Urbana "foto-arheologija" grada Zagreba: Kavica na bivšem gubilištu

Zagreb – vojnicima odsjekli glave na Trgu Petra Preradovića

"Na dvih ubavih brežuljcih, jednom na zapadu višem drugom na iztoku nižem, nastao je starovječni Zagreb. Dolina potoka Medvešćaka dieli ga na dvije strane, a Zagrebačka gora na sjeveru obavila ga zelenim plaštem. Pod ovim starim predielom grada razprosto se novi (dolnji) grad u ravnici prema Savi. Htjeli mi gledati grad iz ravnice, ili iz kojega brdašca, koje ga nadvisuje, vazda će nas obradovati slikoviti kip u okviru bujne prirodne ljepote."(A. Hudovski, 1892.)

"Strosmajerovo šetalište na južnom rubu gornjega grada začarava nas vidikom na dolnji grad i nedoglednu ravnicu, kojom teče bistra rieka Sava. Broj pučanstva iznosi po brojenju od 1. siečnja 1891. 40.268 duša."

1871.

Od crkve Sv. Preobraženja Gospodnjeg pruža se prema savskoj ravnici kolnički put, Svilarska ulica (od 1897. Preradovićeva ul.) nazvana po aleji stabala duduvog svilca i manufakturi svile ("Bubara") koju je utemeljila carica Marija Terezija.

U polju na južnom rubu grada vidimo zgradu Paromlina s dimnjakom, do koje vodi ulica koju su stari Zagrebčani zvali "Ulica med grabami" (današnja Petrinjska), i u daljini rijeku Savu.

1874.

Godine 1874. trokatna neorenesansna palača Josipa Siebenscheina, gradskog zastupnika i predsjednika Izraelitske bogoštovne općine, zamijenila je purgerske prizemnice na južnom obodu budućeg Trga Petra Preradovića.

2011.

A ovako izgleda, s iste pozicije gledana, gradska vizura danas.

2011.

Paromlin je utemeljio zagrebački Židov Ivan Franklin 1862. godine, i radio je sve do 8. ožujka 1988. kada je u požaru uništena cijela zgrada osim vanjskih zidova.

Brašno danas uvozimo, a godine 1891., dakle prije točno 120 godina: "Mlin melje godimice do 10,000.000 klgr. pšenice. Razprodaje brašno u zemlji, i izvaža ga u Englezku, Francuzku, Njemačku, Švicarsku i Brasiliju. U ovu se najviše izvozi. Ima vlastitu električnu rasvjetu, a posluje u njem do 60 radnika."

Glavni kolodvor svečano je otvoren 1892. godine.

1889.

Pogled na Strossmayerovo šetalište (Južnu promenadu) na Gornjem gradu i na Margaretsku ulicu s Preobraženskom crkvom.

"Strosmajerovo šetalište dražestna je točka grada. Uredjeno je na južnom rubu starovječnoga Zagreba izpred nekadašnjega gradskoga zida. Guste krošnje ovdje posadjenih kostanja štite nas od sunčeve žege. Drvoredi zasadjeni su g. 1859. Paviljon za muziku podignut je g. 1861."

1891.

Na fotografiji vidimo: gornju postaju Uspinajče na Strossmayerovom šetalištu (u prometu od 8. listopada 1890.), zatim "Hotel k kruni Ugarskoj" (današnja NaMa u Ilici), te dugačku drvenu ogradu u budućoj Bogovićevoj ulici ("rođena" je tek 1902. godine).

2011.

"Hotel k kruni Ugarskoj"

1890.

Od 1880. je ispred gostionice "K starom dobričini", u Margaretskoj ulici, ljetno stajalište fijakera i omnibusa koji Zagrepčane voze tri do četiri puta dnevno kroz Svilarsku ulicu do kupališta na Savi u Trnju. Gostionica, zajedno s nizom jednokatnica, bit će srušena 1892 - 1897. godine, a prazan prostor uz crkvu dobiti će privremeno ime Trg Q.

