Svaštara 
Kalkulator
Pacman
Udruga 
Upute
Tribina Udruge "Volim Hrvatsku - ne u EU"
Udruga "Volim Hrvatsku - ne u EU" je gostovanjima u tri njemačka grada (München, Stuttgart i Köln) započela seriju tribina, koja će se nastaviti slijedećih nekoliko mjeseci te obuhvatiti većinu hrvatskih gradova. Razlog održavanja ovih tribina je, kako je na münchenskoj tribini izjavio predsjednik udruge Roko Šikić, priprema hrvatskog naroda na iznimno važnu i sudbonosnu referendumsku odluku o ulasku ili neulasku u EU.
"Uvjeren sam da će hrvatski narod još jednom, kao i na referendumu o hrvatskoj samostalnosti 1991., izabrati državnu slobodu za koju nema alternative. Negativni primjeri iz hrvatske povijesti dovoljno govore o tome što Hrvatska može očekivati od ulaska u nove federacije i unije s drugim narodima.", istaknuo je gospodin Šikić u svojim izlaganjima proteklih dana.
Po mišljenju Roka Šikića, hrvatska politička elita na čelu s HDZ-om i SDP-om trebala bi biti napokon otjerana iz saborskih klupa, a mnogima od njih bi trebalo suditi za svu štetu i zlo koje su nanijeli svojoj državi i narodu.
"Prvo ćemo svi mi na referendumu hrabro zaokružiti "ne" te se oduprijeti još jednom totalitarnom sustavu koji nas želi poniziti i iskoristiti, a zatim ćemo zajedno izgraditi jednu bolju i moralniju Hrvatsku, u inat svim onim mafijašima i političkim banditima koji sjede u Hrvatskom saboru, a koji su našu voljenu zemlju doveli na rub provalije", otvoreno i nedvosmisleno je poručio predsjednik ove mlade i iznimno aktivne udruge, kojoj svaki tjedan pristupaju na desetine novih članova.
Jedan od glavnih povoda za organizaciju ovih tribina, bilo je i predstavljanje nove knjige "EU - Ne hvala" autora Marijana Bošnjaka, inače člana Savjeta udruge "Volim Hrvatsku". Predstavljajući svoju knjigu zainteresiranim hrvatskim iseljenicima, Bošnjak je istaknuo brojne opasnosti koje hrvatskoj državi prijete ukoliko bi ušla u europsku zajednicu država.
"Lisabonski sporazum je jedan zbrkan i gotovo nerazumljivo napisan dokument, kojeg naši političari zasigurno nisu niti pročitali, a trebali bi ga jako dobro proučiti, jer je prepun amandmana koji direktno ugrožavaju hrvatsku državnu suverenost, kao i temeljna prava njenih građana. Hrvatske banke i mediji se, zajedno s većinom domaćih korporacija već nalaze u stranom vlasništvu, a ulaskom u EU prijete nam i opasnosti masovnog naseljavanja hrvatske obale od strane Talijana i drugih naroda, što bi u srednjeročnom razdoblju dovelo do ogromnih opasnosti za hrvatski jezik i suverenitet, naročito u Istri i na Jadranskim otocima ", rekao je Marjan Bošnjak u svom govoru te zaključio: "Tek prije nekih petnaestak godina smo mukotrpno i krvavo izašli iz jedne velike federacije, u kojoj smo osjetili sve nepravde političke diktature, jednoumlja i represije. Nevjerovatno je da službena politika, bez ikakve javne diskusije i objektivne informacije, pokušava hrvatski narod nasilno ugurati u novu državnu zajednicu, koja će po svemu sudeći za naš narod biti još opasnija i pogubnija od one jugoslavenske."
Okupljena publika je pokazala veliko zanimanje za ovu knjigu, koja je u Hrvatskoj već postala pravi "bestseller", jer čitateljima donosi dosada nepoznate i od hrvatske javnosti skrivane detalje ulaska u EU. Knjiga je to koju svakako vrijedi pročitati, jer je medijska blokada nametnuta od vladajućih hrvatskih struktura bila uglavnom prevelikom branom ovim informacijama, ali istina se nikada nije mogla potpuno zaustaviti, pa nije ni čudno da je ova knjiga dočekana s velikim oduševljenjem i gotovo jednoglasno pozitivnim kritikama hrvatskih intelektualaca.
Kao treći govornik, hrvatskom iseljeništvu se predstavio mladi hrvatski ekonomist, pisac i kolumnist Marko Francišković, koji se već godinama bori protiv ulaska Hrvatske u Europsku uniju, a poznata je i njegova opsežna državnička studija "Hrvatska knjiga opstanka", u kojoj na gotovo 800 stranica opisuje svoju viziju budućnosti hrvatske države. U funkciji dopredsjednika udruge "Volim Hrvatsku", gospodin Francišković je okupljenima iznio svoju kratku i meritornu analizu, prema kojoj se hrvatskoj državi u slučaju ulaska u EU, loše piše i na gospodarskom planu. Između ostalog, Marko Francišković je rekao: "Europska unija svjesno uništava hrvatsko selo i hrvatskog seljaka, potencirajući ulazak GMO hrane u naša domaćinstva, a osobno podržavanje takve prakse možemo zapravo nazvati svjesnim trovanjem vlastite djece. Poznate su sve negativne poslijedice GMO prehrane, a žalosno je da hrvatska država ne koristi svoje komparativne prednosti u odnosu na druge europske države, jer sam uvjeren da bi svi turisti u Hrvatskoj rado kupovali zdravu domaću hranu, od koje treba stvoriti "hrvatski brand" i jedan od glavnih izvoznih aduta", izjavio je Francišković.
Kako su se tribine bližile kraju, mogla se primjetiti promjena u ponašanju okupljenih gledatelja, koji su na početku djelovali skeptično, što je vjerovatno poslijedica brojnih razočaranja Hrvata u iseljeništvu i loših iskustava s drugih tribina, a kasnije su pak burnim i dugačkim pljeskom nagradili sve govornike te svojim zanimljivim pitanjima na kraju službenog dijela tribine, potaknuli otvorenu diskusiju koja nam je svih ovih godina toliko nedostajala. "Lavina je krenula; diskusija o ulasku Hrvatske u EU je ovim tribinama napokon otvorena", rekao je voditelj tribine Romano Sole, koji u udruzi "Volim Hrvatsku - ne u EU" obnaša ulogu koordinatora za hrvatsko iseljeništvo, a predsjednik udruge Roko Šikić je mogao biti jako zadovoljan rezultatima njemačke turneje, na kojoj je udruga dobila desetine novih aktivnih članova te se njeno vodstvo moglo pripremiti na seriju tribina po domovini, koje će nam ipak dati pravi odgovor o trenutnom stanju informiranosti i osvještenosti hrvatskog naroda.
