HRAST u Splitu

Veliki skup pod naslovom «Dok mu hrašće bura vije»

U subotu 5. veljače predstavljen je u Splitu politički pokret Hrast (Hrvatski rast). Velika dvorana Nadbiskupskoga sjemeništa bila je prepuna, a u publici su bili mnogi ugledni Splićani, branitelji i pravnici, novinari, umjetnici i znanstvenici. Pokret su predstavili kao dio utemeljitelja Hrasta: Hrvoje Hitrec, Ladislav Iličić, Josip Jurčević, kapetan Ivo Markulin, Ivan Marohnić, Ivica Relković  i Željko Tomašević. Od predstavnika iz jedanaeste izborne jedinice nazočnima su se kratko predstavili Mladen Milošević iz Ploča, Mladen Kapović iz Metkovića, umirovljeni admiral Ante Budimir, umirovljeni brigadir Ivan Beljan, Ivica Ursić i Krešimir Jelovac iz Splita.

Uoči skupa koji je održan pod naslovom «Dok mu hrašće bura vije» utemeljeno je Vijeće Hrasta za X. izbornu jedinicu, uz nazočnost pristaša Hrasta iz mnogih gradova dalmatinskoga kopna i otoka. Za prvog koordinatora je izabran Ivica Ursić, katolički novinar i angažirani vjernik. Predstavnici 16 udruga, braniteljskih zadruga, OS-i i HRZ-a su izabrali i trojicu pomoćnika koordinatora: Ivana Beljana, umirovljenog brigadira HV-a iz Splita, Ivana Baćka, slobodnog novinara iz Stobreča i Mladena Kapovića iz Metkovića.

Nakon predstavljanja nazočni su mogli postavljati pitanja, a skup je svojim nastupom uveličao pjevač Džoni Gitara.

Skup je ima vrlo dobar medijski odjek, te mu je primjerice, Slobodna Dalmacija posvetila opširan napis. Sudeći po zanimanju za letke, promidžbeni materijal i pristupnice Hrasta, svjedočili smo rađanju nove snage na hrvatskoj političkoj sceni.

U ime Hrvatskoga kulturnog vijeća govorio je predsjednik udruge, književnik Hrvoje Hitrec, čiji govor donosimo u nastavku zajedno sa slikama samoga skupa.(hkv)

Hrast mora uspjeti da bi Hrvatska živjela

Gospođe i gospodo, Hrvatice i Hrvati, posebno Splićanke i Splićani i svi koji ste večeras ovdje iz raznih mjesta dalmatinskoga kopna i otoka, pozdravljam Vas u ime Hrvatskoga kulturnog vijeća koje je jedna od brojnih sastavnica političkoga pokreta Hrast.

Mi imamo, gospođe i gospodo, samoj jedan život na ovome svijetu i samo jednu Hrvatsku. Ljubav prema njoj je trajna i izdržala je sve strašne kušnje u prošlosti. Ta ljubav nije tek plakatno domoljublje nego najdublji dio našega identiteta. Ona je raspoređena po cijelom hrvatskom narodnom biću od juga do sjevera i razlog je zašto nismo nestali iz povijesti. Ona nas veže istom snagom kao i hrvatski jezik i naša povijest, kao i cjelokupna hrvatska kultura koja jest ono što jesmo prema svijetu.

Iz ljubavi prema domovini, iz osjećaja osobne odgovornosti za nacionalnu sudbinu, iz osvjedočenja da je u sramnom zadnjem desetljeću Hrvatska krenula u potpuno pogrješnom smjeru – rođen je Hrast. Hrast se morao pojaviti jer se Hrvatska našla na putu starih zabluda i jugoslavenskih magla, jer je sve manje nacionalna država hrvatskoga naroda, a sve više vlasništvo manjine koja terorizira većinu na ideologramu iz komunističkoga razdoblja, jer se u Hrvatskoj iz dana u dan bezočno potiru naše hrvatske, općeljudske i kršćanske vrijednosti, jer se iz dana u dan krivotvori hrvatska povijest, čak i ona najbliža kojoj smo svi živi svjedoci.

Hrast se pojavio jer se hrvatska kultura želi zamijeniti nekakvom regionalnom ili u svakom slučaju neodredljivom multikulturom koja je uvijek u službi tuđinskog imperijalizma, pojavio se jer se u ovoj novoj agresiji na hrvatsku postavlja čak i pitanje posebnosti hrvatskoga jezika. Zbog svega toga nastao je pokret Hrast koji vama nije nepoznat jer ga već godinama nosite u srcu i bilo je pitanje vremena kada ćete ultimativno zatražiti da se on pojavi u zbilji, na hrvatskoj političkoj sceni. Jer ste imali i imate točan osjećaj da nas je takozvana aktualna politička elita, a zapravo slijepa ili svjesno bestidna politička klatež bez vizija i bez strategija, bez ljubavi prema Hrvatskoj i bez poštenja, - da je ta nedostojna klatež od Pantovčaka do obje strane Trga svetoga Marka toliko puta do sada iznevjerila i demokraciju i Hrvatsku i hrvatske branitelje i hrvatski narod te se može reći da se našla na putu izdaje.

