Tajanstveni grobovi iz maksimirske šume

U vrijeme svečanog otvaranja, 1843. godine, zagrebački park Jurjaves (Maksimir) bio je najveći i najljepši perivoj u jugoistočnoj Europi, kojim je prošetao i car Franjo Josip I. 1852. godine. Danas je, iako je izgubio mnoga svoja prvotna obilježja, uvršten u popis svjetske baštine i zaštićeni je spomenik prirode i spomenik kulture. Široj javnosti je uglavnom nepoznato, jer naša anacionalna ljevica izbjegava to spomenuti, da su nam park Maksimir u nasljeđe ostavila dvojica zagrebačkih biskupa (Vrhovac, Alagović), te prvi zagrebački nadbiskup i kardinal Juraj Haulik.

Park Maksimir uređivan je od 1794. do 1843. godine, odnosno do smrti nadbiskupa Haulika 1869. godine. Idejni začetnik parka, i prvi koji je počeo s krčenjem teško prohodne stoljetne šume hrasta lužnjak, u kojoj su uz vukove obitavale i divlje svinje, bio je biskup Maksimilijan pl. Vrhovac (+1827.). Zacrtao je osnovne konture parka, a navoženjem zemlje formirao je veliki brežuljak, središnju točku parka gdje se danas nalazi Vidikovac, i 800 metara dugu aleju od brežuljka do državne ceste Zagreb – Beč (od 1900. godine Maksimirska cesta), pa je perivoj prozvan njegovim imenom Maksimir.

1852. Vidikovac - Maksimir - Zagreb

1852. Pogled s Vidikovca na Gornje i Donje jezero, prošireni ribnjak između Vidikovca i "Maksimirske ceste".

Aleksandar Alagović (+1837.) je naznačio položaj jezera (ukupno šest) i uredio brojne puteve za šetnju koji se zrakasto šire od Vidikovca. Uredio je i današnji park Ribnjak kod Zagrebačke katedrale.

Juraj Haulik (+1869.) ostavio nam je Maksimir kakav danas imamo. Prva dva jezera spojena malim vodopadom i drvenim mostićem iznad njega (Gornje i Donje, odnosno Prvo i Drugo jezero), stvorio je proširenjem ribnjaka koji se nalazio između Vidikovca i "Maksimirske ceste". Iz Beča je doveo carsko-kraljevskog arhitekta (projektirao je Ljetnikovac, Vidikovac, Švicarsku kuću, Mirnu kolibu, Narodni hram, Hram prirode, Brezovu kolibu, Ombrelu (kišobran), Kameno sjedište i "Latern-tempel" tj. Paviljon Jeka), vrtnog arhitekta i kipara (Napuljski ribar, Žetelica, Majka Božja, Dječaci, Križ). Nakon Haulikove smrti polako su nestajale znamenitosti staroga parka.

Drugo-jezero-Maksimir

2011. Gornje ili Drugo jezero

Vidikovac - Maksimir - Zagreb

2011.

Vidikovac visok 17 metara je izgrađen u razdoblju 1841 -1842.; obnovljen 1991. godine.

ansambl Animato Maksimir

2011.

Na Vidikovcu su održavani nedjeljni promenadni koncerti sve do oslobođenja 1945. godine. Tradicija je obnovljena prije nekoliko godina. Proteklog ljeta posjetitelje je salonskom glazbom zabavljao zagrebački profesionalni ansambl Animato, sastavljen od diplomiranih glazbenika (Muzička akademija): Martina (1. violina), Lara (2. violina), Tomislav (klarinet), Vanja (flauta), Vesna (klavir), Oleg (kontrabas), Lovro (violončelo) i Nikolina (vokal). Zemlja smješka, Grofica Marica, Mala Florami... Danas su u Zagrebu, nažalost, u modi nomadske cajke.

1864-Tiha koliba

1864. Tiha koliba

Tiha koliba je izgrađena 1842. godine.

Švicarska kuća - Maksimir

1864. Švicarska kuća

Švicarska ("Tirolska") kuća je izgrađena 1842.; u prizemlju je bio lugarev stan, a na katu Haulikov salon s rezbarenim drvenim stropom i "slikarijama na staklu prozora". Na fotografiji vidimo i uređeni golubinjak, a na nizbrdici iza kuće uređen je prvi zoološki vrtić (zverinjak) u Maksimiru – "prikupljeni su jeleni i košute".