Njemački dio turneje je obilježio izniman interes hrvatskog iseljeničkog tiska za ovu tematiku, pa su o tribinama izvjestili svi veći iseljenički portali i dnevni listovi, a izvješće iz Münchena se našlo i na naslovnoj stranici iseljeničkog izdanja "Večernjeg lista". Uskoro će široj javnosti biti poznati i termini te mjesta održavanja tribina po Hrvatskoj. Neka javna rasprava o ulasku Hrvatske u EU napokon krene!
Romano Sole
Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.
Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća
Zadnje vijesti
- Udruga pravnika Vukovar uputila pismo Milanoviću .................(24. svibnja 2012.)
- Karamarko: HDZ osniva vladu sjeni; Ante Sanader kooptiran u Predsjedništvo .................(24. svibnja 2012.)
- HDSSB: Vlada ruši mostove hrvatskog jedinstva .................(24. svibnja 2012.)
- Splitski intelektualci: Organizirat ćemo antigay paradu! .................(24. svibnja 2012.)
- Amnesty International i dalje zahtjeva istrage protiv Vladimira Šeksa i admirala Domazeta .................(24. svibnja 2012.)
- Povratak Denisa Latina .................(23. svibnja 2012.)
Zadnji komentari na Portalu Hrvatskoga kulturnog vijeća
- Karamarkovi navijači ne idu u prilog njegove vjerodostojnosti
bla,bla,bla Za nekoga tko se hvali da mu je Cviić bio mentor nije se bolje ni moglo očekivati. Pozdrav vaš zmijicamala
24.05., 20:15, zmijicamala - Niz zanimljivih govornika u čast prof. dr. Slobodana Langa
Gospodine Lang Imamo sreću i čast da ste među nama... i hvala Vam na svjedočenju Istine...
24.05., 20:05, suputnik - Splitski intelektualci: Organizirat ćemo antigay paradu!
Smatram da smo intelektualno jak narod, ali sredina i ozračje u kojem živimo sve više postaje nenormalna, jer "proizvodi" jednu populaciju koja ne traga za dubl...
24.05., 19:54, Željanaa - Čudni kriteriji za imenovanje ulica u Zagrebu
..admine? pa ne reklamiram ja dnevnik Slobodnu Dalmaciju s jednim linkom valjda??..posve sam zbunjen danas!!..do sad sam točno znao unaprijed što će se korigira...
24.05., 19:50, MIJO F - Izbori u HDZ-u: 111 glasova prednosti
Najnovija vijest iz Središnjice HDZ-a. Nestala udobna kožna fotelja u kojoj su do sada sjedili Sanader i Kosorica. Sumnja se da ju je „opuvala“ Kosorica. P.S. J...
24.05., 19:45, Jedino Hrvatska - Karamarkovi navijači ne idu u prilog njegove vjerodostojnosti
Teško je bilo koga optužiti za nešto za što se jasnih i činjeničnih dokaza nema, osim u sustavima jednoumlja totalitarnih režima i njihovih sluga i otpadaka. Pa...
24.05., 19:41, Delić - Čudni kriteriji za imenovanje ulica u Zagrebu
***Admin ..misli drugčije poštovani g.Tučkar..haha, bolesnog Bareta je čini mi se netko 'I'ovdje citirao..samo zadnji video-spot je dovoljan, da se svakom norma...
24.05., 19:31, MIJO F - Izbori u HDZ-u: 111 glasova prednosti
Jurica, dobro rečeno, osim ovog dijela oko dorade političkog programa prof. dr. Milana Kujundžića. Naime, to je politički program iza kojeg stoji najveći hrvat...
24.05., 19:13, Jedino Hrvatska - Izbori u HDZ-u: 111 glasova prednosti
Ili si desno ili si lijevo. Na domoljubnoj desnici koja zastupa suverenističku politiku ne postoji desni centar. To je samo eufemizam za one koji inače kalkulir...
24.05., 19:01, Jedino Hrvatska - Karamarkovi navijači ne idu u prilog njegove vjerodostojnosti
..a to je 200-injak glasova, da je bilo niže, onda bi nam to mogao tako imputirati, ali evidentno je da je bilo više nego 3X..ne valja ti rezon zmijice i logik...
24.05., 19:01, MIJO F - Karamarkovi navijači ne idu u prilog njegove vjerodostojnosti
..ma što ti pišeš čovječe?..pa dr Kujundžić je strategija HAZU-a(ali hrvatskih akademika-na čelu ak.Aralice, jer uočljivo je da ih imade u H(J)AZU-u još uvijek...
24.05., 18:44, MIJO F - Izbori u HDZ-u: 111 glasova prednosti
U nogometnoj terminologiji desni centar bi bio "desno smetalo", ili u terminologiji kardinala Bozanića koji je 2000. godine govoreći svoju poznatu sintagmu o "...
24.05., 18:42, Jedino Hrvatska
KOMENTARI ČITATELJA
Treba osvijestiti svakog Hrvata gdje god se on nalazio.
Danas kada smo " pred vratima EU ", u Hrvatskoj je potrebno inicirati ozbiljnu stručnu raspravu između stručnjaka i nositelja ekonomske politike, ali i šireg kruga ljudi o modelu gospodarsko- socijalnih odnosa i socijalne države koji se želi izgrađivati u Hrvatskoj Ako postane članica EU.
Hrvatsku treba čuvati,živjeti i razvijati.Ona je tu za nas!
Predavaći su ispred izpunjene dvorane zorno prikazali dosadašnja loša iskustva drugih naroda, članica, od otvorenih protesta i demonstracija nezadovoljstva u samom sjedištu EU, nesrazmjerne ječine odnosno slabosti glasa Hrvatske spram 500 miljunskoj nad državnoj i nad nacionalnoj globalističkoj umjetnoj tvorevini.
Nitko, ama baš nitko u današnjoj Vlasti u Zagrebu ne osudi se govoriti, dali će tada kao članica EU Hrvatska koristit kao službeni jezik, hrvatski.
EU pruža zajedništvo i okvir za naš stabilan život i razvoj, ali kakav će biti naš pololožaj u toj zajednici ne će ovisiti toliko od EU ili svjetskih moćnika koliko od nas samih i toga koliko ćemo se znati nositi s novim izazovima koje ne možemo izbjeći, bez obzira bili mi u EU ili ne bili.
Pozivu koji sam uputio preko ovoga portala (Trgnite se !), treba prethoditi ovaj poziv : " Osvjestite se !" i nakon toga : "Trgnite se !"
Gospodi iz ove reportaže koja uporno putuje Europom i našom zemljom upućujem kritiku u smjeru toga da bi njihov angažmman bio daleko korisniji Hrvatskoj kad bi se usredotočili na nekoliko bitnih pitanja:
1. okupiti u Hrvatskoj novu političku elitu koja će na idućim parlamentarnim izborima - odnijeti pobjedu
2. u vezi s prethodnom točkom, poraditi na općehrvatskom nacionalnom programu kojim bi se projiciralo pozicioniranje Hrvatske u EU i u svijetu u idućih 10, 20, 50 i 100 godina.
3. ali s najvećim prioritetom, neophodno je orgnizirati svjesnu jezgru mislećih ljudi koji će poraditi na realizaciji prethodnih točaka.
