Otkriven spomenik žrtvama komunizma u đakovačkoj župi Svih svetih – „Glava koja tone“

Nakon 64 godine, na istome mjestu gdje su nakon 17. travnja 1945. komunisti/partizani počinili strašne zločine otkriven je u prigodi Dana grada dana 16. svibnja spomenik žrtvama komunizma Đakova i Đakovštine „Glava koja tone“, a obilježava najveću masovnu grobnicu u Đakovštini, koja do danas nije istražena – Župnu livadu u centru Đakova. "Glava koja tone" rad je akademskog kipara Antuna Babića iz Vinkovaca, a predstavlja nastavak izložbe "Žrtve Bleiburga i Križnog puta", koju je Hrvatski državni sabor organizirao 1998. u Zagrebu. Stoga se na dan kada se obilježava sjećanje na žrtve Bleiburga s ovoga mjesta podsjećamo na sve žrtve komunizma, ne samo u Đakovu, već i na svim križnim putovima, rekao je voditelj programa, Marko Slobođanac iz Budrovaca.

  Svečani program započeo je „Lijepom našom“ u izvođenju Vokalne muške skupine „Bećarine“ KUD-a Tena iz Đakova, a nakon toga uzvanike je pozdravio Ivo Tubanović, predsjednik Hrvatskoga društva političkih zatvorenika Podružnice osječko-baranjske i predsjednik đakovačkoga Ogranka, koji je u svojem govoru podsjetio da u ovoj masovnoj grobnici još uvijek leži 80-tak žrtava, te je dodao:

„14. travnja 1999. državna Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava sastavila je o ovim strašnim zločinima i ovom grobištu zapisnik, a neki od članova komisije su među nama (Mato Lukačević). No, 2001. neki su željeli komunističke zločine prikriti, te je Komisija ukinuta i ovo grobište, na žalost, do danas ostaje neistraženo. Upravo to nas pogađa i vrijeđa - činjenica da i danas, 64 godine poslije, još uvijek neki nastoje zabranjivati ovakve skupove i prikrivati zločine komunizma skrivajući se iza tzv. 'antifašizma', što je nedopustivo. Zločin je zločin, bez obzira tko ga počinio. Fašizam i nacizam bili su zlo, no njihovi vođe su osuđeni. Komunistički režim je također bio totalitarni režim u kojem su počinjeni strašni zločini nad nedužnim ljudima i neistomišljenicima, no nitko do današnjega dana nije osuđen, a trgovi i ulice još uvijek nose ime jednog od najvećih zločinaca 20. stoljeća, Josipa Broza Tita. Još se zbrajaju stotine tisuća žrtava poraća i svakoga dana izlazi na vidjelo neka nova vražja (huda) jama. Naša đakovačka Huda jama je upravo ovo grobište na kojem smo danas okupljeni i gdje smo došli odati počast nedužnim žrtvama komunističkog režima.“

Uzvanicima se obratio i predsjednik središnjice Hrvatskoga društva političkih zatvorenika iz Zagreba, Alfred Obranić, te dopredsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva iz Zagreba, prof. Šimun Penava. Obojica su pohvalili dugogodišnji rad i nastojanja HDPZ-ova Ogranka Đakovo, od tiskanja dvaju žrtvoslova, pa sve do podizanja spomenika žrtvama komunizma Đakova i Đakovštine. Dr. sc. Vladimir Geiger, znanstveni savjetnik Hrvatskog instituta za povijest i voditelj zananstvenog projekta „Ljudski gubici Hrvatske u Drugom svjetskom ratu i poraću“ u svojem je obraćanju na svečanosti izjavio:

„Komunistički obračun sa stvarnim i pretpostavljenim protivnicima bez razlike, institucionalan ili izvaninstitucionalan, tijekom Drugoga svjetskog rata i u poraću, bio je masovan i nemilosrdan. Represija i zločini nad poraženima i neprijateljima činjeni su na temelju donesenih odluka, uredaba i zakona ili izravnog ili neizravnog naloga sudionka partizanskog pokreta i članova KP Jugoslavije. Istovremeno su česta pojava i izvansudske represije i zločini. Masovne likvidacije „neprijatelja“ 1945. izvođene su očito na temelju prethodnih odluka najužeg partizanskog/partijskog vodstva, uključujući i Josipa Broza Tita.“

Osvrnuo se i na činjenicu da je pojave „čišćenja“ bilo i u zapadnoj Europi, ali je ono provođeno sudskim i upravnim mjerama. U Jugoslaviji je taj proces bio bitno drugačiji, jer je masovna ubojstva neposredno poslije rata organizirala i izvela država, a ne osvetoljubivi pojedinci ili skupine. Spomenik su otkrila djeca žrtava komunizma - Kata Bičanić r. Đanić iz Đakovačkih Selaca i Mladen Đaković iz Đakova. Katin otac Stjepan Đanić ubijen je na Župnoj livadi i tu još uvijek leži zakopan. Ovim likvidacijama je svjedok i Mladen Đaković, tada 14-godišnjak iz susjedstva spomenutog grobišta, koji je kradomice promatrao što se zbiva i vidio je u protutenkovskom obrambenom rovu ubijene ljude vezane žicom. Njegova majka Vjekoslava-Slavica Đaković r. Jelaković ubijena je 1945. u zatvoru OZN-e u Đakovu.

Župnik i dekan naše župe, Tomislav Ćorluka, predvodio je molitvu za sve nedužne žrtve i blagoslovio spomenik i grobište, a nakon svečanosti njegova otkrivanja služio je Sv. misu zadušnicu u crkvi Svih svetih. U propovijedi se, između ostaloga podsjetio kakva su vremena bila prije 20 godina, što je kao tadašnji župni vikar naše župe i sam osjetio na svojem vlastitom primjeru, kao i mnoštvo naših svećenika, bogoslova i časnih sestara, koji su tada bili građani drugoga reda.

Sanja Rogoz-Šola