10. jubilarno hodočašće hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji u Mariju Bistricu

Domovina je zajedničko dobro svih građana

U subotu 16.listopad, u suradnji s udrugama proisteklim iz Domovinskog rata i Vojnim ordinarijatom u RH, Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti upriličilo je X. (jubilarno) Hodočašće hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji, a gdje drugdje nego li u najvećem hrvatskom marijanskom svetištu - Svetištu Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici, gdje se okupilo preko dvije tisuće hodočasnika iz čitave Hrvatske.

Sveto Misno slavlje u Svetištu Majke Božje Bistričke, točnije u Crkvi na otvorenom "Blaženog Alojzija Stepinca", koja se nalazi podno brda Kalvarije, predvodio je vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj, msgr. Juraj Jezerinac (imenovan 25. travnja 1997. Navedenu službu preuzeo je 18. kolovoza 1997.).

Spomenutog nadnevka (16.listopada!), mi Hrvati smo se prisjetili i tri jako važne nam obljetnice, jer 16.listopada 1978., ondašnji krakówski nadbiskup i kardinal, Karol Józef Wojtyła (Wadowice, 18. svibnja 1920. - Vatikan, 2. travnja 2005.), od Kardinalske konklave bijaše izabran za (264. po redu) Papu, koji uzima ime - Ivan Pavao II. (lat. Ioannes Paulus PP. II).

Bijeli Papa – Papa Hrvat, koji toliko bje obljubljen u našem narodu, upravo ovdje u Mariji Bistrici, 3. listopada 1998., u prigodi beatikikacije hrvatskog mučenika – uzoritog g. kardinala Alojzija Stepinca, u svojoj nadasve toploj Propovijedi (koja mi i danas odzvanja u ušima!) između ostaloga je rekao:

»U osobi se novoga blaženika spaja, da se tako izrazim, cjelokupna tragedija koja je pogodila hrvatsko pučanstvo i Europu tijekom ovoga stoljeća obilježena trima velikim zlima: fašizmom, nacizmom i komunizmom. On je sada u nebeskoj slavi okružen svima onima koji su, kao i on, dobar boj bili, kaleći svoju vjeru u kušnjama i nevoljama. U njega danas s pouzdanjem upiremo svoj pogled ištući njegov zagovor«.

I baš jedno od tih triju velikih zala (a riječ je, naravno, o komunizmu!), istoga dana, 16.listopada 1978., odmah na početku Njegova pontifikata, usmrtilo je u Parizu glasnogovornika i zagovornika demokratske, slobodne i suverene nam Republike Hrvatske, Antu Bruna Bušića (Vinjani Donji kraj Imotskog, 6. listopada 1939.), političkog vođu hrvatske emigracije, vjerojatno našeg najpoznatijeg disidenta, kremen-domoljuba, književnika i povjesničara, karizmatičnog prognanika iz 70-ih godina XX. stoljeća.

Treća tužna obljetnica veže nas za datum: 16. listopada 1991., kada je u Vukovaru poginuo ratni zapovjednik obrane Borova Naselja i, svakako, jedan od najvećih junaka Domovinskog rata – legendarni Blago Zadro (Donji Mamići-Ledinac kraj Gruda, 31. ožujka 1944.), posmrtno promaknut u čin čin general-bojnika HV.

Početak Sv. Misnog slavlja

Ispred crkve Blažene Djevice Marije (točno u 11.30 sati) zaputila se procesija u pravcu Blaženikove Crkve. Na njenom čelu, iza Križa, bistrički vatrogasci su nosili kip Majke Božje Bistričke, a iza njih je išao svećenik s uzdignutim Misalom te 21 branitelj (svaki od njih je nosio lampaš), koji su na znakovit način predstavljali 21-u hrvatsku Županiju. Iza njih su išli predstavnici mnogobrojnih udruga proisteklih iz Domovinskog rata, dakako, iz čitave Hrvatske, noseći svoje (po)ratne zastave, te hrvatski branitelji.