Zato nije sve kako Vama draga braćo i sestre u Domovini obečavaju ali opet oni isti, koji će svoje debele stražnjice samo premjestiti u fotelje sjedišta EU-je uz razumije se ogovarajuće masne mjesečne nagrade.
Približavamo se grozničavom predizbornom vremenu, gdje će ponovo i ponovo vrijedit izreka : da političari prije izbora i lovci poslije lova ne govore istinu.
Referendum za ulazak u EU-ju proglasit će da je bespotreban.
To je onda kraj naše krvavo obranjene i stečene slobode i nezavisnosti.
Tipično domoljubno pjevanje po krivim notama. Polazišta g. Franciškovića su posve kriva. Na svijet i Hrvatsku gleda očima 19. i prve polovice 20. stoljeća. Kako autora kolumne izvući iz ralja prošlosti ? Danas je 21. stoljeće, vrijeme optičkih kablova, interneta i nezobilaznih neosporno velikih sila današnjice i još većih sila sutrašnjice - Kine i Indije. Autor ih onako u njegovoj maniri niti ne zamjećuje. I ne zamjećuje još nešto što je puno važnije - ljude koji pokreću današnji svijet.
Pa se na tim krivim osnovama organizira promašenu turneju po Europi i Hrvaskoj.
Vrijeme je da o domljublju objavim svoje razmišljanje o domoljublju i neke svoje primjere iz života u kojima se postavilo pitanje što je domljublje.
1. EU je univerzalni lijek za sve hrvatske probleme, i
2. EU je sredstvo za novo porobljavanje Hrvatske.
Jedna je iluzija štetnija od druge. Tko će ga znati koja je štenija ?
Ipak, rekao bih da je iluzija o EU kao porobljivaču štetnija. Naime, iluzija o EU kao lijeku, raspršit će se odmah nakon ulaska Hrvatske i Uniju i htjeli-ne htjeli Hrvati će se morati okrenuti sebi i tražiti svoje mjesto pod suncem u EU i svijetu.
Iluzija o EU kao porobljivaču, pak mogla bi Hrvatsku držati izvan EU i na taj način bi se nepovratno izgubilo desetljeće ili više vremena za svoje priključenje EU i svijetu koji se ubrzano kreće u nekakvu budućnost. Budućnost koja nas plaši.
Da ne ponavljam njegove komentare- u potpunosti se slažem-.
Putovati u Njemačku koja je danas jedan od najjačih stupova ekonomske i financijeske potpore članicama EU i govoriti protiv ulaska Hrvatske., - je deplasirano!!
Naravno da svoje gospodarske, kulturne i jezične strahove i probleme - moramo
riješiti sami - u Hrvatskoj!!!
Inače g. Francisković ima u nečemu pravo - očuvanje naših specifičnosti-.
To ne ide bez ulaganja u znanje, bez praćenja tehnoloških inovacija, bez unapredjenja procesa rada .
Ima tisuće načina da se uključimo u rasprave o boljitku Hrvatske, ali svi ih na ovom Portalu izbjegavaju!!
.
Inače ja sam euro - skeptik, ne euro -protivnik, mislim da EU treba biti Savez suverenih država, a ne Savezna država. Za ovo drugo već je Juga bila neuspješan eksperiment! A multinacionalni koncerni i njihovi birokrati koje su poslaliu Bruxelles uporno žele stvoriti što je više moguće centraliziranu EU! Naravno to je njihov interes, a ne Hrvatske i ostalih nacionalnih država! Uostalom to pokazuje i izborni trend u gotovo svim državama EU! (rast nacionalizma)
Glede ulaska u Europu, bojim se da je već kasno. Telekomunikacij e, bankarski sustav (financijski krvotok),energe tika (danas INa sutra HEP,industrijsk e zone (strane kompanije)do kojih smo doveli autoceste i infrastrukturu za koju će naši praunuci vraćati kredite, a strani ulagači će izvlačiti dobit na raču podcijenjenog hrvatskog radnika itd. itd. itd...Pogledajt e strane ulagače: Zlomrex. Mećel,autrijska kompanija A-tec u stečaju koja je aplicirala za kupovinu riječkog 3. maja-,sustavno uništavanje hrvatskog seljaka."Našoj" političkoj eliti je sve to normalno, braća Ladini u Sinju. To je slika stranih ulaganja u Hrvatskoj. Quo vadis Croatia? Omalovažavanje svega što je naše, od znanstvenika do radnika i seljaka.To je nažalost naša konstanta. Stvari su u cijelosti toliko razvidne da se tu nema što više reći.Sada se predajemo u ruke europskih birokrata poput "Nemoćnika u pameti" podcjenjujući sve svoje do krajnjih granica. Žalosno.
Mislim da je EU kao savez država i usvojen. Međutim, u tim pitanjima treba izbjegavati isključivost. U naravi ne postoji niti jedan idealni geometrijski lik ili tijelo. Uvijek se narav razlikuje od idealno, matematski određenih likova i tijela. Tako i savez država odnosno savezne države znaju imati elemente i jednoga i drugoga. SFRJ je bila savezna država, ali s Ustavom od 1974.g imala je i elemente konfederacije. Uostalom, Švicarska je poznata po svom jedinstvenom ustavno-pravnom razvitku. Klackala je od konfederacije do federacije i obrnuto. Iako se danas naziva Konfederacijom, ona je zapravo federacija. I ništa im to ne smeta.
Prema tome, ne vidim razloga za uzbuđivanje zbog toga što je ili što će biti EU. Eu e zasnovana od početka na dobrovoljnosti jčlanica i to će ostati. Na drugi način ne bi mogla opstati.
Drago mi je da imam istomišljenika. Nitko nam ne će pomoći ako si sami ne pomgnemo. Lakše će nam biti u EU nego samima. Nažalost, rasprava o tome nema. Sve se svodi na traženje neprijatelja. A neprijatelj je u nama. Stalno mislom da bi o tomu trebalo pisati, ali me tekuća, marginalna pitanja, neprestano odvlače od bitnih pitanja. Nije dovoljno pratiti zanstvene i tehnološke inovacije, potrebno je razvijati kreativnost i cjeloživotno učenje. Bez jagme za zbnanjem u našoj mladeži - slabo nam se piše. Našim potomcima ne će biti od pomoći borci za radnička i seljačka prava tipa Ozrena Matijaševića. Glavna prednost u konkurentnsti neke zemlje odnosi se na fleksibilnost radnog zakonodavstva. Umjesto ustavom zajamčenog prava na rad, treba stva preokrenuti i zajamčiti svakome tzv. zaposlivost i obrazovanje tijekom čitavog života. Radna se mjesta zakonito ukidaju kad se mijenja tehnologija i proces rada, a zaposlenici moraju s time računati i unaprijed se obrazovat za druge poslove koji će se nuditi na tržištu rada. Mi bismo radi radn mjesta upropastili tvrtku koja se mora restrukturrati da bi opstala. Jer, u protvnomće prpasti i tvrtka i radnici s njom. To nam se idogađa s Kamenskim i u drugim sličnim slučajevima.