2011.

1897.

1897.

Trg Q preimenovan je 1897. u Trg Petra Preradovića. Prazno zemljište, omeđeno današnjim ulicama Bogovićevom, Margaretskom, Ilicom i Petrićevom, bilo je još 1878.g. predviđeno za izgradnju Hrvatskog narodnog kazališta, no ban Khuen-Hedervary dao ga je izgraditi na današnjem mjestu.

1899.

Gradnja monumentalne palače Prve hrvatske štedionice (s Oktogonom) dovršena je 1899. godine.

2011.

Oktogon – natkrita ulica koja spaja Ilicu s Preradovićevim trgom.

Godine 1885. Gjuro Stjepan Deželić (1838 – 1907.) objavio je roman "Burzijanci" koji je itekako aktualan i danas!

Deželić je kroz roman dao osnovne informacije o tome što su dionice, burza i općenito krediti, te način kako strane burze i banke pljačkaju Hrvatsku. Romanom je "zagorskim plemićima poručeno neka ne prodaju svoju djedovinu, već neka se za nju bore!"

1902.

1334. – na "Trgu Petra Preradovića" bila je srednjovjekovna katolička crkva Sv. Margarete i Margaretsko groblje stanovnika iz viličkog podgrađa; 1378. crkva je dobila status župne crkve; 1712. je izgorjela, no na istom mjestu izgrađena je nova s lukovičastim zvonikom; 1794. je prodana Grčkoj ortodoksnoj crkvenoj općini u Zagrebu.

Od 1378 – 1794. svake godine 13. srpnja otvarao se dvotjedni sajam "Margaretinje" na prostoru između crkve Sv. Margarete i (V)Ilice.

1780. - u Zagreb dolaze prvi pravoslavni doseljenici iz Grčke i Makedonije (spominje se 28 duša Grka i Cincara)

1784. - u Zagrebu je popisano 695 kuća i približno 7.000 stanovnika.

1785. - u Zagrebu već živi osam pravoslavnih obitelji izbjeglih iz Grčke i Makedonije sa 40 članova (obitelji Demeter, Gavela, Millin i dr.)

1902.

1794. - Grčka otodoksna crkvena općina kupila je postojeću staru katoličku crkvu Sv. Margarete, preuredila ju je za pravoslavno bogoslužje i dala joj novo ime – Sv. Preobraženja Gospodnjega.

1848. - doseljeni Srbi počinju prevladavati među pravoslavnim vjernicima u Zagrebu, pa ortodoksna crkvena općina svojem nazivu dodaje pridjev srpska...

1866. - na mjestu stare drvene crkve zida se nova (arh. Klein); Zagreb broji 280 pravoslavnih duša;

1869. - u Zagrebu je popisano 19.857 stanovnika.

1899 – 1914. nova i veća kupola crkve Sv. Preobraženja Gospodnjega, te promjena položaja pročelja (arh. Bolle)

1931. - Preobraženska crkva poslije utemeljenja Zagrebačko-ljubljanske mitropolije više nije samo parohijalna pravoslavna crkva, već paralelno i katedrala.

1931. - Zagreb ima 185.000 stanovnika

1906.

1906. otvorena je gradska tržnica na Trgu Petra Preradovića

1930.

1935.

1938.

2011.

1924.

1924. izgrađena je kuća ("Del-Ka") na uglu Samostanske (od 1946. Varšavske) ulice i Preradovićevog trga.

2011.

1937. izgrađena je šesterokatnica na mjestu stare kavane i kina Metropol (donedavno kino Zagreb).

2011.

1995. Preradovićev trg je dobio današnji izgled, jednako grozan kao i preuređeni Kvaternikov trg. Dolazeći iz Varšavske ili Preradovićeve ulice taj je trg ustvari nemoguće odmah uočiti jer ga zaklanja "zid od kioska" za prodaju cvijeća. Arhitekti su nekada bili i intelektualci, a ne samo "fah-idioti".