1931 Golf Maksimir Svicarska kuca

1931.

1931. je osnovan golf-klub Zagreb, prvi u Kraljevini Jugoslaviji, a 12. lipnja 1931. u Maksimiru je organiziran prvi golf-turnir na livadi između Švicarske kuće i Vidikovca.

Švicarska - tirolska - Maksimir

2011.

golf-maksimirska suma

1931.

1934. golf - Maksimir, Zagreb, Croatia

1934. Dolina dalija

Posljednja prvenstvena golf utakmica na osam rupa održana je 1934., a golf-klub Zagreb se nakon toga ugasio.

Dolina dalija - Maksimir

2011. Dolina dalija

1843. Obelisk - Maksimir - Zagreb - Croatia

2011.

Obelisk, spomenik u obliku piramide, postavio je nadbiskup Haulik u Dolini dalija povodom završetka radova u parku 1843. godine, i koji je po Hauliku dobio ime Jurjevac.

Paviljon Jeka - Nimfa - Eho - Maksimir

2010.

Paviljon Jeka ("Latern-tempel"), simbolički posvećen planinskoj nimfi Eho, jedini je očuvani paviljon iz Haulikova vremena. Ovaj dvanaestostranični paviljon s deset polukružnih prozora i dva ulaza izgrađen je 1845. godine kod Prvog jezera i današnjeg ulaza u Zoološki vrt. Zbog naglašenih akustičkih svojstva odbija zvukove što posebno veseli djecu. Ovakvi paviljoni bili su "in" u ondašnjim europskim parkovima.

1864-Sv Juraj maksimir

1864.

Neogotička kapelica Sv. Jurja, sa zvonikom na preslicu(!), izgrađena je 1864. na mjestu srušenog Narodnog hrama.

kapelica Sv. Jurja - Maksimir

 2011.

Nadbiskup i kardinal Juraj Haulik je želio da mu grob bude u kapelici Sv. Jurja.

Grob žrtve oslobođenja 1945.

2010.

Ovaj grob nama nepoznate žrtve poraća (oslobođenja 1945.), kao i još nekoliko grobova koji nisu tako brižno uređeni, no imaju neko kršćansko obilježje obješeno o drvo ili ispod njega, nalazi se pokraj Četvrtog jezera u sjevernom djelu guste maksimirske šume.

Križ je postavljen poslije 1991., a stoji bezimen vjerojatno zbog još uvijek prisutnog straha rodbine od odmazde naših ljevičara, koji sebe vole nazivati i "antifašisti".

Tragično je da i danas gotovo svakodnevno moramo slušati i gledati onog uglednoga lažljivca i špicla koji brani jednog od još uvijek živih ubojica iz poraća, govoreći da bi eventualna istraga ili presuda (za poratne zločine) bila "revizija prošlosti".

I mi "imamo Hrvatsku"?

Četvrto jezero u Maksimiru

2011. Četvrto jezero

Peto jezero u Maksimiru

2011. Peto jezero (obnovljeno zajedno s Brezovom kolibom 2008. godine)

1924-mogila-maksimir-Zagreb

1924.

Mogila u izgradnji povodom tisućgodišnjeg hrvatskog kraljevstva.

Mogila Maksimir

2011.

Mogila, spomen-humak, na mjestu gdje se prije nalazio paviljon Ombrela, podignuta je 1925. godine povodom obilježavanja i proslave tisućgodišnjeg hrvatskog kraljevstva. U temelje humka stavljeni su predmeti iz hrvatske kulturne baštine, a građen je od grumenova zemlje donesene iz 155 mjesta iz raznih hrvatskih krajeva u kojima se zbio neki važni povijesni ili kulturni događaj tijekom tisućgodišnje hrvatske povijesti. Od Mogile je poslije oslobođenja 1945. godine ostao samo brežuljak, a obnovljena je tek 1994. godine na inicijativu Družbe "Braće hrvatskog zmaja". Vraćene su i spomen-ploče (na jednoj piše: "925 – Tomislav prvi krune se hvata s njome da kruni ponos Hrvata"), a stavljena je i nova: "1995 - Za ostvareni san Hrvata: slobodnu, nezavisnu i međunarodno priznatu hrvatsku državu. Sokola postavi Ministarstvo obrane Republike Hrvatske".