Evo još jedne veoma raširene zablude o našoj radnoj snazi. O njoj se govori kao o veoma obrazovanoj radnoj snazi, a moj je dojam da debelo zaostajemo za drugima. Visoko specijalizirani ljudi sa širokim sposobnostima prilagođavanja novim poslovima to je ono na čemu smo oskudni. Tko će zaposliti osobu koja ništa ne zna i nije sposobna naučiti jer i ne zna učiti. Država ima na tom planu veoma važnu ulogu, ali o tome se ne raspravlja. To naše prošlostoljetne sindikate i ne zanima, a niti političke stranke.
To bi pitanje moralo biti u središtu nacionalng programa Hrvatske za budućnost.
P.S. raspad Belgijenili Švicarske ne bi imao nikakve ozbiljne posljedice na Europu. Čak niti raspad Španjolske, ne bi imao sudbonosne posljedice. Čehoslovačka se raspala i dobro je jednima drugima, u EU.
strah ili 'strah' tako je svejedno, a previše bi prostora i vremena oduzelo ulaženje u detalje zašto Švicarska funkcionira, a Belgija ne, pitanje je dana kada će i Španjolska početi pucati, Škotska i Engleska dolaze na dnevni red, Sj. Irska, Korzika...nije samo BiH, Kosovo, Moldavija, Turska sa Kurdima, Armencima problem i ne postoje samo problemi međunacionalne prirode izvan EU (ti problemi u pravilu eskaliraju s onim gospodarskim, ali i u doba konjukture uvijek tinjaju)! Više sam puta susreo Fikreta Abdića koji je nacionalni problem izjednačavao sa gospodarskim i tu je naravno griješio. Bio je ponosan što on prolazi sve barikade 1991., a ja sam mu tada govorio da je pitanje dana kada će moći priječi dvije barikade, a na kraju će se dogoditi da neće moći ni jednu. Tako je i bilo. Europa je kontinent na kojem su nacije već davno oblikovane i tu se ne mogu stvari pojednostaviti i jednostavno napraviti talionicu naroda jer sve je podređeno gospodarskom interesu. Slažem se - gotovo sve, ali ne sve! Pošto ne postoji alternativa ovom svjetskom gospodarskom sustavu krize su neminovne, a ova posljednja će biti dugotrajna i neće se moći sanirati bez većih ratova u svijetu. Naravno to je najbolje ne vidjeti no, kad smo već kod geometrije onda bi sanacija gospodarstva na svjetskoj razini bila jednaka izračunu kvadrature kruga. Nema svjetskog sustava koji može stvoriti idilu od ovozemaljskog svijeta, 'raj nebeski na zemlji', tako da asimetrične ili nekakve druge federacije nisu sigurno nikakvo rješenje za EUropu.
PS. Ti si dovoljno star da se možeš sjetiti velike krize u Švicarskoj kada je kanton Jura htio izaći iz Šv. i pripojiti se Francuskoj. Švicarska je tako dugo imuna dok može jamčiti svojim državljanima visoki standard zahvaljujući posebnom statusu koji ima već stoljećima (bankarsko-mafi jaškom prije svega)!
Dragi moj Grdoselac,
(jesi li paežan moga prijatelja Davora M. ?) , s većinom tvojih se teza slažem. Europa je nešto drugo, ali i ta je Europa suočena s istim svijetom, kao i Amerika, Kao Rusija, kao i sve druge velike države svijeta. EU kao cjelina je različita ali i velika s čini mi se, trenutno, najvećim tržištem na svijetu, s visokom standardom itd. Ako bude htjela zadržati taj rang u svijetu , ako želi izbjeći svoje zaostajanje za svijetom, mora se osvjetiti i trgnuti. Najveće države EU, ali i sve postojeće članice, pa i one najmanje svjesne su da se moraju okrenuti sebi i prilagoditi se izazovima budućnosti.
Nekada je Europa stvarala budućnost, pa je tu zastavicu preuzela Amerika, i još je drži. Zaostale zemlje čekaju neizvjesnu budućnost, a zemlje prdvodnice stvaraju budućnost.
Dragi Puljanin, i Vi većina na ovomPortalu prevellku važnost dajete prošlosti i odnosima koje se naslijedilo iz prošlosti, a premalo sagledavanju budućnosti. Problem je težak jer nitko ne zna kakva će biti budućnost. Zato se trebamo pripremiti, osposobiti za svaku neočekivanu budućnos. Kako ? To je pak posebno pitanje.
Ali ne vidim da su nam izgledi iza uspjeh zvan EU bolji nego kao članici EU.
Upravo sam pročitao da svaka zemlja mora prema seb biti brutalno iskrena. Jedino je na taj način mogućer sagledati što ne štima u zemlji i to treba izmijeniti. Ja tvrdim da nam za naše zaostajanje nisu krivi naši neprijatelji nego mi sami. Nismo prema sebi iskreni. Varamo sami seber i za sve naše nedaće krivimo neprijatelje, druge, nikada sebe.
Eto, i moju kritiku onoga s čime se ne sažem na Portalu se doživljava kao negativnost.
A tek sam počeo kritizirati. Što će biti kad svoju kritiku zaoštrim ?
P.S. Raspad Belgije, Španjolske ne bi imao nikakve sudbonosne posljedivce kao što nije imao neke štetne posljedice raspad Čehoslovačke.
Vi spominjete kako puno čitate, ali vaša su mišljenja nažalost slabo argumentirana.
Možda bi pomoglo kada bi pročitali knjigu 'EU? -Ne hvala!'
Shvatili bi, da bi ulaskom u Uniju gotovo svi vitalni hrvatski nacionalni interesi bili ugroženi.
ja i ne čitam tako puno. Veoma sam izbirljiv. Dobro odvagnem što ću čitati, a što ne ću.
Sada čitam već dugo vremena knjigu koja zagovara, uvjeren sam, suprotne nacionalne interese od onih koje zagovara Bošnjakova knjiga.
Velite da su mi mišljenja slabo argumentirana. Priznajem, ali što mogu ? Morao bih u nizu pitanja načiniti širi uvod jer bez uvoda uopće me ne razumijete. Kad velim da je danas svijet drugačiji nego što je bio u prošlom ili pretprošlom stoljeću, to vama ništa ne znači. Da biste me razumjeli morao bih dane i dane opisivati koje su razlike između jučerašnjeg svijeta i današnjeg.
Platforma vašega i mojega razmišljanja se ne slažu, nisu iste. Dakle, morali bisno se u raspravi vratiti na temelje po kojima su se nekada u svijetu pozicionirale zemlje i na današnje temelje moći zemalja, država, nacija. Vi svijet tretirate nepromjenjivim, a ne uviđate da se svijet iz dana u dan mijenja.
Kratko rečeno: zemlja koja se zna nositi s tim promjenama u svijetu ima osiguranu ljiepu budućnost. Zemje koje su nespremne za te izazove - zaostajat će.