Kada Hrast pobijedi na parlamentarnim izborima, bit će nepotrebna i neumjesna šala koja se čuje u narodu, da Isus, naime, ne bi mogao imati posljednju večeru u Hrvatskoj jer bi ga izdali već za doručkom.

Mi želimo i mi ćemo sve učiniti da zaustavimo ovo moralno, gospodarsko i političko beznađe i tešku prijevaru. Kriza je duboka i nikakve rekonstrukcije tu ne pomažu, nikakve plitke reforme.

Narod je ogorčen, potrebna je rekonstitucija, potrebno je vraćanje korijenima od Starčevića i Mihovila Pavlinovića do Radića i Franje Tuđmana, potreban je ovakav široki narodni pokret kao što je Hrast da vrati Hrvatsku na pravi put pune samostalnosti, da doista sami odlučujemo o svojoj sudbini a ne oni u Londonu, u Bruxellesu i Haagu a sve više opet i Beogradu. Država mora držati do sebe, kao i čovjek. Mora poštovati sebe da ju i drugi poštuju, ne može i ne smije biti podložna ucjenama i diktatima, ne može i ne smije biti drugorazredna država koja se spori na drugorazrednim sudovima i arbitražama, ne može i ne smije dopustiti da u njezinom moru harače stranci i ne može odustajati od onoga što joj i po međunarodnom pravu pripada. Ne može i ne smije Hrvatska žrtvovati svoje najbolje ljude na oltaru ulaska u Europsku uniju, koja može biti jedan od vanjskopolitičkih ciljeva, ali i taj cilj treba imati alternativu, tome cilju ne može se podrediti sva hrvatska energija a usporedo zapuštati Hrvatsku. Mi ćemo okrenuti Hrvatsku prema Hrvatskoj, prema respektabilnoj i konkurentnoj Hrvatskoj s autentičnom proizvodnjom i proizvodom, a ne da odustajemo i od onoga što nam je preostalo, od brodogradnje primjerice jer brodove gradimo više od tisuću godina, i to kakve brodove, od vremena kada su oni koji nam žele oduzeti brodogradnju veslali na balvanima.

U ovaj opći nezavidni položaj, u ovu bestidnu rasprodaju, u ovaj protuhrvatski put kroz institucije, u neljudsku šutnju pa i opravdanje komunističkih zločina, u nove podjele, u apsurdne situacije da agresor na Hrvatsku traži izručenje vukovarskih heroja, u otvoren progon hrvatskih branitelja, u činjenicu da strepimo nad presudama Anti Gotovini koji ni po koju cijenu nije smio biti izručen ruglu od prava i pravde u Haagu, kao i Markač i Čermak, - u takav su položaj dovele stranke na čijim su listama bijedni, nesposobni, anacionalni asocijalni, korumpirani poslušnici.

O SDP-u opterećenom istočnim grijehom i o satelitima te stranke ne treba trošiti riječi, a HDZ je još samo po imenu ona stranka koja je devedesete bila pokret za samostalnu hrvatsku državu. Ta stranka sada izručuje hrvatske vojne zapovjednike, ta stranke uzima u koaliciju srpsku stranku u kojoj je velik broj onih što su u ratu bili u neprijateljskim redovima. Nikakva hrvatsko-srpska koalicija nije potrebna, ona je štetna jer su ju Srbi shvatili kao signal za nova rovarenja protiv Hrvatske. Treba se vratiti onoj Strossmayerovoj koji, kakav bio da bio, reče da Srbima ne smijemo dati ono što im ne pripada jer postaju još drzovitiji, - a to se upravo događa u zadnje vrijeme.

Eto, i to je slika smušenosti naših stranaka. Narodu je dosta stranaka. Narod hoće ljude – ljude dokazane u svojim sredinama po prirodnom osjećaju za hrvatske interese, one koji će u javnim poslovima zaboraviti osobne probitke, ljude koje zasigurno poznajete i mi čekamo da nam kažete njihova imena, ljude čestite i stručne koji se nikada nisu ogriješili o Hrvatsku i kršćanske vrijednosti.

Ovaj pokret, ovaj Hrast, jednostavno mora uspjeti da bi Hrvatska bila uspješna, mora uspjeti da bi Hrvatska živjela. Parlamentarni izbori ove godine možda su zadnja prilika da zaustavimo novu hrvatsku tragediju. Zato se pokrenite odmah i punom snagom, pokrenite sebe i rodbinu i prijatelje i poznanike, izađite na trgove i vičite s krovova, širite glas o Hrastu i zajedno ćemo pobijediti, uz Božju pomoć. Živjela Hrvatska.

Hrvoje Hitrec

Galerija slika - Tribina Hrasta u Splitu 5. veljače 2011.

Slike: Branko Bralić