Ljevičari su poslije oslobođenja 1945. promijenili i opaka stara imena ulica u Zagrebu: Ulica kralja Zvonimira u Ulica Crvene armije, Trg kralja Krešimira u Staljinov trg, Prilaz Đure Deželića u Prilaz JNA, itd. itd. Kažu, danas, "Mi smo se borili za Hrvatsku!".

1926 Zoo maksimir

 1926.

Na Labuđem otoku, usred prvog jezera – kojim je već 1892. prometovao izletnički parobrod "Grad Zagreb" – utemeljen je godine 1925. današnji zagrebački Zoološki vrt. Prvi zoološki vrt u ovom dijelu Europe imao je te godine samo tri lisice i tri sove, a već iduće godine više od 320 nastanjenih životinja. Do 1991. bio je u bijednom stanju, a onda ga u ruke uzima novi ravnatelj Zoološkog vrta, dipl.vet. Mladen Anić. Bez velike pompe, samozatajno, dovodi vrt u današnje prelijepo stanje. I onda je, po "našem" ustaljenom običaju, smjenjen s dužnosti ravnatelja. Bio je "HDZ-ov kadar".

Zoo - Maksimir - zoološki vrt - Homo sapiens

2007.

Zoo - Maksimir - zoološki vrt - Merkat

2010. Merkat (Suricata suricata)

Prvo jezero u Maksimiru

2011.

Napuljski ribar - Maksimir, Zagreb, Croatia

2009.

1847. uz južnu obalu Prvog jezera postavljen je Napuljski ribar (danas replika), djelo bečkog kipara Josipa Kassmana.

Maksimir - jezero zimi

2010.

1853. otvoreno je za građanstvo klizalište na maksimirskom jezeru.

Maksimir - aleja u proljeće

2008.

"Maksimir nas začarava svojom krasotom u svako doba godine, bilo to u sjaju proljetnog sunca, bilo u milinju biele mjesečine, ili u čaru ljetne večeri prije zalaza sunca, ili u biseru zimske snježi."

Maksimir - aleja zimi

2010.

1880. - na aleji su organizirane konjske i prve biciklističke trke.

Romobilske utrke - Maksimir, Zagreb, Hrvatska, Croatia

1961. Večernji list

Na aleji u "Parku kulture" organizirane su šezdesetih godina prošlog stoljeća romobilske utrke "Brzina – ali oprez!"

1852. Maksimir - portal

1852.

Litografija Ivana Zaschea: Haupteingang des Parkes Jurjavés nächst Agram in Croatien

1864.  Maksimir -  portal - Zagreb

1864.

1841. - izgrađena su glavna ulazna vrata: kolni ulaz u park je bio između dva velika kvadratična stupa (pilona) s velikim kamenim vazama, a do ovih pilona bila su dva manja, također s kamenim vazama, koji su bili ulazi za pješake.

1871. Jurjevac - Maksimir - portal

1871.

1867. - je izgrađen novi portal – na velikim pilonima postavljene su skulpture dviju božica iz rimske mitologije, Flore (božica cvijeća) i Pomone, (božica voća i drveća). U sredini masivnog nadvratnika s atikom uokvirenom vitičastim ornamentom uklesan je natpis Jurjevac.

1880. - u potresu je srušena lukovita nadvratnica s natpisom.

1867. - postavljena je na "pješčanom trgu" skulptura Sv. Jurja, kipara A. D. Fernkorna. Poslije je Fernkornov Jura premješten na Akademički trg (današnji Strossmayerov trg) odakle ga je spomenik biskupa Strossmayera izgurao na Sveučilišni trg gdje se i danas nalazi.

1881.-1913. Maksimir - portal

1882. Novi izgled ulaznih vrata nakon potresa

1913. - portal je ponovno srušen, ali u olujnom nevremenu kada je na njega palo veliko hrastovo stablo.

1935. Maksimir - portal

1935.

1914. - obnovljeni piloni i lukoviti nadvratnik s atikom, samo su sada umjesto natpisa Jurjavec uklesani stihovi Ivana Gundulića iz Dubravke:

Gundulic-ulaz-Maksimir

2011.