Zagreb zadnjeg desetljeća zapada u sve dublju provinciju, o čemu svjedoči i sve veći broj ispljuvaka kauguma na trgovima i ulicama u centru grada.

1935.

2011.

1932. zamijenjeno je neorenesansno pročelje palače Siebenschein ("Međimurska trikotaža") s klasicističkim, a potkrovlje je u doba komunizma adaptirano u stambeni prostor.

1935.

1939.

1928. zapadna Margaretska ulica preimenovana je u Ulica sv. Preobraženja (današnja Preobraženska).

2011.

2011. izgrađen je Hoto-centar Cvjetni.

2011.

Mnogi ne znaju da pijuckaju kavicu točno na mjestu nekadašnjeg gradskog gubilišta!

"10. sečna na pijacu Sv. Margarete vojniki Horvatski koji vu Italiji cirkve razbijali i poglavarom svojim suprot se postavljali, dva glave, jeden i ruku zgubili jesu. Deset drugi to gledeći milošću zadobili. Četrnaest pako drugeh pribita na galge vojničke koje na rečenom pijacu od Margeretinja (13. srpnja, op.a.) do Kraljeva (20. kolovoza, veliki crkveni blagdan u Zagrebu, op.a.) za strah i i peldu drugima stajale jesu." (iz kronike Zpomenka prepechenij 1774.)

2011. Nekadašnje Margaretsko groblje

"U borbi grada (Gradeca, op.a.) s Kaptolom provale Kaptolci na staru godinu 1596. na to groblje (Margaretsko, op.a.), te izkopaše i pobacaše lješine." Pri kopanju temelja za Prvu hrvatsku štedionicu pronađene su ljudske kosti.

I još jedna zanimljivost: "Kod kopanja dosta duboka temelja za zvonik izkopan je kljun od broda, a dokazom toga morala je tu u prastaro doba teći Sava."

 2011.

Spomenik Petra Preradovića, rad kipara Ivana Rendića, bio je 1895. postavljen na Strossmayerovom trgu nasuprot Umjetničkom paviljonu, a 1956. premješten je na Preradovićev trg.

Sve češće i sve ustrajnije javni mediji promiču (nameću!) novo ime za Preradovićev trg – "Cvjetni trg", uz obrazloženje da se na trgu prodaje cvijeće!

Slijedom iste logike mogli bi i Kvaternikov trg zvati "Cvjetnim", jer i na njemu se prodaje cvijeće. U pitanju su očito neki drugi razlozi, tim više što u zagrebačkoj urbanoj memoriji ime Cvjetni trg ne postoji!

 Za uspomenu i dugo sjećanje... "Zora puca, bit će dana."

(Nastavlja se)

Ljubomir Škrinjar

KOMENTARI ČITATELJA 

#1 Blaga tvoja - evo dana! — zmijicamala 2011-09-14 20:08

Obožavam ovakve reportaže!
Gledajući fotografije istih zgrada iz različitih godina, toliko zanimljivih detalja i pitanja.

"1899 – 1914. nova i veća kupola crkve Sv. Preobraženja Gospodnjega, te promjena položaja pročelja (arh. Bolle)"

To se vjerojatno odnosi na kupolu zvonika, no između 1906. i 1930. crkva je ponovo preuređena, šesterokutni zvonik postao je četverokutni, a i krovište je drukčije. Tko? Zašto? Koje godine? Možda se je htjelo postići monumentalnost crkve ili me to crno bijela slika u odnosu na onu u boji možda ipak vara.

