U Kaštel Sućurcu proslavljen blagdan Sv. Luke

Župa Sv. Jurja mučenika u Kaštel Sućurcu, koja se po prvi put spominje davne 839. godine, kada je knez Mislav na Putalju na padinama brda Kozjak dao sagraditi crvicu Sv. Jurja, koju je darovao Splitskoj nadbiskupiji, u ponedjeljak 18. listopada, proslavila je u krugu crkvice Sv. Luke na vrhu Kozjaka, uz brojne hodočasnike, svoga suzaštitnika Sv. Luku evanđelistu.

Sveti Luka već stoljećima bdije nad Sućuranima

Nakon što je sućurački župnik dr. don Emanuel Petrov pozdravio oko tristotinjak "dragih hodočasnika", među kojima su osim Sućurana bili i predstavnici Grada Kaštela, te hodočasnici planinari iz brojnih bližih i daljih župa, a koji su se na sam vrh Kozjaka popeli "bilo svojim nogama, bilo uz pomoć svojih automobila", svečano misno slavlje započeo je riječima:

- Došli smo iskoristiti ovaj prekrasan dan kako bismo bili bliže nebesima, i kako bismo se divili ovom Božjem kutku, kojega nam je On podario da u njemu živimo, da u njemu gradimo svoje mjesto, svoju župu, svoje obitelji i tako budemo dio ovoga naroda. U starom zapisu stoji kako Sućurani štuju "Gospu nad našim mjestom", ali štuju i svog nebeskog zaštitnika, Sv. Luku, sveca koji stoljećima bdije "nad nama, nad našim obiteljima, nad našom župom, i čuva nas ne samo od bolesti tijela, nego možda još i više i od bolesti duha. Sveti Luka nam pruža lijek duše i lijek srca, a mi smo danas došli moliti Gospodina da nas nahrani Božjom riječju i Radosnom riječju koja je kadra izliječiti i one najteže bolesti.

Častiti Sv. Luku znači u Isusovim očima biti ljubljen

Dr. don Emanuel Petrov je u nadahnutoj propovijedi u srednjovjekovnoj crkvici sv. Luke, koja se nalazi u blizini najvećeg vrha Kozjaka–Velog vrja, na 779 m nadmorske visine, iznad današnjeg Kaštel Sućurca, pojasnio i kako štovati svece znači živjeti onako kako su oni živjeli ili živjeti ono što su oni živjeli:

- Nasljedovati Svetog Luku znači i slušati ono što nam on prenosi u današnjem evanđelju: "Žetva je velika, a radnika malo." Možda nas i je malo, ali smo pozvani naviještati Kraljevstvo nebesko. Govorite drugima: zaplakanima, bolesnima, depresivnima i neutješenima kako je blizu Kraljevstvo nebesko i kako je isto na dohvat ruke, u Isusu Kristu i u pričesti Njegova tijela i Njegove krvi. Čovjek je biće zaborava, kaže jedna filozofska definicija, i upravo zato ga valja uvijek iznova zvati, govoriti i opominjati, a častiti Sv. Luku znači u Isusovim očima biti ljubljen, biti drag i biti jedini.

Rekavši kako mi danas tražimo lijek bolestima i kako tražimo spasenje i izlaz iz problema toliko puta na krivim mjestima, sućurački župnik dr. don Emanuel Petrov je istaknuo kako lijek koji nam nudi Sveti Luka, "samog Isusa Krista i Božju riječ", nije nikada nikome naškodio i kako je to lijek koji uistinu u svakoj dijagnozi pomaže, ozdravlja i spašava...to je lijek Kristove ljubavi.

Po pitanju vjere, jedna lasta može "učiniti ljeto"

Svoju nadahnutu propovijed dr. don Petrov nastavio je riječima:

- U ovom vremenu otpada od crkve, otpada od spomenutog Lijeka i Liječnika, ne treba se bojati biti jedini učenik. Narodna poslovica govori: "Jedna lasta ne čini proljeće", ali po pitanju vjere jedna lasta može učiniti ne samo proljeće, već i pravo ljeto, vrućinu Božje ljubavi, a na to smo svi pozvani, i to je naša dužnost i nasljedovanje Svetog Luke. Kroz stoljeća Crkve, ovome svecu su pripisani toliki zagovori i postao je zagovornik mnogih skupina ljudi. Nastojmo o tradiciji štovanja Sv. Luke u našem mjestu govoriti najmanjima kao o svetom običaju i svetoj dužnosti, kao o jedinom lijeku koji je kadar izliječiti i najveće bolesti. Ponajveća kuga današnjeg vremena jest mržnja, malovjernosti i nevjera. Danas trebamo oživjeti civilizaciju ljubavi, kako bi među nama oživjela civilizacija života.- rekao je dr. don Petrov, završivši propovijed u crkvici Sv. Luke na vrhu Kozjaka riječima:

- Svi se mi borimo za dašak zraka, a neka ovi svježi zrak na Kozjaku, svježi zrak Sv. Luke, u nama po njegovu zagovoru očisti sve tjelesne bolesti, očisti i sve one duševne patnje, a neka ponajviše očisti i iskristalizira bistrinu naše vjere da znamo nasljedovati Krista upravo onako kako je on to činio. I zato s pravom zazivamo: "Sveti Luka, moli za nas!Amen!"