Po završetku procesije lampaši su položeni ispred oltara i sve to pod budnim okom našeg Blaženika, ovjekovječenog na velikom plakatu izrađenom prema slici zagrebačkog akad. slikara Josipa Biffela.

Sve okupljene hodočasnike (u ime domaćina) pozdravio je upravitelj Svetišta - bistrički župnik vlč. Zlatko Koren.

Nakon njega, na početku sv. Misnog slavlja, mnogobrojne hodočasnike pozdravio je u ime Predsjednice Vlade RH, g-đe Jadranke Kosor, ali i u svoje osobno ime, prof. Tomislav Ivić - ministar obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, rekavši:

»Okupili smo se i danas u najvećem marijanskom svetištu u Hrvatskoj tražeći svoj duhovni mir i uslišanje naših molitvi po zagovoru Majke Božje Bistričke. Došli smo se pokloniti čudotvornom kipu Majke Božje s Djetetom u naručju i zahvaliti na ostvarenim darovima te je srdačno zamoliti da hrabro i pošteno nastavimo kročiti kroz život, prevladavajući tjeskobu, tugu i teškoće pred kojima se nalazimo u vrijeme globalne gospodarske krize. Došli smo potvrditi našu vjeru koja nas kao neprocjenjiva snaga tjera na strpljivo suočavanje sa svakim novim izazovom i zamoliti Majku Božju da i nadalje milosrdno kraljuje nad našim srcima«, kazao je, prisjetivši se svih poginulih hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu, a među njima i Blage Zadre, ratnog zapovjednika obrane Borova Naselja, koji je, spomenutog nadnevka, poginuo na Trpinjskoj cesti u obrani junačkog grada Vukovara. Ministar se sjetio i nestalih hrvatskih branitelja (»Nestali branitelji nisu nestali, nego su nasilno odvedeni! Postoje ljudi koji znaju gdje su odvedeni i oni moraju reći istinu. Mi nećemo posustati sve dok ne pronađemo i posljednjeg nestalog branitelja s popisa traženih« - kako kaza Irma Albert, predsjednica Udruge obitelji nestalih i nasilno odvedenih branitelja Domovinskog rata Osječko-baranjske županije!), čija nam je sudbina još uvijek nepoznata, te svih žrtava Domovinskog rata koje, dodao je, nikada ne smiju biti zaboravljene:

»Molimo Majku Božju Bistričku da učvrsti našu vjeru. Vjera je bila spas i utočište našim hrabrim braniteljima koji su iskrenog srca s ponosom i molitvom krenuli u obranu domovine noseći krunicu kao simbol vjere, snage i utjehe u najtežim trenucima. S punim povjerenjem stavili su svoje misli u ruke Majke Božje, vjerujući u njezin zagovor i blagost, znajući da će im Ona pokazati ispravni put i biti tješiteljica na trnovitom putu očuvanja hrvatske suverenosti«, rekao je ministar Ivić, pozivajući na zajedništvo sve hrvatske branitelje:

»Kao što smo u Domovinskom ratu svi bili ujedinjeni istim ciljem i vođeni istom željom za stvaranjem slobodne i demokratske države, tako i danas na putu k punopravnom članstvu u Europskoj uniji. Izgrađujući domovinu za buduće generacije pokazujemo da je Hrvatska zemlja snažnih i odlučnih ljudi koji njeguju istinske ljudske vrednote: mir, slogu, dostojanstvo, zajedništvo i ljubav, da vjerujemo u sebe i zahvaljujemo Bogu na pruženoj dobroti, strpljivosti i radosti«, kazao je na kraju svoga govora ministar, poručivši okupljenima: »Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti spremno je i nadalje pružati vam potporu te sam uvjeren da ćete se s ovogodišnjeg hodočašća vratiti svojim obiteljima praćeni milošću Božjom i obnovljeni u vjeri«.

Homilija Vojnog ordinarija

Sv. Euharistiju, kako već rekosmo, predvodio je vojni ordinarij u RH, msgr. Juraj Jezerinac. Njegovu propovijed (posvećenu hrvatskim braniteljima) donosimo u cijelosti (od srca hvala vojnom kapelanu, vlč. Davidu Klariću, koji mi je e-poštom proslijedio istu):

»Dragi hrvatski branitelji!