Pozdrav vaš zmijicamala

Prijavi Administratoru

#2 Ne znam! — LjubomirS 2011-09-14 23:44

Zmijicamala,nis u me osobito zanimali detalji preuređenja Preobraženske crkve; imam podatak da ju je Bolle dva puta dorađivao u razdoblju od 1899. do 1914. Za ostalo ne znam, možda netko od čitatelja zna više pa neka to ovdje napiše. "Dva magarca znaju više od jednog!"

Prijavi Administratoru

#3 Beli Zagreb grad — Mislav 2011-09-14 23:45

Neki nam uporno tvrde da Zagreb nije svjetska metropola. Možda nije red veličine glavnih gradova kolonijalnih carstava, ali je grad u kojem se svatko normalan dobro osjeća. Grad kojem se rado vratimo, kao i Hrvatskoj, uostalom. Bog i Hrvati!

Prijavi Administratoru

#4 brojevi duša — dtuckar 2011-09-15 09:30

zanimljivi su i podaci o brojevima stanovnika grada, koji je krajem XX st. višestruko narastao u odnosu na broj stanovnika ukrajem XIX st. Zagreb je "izgubio svoju dušu", u ovom vremenu globalizacije i kako autor spominje, "fah idiota" što su preobrazili Zagreb (sjetimo se ŽELJPOH zgrade, pa i Kveternikovog i Horvatinčićeve intervencije na Preradovićevom trgu...).
"Duša Zagreba" izgubljena je u godinama nakon 1945, kada je srednji građanski sloj Zagreba, ljudi koji čine jedan grad, završio uz ostale Hrvate po stratištima Bleiburga, a u grad su useljeni i preuzeli društveni život pola stoljeća, višestruko brojniji od stvarnih Zagrepčana, "pobjednici" 45...
I nakon "pola stoljeća" života u Zagrebu, ovi "novi zagrepčani" nisu poprimili jezik i običaje ZAGREBA, već su svoje "lokalitete" (tradiciju i kulturu) preselili u Zagreb. To nije sporno i to obogaćuje, no problem su oni doseljenici (dotepenci)koji su iza 45. došli "po zadatku", struktura "pobjedničke sile", zadojene ne samo "velikosrpstvom ", već među tim HRVATSIMA, prvenstveno poklonicima idolatrijskog totalitarizma - komunizma.
Oni niti danas ne priznaju SVOJE ZABLUDE, ne uviđaju SVOJU OSOBNU KRIVICU, ne razumiju te 45.godine "poražene strukture" i potpuno opravdavaju "njihovu sudbinu" (sjetimo se druga Mesića i njegovih riječi!).

Sagledano iz "svjetske perspektive današnjice", migracije su, na žalost, neminovnost GLOBALIZMA i izmijenile su cijeli svijet, posebno velike gradove, pa ni Zagreb ne može biti izuzetak.

Zato su i te kako važni radovi poput ovog, koji osim nostalgije imaju i cilj edukacije i spasa od zaborava, tradicije koja bi, uz ispravne politike, mogla opet biti budućnost ZAGREBA i cijele Hrvatske.

Prijavi Administratoru

#5 Zagreb... — Živjeli Hrvati! 2011-09-15 11:20

Bojim se da ovi koji danas govore o duhu "starog Zagreba" misle na Zagreb iz 19. stoljeća ili barem iz prijelaza 19. u 20. stoljeće.

A što je sa Zagrebom prije toga?

Što je sa srednjovjekovni m Zagrebom? Ili još kasnije? Što je sa Zagrebom za vrijeme 16., 17., 18. stoljeća?

Upoznajte cjelokupnu povijest Zagreba.


Ljudi se time ne bave jer je povijest često neugodna i istina bolna.
Prvi spomen Zagreba iz 1094.g. je vezan uz osnivanje zagrebačke biskupije. Osnovao ju je mađarski kralj Ladislav, nakon što je okupirao sjeverni dio Hrvatske (poslije smrti kralja Zvonimira).
Taj isti Ladislav, okupator Hrvatske, je i danas suzaštitnik zagrebačke katedrale.