Domoljublje je ljubav, a ne mržnja. Ljubav počinje od ljubavi prema samome sebi (kao Božjem stvorenju na sliku Boga) i širi se na svoje najbliže (roditelje, djecu, braću i sestre), na svom dom, na ljude u zavičaju i na zavičaj kao mjesto, te dalje jer su svi ljudi Božja stvorenja, ljubav se širi i na sve bližnje. Tko su nam bližnji ? To su svi poznati i nepoznati ljudi s kojima dolazimo u bilo kakav doticaj. Budući da ljudi ne žive kao samci nego i u obiteljima i u širim zajednicama ljubav se širi i na te šire zajednice, mjesne, etničke vjerske, pa i na još šire koje čine državnu strukturu.
S pojavom države stvoreni su temelji za poimanje etničkih skupina (naroda) kao nacije. Već je u starom Rimu stvoren pojam "rimski građanin" ( ovo o Rimljanima bih morao osvježiti !). Tako da se ljubav širi i na društveno-pravn u tvorevinu poznatom pod imenom država koju se pjesnički naziva domovinom. Ljubav prema vlastitoj državi se tako pjesnički naziva - domoljubljem. Nacija nije slučajna zajednica. Ona je uvijek rezultat teških borba za opstanak u ovom - nesavršenom svijetu.
Suprotno domoljublju je domomržnja. Poznat je pojam mizantropa, čovjekomrsca i čovjekomrštvo. Nema domoljublja, ako se mrzi samoga sebe. Nema domoljublja ako se mrzi bližnjega. Ljubav ne priznaje preskakanje nikoga. Ljubav je jedna i neprekinuta od ljubavi prema sebi do ljubavi prema svakom čovjeku na kugli zemaljskoj.
Nego, problem je u tome da se tu ima na umu ljubav, domoljublje kao emocionalni odnos jednog čovjeka kao subjekta prema drugom čovjeku kao objektu. Dakle, ljubav, domoljublje shvaćenih kao osjećaji. I tako dolazimo do pitanja što je to ljubav i kakvih sve ljubavi imamo.
Prvo treba razlikovati ljubav između muškarca i žene koja se naziva eros od ljubavi kao takve koja se na grčkom naziva agapa (agape). Prva je značajna po izrazitoj sebičnosti i ispunjena strašću, a druga je usmjerena prema objektu ljubavi.
Međutim, niti ljubavi (agapa) nisu sve iste. Razlikuju se namanje tri vrste ljubavi: ljubav lijepa, ljubav žrtva i ljubav radna (ili djelatna). Koliko ja mogu to razumjeti jedino je djelatna ljubav ona prava.
Ako tako definiramo pravu ljubav kao djelatnu ljubav tada problem nastaje kad treba odrediti koji je čin, koje je djelo domoljubno. Jer, društveni odnosi su često veoma složeni i nije tako jednostavno odrediti kad se postupa kao domoljub. kad se djeluje domoljubno, a kad u protivnosti s domoljubljem. Postavlja se pitanje po kojim će se kriterijima prosuđivati svakodnevno osobno i društveno ponašanje.
Vjerojatno bi se većina ljudi složila s ovim umovanjem o ljubavi i posebno o ljubavi prema domovini, domoljublju. Međutim, čim bih prešao na konkretne slučajeve koje bi trebalo prosuditi s gledišta domoljublja, začas bismo se zakrvili u raspravi jer svatko ima svoje kriterije po kojima prosuđuje što je domoljubni čin, a što nije.
Iznijet ću jedan primjer iz svoga života kad sam se suočio s folklornim domoljubljem i s istinskim hrvatskim štetočinstvom. O tomu posebno.
Zavirimo li u Šonjin Rječnik hrvatskoga jezika i potražimo li riječ "domoljub" naći ćemo objašnjenje da je to onaj koji ljubi dom, domovinu; rodoljub: hrvatski domoljub.
Pod "domoljubljem" pak ima naznaka da je tu riječ o domoljubnim osjećajima, rodoljublju, patriotizmu.
Nema dvojbe da je kod domoljublja riječ o ljubavi, osjećajima koji su izjednačeni s privrženosti jedne osobe prema drugom entitetu, biću, bilo prema pojedinoj osobi, društvenoj tvorevini ili bilo kojem drugom biću.
Šonjin Rječnik određuje pak ljubav višeznačno : 1. kao putenu privlačnost i osjećajnu privrženost između muškarca i žene ( doživjeti ljubav, izjaviti ljubav ); 2. kao intimni, ljubavnički odnosi, ljubavni čin ( voditi ljubav ); 3. kao duhovnu vezu, osjećajnu privrženost, odanost ( ljubav prema domovini, materinska ljubav, bratska ljubav , ljubav prema Bogu ); 4. kao veliku sklonost, interes za što ( ljubav prema radu, prema znanosti, prema prirodi ) ; 5. kao prijateljstvo, drugarstvo ( ljubav prema bližnjemu, učiniti komu za ljubav ) ; 6. kao ljubljena osoba (biti čija ljubav ); i knačno 7. duševna, neosjetilna jaka veza među osobama suprotna spola ( platonska ljubav ).
Što reći na ovo ? Očito je glavni urednik Rječnika Jure Šonje po shvaćanju naših naprednih snaga zaostao, kad ne spominje istospolnu ljubav.
Nu, vidimo da bi domoljublje trebalo svrstati pod 3. točku kao duhovnu vezu i osjećajnu privrženost prema domovini. Sve u svemu ljubav je određena kao pojava koja spada u osjećajnu sferu.
Zanimljivo je kako je na ljubav gledao veliki L. N. Tolstoj. Bilo bi prezahtjevno da o tomu pišem nešto više. Tek se sjećam da je u trilogij "Djetinjstvo, dječaštvo i mladost " Tolstoj razlikovao tri vrste ljubavi: ljubav lijepa, ljubav žrtva i ljubav radna. Ljubav između muškarca i žene, njihovu putenu privlačnost, koliko se sjećam, uopće nije razmatrao kao ljubav. Shvatio sam, kad sam pred 60-tak godina čitao to djelo, da je ljubav između muškraca i žene nešto što i ne mora biti prava ljubav. Prava ljubav se iskazuje, ako je ima i ako se razvije, tek tada kada se smanji djelovanje hormona i kad prestane opijenost ljubavlju, kad se smanji ili kad prestane zaljubljenost.
Strast zaljubljenog prema predmetu svoje ljubavi ma koliko bila jaka i iskrena još i ne mora značiti istinsku ljubav. Eh, pa što je ta prava ljubav, istinska ljubav ?
Ima jedan naziv koji joj bolje pristaje i koji je bolje označuje od prije spomenutih. Pravu ljubav, istinsku ljubav prema drugoj osobi, prema domovini, prema djeci, prema bližnjemu itd. itd. ja bih nazvao - djelatnom ljubavlju.
Tu nije riječ samo o osjećajima nego osjećajima koji su popraćeni djelima, djelovanjem. Ljubav se ponajbolje iskazuje djelima. Prispodoba o milosrdnom Samaritancu je najbolji primjer djelatne ljubavi.
