskog pisca Miahila Bulgakova, Majstor i Margarita, odvija se ovakav dijalog između predsjednika udruženja moskovskih pisaca, druga Berlioza, i mladog pjesnika člana iste udruge, druga Bezdomnija. Razgovor se odvija jednog sparnog ljetnog predvečerja u parku Patrijarška jezera, u središtu Moskve, samo pola sata prije nego će u organizaciji vraga Volanda i njegovih vražjih sudrugova, koji su upravo stigli u Moskvu, komosomolka-voz ačica tramvaja odrezati glavu nesretnom drugu Berliozu.
Pjesnik Bezdomnij je u časopisu udruge moskovskih pisaca, objavio jedan svoj nadahnut i u pjesničkom duhu članak o Isusu Kristu. Mladi pjesnik se nada dobiti stan od udruge moskovskih komunističkih pisaca i u članku je napisao sve negativno o Spasitelju; te da je On lažni prorok, te da je On sodomist, te da je On pohotnik i preljubnik, te da muževima zavodi supruge i još tisuće drugih gadarija.
Bezdomnij: «Što mislite, druže Berlioz, jesam li dobro napisao članak o lažnom spasitelju, tzv. Isusu Kristu? Jeste li čitali članak?»
Brelioz je šutljiv, vrlo neraspoložen i namrgođen, jer dok je išao na sastanak s Bezdomnijem, neki šetač-prolaznik sa stranim naglaskom, u parku mu je uzput dobacio, «da je Anuška već prolila ulje», a svi stranci su sumnjivi i stoga ga je zabrinjavala ta tajanstvena poruka. (I bio je u pravu, na to ulje će se poskliznuti i pasti će pod tramvaj.)
Berlioz: «Da, da, pročitao sam članak.»
Bezdomnij: «I, kakav je? Jesam li Ga dobro oprao?»
Berlioz: «Jest, svašta si napisao, ali članak ne valja.»
Bezdomnij: «Pa zašto vam se ne sviđa, pa napisao sam da je On lažni prorok, da je sodomist, da je pohotnik i preljubnik, da muževima zavodi supruge i još mnogo toga...!?»
Berlioz: «Da, da sve je to u redu, ali...»
Bezdomnij: «Pa, što ali...?»
Berlioz: «Slušaj, Bezdomnij, ne valja, jer kada ti napišeš da je On, to jest tzv. Spasitelj, 'lažni prorok, da je sodomist, da je pohotnik i preljubnik, da je lažac i da muževima zavodi supruge itd. itd.', ti pišeš o njemu kao da postoji, ti na taj način pišeš DA ON POSTOJI. a to nije dobro, jer to sve može biti ONAJ KOJI POSTOJI. Znaš? Trebaš napisati novi članak i dokazati i pokazati DA ON NIJE NIKADA POSTOJAO, DA SU GA POPOVI, KOJI GULE KOŽU NARODU S LEĐA, IZMISLILI, DA BI LAKŠE PLJAČKALI NAROD.»
Bezdomnij: «A tako...!», razočarano će Bezdomnij.
Berlioz: «E to ti je to, a sada žurim, napiši ti novi članak kako sam rekao...» i ode drug Berlioz – ravno u smrt.

Što sam htio reći? Naime, dvije jadne srbo-komunistič ke televizijice zagrebačke i njihovi komesarčići, koji se posljednjih dana bave samo svojim prirodnim, saveznikom Tomislavom Nikolićem, nisu niti obavijestili gledateljstvo da se održao prosvjedni skup na njihovom Jelačićevom trgu, u njihovoj «Metropoli», protiv konstitucije NOVE JUGOSLAVIJE. Ništa, muk.
Treba ne reći ništa, praviti se KAO DA PROSVJEDNI SKUP NIJE NI POSTOJAO, KAO DA GA NIJE BILO. A oni, ti komesrčići, su kao mala djeca, pioniri maleni, jer misle da šačica «desničara» (tamo neki Pečarići, Hotreci, Jelčići i drugovi) može spriječiti prosvjedom stvaranje NJIHOVE NOVE DRŽAVICE. Varaju se a da i ne zanaju da se varaju. Nije im se ni Prva ni Druga JUGA stvarala njihovom voljom
A da bi se, barem, spriječilo te komesarčiće da zagađuju zrak, za to trebaju mnoge Anuške i mnogo ulja, i svašta drugo. Trebao bi doći i Bulgakovljev Voland.

Moj gornji komentar je možda malo promašio temu iz članka,ali kada se nešto događa u Zagrebu,kao ovaj hvale i podrške vrijedan skup,ne mogu se oteti dojmu da je održan na pogrešnom mjestu.Ne zato što Jelačić platz nije pravo mjesto,već što okruženje nije odgovarajuće.Da se održavao skup z a
propalu /?/ Titovu ideolgiju, vjerujem da bi bilo više ljudi.Čudan je taj Zagreb,mislim kao paradigma hrvatstva i metropole "svih Hrvata".U posttuđmanovsko doba,kojeg su se zagrepčani tako brzo odrekli, državotvornost i ponos im baš nisu jača strana,za većinu.Zato se "ostatak" Hrvatske
teško nosi sa tankom crvenom linijom ,koja ga dijeli od ostalih.Ili su mediji proizveli takav dojam ? Volio bih da se varam.

E moj Bože, koliko je puno ljudi slušalo govor uglednog povjesničara Pačarića na trgu 12.svibnja u 11 sati. Ako nam on ne rastumači našu povijest, neće niko. Čujemo da će nam ubrzo početi tumačiti i ekonomiju. Intezivno se priprema kod malog Hrvoja. Hvala Bogu što imamo tako svestrana čovjeka.

Gospon Bosanac, nemojte govoriti govorom mržnje o nijednoj kulturi pa ni o mojoj bizantskoj.
Kak trebaš pisati imaš uputu urednišva portala od 13.05.2007.