Mi slavimo naše okupatore. Prvi spomen našeg glavnog grada Zagreba je izravno vezan uz tu okupaciju.

Upravo zbog tog neugodnog povijesnog sjećanja, smatram da bi glavni grad Hrvatske trebao biti Knin. Ozbiljno... Svaka čast Zagrebu, to je moj rodni grad kojeg volim najviše na svijetu, ali glavni grad Hrvatske bi trebalo biti povijesni centar hrvatske države - kraljevski grad Knin.
Oprostite što sam malo skrenuo s teme...

Prijavi Administratoru

#6 Slika 30 i Konzum — Ivanb 2012-01-29 01:35

Servus. Jedno pitanjce koje me zainteresiralo jako. Na slici pod brojem 30 (slika cvjetnog iz 1935 sa visine), ovdje jedan detalj koji me dosta zbunjuje zbog datiranja slike. Na lijevoj starni se vidi natpis konzum - a u konzumovoj arhivi kažu da je njihov prvi dućan otvoren 1957. jel to konzum postojao i prije pošto na jednoj slici (gdje se prodaju borovi ispred tog konzuma) piše "veleprodaona"?

Prijavi Administratoru

#7 Servus - pitanjce — LjubomirS 2012-01-29 11:32

Citat:

Servus. Jedno pitanjce koje me zainteresiralo jako. Na slici pod brojem 30 (slika cvjetnog iz 1935 sa visine), ovdje jedan detalj koji me dosta zbunjuje zbog datiranja slike. Na lijevoj starni se vidi natpis konzum - a u konzumovoj arhivi kažu da je njihov prvi dućan otvoren 1957. jel to konzum postojao i prije pošto na jednoj slici (gdje se prodaju borovi ispred tog konzuma) piše "veleprodaona"?

Ne znam odgovor na Vaše pitanje, no ako analiziramo fotografije onda je malo vjerojatno da je fotografija s borovima ispred Konzumove prodavaonice snimljena 1957. godine.

Vidi se reklama "Voće" za voćarnicu pokraj "Konzuma"


Snimljeno 1957.? Voćarnica "Zlatna Dinja" (reklama "Voće" iz 1935?) i desno od "Konzum" reklame "Varga i drug" (običaj pisanja naziva trgovina/tvrtki prije Drugog svjetskog rata) te "Progres" (na fasadi i iznad haustora/veže). Ali u kadru fotografije nema ulične svjetiljke koju vidimo na fotografiji iz 1935.

Snimljeno 1959. Prodavaonica "Partizan" (kasnije Beko), nema reklame "Konzum" ni "Progres". A i pitanje je jesu li stabla mogla od 1957. do 1959. godine toliko narasti.
Možda netko zna kad je otvoren "Partizan"?

Prijavi Administratoru

#8 zanimljivo — Ivanb 2012-01-29 13:53

ja sam pokušao ići preko reklame na satu - Jelen sapun. Proizvodi Saponia ali nisam uspio pronać godinu kada se proizvodio. Čak sam pokušao i preko DEL-KA reklame, pa i izvor čarapa. Na slici 28 nema LA Prisienne na zgradi a na slici 30 ima. Iako su isto godište. I preko natpisa Anker. I ništa. Nekse stvari su mi presitne da bi ih vidio i pokušao prema njima datirati sliku.

Prijavi Administratoru

#9 riješeno — Ivanb 2012-01-29 14:46

Riješio sma si nedoumicu oko godine i ovoga sa konzumom. :) ovaj konzum vrlo vjerojatno nema nikakve veze sa današnjim. jer, na sl 30 vidimo mali dio kuće koja je bila kinu, a 3 god kasnije je izgrađena današnja zgrada kina Zagreb :) . Ispričavam se kajs am donio malo pomutnje :) Ma zbunilo me ovo sa konzumom.

Prijavi Administratoru

Osvježi listu komentara

Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.

JComments