Ljudi su po svojoj prirodi racionalna bića, i donose zaključke na temelju onoga što im je poznato.
Ako znaju samo jednu stranu, ili ako su im važne činjenice uskraćene, kako mogu donijeti informirani zaključak ?
Po vašim odgovorima se vidi da ste osoba koja voli misliti svojom glavom, te da mislite kako drugi nisu dovoljno upućeni u što se stvarno događa oko njih.
Kako vam objasniti da ste (možda) Vi taj koji nije dovoljno upućen?
Ako pročitate knjigu, barem će te čuti ozbiljnu i dobro potkrijepljenu argumentaciju protiv. Nakon toga, vi će te naravno još uvijek donijeti svoj zaključak, ali na temelju nešto potpunije slike.
Dotle Vam argumenti zvuče jednostrani.
Eto, kad je riječ o domoljublju umjesto apstraktnog razglabanja o tomu, opisat ću dva slučaja kojima sam bio svjedok, pa ćemo zajedno na konkretnom slučaju ispitati što je to domoljublje.
Godine 1987. generalni direktor banke u kojoj sam radio pozvao me je na ragovor i upitao jesam li čuo za Panoramu. Odgovorio sam da jesam. Kupovao sam od toga izdavača razne veoma zanimljive knjige. "Ne pitam te za tu Panoramu, nego za riječku Panoramu - uzvratio je. I tako sam se uključio u tu aferu. Bio je to pravi skandal koji je prošao relativno mirno, bez nekih širih odgovornosti.
Bilo je to doba kad su bile u uporabi tzv. jugo-mjenice. Tadašnje vlasti su se "borile" s pošašću nelikvidnosti i izmislile su mehanizam koji će osigurati da se obveze za isporučenu robu plaćaju u ugovorenom roku. Umjesto novcem isporučenu robu se moglo platiti i mjenicom koja je morala biti avalirana od strane neke poslovne banke. Bilo je to doba kad je svoje genijalne ideje uz pomoć jugo mjenica ostvarivao Fikret Abdić sa svojim "Agrokomercom" iz Velika Kladuše. Taj je pak skandal imao jugoslavenski značaj.
Dakle, u Zagrebu je postojalo jedno izdavačko poduzeće koje se je zvalo "Iros". Oko toga izdavača okupljali su se neki hrvatski domoljubi. Sjećam se samo dvojice, ali ih neću ovdje spominjati. "Iros" je imao poteškoća, zapravo mu je prijetio stečaj i brže bolje osnovao je novo poduzeće u Rijeci pod imenom "Panorama". Osnivački ulog je bio 50.000 dinara, a za direktora je bio postavljen Siniša Ugarković, kako su govorili, sin narodnog heroja Stipe Ugarkovića. Odmah je sebi odredio plaću od 50.000 dinara. Upravo sam našao na internetu da je Siniša umro 2001. g u 50. godini života. "Panorama" je osnovana, koliko se sjećam 1.10. 1986. a već je kraj godine kao "najuspješnije" poduzeće (RO) u Rijeci dočekala s "dobitkom" od 5 milijarda dinara.
To je išlo ovako. U Beogradu je bio jedan veoma promućurni poslovnjak koji je osmislio čitav "posao". U Beogradu su djelovale čuvene "Književne novine" veliko izdavačko preduzeće koje je našlo kupce za njihove gomile bezvrijednih knjiga.
Bilo je bitno naći banku koja je spremna avalirati (jamčiti) mjenice svom komitentu. I "Panorama ju je našla u banci u kojoj sam radio. Mjenice su mogle glasiti na rok od najviše tri mjeseca, a onaj tko bi primio mjenicu mogao ju je kod bilo koje banke "monetizirati" odmah uz odbitak diskontnih kamata. I tako je "Panorama" uspela ne samo nabaviti knjige za 5 milijardi dinara i "platila" ih mjjenicom s jamstvom Banke nego su po dogovoru našli i kupca kojemu je "Panorama" dalje preprodala knjige opet uz neku mjenicu s jamstvom neke Banke. Monetizaciju mjenica je obavjala Beobanka iz Beograda. Knjige nisu niti morale putovati jer se isporuka vršila u skladu s Uzancama za promet roba tzv. izdvajanjem u skladištu isporučitelja. Tako da su knjige dobrim dijalom ostajale u na svom mjestu u skladištu "Književnih novina", a zaključnice, "isporuka izdvajanjem", mjenice su kolale od kupca prema prodavatelju. Druga bitna stvar pri tomu je bila rečena monetizacija mjenica, Mjenicu se začas pretvorilo u gotov novac i "Panorama" je imala love do krova. Rečeni Ugarković je organizirao krstarenje brodom po Riječkom zaljevu s veselim društvom sve najuglednijim imenima hrvatske estrade. Par imena estradnjaka se sjećam, ali ih ne ću ovdje spominjati. I nakon toga je sredinom 1987. došlo do kraha, stečaja nad "Panoramom" i generalni direktor Banke mene pozvao da se uključim u taj skandal. Bilo je to doba Juge i srpske dominacije u Rijeci kao u svim velikim gradovima u Hrvatskoj. Za stečajnog upavitelja je postavljen njihov čovjek i "realizovao" je sve one fiktivne ugovore o isporuci knjiga iz "Književnih novina" u "Panoramino" prodajno skladište u Zagrebu. Prijevoz je obavljan s kamionima ili kamionom s prikolicom. Vidio sam to skladište od poda do stropa puno knjiga.
Posjetio sam i "Panoraminog" osnivača "Iros" u Haulikovoj ulici br 3 na trećem katu i shvatio sam da sam u toj kancelariiji bio 1971. kad je tu bilo sjedište HKL (Hrvatskog književnog lista ). Razgovarao sam s književnikom Nikolom Pulićem i predao mu svoj članak kojim sam reagirao na napad na HKL od strane Igora Mandića. Dakle, u tim istim prostorijama sada su vršljali agenti SUP-a i sjećam se riječi jednoga od njih: "Pokazat ćemo mi tim nacionalistima. Dokazat ćemo da su kriminalci. " Drugim riječima svi ti tzv. hrvatski nacionalisti, domoljubi okupljeni oko "Irosa" i "Panorame", bili si po rječima toga SUP-ovca najobičniji kriminalci. A ja sam pak držao da je to bilo tako samo na površini. Hrvatski se nacionalizam, domoljublje iskoristilo tako što su se u to uvukli udbaši i srpski nacionalisti te na teret jedne hrvatske banke očistili skladišta "Književnih novina" od njihovih bezvrijednih knjiga. Naša banka je platila ceh od 3,3 milijuna DEM.
Ne sjećam se gdje sam se na jednoj terasi našao u društvu s jednim simpatičnim debeljkom koji mi je razgalio svoje srce i pričao o Udbinim akcijama po inozemstvu kad su financirani od Udbe osnivali po inozemstvu svoja privatna poduzeća i tako zakamuflirani slobodno "radili". Ne znam jesam li od njega ili iz novina saznao za idejnog začetnika pražnjenja skladišta knjiga u Beogradu na teret naše banke, a uz posredovanje domoljubne "Panorame".