Dično je zvati se „branitelj". Možda ima ljudi koji vas ne cijene i ne vide dobro koje ste nam darovali. Nemojte se na to obazirati, jer živimo u svijetu u kojem nesebičnost nije više na cijeni, vrijednosti nemaju medijsku prođu, domoljublje postaje znakom plemenske kulture, čak su ga neki u novije vrijeme nazvali nacionalizmom.

Što je domoljublje? To znači imati ljubav prema svemu onome što čini dio domovine, a to su njezina povijest, njezina tradicija, njezin jezik, njezina prirodna oblikovanost. To je ljubav koja se širi i na djela sunarodnjaka i na plodove njihova stvaralaštva.

Domovina je zajedničko dobro svih građana i kao takva ona je i velika obveza, da je izgrađujemo. Za razliku od nacionalizma koji priznaje i nastoji samo oko dobra vlastite nacije, a da ne vodi računa o pravima drugih nacija, domoljublje je ljubav prema domovini koje priznaje svim drugim nacijama ista prava koja se traže za vlastitu domovinu.

Živimo u vremenu kada se napušteni i bespomoćni, djeca i starci smatraju viškom civilizacije. Takvi teško prepoznaju i priznaju da ste upravi vi jamci i njihovog mira. Treba im oprostiti i za njih moliti.

Dragi hrvatski branitelji, braćo i sestre!

Sv. Pavao zbog vjere Efežana u Isusa Krista, u današnjoj poslanici piše: „ne prestajem zahvaljivati Bogu za vas i sjećati vas se u svojim molitvama" (Ef 1,16).

Evo, danas vam, dragi branitelji, po tko zna koji put, u ime Crkve okupljene u Vojnoj biskupiji ponavljamo Pavlove riječi: „ne prestajem zahvaljivati Bogu za vas i sjećati vas se u svojim molitvama!" Dužnost mi je kao pastira ove Crkve, izreći vam svoje intimno i duboko uvjerenje, očitovati vam nutarnji osjećaj o vašem braniteljskom djelu i njegovom značenju za narod i Crkvu. Vi ste imali smjelosti, hrabrosti, požrtvovnosti i ljubavi izložiti sebe i svoju budućnost tolikim nišanima nasilnika, ljudi kojima drugi čovjek i druga zemlja nisu svetinja. Dapače, poneki su uživali i pjevali odu prolivenoj krvi onih koji su branili živote i vrijednosti koje svaki pošteni čovjek i odgovorni građanin društva ima braniti. Svima nama, koji smo u duhu i molitvi bili s vama u tim teškim danima Domovinskog rata, bili ste i ostajete ponos, uzor i put koji nas uči kako se voli i brani čovjek i domovina snagom ljubavi.

Kad je eskalirao agresorki nacionalizam, hrvatski su branitelji krenuli u obranu. I dogodilo se pravo čudo. Gotovo goloruki obranili ste pod svojom zastavom svoju domovinu, predvođeni dr. Franjom Tuđmanom. Stoga smo ponosni na vas, dragi hrvatski branitelji! Ponosni smo na vašu žrtvu i predanost, na hrabrost i dobrotu. Domovina vam je bila draža od života. Priznanje Hrvatske vaše je najveće odlikovanje.

Dragi branitelji!

Svjesni ste da ima ljudi koji s nama žive u našim gradovima, stanuju u susjednim stanovima, šeću istim ulicama i rade u uredima, koji se obilno koriste blagodatima slobode koju ste nam podarili, a nemaju razumijevanja za vašu žrtvu, onemogućuju da zasjate u istinitom svjetlu, kako u medijima tako i u javnim odnosima društva prema vama. Stječe se dojam kao da im je stalo da marginaliziraju vas i vaše djelo, i time omalovaže ne samo njegovu plemenitost, nego i da pretvore ovu zemlju u plodan teren onih svjetonazora koji su daleko od svega što vas je nadahnjivalo i održalo u tolikim opasnostima obrane zemlje. Pred svim time, dragi branitelji, braćo i sestre, ne dajte se slomiti.

