Neke prirodne zanimljivosti Lijepe Naše

Pred nama su godišnji odmori. Mnogi od nas, tijekom srpnja i kolovoza uputit će se prema južnim krajevima Lijepe Naše, gdje se ljuti dinarski krš spaja s modrim morem. Uglavnom, hrvatsku obalu izgrađuju krške stijene, različite vrste vapnenaca bogatih fosilima, nastale na drevnoj karbonatnoj platformi, poput današnjeg otočja Bahama, u vrijeme mezozoika. Stijene su kasnije tektonski izdignute, podložne koroziji i eroziji, i tako izgrađuju čudnovate krške morfološke oblike, u kojima Hrvati vidješe posebnu ljepotu i tu sagradiše svoja ognjišta.

No, znate li da se u južnoj Hrvatskoj nakon plivanja u prelijepom Jadran možete i sunčati na vulkanskim stijenama, te također na evaporitnim (solnim) stijenama? Ovo pitanje me je i ponukalo da napišem kratku reportažu za Portal HKV-a: neke prirodne zanimljivosti Lijepe Naše.

Otok Vis u strukturnom smislu predstavlja boru, tj. antiklinalu u čijoj se jezgri nalazi solni dijapir, uzdignuće nastalo zbog utjecaja tlaka na stijene različitih gustoća. Krila antiklinale (sjeverna i južna strana otoka) izgrađena su od karbonatnih naslaga (ljuti krš) donje i gornje krede. Os antiklinale (orografska os otoka) se pruža približno smjerom istok-zapad i tone pod blagim kutem od oko13^o prema istoku. U Komiškom zalivu na površinu izbija solni dijapir s kaotičnom građom, gdje solna tektonika izdanjuje različite evaporitno–karbonatno–klastično–vulkanogene stijene.

Sl.1: Komiški zaliv na otoku Visu s brojnim malim uvalama je prirodni fenomen, jedinstven na Jadranu. Dvije gradske plaže, na sjevernoj strani Gusarica, gdje je obala izgrađena od evaporitnih stijena, poput prirodnog gipsa, i južna plaža Kamenica, predstavljena isključivo vulkanskim stijenama, po tipu sličnim onima na Havajima. Stijene su dio jednog velikog solnog dijapira koji je formirao Komiški zaliv, a to čini i danas.

Vulkanske stijene u Komiškom zalivu nastale su pred više od 200 milijuna godina, parcijalnim taljenjem Zemljine kontinentalne kore ili plaštne taljevine s velikom kontaminacijom kontinentalne kore duž dubokih tektonskih lomova tijekom trijaske sinriftne geotektonske faze kada se razlamala Pangea, najveći kontinent u povijesti Zemlje. Osim vulkanskih stijena andezita u Komiškom zalivu pojavljuju se i piroklastične vulkanske stijene: aglomerati, tufovi i tufiti.

Sl.2: Južni dio uvale Kamenice. Donji dio je vulkanska stijena andezita, gornji (iznad staze) su vulkanski aglomerati (vulkanske bombe i vulkanski pepeo)

Sl.3: U središnjem dijelu plaže Kamenica su stijene autoklastičnih vulkanskih breča. Pukotine su zapunjene hidrotermalnim mineralima

Sl.4: Mikroskopski snimak hidrotermalnog minerala prehnita

Sl.5: Vulkanski aglomerati (vulkanske bombe s vulkanskim pepelom) u sjevernom dijelu uvale Kamenica

Evaporiti su kemijske stijene, nastale izlučivanjem iz vode. Glavni evaporitni minerali su gips (kalcijev sulfat s vodom), anhidrit (kalcijev sulfat) i halit (natrijev klorid). Tijekom gornjeg trijasa, kada se današnji prostor Visa nalazio vrlo blizu ekvatora, klima je općenito bila suha i topla, posebno u području niskih geografskih širina, te se isparavanjem vode povećavala koncentracija otopljenih soli uz izlučivanje evaporitnih minerala.

Sl.6: Izdanci gipsa na gradskoj plaži Gusarica. Neposredno ispod površine tla je bezvodni kalcijev sulfat anhidrit, koji se u dodiru s podzemnim vodama pretvara u gips. Volumen stijene kod pune hidratizacije povećava se oko 40%, tako da na površini nalazimo samo gips, za kojeg iako je anorganska tvar, možemo reći „da raste i cvijeta kao gljiva"

Sl.7: Izdanci gipsa u uvali Pištica. U uvali Pištica i Staroj Pošti, komunističke vlasti izgradili su pristanište za brodove u cilju rudarenja gipsa. No, tadašnji geolozi nisu znali da su stijene u Komiškom zalivu u strukturnom pogledu „poput plasta sijena". Udarili su nekoliko puta krampom, ušli u čvrstu stijenu krednih vapnenaca, te zatvorili rudnike

Sl.8: Subrecentne siparišne breče na gradskoj plaži Gusarica vezane su uz padinski strmi reljef Komiškog zaliva kojeg formira intezivna erozija dijapirskog evaporitnog kompleksa. Izgrađene su od uglatih fragmenta okolnih krednih karbonatnih stijena, matriks (međuprostor) je zapunjen šljunkovito-pjeskovitim karbonatnim zrnima tako da se sediment pri morskoj razini vrlo brzo cementira formirajući čvrstu stijenu

Samo u Komiškom zalivu nalazimo vulkanske stijene na Jadranu. Otoci Brusnik i Jabuka, koji pripadaju komiškom arhipelagu, jesu magmatski ali nisu vulkanski, tj. kada su te stijene nastajale pred više od 200 milijuna godina, njihova magma nikada nije izbila na površinu, već se kristalizirala duboko u litosferi. Takve pogriješke pojavljuju se nerijetko i u stručnoj literaturi. Danas su te stijene iznijete na površinu također solnom tektonikom. Pojedini autori ove magmatske stijene različito nazivaju: gabro, gabrodiorit, diorit, kvarcdiorit, dijabaz, kvarcdijabaz, augitni dijabaz, dolerit itd., odnosno ako je smatraju više intruzivnom (dubinskom) stijenom nazivaju je gabro ili diorit. Ako je pak smatraju hipoabisalnom, žilnom stijenom, tada je nazivaju dijabaz ili dolerit.

Sl.9: Otok Brusnik izgrađen je od magmatske stijene

Sl.10: Šljunkovito žalo na otoku Brusniku sa zaobljenim magmatskim valuticama

Sl.11: Otok Jabuka

Sl.12: Magmatske stijene otoka Jabuke s pogledom iz blizine. Ponekad imaju sekundarnu crvenkastu boju zbog oksidacije željezovitih minerala. Inače, reljef izgrađen od ovih stijena vrlo je strm tako da se autor ovih redaka na slici pita - kako se spustiti?

Dr.sc. Mirko Belak