Na sudu je Ugarkovića branio, kako je i red, hrvatski domoljub, ugledni odvjetnik budući ministar pravosuđa u neovisnoj Hrvatskoj. Ugarković je dobio nekoliko godina bezuvjetno, a dvije odgovorne osobe u Banci su bile disciplinski kažnjene izbacivanjem s posla unatoč tomu što su svjedočili u njihovu korist svi šefovi i "odgovorni drugovi" u Banci. Sud udruženog rada u Rijeci je poništio odluku disciplinske komisije o izbacivanju, a ja sam napisao žalbu. Žalbu sam napisao jedno nedjeljnio jutro, kad sam nakon subotnjeg pijanstva, onako još grogiran, sam u Banci, na pasja kola napao sve koji su svjedočili u korist dvije odgovorne osobe, Napao sam i zamjenika generalnog direktora. Imao sam podršku svoga školskog druga koji je odobrio sadržaj žalbe. Poslije sam saznao da je i taj moj školski drug iako nikada nije bio u Partiji, radio za Udbu. Viši sud udruženog rada Hrvatske je ukinuo presudu i uglavnom potvrdio odluku disciplinske komisije.
Je li to okupljanje nekih domoljuba oko "Irosa" i "Panorame bilo izraz hrvatskog domoljublja ? Je li bio domoljubni čin isprazniti skladišta knjiga u Beogradu na teret jedne hrvatske banke ? Ima li to kakve veze s djelatnim domoljubljem ?
Odgovor na ova pitanja prepuštam čitateljima.
Drugi primjer krivo shvaćenih hrvatskih interesa
Drugi se slučaj odnosi na Hrvatsku danas i sutra. Još nije okončan. I imat će svi prilike očitovati se o tomu kako shvaćaju svoje domoljublje.
Riječ je o projektu pelješkog mosta. Ni sam ne znam kako sam naišao na taj projekt. U prvi mah mi nije bilo jasno što se rješava s tim projektom. Kad sam pogledao na geografsku kartu područja Pelješca i cijelog tog najjužnijeg dijela Hrvatske shvatio sam u čemu je problem. Uglavnom : najveća hrvatska infrastrukturna glupost od pamtivijeka. Za šire obrazloženje dati ću poveznicu.
www.forum.hr/.../
Moji upisi su negdje od 27. stranice dalje pod nickom "vbureti". Otvorite forum.hr - pa uživajte.
Treći primjer
Treće pitan je odnosi se na privatizaciju na koju su se okomili čak i biskupi u Komisiji "Iustitia et pax".
Četvrti primjer
Četvrto područje je EU. Koja je Europi podarila do sada neviđeni napredak i bez velikih ratova. Ovo što se 90-tih godina događalo u nas je bilo izvan EU. Kamo li sreće da smo bili u EU.
Inace ja ne vidim da jedna od temeljnih europskih industrija, ona automobilska, ima za sada izlaznu varijantu. A ona bi bila - sačuvati radna mjesta i podići konkurntnost. To jednostavno nije moguće. Neoliberalizam EUniju gospodarski razara, preskupa je. Tamo su države enormno skupe (+ Bruxelles), baš kao i rad, što destimulira investicije, bankarstvo vozi i dalje utabanim stazama (meneđerski bonusi se i dalje plaćaju pa se onda trči za tim novcem, Bayrische LB i država su samo na Hypo-Alpe-Adria sagi izgubili 3,7 milijardi eura, to je bila na njemačkom ARD-u druga vijest danas...)
Irska, VB, Italija, Portugal, Španjolska su u 'banani', a da o Bugarskoj, Rumunjskoj, baltičkim državama...i ne govorim. Orban u Mađarskoj solo akcijom pokušava spasiti što se spasiti još može. U Njemačkoj kroz Harz 4 pokušavaju sakriti stvarnu stopu nezaposlenosti. Sve je u nekoj improvizaciji (drži vodu dok majstori odu). Zato iznova moje mišljenje kuda ide svijet u slijedećem desetljeću - u ratove većih razmjera. To je po meni neizbježno. Treba li nam ta EU u ovoj i ovakvoj situaciji - mislim da ne. Dovoljno je što smo u NATO-u!
Ne možeš uspoređivati raspad jednog propalog carstva, u jednom povijesnom predvidivom i kontroliranom trenutku, (Čehoslovačku, SSSR, Jugu...)sa posljedicama mogućeg raspada Belgije, Velike Britanije ili Španjolske, koje se nalaze u 'sretnoj EUniji'!
Europa u krizi
Tvoj komentar sam podijelio u nekoliko točaka i na svaku ću točku posebno odgovoriti, jer si to zaslužio. Sigurno je da ne pratim strane medije, pa i inače medije pa da bih bio dobro inforniran u tomu što se zbiva u svijetu i u Europi. Ali, ipak ih donekle pratim i uvijek nastojim kritički ocijeniti informacije kojima nas mediji zapljuskuju. Mediji imaju svoje prioritete, a moja malenkost ima svoje prioritete i kriterije.
1. Točno je tvoje zapažanje: optimist sam. To je u mojoj naravi. Međutim, to me ne sprejačava biti realistom.
Europa je u krizi. Baš kao i sav razvijeni svijet. Amerika je u krizi gotovo kao Europa, ako ne i u većoj. To nije u pitanju. Glavno je pitanje kako se Amerika, kako se EU, kako se Hrvatska suočava s krizom.
I prije svega pitanje: koji je uzrok krize ? Liberalizam ? Pa, i jest. Liberalizam je srušio Berlinski zid i sve zidove koje se postavljalo da bi se zaštitilo svoje propalo gospodarstvo, propala radna mjesta i propale industrije. To su činjenice. Dalo bi se to na dugo obrazlagati. O tome postoji mnoštvo literature.
Ono što nas ovdje zanima to je pitanje kako se s krizom nose te razvijene zemlje, zemlje koje su prednjačile ili još prednjače u svijetu, a kako pak mi ? Upravo se ovog mjeseca bavim tim pitanjima. Naučio sam mnogo i to naučeno uspoređujem sa svojim iskustvima u gospodarstvu budući da sam cijeli svoj radni vijek proveo u gospodarstvu, a bio sam, kako da velim, gotovo usred privatizacijsko g procesa u nas. Dakle, i odgovori na ova pitanja su veoma složeni i nemam ni vremena ni volje sada to šire izložiti.
2. Automobilska industrija u EU morat će se nositi s korejskom, japanskom, uskoro i s kineskom i indijskom konkurencijom - ili će propadati i propasti. Nikakve je zaštitne ograde ne će spasiti. Mogu samo na neko vrijeme odgoditi njezinu propast. Radna mjesta u industtriji zakonito propadaju, pa tako i u automobilskoj u cijelome svijetu.Čak i u Kini. Radna mjesta ukida ju nove tehnologije. Nemoguće je zadržati razvoj autoindustrje i radna mjesta na broju. Moraju se žrtvovati radna mjesta i oslobođenu radnu snagu osposobiti za druge, nove poslove. To je ključni odgovor na pitanje kako se nositi s krizom. Radnice Kamenskog su u očaju, jer nitko nije već 50 godina unatrag mislio o tome što će biti kad će ovo poduzeće morati staviti ključ u bravu.