Proslava blagdana Sv. Luke na vrhu Kozjaka-Božje riječi spojene s nebom i sa zemljom

Svi koji su nazočili Svetoj misi na vrhu Kozjaka složili su se kako je ovo bio trenutak „za pamćenje i izliječenje duše, jer se sve posložilo-i lijepo vrijeme, i poučna i nadahnuta Sveta misa dr. don Emanuela Petrova, u ambijentu u kojem su se riječi Božje spojile s nebom i sa zemljom, pri čemu se osjećao sklad ljubavi i ljepota zajedništva."

Za sve vjernike, koji su odlučili hodočastiti sv. Luki, Župni ured je u suradnji sa sućuračkim Mjesnim odborom organizirao blagovanje friško skuhanog tradicionalnog fažola, kojega je, kao i obično, dijelio Boris Božin, koji je kao dobrovoljni davatelj krvi do sada krv darovao 129 puta.

Do crkvice putevima „hrvatske državnosti"

Mnogobrojni hodočasnici, baš kao i brojni planinari, slažu se kako je jedinstven doživljaj kretati se putevima „hrvatske državnosti", jer hodočasnike do crkvice sv. Luke, koji se nalazi iznad zazelenjelog Sućuračkog gaja, vode staze koje prolaze pokraj crkvice sv. Jurja, koju je 839. godine dao sagraditi knez Mislav,(sućuračka župa je prva župa u Hrvata), a oko koje je bilo formirano naselje Putalj, u kojem su živjeli preci današnjih Sućurana. Kao što se zna, crkvica sv. Jurja je darovnicom kneza Trpimira darovana Splitskoj nadbiskupiji, i prvi je dokument u kojem se spominje ime Hrvat, čime i Kaštila postaju „kolijevka hrvatske državnosti".

Crkva sv. Luke je, inače, srednjovjekovna građevina koja se prvi put spominje 1397. godine, pa se tako ove godine obilježava i 613 godina od spomena crkvice sv. Luke na Kozjaku. Za vrijeme turske okupacije više je puta bila rušena i od Sućurana obnavljana, a kada je konačno obnovljena 1994. godine, u apsidi je postavljen reljef s likom sv. Luke.

I po buri, i po kiši do sv. Luke, od kad znaju za se

Prema pričanju starijih Sućurana, blagdan sv. Luke se u Sućurcu obilježava od davnih dana, pa se tako današnji 60-godišnjaci sjećaju kako su s „didovima i očevima na tovarima priko točila pored današnjeg Planinarskog doma išli svake godine na blagdan svetog Luke u crkvicu na vrju Kozjaka di se svake godine služila Sveta misa, pa makar sivalo i grmilo, i krupa padala sa neba...".

U svezi proslave blagdana svetog Luke među Sućuranima se prepričava i anegdota kako su jedne godine Sućurani zajedno s tadašnjin popon krenili u crikvicu sv. Luke, i penju ti se oni penju, i nije jin lako, kad u nika doba, počeli se skupljat oblaci, a nebo se zacrnilo, i počela padat i kišica. A pop grabi na noge sa Sućuranima priko točila uzbrdo, pod nogama se roni kamenje, sve malo po malo, tribaš pazit di ćeš ugazit, da se ne sapleteš i da se ne vratiš nazad u današnji Sućurac, oklen su svi i krenili, a pop sve puše, pa u nika doba i progovori:

- A počela je kišica...

Sućurani se nastavili penjat i odat i pričaju između sebe utiho, ka da niko pastira sućuračkog stada nije ni čuja. A bidan pop se valjda pripa da se ne razboli, jer zna da misu gori na vrju Kozjaka, di nije baš ni toplo u ovo doba godine, mora držat isprid crikvice, jer ga puk neče čut, ako govori iznutra. A ni ministrant, koji bi mu za vrime mise drža povrj glave lumbrelu, ne može mu pomoć, jer kad su odozdal, iz Sućurca krenili, vrime je bilo lipo, a sad je na brzinu zacrnilo i svaki će čas sneverat, pa lumbrelu nisu ni uzeli. I promislija je valjda opet kako ga njegovi pučani i hodočasnici sveton Luki nisu čuli prvi put, pa se oglasi i po drugi put:

- A, počelo je roskat, ljudi...

I već kad je pomislija kako su svi u župi oglušili, jer mu niko ne daje odgovora, javi se ničiji glas s početka kolone:

- A, ti se pope, vrati...a mi gremo naprid...

