Zvonko Bušić: Samo je jedna Hrvatska, samo je jedan dom, samo je jedno more, u srcu mom!

U dvorcu Vitturi u Kaštel Lukšiću predstavljena knjiga o Zvonku Bušiću

U organizaciji HSP-a Ante Starčević, u subotu, 9. travnja u prepunoj dvorani dvorca Vitturi u Kaštel Lukšiću održano je predstavljanje knjige ˝Zvonko Bušić˝, autora Tomislava Marijana Bilosnića, hrvatskog književnika, publicista i slikara. Brojnim Kaštelanima knjigu su, osim samog autora, predstavili poznati hrvatski novinar, kolumnist i publicist Zoran Vukman i Zvonko Bušić osobno, a promociji su nazočili dopredsjednik stranke i predsjednik ŽV SDŽ Željko Skoko, Predsjednik Podružnice Split dr. Ante Kovačić, predsjednik i dopredsjednici Podružnice Kaštela Vjeran Duvnjak, Željko Jurlin i Duje Katalinić.

Zoran Vukman: Hrvati žive u svijetu paradoksa

Okupljenima se uvodnom riječju obratio Duje Katalinić, potpredsjednik kaštelanskog HSP-a Ante Starčević, koji je Zvonka Bušića predstavio kao velikog hrvatskog domoljuba, romantičara i borca za slobodnu i neovisnu Hrvatsku, te hrvatskog uznika s najdužim uzničkim stažem među svim hrvatskim domoljubima.

Zoran Vukman je, govoreći o knjizi i o samom Zvonku Bušiću, istaknuo kako Hrvati danas žive u paradoksalnom svijetu, jer se povijest ponavlja, a sve to kod hrvatskog čovjeka izaziva malodušnost.

- Najbolji primjer parodoksa je Budimir Lončar, koji je za vrijeme suđenja Zvonku Bušiću u SAD-u obavljao diplomatsku dužnost, a danas taj isti čovjek obavlja sličnu funkciju. Paradoks je i to da sam ja 2001. g. u Slobodnoj Dalmaciji dobio otkaz, a paradoks je i to da se Zvonko Bušić 2008. vratio u Hrvatsku koja je samo formalno slobodna, dok se hrvatski narod danas u isto vrijeme osjeća sputano, zarobljeno i frustrirano, shvaćajući hrvatsku slobodu kao neki nedosanjani san.

Odakle Hrvatima pravo sada klonuti duhom?

Vukman je rekao kako su Hrvati danas malodušan narod, koji je, kako se čini, posljednjih 10 godina počeo zaboravljati na žrtve koje je dao za svoju slobodu, pa je, stoga, kako je rekao, prava misija Zvonka Bušića ta da on nakon 32 godine uzništva zbog sna o slobodi Hrvatske, pred nas može doći s riječima:

- Odakle vam pravo da sad klonete duhom?

O knjizi, koja je niz dokumentarističkih feljtona, koji predstavljaju do sada nepoznatu kroniku o otmici putničkog zrakoplova Boeing 727, a koju je 10. rujna 1976. godine izvela skupina Hrvata i jedna Amerikanka (Zvonko Bušić, Petar Matanić, Frane Pešut, Marko Vlašić i Julienne Eden Bušić), te o svemu što se nakon iste dogodilo, govorio je i autor Tomislav Marijan Bilosnić, koji je rekao kako je knjigu o Zvonku Bušiću pisao iz humanih i domoljubnih razloga, jer je želio da se sazna stvarna istina o nesretnim događajima koji su uslijedili nakon otmice, koja je za cilj imala svijet upoznati sa (ne)životom Hrvata u Jugoslaviji, a što je rezultiralo time da je Zvonko proveo 32 godine u američkom zatvoru.

Kaštelani su velikim pljeskom nagradili i Bilosnićevo čitanje pjesme "Dok ja molim", za koju je nagrađen Nagradom "Tin Ujević".

Zvonko Bušić: Vlade možemo kritizirati, ali Domovinu ne!