Ostanite ponosni kao što ste bili u vrijeme obrane Hrvatske. Nemojte dopustiti da vas slomi bilo kakvo zlo ili nepravda. I danas, kada smo slobodni, kad se nalazimo pred materijalnom, a prije svega duhovnom obnovom, želim vam da pobjeđujete svoje ljudske slabosti u obnovi koja nas čeka. Želim vam i Gospodina molim da živite u slozi i ljubavi, u svojoj i našoj slobodnoj i samostalnoj Hrvatskoj.

Vojna biskupija, svi njezini vjernici sa svojim pastirima, učinit će sve pred Bogom i pred javnošću, da ostanete uspravni u svom ponosu i dostojanstvu, jer doista na to imate pravo, a dužnost nam je prije svega iskazati vam pažnju i zahvalnost.

Na ove stavove nadahnjuje nas Riječ Božja, koja je čista istina, pravda i ljubav. Istina je, mi jako cijenimo sve što ljudi kažu i pažljivi smo na svaku njihovu riječ, ali naša savjest ne smije biti podložna promjenljivosti iskaza, mentaliteta i mijenama prilika. I zato združeni pred sv. Pavlom stojimo pred misterijem Boga i kršćanskog poziva i molimo: „Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac slave, dao vam Duha mudrosti i objave kojom ćete ga upoznati; i prosvijetlio vam oči srca da upoznate koje li nade u njegovu pozivu, koje li bogate slave u baštini njegovoj... i koje li prekomjerne veličine u moći njegovoj prema nama koji vjerujemo" (Ef 1, 17-19).

Dragi branitelji!

Vi ste upoznali Boga, jer ste ga ljubili. Ljubili ste ga u ljudima koje ste branili i u zemlji koju ste oslobodili. Mi ne veličamo ni prolivenu krv poginulih osvajača, ni zveket vašeg oružja. Naglašavamo samo činjenicu vaše ljubavi kojom ste se izložili za slobodu čovjeka i zemlje. Vi ste znali da je vaše uporište Isus Krist koji je sebe izvrgnuo svim sramotama i pogibeljima, da bi svijet po njemu postao slobodan i dostojan čovjeka. Vi ste s njime u najcrnjim časovima svoga mraka i svojih strahova, bili povezani snagom vjere, i upravo jer ste upoznali „prekomjernu veličinu u moći njegovoj" izdržali ste ono što je svima izgledalo neizdrživim.

Danas bih skrenuo vašu pozornost na ovo naše vrijeme. Rekao bih da nije više čas da se borite protiv vojnih agresora i njihovih nišana. Ali jest vrijeme vaše borbe protiv agresije zla koje nas je otrovalo ili nas još truje: zlo međusobne klevete i podjela, zlo medijskih presuda i osuda prije nego se dokaže krivnja (bitna je senzacija), zlo korupcije i nepravde (bitno je da je osoba iz druge stranke), zlo besposlenosti i siromaštva, zlo droge, kocke i drugih moralnih i etičkih devijacija (a sve pod plaštem ljudskih prava).

Onaj koji je prošao rat dobro znade da se bez hrabrosti vojnika i časnika ne dobiva nijedna bitka. To je dobro sažela naša narodna poslovica koja kaže: „Boj ne bije oružje, već boj bije srce u junaka". To posebno vrijedi i za naše duhovno područje.

Duhovni rat je puno teži. Boriti se protiv svojih mana nije lako. Knjiga Jobova kaže: „Život je na zemlji ratovanje" (Job 7, 1). Da bismo uspjeli u tome, snaga nam dolazi od Boga. Samo s Bogom, Isusom Kristom, možemo pobijediti zlo u sebi i oko sebe.

Stoga uložite sebe i svoj ugled u borbu za čovječniju i pravedniju zemlju, za kvalitetne međuljudske odnose i suživot, za svetost braka i obitelji, za životnu važnost vjere i morala, za izgradnju kulture. Oslonimo se na Boga koji je u svakom vremenu s nama, jer je i sam izjavio: „Ja sam s vama do svršetka svijeta".

