Reportaža s predstavljanja knjige dr. Nedjeljka Mihanovića "Tuđmanova baština" u Splitu

23. rujna 2010. pred prepunom velikom dvoranom nadbiskupskog sjemeništa u Splitu predstavljena je knjige dr. Nedjeljka Mihanovića "Tuđmanova baština". O knjizi su govorili prof. Mario Mimica - predsjednik splitskog ogranka Matice Hrvatske, novinar Josip Jović, autor i prof. dr. Branimir Lukšić.

prof. Mario Mimica, predsjednik Matice Hrvatske Split:

Dame i gospodo, dobra večer. Drago mi je šta ste se odazvali. Čuli ste uvodni dio jednog dijela knjige kojeg je pročitao Marko Duvnjak, prof. - ravnatelj gimnazije u Sinju.

Ovo je prvo predstavljanje ove knjige u Hrvatskoj. Vidim i dosta poznatih ljudi u publici, ovom prilikom pozdravljam dvojicu od njih. Gospodina Franu Barasa, koji je nakon višemjesečnog rada na Atlantiku ponovo s nama, kao i gospodina Josipa Botterija Dinija koji je najzaslužniji za to šta je Matica Hrvatska Split ponovo postala dio sustava Matice Hrvatske.

Predstavnik izdavačke kuće Detecta:

Pitamo se. Zar je moguće, poslije Domovinskog rata, u kojemu je cijeli narod bio heroj, i dok su ratne rane još vruće, zar je doista moguće, da su Predsjedničke dvore ove Lijepe Naše zasjeli ljudi kojih se većina građana srami i smatra ih izdajicama. No, mi ćemo ovdje večeras govoriti o predsjedniku kojeg će povijest pamtiti, čiji lik i djelo govore da je bio čovjek velik i čovjek odabran. Govorit ćemo o dr. Franji Tuđmanu.

Josip Jović:

Važne karakteristike ove knjige su krajnja otvorenost i iskrenost u opisu ljudi iz tog vremena, bez obzira što će se takvim stavom Autor nekima zamjeriti. Pisana je visokim literalnim stilom koji ne umara, već navodi na čitanje. Ova knjiga predstavlja za mene pravu senzaciju, vrlo je intrigantna, i po svim profesionalnim kriterijima zaslužuje veliku medijsku pozornost.

prof. Branimir Lukšić:

Knjiga oslikava društvenu i političku zbilju na ovim našim prostorima tijekom i nakon burnih događaja rušenja crvenog imperija u Europi, a napose u bivšoj Jugoslaviji, kao i stanje u Hrvatskoj za vrijeme, ali i nakon njenog nacionalnog ali i ideološkog oslobođenja.

"dr. Franjo Tuđman zaslužuje posebno priznanje u pretvaranju hrvatskih snova u stvarnost" – napisao je Thomas Melady u svojoj knjizi "Tuđman i budućnost Hrvatske".

Knjigu koju predstavljamo nepobitan je dokaz istinitosti ovih riječi. Stoga je toplo preporučam svakome onom tko želi dublje proniknuti u osobnos, motivaciju, ideale i djela dr. franje Tuđmana. Autoru ove knjige čestitam na bogatstvu prikuljenog materijala, te na sistematizaciji i jasnoći prikaza, što će bez sumnje učiniti da dugo vremena bude nezaobilazno vrelo podataka i referentna literatura za dr. Franju Tuđmana i njegovu baštinu.

dr. Nedjeljko Mihanović:

Ova knjiga koju sam napisao je jedno ljusko, znanstveno, povijesno, moralno i političko reagiranje na sve one medijske paranoične laži, klevete, podvale i petokolonaške diverzije koje pljušte protiv prvog hrvatskoga predsjednika, dr. Franje Tuđmana.

Nisam mogao odoljeti da kao čovjek, koji je proveo deset godina u neposrednoj blizini dr. Franje Tuđmana, prođem preko tih kleveta i preko tih laži koje u ovoj knjizi argumentirano osporavam.

U prvom dijelu knjige, dajem profil Tuđmana kao povijesnika, akademika, politologa, sociologa, historiografa, političara, organizatora, vođe i državnika.