Kaštelanima se naposlijetku, u emotivnom govoru, obratio i sam Zvonko Bušić, koji je promociju knjige ocijenio i političkim događanjem, budući se sam aktivno uključio u politiku, te će biti nositeljem liste HSP-a dr. Ante Starčević u IX. izbornoj jedinici.

- Često me pitaju bih li, da se ponovno rodim, ponovno izabrao hrvatski narod, a ja uvijek odgovaram potvrdno. Najviše me usrećuje slobodno isticanje hrvatskih barjaka, zbog kojih se nekad išlo u zatvor. I zato mislim, kako sve hrvatske vlade mogu biti podvrgnute kritici, dok sebi ne smijemo dozvoliti kritiku Domovine, jer je zbog nje, na čelu s predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom, došlo do ujedinjenja svih onih koji u njoj žive, i zbog nje je položen ispit povijesti - istaknuo je Zvonko Bušić, rekavši pritom kako je sada među Hrvatima potrebno oživiti hrvatski duh i nacionalnu svijest, te vratiti hrvatskom narodu, radniku i branitelju, nadu, snagu, vjeru i dostojanstvo.

Bušić je u svom govoru kritizirao političko, gospodarsko i kulturno stanje u zemlji, globalizaciju i svjetsko financijsko porobljavanje, kao i materijalnu prožetost kršćanske civilizacije, rekavši kako su se svijet, ljudi, moral i običaji u protekle 32 godine, dok je on robijao promijenili, te se on, izlaskom na slobodu, osjećao izgubljeno.

Svi smo mi odgovorni za ovakvo stanje u Hrvatskoj!

- Usrećivala me naša slobodna Hrvatska. Inače, jedna od najtragičnijih ljubavi je ljubav prema domovini, ali ona je jedna i od najdubljih ljubavi i zato je smisao moga života zaista bolja budućnost i sloboda hrvatskoga naroda, a zato sam se i angažirao politički u HSP Ante Starčević-rekao je Bušić, ističući kako nikome današnja situacija u Hrvatskoj ne služi na čast.

- Svi smo mi odgovorni za ovakvo stanje u Hrvatskoj, i svi možemo doprinijeti tome da se situacija u našoj Domovini popravi. Trudit ću se doprinijeti tome da na vlast u Hrvatskoj napokon dođu mladi, neopterećeni ljudi, koji za cilj imaju jedino bolju samostalnu suverenu Hrvatsku. Držite oči i uši otvorene, i vidjet će te, kako će se u ovoj sudbonosnoj godini, na izborima, to i dogoditi. - optimističan je ovaj hrvatski domoljub, kojega zbog emotivnog govora, u kojemu se iz svake riječi očitava neupitna ljubav prema jednoj i jedinoj Domovini, poneki mediji nazivaju i "posljednjim hrvatskim romantičarom".

- Samo je jedna Hrvatska, samo je jedan Dom, samo je jedno plavo more, u srcu mom - izrecitirao je Zvonko Bušić stihove jedne hrvatske budnice, izrazivši istima sve ono što nosi u svom srcu.

Nova strategija mrzitelja Hrvatske - Hrvatima ogaditi vlastitu Domovinu!

- Naši istočni susjedi, koji još od 1918. god, od kada smo se mi Hrvati s njima počeli družiti, stalno provode svoju megalomansku politiku, zbog čega su ubili Stjepana Radića u beogradskoj skupštini, i zbog čega su "udarali" i na ostale takve Hrvate, a sve iz razloga jer su htjeli obezglaviti hrvatski narod. Stjepan Radić je predstavljao srce Hrvata, i "udaralo" se u srce. Milan Šuflaj je predstavljao mozak hrvatskog naroda i "udarano" je u mozak. A kad se ubije mozak i srce, onda narod nema svojih prvaka i izgubi se, i onda je nad njim lako provoditi teror, kao što se i provodio, jer poznato je kundačenje naših seljaka i radnika diljem naše Hrvatske.