3. Neoliberalzam, ja bih rekao, globalizacija je nezadrživa i EU će se morati okrenuti sebi. Ono što traže od nas danas, moraju već danas provesti i kod sebe. Zar ne vidite štrajkove u Francuskoj ? Ne provesti reformu, nego zemlju staviti u stanje stalne reforme, to je zahtjev današnjice, jer svijet se sve brže mijenja. Čitam kako je IFC, Svjetske banke načinio jedno istraživanje u 130 zemlje kako se provodi tzv. mala reforma. Postavili su samo 5 pitanja : je li lako ili teško: (1) pokrenuti posao što se tiče lokalnih pravila, propisa, cijena, dozvola, (2) zaposliti radnike i dati im otkaz, (3) naplatiti potraživanja, (4) dobiti kredit i (5) zatvoriti tvrtku koja je u stečaju ili loše posluje.
Rezultati istraživanja su veoma zanimljivi. Sjećate se Sanaderova Hitroreza ? Bio je na dobrom putu, ali ne znam kakav je rezultat postigao. Za osnivanje tvrtke u Australiji potebna su dva dana, a u Haitiju, u jednoj od najsiromašnijih zemalja svijeta - 203 dana, u DR Kongu 216 dana. Za osnivanje tvrke u Hong Kongu, Singapuru, Tajlandu i više od tridesetak drugih zemalja - ne zahtijeva se osnivački kapital za pokretanje tvrke.
U Češkoj i Danskoj mogu se radnici zapošljavati na određeno vrijeme i sa skraćenim radnim vremenom za bilo koji posao i bez ograničenja trajanja ugovora.
Potraživanje iz običnog trgovačkog posla naplaćuju se u Tunisu za sedam dana , u Nizozemskoj za trideset, a u Gvatemali za 1500 dana. U nas po vlastitom iskustvu za čak 10 i više godina. Slučaj u kome sam i sam sudjelovao : isporučilac robe u vrijednosti 100 milijuna ITL (cca 50 mla eura) morao se obratiti odvjetniku za naplatu. Išao na izvršenej ne na Trgovački sud nego na redovni, općinski sud. Nije uspio ništa naplatiti i isporučilac robe se obratio meni za nastavak postupka. Predložio sam novu ovrhu i prijedlog je stajao na stolu sutkinje više od šest mjeseci, a da nije ništa poduzela. Izgubio sam strpljenje i pokrenuo stečaj nad dužnikom. A vlasnik dužničkog doo-a osovao je paralelni d.o.o. i poslove i novac prebacio na to novo društvo. Stečajni je upravitelj pa i stečajni sudac uspostavio veoma dobru "suradnju" sa stečajnim dužnikom odnosno njegovim vlasnikom. Intervenirao sam kod predsjednika suda, ali uzalud. Kaznenu prijavu nisam podnio jer je bila riječ o poznatim sobama koje su neke bile i u srodstvu. I tako sam nakon desetak godina uspio naplatiti glavni dug, ali bez kamata za vrijeme više od 10 godina .
Jedno je mišljenje u nas pa i u EU duboko uvriježeno, ali posve pogrješno: kako se jakim zaštitinim radnim zakonodavstvom štite interesi radnika. Pogledajte našega Ozrena Matijaševića ! Izrastao je maltene u nacionalnog heroja kao zaštitnik radnika. Istina je posve suprotna.Ti Matiješevići su najveće štetočine kad su upitanju interesi radnika. U zemljama u kojima se pretjerano štiti radnika teško je naći posao. Ako je lako otpustiti radnika, nema rizika zaposliti ga. U suprotnom poduzetnik će tek u krajnjoj nuždi zaposliti radnika, a nekada niti tada, jer kako će ga se riješiti kad mu taj radnik više ne bude potreban.
4. Irska i dr. Neozbiljno je isticati Irsku i druge neke zemlje kao primjere kako je EU zapala u krizu. Irska je u par desetljeća od siromašne zemlje prestigla BDP po glavi stanovnika bogate zemlje kao što su Francuska, Njemačka i UK. Pa ako je sada u krizi pao za 10-tak % to je još uvijerk na razini od preko 45.000 USA $ po stanovniku. Gdje smo mi u tomu ? Da ne spominjem koje su sve industrije i zašto došle u Irsku od kada je ušla u EU.
5. Kuda ide ovaj svijet ? U ratove ? To nitko ne zna. Ratova je bilo i bit će, ali ratovi tipa nuklearnog rata mislim da ne će biti. Može biti pojedinačnog nuklearnog udara na zemlju koja nije u stanju odgovoriti na isti način. Ali to nije to.
6. Raspad Belgije, Šapnjolske i sl. okviru EU imalo bi još manje bolne posljedice nego što je imao raspad Sovjetskog saveza, a da ne govorimo za Jugoslaviju. Ova se raspala u krvi zbog Srbije i srpskog nebeskog naroda koji su si umislili da imaju božansko i ljudsko pravo vladati nad Hrvatima i imati pod svojom vlašću hrvatski dio Jadranskog mora.
Kako to objasniti ?
Kad biste od-Googlali moje ime prezime , našli biste informacije o mojemu djelomičnom angažmanu na tzv. reformi na malo. Kad se poruše zidovi i kad se neka zemlja otvori svijetu, nije dovoljno za uspjeh u konkurenciji sa drugima kojiisto tako traže svoje mjesto u suvremenom svijetu. To je tek prva, temeljna reforma. Da bi se uspjelo treba se okrenuti sebi tj. reformi na malo.
Spominjao sam pitanje koliko treba vremena za osnivanje tvrtke u različitim zemljama. Sjetio sam se da sam se za slobodno osnivanje tvrka založio pred više od desetak godina.
Na moj je prijedlohg Ustavni sud srušio izmjene ZTD-a po kojima je svako trgovačko društvo moralo imati najmanje jednog zaposlenika.
Sada se bila započela hajka na tvrtke bez zaposlenika kao glavnim krivcima za neplaćanje, umjesto da se poboljšao sustav naplate potraživanja. Naplata tražbina također spada u tzv. reformu na malo.
I učinkovito i neovisno pravosuđe spada u reformu na malo, i javna uprava i obrzovanje od osnove škole do najviših znanstvenih institucija. Znate li pak, dragi čitatelji, kako tu stoje stvari ? Kratko se može reći da stoje skandalozno.
A vi se, neki od vas, bavite EU kao hobotnici koja nas hoće progutati, isisati iz nas sve životne sokove i ispljunuti nas.
Zalagao sam se za konzultantske agencije koje bi trtebale biti na usluzi privatnim poduzetnicima u nas. Danas se o tomu u nas razmišlja.
poslovni.hr/.../...