I, naravno, kako su već bili na točilu, nije bilo govora o povratku, pogotovo da se vrati on sam, pa su put nastavili svi zajedno, a kako se priča, kad su došli do vrja Kozjaka, vrime je učinilo nabolje, a nebo je rasčaralo, tako da je bidan pop proša bez kiše i bez prilade. A uvidija je i kako Sućurani poštuju tradiciju i hodočašćenje sv. Luki, i kako držu do svoga, a bome je vidija i koliko su tvrdoglavi i da s njima nije lako izać na kraj.

Preuzimanje vojnog objekta na Badnjak 1991.

Kako se u blizini crkvice nalazi i vojni objekt, sagrađen za vrijeme Jugoslavije, tako su početkom Domovinskog rata, 1991. godine u tom vojnom objektu bili stacionirani pripadnici JNA, pa je hodočašćenje crkvici bilo nemoguće u tome razdoblju. Međutim, kad su na Badnjak 24. prosinca, vojnici napustili objekt JNA, kojeg su ostavili u poprilično derutnom stanju, tako da su oni koji su među prvima ušli u objekt, a među njima je bio i Ivica Alfirević-Alfa, ispričali:

- Mora si pazit di ćeš ugazit, da ne bi u nešto ugazija. Kako vojska nije imala vode, jer je bila sušna godina, sve je bilo šporko, toliko da ne možeš ni opisat šta smo zatekli.

Nakon što su Sućurani, na sami Badnjak, po vedrom, ali hladnom danu, u kojem je po vrhu Kozjaka napadao i prvi snijeg, preuzeli vojarnu, počelo se razmišljati o obnovi crkvice, i o povratku tradiciji hodočašćenja sv. Luki. To je uskoro i ostvareno, pa je crkvica 1994. godine dobila novi krov i obnovljena joj je unutrašnjost, u apsidi je postavljen reljef s likom sv. Luke, a Sućurani su joj se počeli vraćati, iako je prve godine oko nje bila postavljena crvena traka, jer je cijelo područje bilo minirano.

Sućurački običaj kartanja uoči blagdana sv. Luke

Uz obilježavanje blagdana sv. Luke u Kaštel Sućurcu veže se još jedan običaj, a to je kartanje uoči samog blagdana. Naime, kako se za sv. Luku kaže da je zaštitnik liječnika, kirurga, umjetnika, slikara, kipara, pisara, zlatara, mesara, neoženjenih muškaraca, a Sućurani kažu i kako je zaštitnik kockara, svake godine bi se uoči samog blagdana poneki mještani skloni „igri na karte" okupili u nečijoj kući, pri čemu bi cilu noć igrali na karte virujući kako će jin sv. Luka pomoć da dobiju, a da ne izgubu pare.

Nakon ča bi cilu noć igrali, ujutro bi se uputili zajedno na tovarima ili na noge na sv. Luku, kako bi mu slušajući misu zafalili za dobitak, ili kako bi mu se pomolili da ča prije vratu pare koje su izgubili na kartan ove godine, a kako bi jin sv. Luka pomoga da dobiju drugu godinu. Nakon što je izgrađen Planinarski dom Putalj, na karte se igra tamo, a kartaši se tamo uputu uvečer, i prispavaju, pa ujutro svi zajedno s onima ča stvarno viruju u Boga idu na misu., saznajemo od jednog Sućuranina, koji inače ne igra na karte i ne sudjeluje u ovom običaju, iako poštuje sućuračku tradiciju.

S buron na sv. Luku došla je i zima

Od starijih nazočnih se, u skladu s burnim i hladnijim vremenom mogla čuti i izreka „Sveti Luka u jarbole tuka, do svetoga Marka nima ruke vanka!", jer je, kako kažu, ove godine bura zafijukala ranije nego inače, a čime je naviješten dolazak hladnijeg razdoblja u godini. Naime, kako kažu i stariji Sućurani, u nas u Kaštilima se oduvik godina dili na dva razdoblja: na lito i zimu; od sv. Luke do sv. Marka vlada zima, a od sv. Marka do sv. Luke lito.

Vrh Kozjaka, crkvica Sv. Luke i brojni hodočasnici su se i ovaj put u oku promatrača ukazali kao savršen spoj kamena, zelenila, neba i mora, iznad padina Kozjaka, kojima su nekada davno prolazili znameniti hrvatski knezovi i stari Kaštelani, nad mjestom u kojem je po prvi put spomenuto ime Hrvat i nad kojima se ovog jutra čula Božja riječ, koju je sućurački puk pobožno slušao, i svi su mogli biti ponosni na osjećaj zajedništva i ponosa, koji ih je sve prožeo u dubini hrvatske duše.

Tekst: Renata Dobrić
Dragan Kovač