Dragi hrvatski branitelji!

Bili ste veliki u obrani. Budite veliki i sada kada ste u miru. Sva velika djela postižu se samo naporom i žrtvom, uprtim pogledom prema vječnosti. Stoga je veoma važno sebe izgrađivati. Toga se ne trebamo stidjeti. Biti bolji, biti plemenitiji, biti humaniji, biti više čovjek, biti više vjernik, to je bio i ostat će najplemenitiji rad jednoga čovjeka.

Imajte povjerenje u bogatstvo i snagu vjere. Imajte povjerenje u Duha Svetoga koji u vama stanuje i koji je sposoban voditi vas i vrijeme.

Imajte povjerenje u vašu solidarnost, to jest u povezanost koja ne poznaje druge interese osim dobra svih ljudi.

Svojom prisutnošću pokazali ste i dokazali da želite ostati na visini jedne takve baštine.

Svojom prisutnošću i svojom molitvom pokazali ste se dostojnima da cijenite sve ono zašto ste se borili.

Danas ste na ovoj euharistiji uzvanici Kristovi. On vas posjede za Stol s vama i dijeli samoga sebe da biste izdržali teret ljubavi.

Neka vas dobri Bog sve blagoslovi!

Našim haškim optuženicima želimo što brži povratak.

Pokojnim hrvatskim braniteljima želimo da im dobri Bog udijeli pokoj vječni.

Vidimo se iduće godine u jednom od naših svetišta Majke Božje. Amen«.

Nakon sv. Mise marni domaćin, bistrički župnik vlč. Zlatko Koren, pozvao je sve okupljene hodočasnike na okrjepu (nezaobilazni vojnički grah... ah!), poželivši svima sretan povratak vlastitim kućama (ako ih imaju!, usuđujem se reći!).

Valja zapisati, kako su 3.prosinca 1971. naši biskupi Mariju Bistricu proglasili hrvatskim nacionalnim svetištem, a ovo je, kako već rekosmo, X. braniteljsko Hodočašće u hrvatska marijanska svetišta, a treće po redu u samo Svetište Majke Božje Bistričke, gdje su (smo) hrvatski branitelji i članovi njihovih obitelji već hodočastili 2003. te 2008.

»Stari se, stari se...«

"Iza nas sto ratova, iza nas sto prevara..." pjeva u svojoj pjesmi (»Stari se«) naš znameniti pjevač i hrvatski branitelj (dragovoljac) Marko Perković Thompson! A, zašto ovo navodim. Točno je kako mi hrvatski branitelji svakoga dana, u svakom pogledu sve više starimo. S partizanima to (ni u kom slučaju) nije slučaj. Oni se obnavljaju i (pubertetski) rastu li, rastu! A, evo, i zašto:

Po odlasku iz Marije Bistrice bijah posve zatečen, jer na raskrižju, ispod samog Svetišta, sjaji se vjerojatno nedavno obnovljena mramorna ploča (a u njoj, ko u zrcalu, vidjeh odraz dijela Svetišta!) s natpisom (zlatna slova urezana u mramoru): »Za oslobođenje naše zemlje u toku NOR-a dali su svoje živote borci i žrtve fašističkog terora iz ovog kraja! (...) Slava palim drugovima. Ovaj spomenik podiže organizacija SUBNOR-a Marija Bistrica i ljudi ovoga kraja u čast 20-godišnjice oslobođenja naše zemlje. 4.srpnja 1965.«

Po ovoj ploči ispada kako su nas i Hrvatsku oslobodili drugovi partizani. E, svašta baš. Još ćemo mi u dogledno vrijeme ispasti okupatori vlastite zemlje. Što će na sve ovo reći svima nama dragi msgr. Valentin Pozaić, inače rođen 15. rujna 1945. u Mariji Bistrici, pojma nemam. A trebalo bi ga (pri)upitat!

Petar Vulić