Prije osam godina je Ivo sanader zamislio jedan okrugli stol na kojem bi se u memoarskom obliku govorilo o dr. Franji Tuđmanu. Ja sam mu tada rekao da je to uvrijedljivo za Tuđmana. Tuđman nije neki obični, serijski državnik koji je, eto, stjecajem nekih pukih izbornih rezultata došao na čelo hrvatskoga naroda. Već je on prvorazredni znanstvenik koji iza sebe ima debelih petnaest svezaka knjiga iz povijesti, sociologije, politologije, pa čak i iz povijesti filozofije.

Išao sam do takvih detalja u pogledu analize njegovih znanstvenih djela, da sam napisao o tome cijelo poglavlje pod nazivom "Misaona i stilska obilježja Tuđmanovih povijesnih djela".

On je jedan dio života živio u Beogradu, i on je mogao pokvariti svoj hrvatski jezik sa natruhama srpskog jezika odnosno natruhama onog nakaradnog, državno-partijskog jezika. Međutim, kada čitate njegova djela, to je uzoran stil. On je savršeno pazio na strukturu svojih misli koje je jako stilski, precizno, pa i umjetnički uobličavao.

Također sam jedno poglavlje posvetio i ideji Tuđmanove svehrvatske pomirbe. Ona je uspjela. Možda ne i u potpunosti, zbog komunističkih elemenata, ali je ipak velikim dijelom uspjela. Na primjer, povezivanje domovinske i iseljene Hrvatske nam je donijelo pobjedu u ratu i to ne mojmo zaoraviti.

Slijedeće poglavlje nakoje bih upozorio odnosi se na Tuđmanovu vjeru u hrvatski narod. Nemojmo se previše zavaravati sa našim političarima koji su danas na vrhu i koji se često moralno srozavaju, jer hrvatska država i hrvatska misao živi u hrvatskom narodu. I kada bi, nedaj Bože, opet došli neki teški trenutci za Hrvatsku, naš bi narod opet pozitivno reagirao i danas i ubuduće.

Jedno poglavlje se odnosi na borbu za međunarodno priznanje Hrvatske.

Dugo se provlači teza o tadašnjoj navodnoj političkoj izoliranosti Hrvatske. Međutim, nikakve izoliranosti Hrvatske nije bilo. To što neki državnici nisu tada gledali na Tuđmana sa simpatijama bilo je zbog toga što je on imao osobnost. Nije se dao zavitlavati, on nije klečao i nije bio vazal. Nije se ponašao kao lakaj kao šta se lakajski ponašao na primjer Sanader, koji je vazalski klečao pred stranim državnicima, tako da su neki državnici koji su u početku Sanadera cijenili, na kraju su ga držali za najobičnijeg političkog klauna.

Knjiga završava poglavljem "Tuđmanova baština".

To poglavlje bi bio neki odgovor Nenadu Ivankoviću koji je napisao knjigu "Predsjedniče, što je ostalo?".

On se pita što je ostalo. Ostala je Država! Budimo svjesni, tu državu neće razoriti ni vrata paklena!

Gosti o tribini:

Dragica Pivčević: Čula sam sve ono što sam slutila i sve ono što me drži da ne dopustim da me ove današnje novine ne pokolebaju u mom dosadašnjem razmišljanju. Za ovaj skup sam saznala preko Hrvatskog Lista kojeg redovito uzimam. I ubuduće ću se odazvati sličnim skupovima.

Tomislav: Saznao sam za ovo preko Hrvatskog Lista. Ovo je jedini način da dođem do ovako važnih podataka, Slobodnu Dalmaciju ne čitam, i da nema Hrvatskog Lista i ovakvih skupova, ja ne bih mogao doći do ovih podataka.

Branimir: Žalosno da ovaj događaj nema veći medijski odjek. Knjigu još nisam pročitao, ali mislim da će biti vrlo poučna.

Vedran Ivačić: Saznao sa za ovaj skup preko prijatelja koji čitaju Hrvatski List. Moj dojam je da Hrvatsku izdaju, i da nam trebaju ljudi kakav je bio Tuđman. Predsjednik sam udruge "Obitelji s četvero i više djece Cetinskog kraja". Hrvatski sam branitelj, ali na žalost malo je bilo hrvatskih branitelja ovdje.

Tekst i fotografije: Branko Bralić