O dubravo slavna svima
U uresu slobodnome
Lijepa ti si mojim očima

Draga ti si srcu mome.

U veseloj ovoj sjeni
Od česti svih tvojih grana
Povesti je milo meni
Do najdražih mojih dana.

Božica Pomona - Maksimir

2011.

1960-Maksimir park kulture portal

1960.

Naši dosjetljivi "ljevičari", u vrijeme njima omiljenoga zagrebačkog gradonačelnika Većeslava Holjevca (od 1952. do 1962.), kultivirali su otrovni bršljan (Hedera helix) i njime prekrili Gundulićeve stihove i kardinalske insignije (prvotno prekrivene petokrakom), ali ne i rimske poganske božice Floru i Pomonu.

Maksimir-ulaz

2011.

Ulazna vrata u Maksimir su obnovljena poslije 1991. godine, a posljednji vuk iz maksimirske šume ubijen je 1898. u šumi na Borongaju, udaljene približno 2 km zračne linije jugoistočno od ulaza u park.

1932. aerodrom - Borongaj - Zagreb

1932.

I ova slika zagrebačkog aerodroma na Borongaju (otvoren 1928.) govori ponešto o položaju Hrvata u Kraljevini Jugoslaviji. Nakon oslobođenja 1918.

Ljetnikovac - Haulik - Maksimir

2011.

Novi Ljetnikovac nadbiskupa i kardinala Haulika (danas Župni dvor Sv. Jeronima) izgrađen je 1840. godine zapadno od ulaza u park Maksimir.

Putti: anđeli čekić - Haulik - Maksimir

2011.

Anđeli - goli dražesni dječačići, tzv. putti, su obilježje talijanske renesanse. Možemo ih vidjeti i na Dalmatinčevoj Krstionici katedrale Sv. Jakova u Šibeniku, ali ne sa čekićem u ruci (i bez gornje i donje glave).

1927. Mitnica - Maksimir

1927.

Gradska mitnica na križanju Maksimirske i Bukovačke ceste; iza drveta u pozadini vidimo Haulikov Ljetnikovac.

Maksimir - Bukovačka - Mitnica

2010. Križanje Maksimirske i Bukovačke

1921. Maksimir - okretište tramvaja

1921.

1892. – okretište konjskog tramvaja kod ulaza u park Maksimir; 1910. – do Maksimira počeo voziti električni tramvaj.

Zagreb je ove godine bio pun stranih turista, i da ste im u ruke tutnuli "Kažiput za urodjenike i strance" (tj. Turistički vodić iz 1892.) pročitati bi i ovaj naputak o razgledavanju gradske okolice:

"Od gradske medje u Vlaškoj ulici vodi ravna cesta, obrubljena drvoredi visokih jablana, na iztok. Bilo ovom cestom, bilo starom, koja kraj crkve Sv. Petra zakreće prema Petrovoj ulici i selu Lašćini, dolazi se za pola sata hoda do veličajnog perivoja maksimirskoga. Ovaj se rasprosto po dražestnih zelenih livada i ošumljenih hladovitih brežuljcih na više kilometara u dužinu i širinu. Do Maksimira vodi tramway, tu je i gostiona."

 

(Nastavlja se)

Ljubomir Škrinjar

KOMENTARI ČITATELJA 

#1 Oslobođenje i okupacijaOgnjistar 2011-10-02 20:10
Vjerojatno lapsus, valjda okupacije!?

-Na Vidikovcu su održavani nedjeljni promenadni koncerti sve do oslobođenja 1945. godine
Prijavi Administratoru
#2 OslobođenjeMislav 2011-10-02 21:45
Oslobođenje je teški sarkazam ovdje, neke stvari su očigledne.

Nego vidim iz Večernjeg da je mali Ljubomir oduvijek naginjao nacionalizmu, hrvatska bolnica, vidi ti njega, tc, tc, tc. Stvarno skandalozno. Na Goli otok s njim, još nije kasno. Možda padne i reportaža?
Prijavi Administratoru
#3 "Oslobođenje" u navodnikeAntun 2011-10-03 09:33
Bila bi prava šteta da "Oslobođenje" ostane bez navodnika.
Autorsko pravo gospodina Ljubomira Škrinjara moramo poštovati, samo je neprihvatljivo što toliki trud i njegov prinos našem portalu krivom formulacijom jugo-komunistič kog naziva jednog vremena ostavlja gorak okus.