- Poznato je i koliki smo ceh u krvi platili nakon II svjetskog rata, pa tako i danas nema kraja otvaranju novih grobišta i stratišta, u kojima počivaju nebrojeni Hrvati, Hrvatice, koji suda nisu vidjeli. Teror i žrtve nam je donijela i komunistička Jugoslavija, u kojoj su Hrvati i Hrvatice odrobijali preko 100 tisuća godina robije za verbalne delikte i ostalo. Sve znate o Bleiburgu, a svi ste svjedoci i Domovinskog rata, i znate što su nam onda spremali, a spremali su rješavanje hrvatskog pitanja zauvijek.

- Vjerujte mi, oni nas još uvijek spremaju odvesti u nekakve svoje balkanske asocijacije, i zato im je želja odvesti Antu Gotovinu i ostale hrvatske generale na stup srama, a ovo je prvi put u povijesti da pobjednička vojska nema svojih junaka i heroja. Kad su morali priznati Hrvatsku kao državu, onda su primijenili strategiju, s kojom žele Hrvatima ogaditi vlastitu Domovinu, koju su s krvlju stekli nakon toliko stoljeća i godina patnje. I zato smo mi danas tu gdje jesmo, i zato je danas hrvatsko gospodarstvo uništeno, hrvatski branitelj osramoćen...

Moramo nadvladati neslogu i neorganiziranost hrvatskog naroda!

- Pa se možemo zapitati, kako se ovo dogodilo, i tko je odgovoran za ovako katastrofalno stanje u državi Hrvatskoj, koja je prelijepa i bogata zemlja. Svi smo odgovorni...i oni koji su na vlasti posljednjih 10-ak godina, i svi mi...koji nismo smjeli dozvoliti sustavno urušavanje hrvatskog državnog suvereniteta i rasprodaju. Najveće svetinje za koje smo apsolutni sigurni da su naše, to su naši preci, naši djedovi, to smo mi i to su naša djeca, i to je naša Domovina. Za te ideale nikada nikakve žrtve nisu velike. Ako izgubimo svoj hrvatski identitet, loše nam se piše, jer oni koji mrze Hrvatsku, žele njom vladati. Nesloga i neorganiziranost su bile pratilje hrvatskog naroda kroz stoljeća, još u vrijeme hrvatskih kraljeva, a upravo to mi danas moramo nadvladati.

- Ovi današnji mešetari svijeta koji su postali bogovi novca, a koji su zaboravili pravoga Boga i istjerali ga iz svojih duša, imaju plan, od svijeta napraviti globalno selo, kojim će oni vladati, dok će ostali biti njihovi robovi. Međutim, ne će tako biti. Dvadeseto stoljeće je bilo stoljeće ludih totalitarnih ideologija, a 21. st. pripada borbi za etničke identitete. Zato je vrlo važno da smo mi Hrvati konačno dobili svoju državu i na to moramo biti ponosni. I zato vlade možemo kritizirati koliko hoćemo, ali Domovinu nikada.

Svi mi snosimo odgovornost za budućnost Hrvatske!

Zvonko Bušić je svoje emotivno izlaganje, koje je često bilo prekidano velikim pljeskom publike, završio riječima:

- Pozdravljam sve građane RH, bez obzira na njihovu vjersku pripadnost, bez obzira na njihove ideologije i stranačka opredijeljenja, ali također ističem i kako pozdravljam samo one građane RH, koji Hrvatsku prihvaćaju kao svoju Domovinu i svoju sudbinu, i kao budućnost svoje djece. A onima drugima, koji Hrvatsku mrze, kažem, kako bi trebali promijeniti način razmišljanja, jer mora biti pakao živjeti u jednoj zemlji i odgajati u istoj svoju djecu, a mrziti tu zemlju. Ima u Americi jedna izreka koja se može čuti i vidjeti na ulicama, kućama, automobilima, a koja kaže: Ameriku voli ili je napusti! I mogu reći, kako je na svima nama odgovornost da najdražoj Domovini pružimo pomoć kako bi se uspravila i kako bi vedra čela, časno i dostojanstveno mogla zauzeti svoje mjesto pod suncem. Jer doista: Samo je jedna Hrvatska, samo je jedan dom, samo je jedno more, u srcu mom!

Renata Dobrić
Napomena: prve dvije slike su arhivske