Obilježena 67. obljetnica od tragične pogibije Sućurana u savezničkom bombardiranju

Svetom Misom zadušnicom u župnoj crkvi Svetog Jurja mučenika u Kaštel Sućurcu, koju je predvodio župnik dr. don Emanuel Petrov, i paljenjem svijeća pred zvonikom stare župne crkve, u nedjelju 5. prosinca obilježena je 67. obljetnica od tragične pogibije stotinu mještana, koji su, zajedno sa svećenikom don Antom Rubignonijem živote izgubili prilikom savezničkog bombardiranja u Drugom svjetskom ratu.

Svetoj Misi zadušnici s procesijom i odrješenjem, osim brojnih potomaka poginulih Sućurana, i ostalih mještana, nazočili su i gradonačelnik Josip Berket sa suradnicima, potpredsjednik GO HDZ-a Mihovil Biočić, načelnik u Upravi za otoke MVPI Milivoj Bratinčević, članovi Mjesnog odbora, predstavnici DVD-a Mladost, i predstavnici brojnih udruga, koji su u spomen na sve nevine žrtve nastradale prilikom stravičnog napada 36 savezničkih bombardera, položili vijence i upalili svijeće na mjestu stradanja. Na mjestu nekadašnje crkve, koja je tog kobnog dana, pred sam početak poslijepodnevne pobožnosti, direktnim pogotkom sravnjena sa zemljom, danas se nalazi samo zvonik, koji je jedini ostao čitav nakon napada, a na zvoniku se nalazi spomen ploča s imenima poginulih.

U anglo-američkom bombardiranju Kaštel Sućurca, 5. prosinca 1943., u 15.05 poslijepodne, poginulo je 97 mještana, od kojih njih 65 u crkvi za vrijeme misnoga slavlja, zajedno sa svećenikom don Antom Rubignonijem. Kaštel Sućurac je u to vrijeme bio mjesto sa oko 2200 stanovnika, a osim brojnih žrtava, pod smrtonosnim teretom savezničkih bombardera B 25 potpuno je razoreno i 38 kuća, dok ih je 50-ak oštećeno. Sućurani kažu kako bi broj žrtava bio i veći, ali je župnik Rubingnoni običavao kasniti, pa su se mnogi vjernici koji su još bili pred crkvom spasili, kao i brojna djeca koja su se popela u zvonik kako bi gledala avione. Naime, zvonik je jedini ostao čitav nakon što su saveznički bombarderi američke ratne avijacije stacionirani u Foggi u Italiji nad župnom crkvom istresli smrtonosan teret i tako čitav Kaštel Sućurac "zavili u crno".

U svojoj propovijedi, sućurački župnik dr. don Emanuel Petrov se poimence prisjetio svih nevinih žrtava nastradalih prilikom stravičnog savezničkog pohoda za vrijeme misnog slavlja.

- Sućurački vjernici su na današnji dan, prije točno 67 godina na ovome istom mjestu, u teškim ratnim vremenima, molili za mir i zajedništvo, i ta njihova molitva je našla put do Boga, a bila je potkrijepljena žrtvom-žrtvom života. Inače, sve mučenike povezuje riječ zajedništvo. Oni nisu nikada borci samo za svoja osobna prava i samo za svoje osobno dobro, nego svojim činom mučeništva svjedoče ljubav prema drugome, pojedincu ili skupini. Svjedoče za neko zajedništvo. Imaju jedan ideal ljudskog zajedništva i za nj su spremni izložiti i vlastiti život, vjerujući da se njihovom žrtvom to zajedništvo afirmira i učvršćuje. Mučenički čin uvijek u sebi uključuje prihvaćanje žrtve života iz ljubavi prema nekome: Bogu, čovjeku, prijatelju, narodu ili Domovini.

Poruka mučenika, vjernih svjedoka ljubavi prema Bogu i čovjeku, potrebna je današnjem svijetu, a posebno je aktualnom osjećamo u ovim našim hrvatskim prilikama, rekao je dr. don Emanuel Petrov u emotivnoj propovijedi kojom je dotaknuo srca brojnih vjernika.

Vjernici su se nakon pobožnosti u župnoj crkvi, uz pjesmu i upaljene svijeće uputili prema kampanelu nekadašnje crkve, na kojemu se nalazi spomen ploča sa imenima svih Sućurana, poginulih tog kobnog prosinačkog dana, uoči blagdana Svetog Nikole.

Stojeći na istom mjestu, na kojem se točno 67 godina ranije zbila najveća sućuračka tragedija, nakon koje su mnogi ostali bez očeva, majki, baki, djedova i djece; na mjestu koje je točno 67 godina ranije bilo prekriveno ruševinama, ljudskim tijelima i stravičnim nezamislivim prizorima, današnji potomci 97-oro ljudi su molili pred starim okićenim kampanelom, svjedokom ovog užasnog događaja.

Pod natmurenim sućuračkim nebom, vjernici su molili odrješenje svi kao jedan; molitva se širila kroz kalete prema moru i prema nebu, a sve je vjernike vodila jedna misao-da se nešto ovakvo više nikada u hrvatskom narodu ne ponovi.

Inače, na spomen-ploči na starom zvoniku je u vremenu od 1968. do 1993. stajalo kako su nastradali bile "žrtve fašističkog terora" (postavljeno od strane Saveza boraca NOR-a), a natpis je nakon 50 godina, u slobodnoj Hrvatskoj, na inicijativu pojedinih mještana, okupljenih u Društvu za očuvanje kulturne baštine Podvorje, koji su čitav slučaj temeljito istražili, zamijenjen s istinitim natpisom, pa tako na spomen ploči danas stoji kako su poginuli žrtve anglo-američkog bombardiranja.

Istražujući zašto je upravo Kaštel Sućurac postao žrtvom savezničkog napada, Sućurani su nakon brojnih dopisa i poziva došli i do arhiva Pentagona, odnosno do zrakoplovne baze Maxwell u saveznoj državi Alabama, u kojem se čuvaju milijuni dokumenata o povijesti američkih zračnih snaga. Uvidom u ratne dnevnike poručnika Ryana iz 448. bombarderske eskadrile, koja je djelovala iz zračne baze u Foggi, došli su do zaključka kako je moguće da se radilo o grešci pri odabiru ciljeva, jer su bombe bačene s visine od oko 3500 metara. U Washingtonu su došli i do mikrofilmova i zračnih snimaka na kojima je vidljivo kako je upravo Kaštel Sućurac označen kao "target", međutim, prava se istina još uvijek ne zna.

Postoje gledišta kako su saveznici dobili dojavu da su Nijemci u crkvi, pa je crkva zato bombardirana. Međutim, u K. Sućurcu su u to ratno vrijeme postojale dvije crkve: stara, u kojoj je služene Sveta misa, i nova, koja je bila u izgradnji. Ako je to i bio slučaj, stara crkva je sravnjena sa zemljom u naletu bombardera; mnogi nevini Sućurani su nastradali; brojne obitelji suostale bez svojih najmilijih, dok su Nijemci najvjerojatnije bili stacionirani u crkvi koja je bila u izgradnji.

Prije nekoliko godina, otkrilo se i kako je veći dio žrtava savezničkog bombardiranja Kaštel Sućurca, točnije njih poimenice 79, uvršteno na popise žrtava u Jasenovcu, Research Instituta u New Yorku.

Tekst: Renata Dobrić
Slike: Dragan Kovač