Trka na prstenac

Trka na prstenac

Istarsko mjestašce Barban, udaljeno svega nekoliko kilometara od obale, možda i ne bi bilo toliko atraktivno i poznato široj javnosti da se tamo svake godine ne održava «Trka na prstenac».

Ta je disciplina arapskoga podrijetla, u Europu su je donijeli križari nakon Prvog križarskog rata, s osnovna razlikom u sredstvu kojim se gađa na prstenac- Arapi su gađali sabljom, a Europljani kopljem. Za napomenuti je i kako su na tim natjecanjima, uglavnom, pravo nastupa imali samo plemići, dok je barbanski «Prstenac» bio otvoren i prema ostalim staležima, ukoliko su ispunjavali uvjete propisane Pravilnikom. 

Početci natjecanja u Barbanu sežu u daleku 1696. godinu kada su vlasnici feuda Barban mletačka obitelj Loredan, godišnji sajam upotpunila zabavnim manifestacijama ne bi li privukla što više posjetitelja, a sebi osigurala veće prihode. Jedan dio toga zabavnog programa činila je i igra «Trka na prstenac» u kojoj su konjanici u punoj ratnoj spremi, sa znakom trube i prozivkom jurišali u punom galopu prema mjestu gdje bi bio obješen prstenac. Nakon svakoga pogotka vraćali bi se pred pred časni sud kako bi se utvrdio broj bodova (punata) te je li konjanik izgubio dio opreme, čime bi automatski dolazilo do diskvalifikacije. Kao nagradu pobjednik bi uz najveće počasti dobio i novčani iznos u vrijednosti jednih svilenih čarapa te jednoga srebrnog mača. Kao prvi pobjednik spominje se Ottavio Quellis. Međutim, nakon višegodišnjega redovitog održavanja, početkom 18. stoljeća ovom natjecanju gubi se svaki pisani trag. 

Ne želeći prepustiti potpunom zaboravu predaju o barbanskim vitezovima, Barbanci ponovno oživljavaju ovo viteško natjecanje te se od 1976. godine, sad već tradicionalno sredinom kolovoza održava «Trka na prstenac». Time ujedno značajno doprinose i očuvanju nacionalne kulturne baštine. Iako na prvi pogled možda podsjeća na sinjsku Alku, a neki su elementi iste i preuzeti radi nemogućnosti autentičnoga rekonstruiranja, barbanski Prstenac ipak se odlikuje i svojim specifičnostima.

Cijela fešta traje tri dana, započinje podizanjem zastave Trke na prstenac, a popraćena je zabavnim događajima, koji se svake godine oplemenjuju novim sadržajima vezanim uz običaje i kulturu tog kraja. Među najzanimljivije zasigurno spadaju turniri u briškuli i trešeti, noćno gađanje glinenih golubova, mnogobrojni koncerti te pripremna trka pod nazivom «Trka na veticu». Barbanski Prstenac uvršten je i u turističku ponudu Istre te svake godine privlači sve više turista koji rado svraćaju u potrazi za izvornim sadržajima.

Središnji događaj trodnevnih svečanosti, sama «Trka na prstenac» održava se posljednjeg dana. U 16.00 sati kreće mimohod konjanika, časnoga suda i kopljanika u pratnji limene glazbe i riječkih mažoretkinja prema trkalištu na Gradišću nedaleko samog naselja Barban. 

Sat vremena kasnije trka započinje uz zvuke narodne istarske pjesme «Mantinjade» izvedene na drevnom istarskom instrumentu roženici. Konjanik tada kreće u galopu stazom dugom 150 m koju mora proći u 12 sekundi te gađa drvenim kopljem metalni prstenac. Koplje je napravljeno od smrekina drveta sa željeznim šiljkom, dugačko je 3 m, a širina mu je 30 mm, a u donjem djelu nalazi mu se olovni uteg (cca. 1,20 kg), radi ravnoteže. Sam prstenac postavljen je na visinu od 2.80 m, sastoji se od dva koncentrična kruga povezanih zajedno tako da čine četiri jednaka okolna polja. Vanjski je krug promjera 110 mm, dok je unutrašnji svega 32 mm, što je u usporedbi na debljinu koplja samo 2 mm razlike.

Boduju se pogodci u polja i to: pogodak u gornje polje iznosi 2 punta, u donje 1 punat, u bočna polja iznosi 1/2 (pola) punta, a u sredinu, sridu, tri punta. Svaki konjanik ima i svog kopljonošu koji tako stječe iskustvo u nadi da će i on jednoga dana nastupiti na trci.

 Ovogodišnja 32. trka na prstenac održana je od 17. do 19. kolovoza 2007. Četrnaest konjanika borilo se za pobjedničko postolje koje je na kraju pripalo mladom debitantu, dvadesetjednogodišnjem Aleksu Vali iz Puntere, koji je time zaslužio prijelaznu nagradu Prstenac kao i poseban pehar. Brojni gosti mogli su uživati u bogatoj gastronomskoj ponudi, ove godine dopunjenoj posebnim pjenušcem - «Prstenac», pripravljen isključivo za ovu prigodu. Osim po imenu, pjenušac je karakterističan i po svom sastavu - mješavini chardonnaya i malvazije, odstajale u istarskom hrastu. 

Dubravka Rajčić

KOMENTARI ČITATELJA 

#1 tito — Guest 2010-01-13 16:41

živeo tito

Prijavi Administratoru

#2 ODG: Trka na prstenac — Zagi 2010-01-13 16:45

Citat jože:

živeo tito

umro je drug tito

Prijavi Administratoru

Osvježi listu komentara

Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.

JComments