Postavlja se i pitanje cenzure Uredništva portala Hrvatskog kulturnog vijeća da je "Oslobođenje" prošlo sa prolaznom ocijenom, ove godine Gospodnje 2011. na ponos i diku naroda rvatskog.
Prijavi Administratoru
#4 O "OSLOBOĐENJU"LjubomirS 2011-10-03 10:11
Mislav je shvatio zašto oslobođenje nije napisano u navodnicima, pa je u komentaru lijepo napisao - "teški sarkazam".

Ispod fotografije aerodromske zgrade na Borongaju, na kojoj je ime Zagreba napisano čirilicom, također sam napisao "Nakon oslobođenja 1918."

Oslobodili su nas isti i 2000. godine, zar ne? Čistkom "ustaša" u državnim i javnim ustanovama.
Prijavi Administratoru
#5 Hajde Antune, ne cijepidlačizmijicamala 2011-10-03 14:44
"Oslobođenje" zapravo jest oslobođenje, zar nas nisu komunisti 1945. oslobodili svega, mnoge čak i života.

Sinoć sam htio ostaviti komentar, no Mislav je bio brži i bolji od onog što bih ja napisao pa nisam htio smetati.

Pozdrav vaš zmijicamala
Prijavi Administratoru
#6 Sramotna smjena ravnatelja Anićajavornov 2011-10-03 20:01
Smjena ravnatelja Mladena Anića, koji je ( malo je reći ! ) preporodio Zoološki vrt u Zagrebu, integrirao ga u najcjenjenije strukovne udruge Europe te golemim radom proširio vrt poštujući sve dosege suvremene veterine, sramota je nad sramotama gradonačelnika Bandića. Ravnatelj je to koji nije pristajao na političke ucjene, a pripadnost ikojoj stranci uvijek mu je bila sporedna. Ako je bio HDZ-ov kadar, kako to da nije vraćen na mjesto na kojem je briljirao?
Mladen Anić širio je i osuvremenjivao vrt, tražio sponzore i kreirao promidžbene sadržaje kako bi vrt vidjelo što više naše djece, ali i odraslih. Koliko je vrt od njegova odlaska propao, svatko se može uvjeriti sam. Tako je to često onda kada se sluganstvo pretpostavlja rezultatima i struci.
Prijavi Administratoru
#7 Evita Peron znala za grob u MaksimiruLjubomirS 2011-10-05 07:04
"Mislim da je to grob Branka Kuštre koji je obješen u Maksimiru. Imao je dvije kćeri u Zagrebu. Sestru Sofiju u Argentini.
Roditelji imaju grob u Bugojnu u Groblju Sultanovići, odmah do kapelica. Njegova tetka bila je maćeha mom ocu. Roditelji su mu mnogo prepatili.
Njegovoj sestri pisali su na adresu Evite Peron!..." - piše mi čitatelj reportaže u mailu koji sam primio jučer.
Prijavi Administratoru
#8 Na Vidikovcu svira ansambl StraussAS 2011-10-29 16:17
Spomenuti salonski ansambl koji izvodi promenadne koncerte na Vidikovcu u sklopu Zagrebačkog vremeplova je ansambl Strauss, a ne Animato kao što je navedeno.
Prijavi Administratoru

Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.

Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća

Zadnji komentari na Portalu Hrvatskoga kulturnog vijeća

Uvjeti korištenja

Portal HKV-a

Izvorni prilozi objavljeni na ovom portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje imena autora, odnosno izvora.

Licenca GNU

Naša udruga

Hrvatsko kulturno vijeće

HKV djeluje od 2006. i nezavisna je udruga građana s više od 1300 članova, mahom hrvatskih intelektualaca.

Kontakti

Stranice članova

Učlani se i predstavi

Članovi naše udruge ugledni su intelektualci, umjetnici, književnici, političari, novinari, poslovni ljudi i studenti. Predstavite se i vi!

Članovi

Izbor publikacija

Izaberi, pročitaj, preporuči

U pripremi imamo cijeli niz zanimljivih publikacija koje će se moći naručiti preko Portala. Rado ćemo poslušati i vaše preporuke.

Trenutna ponuda

Prijava na Portal