Svaštara 
Kalkulator
Pacman
Udruga 
Upute
Tu smo, bit ćemo za vijeke vjekova – crkva Hrvatskih mučenika na Udbini
Od špilje do interneta povijest ipak ne pišu pobjednici nego činjenice. Svi normalni ljudi koji pamte znaju (a neznanje nikoga ne opravdava), pričala im je baka uz vatru ognjišta ili župnik iz prastare crkve, da su mnoge laži bile službene verzije događaja i da je istini bilo najstrože zabranjeno da bude istina, pod prijetnjom smrću onima koji bi je i pokušali otkriti. Jesu li vas u jugoslavenskoj školi učili da je 1942. godine Udbina etnički očišćena i da je Hrvatima onemogućen povratak na Udbinu sve do poraza srpskog agresora u vojno redarstvenoj akciji Oluja? A Udbina je zemljopisno, i na neki način i povijesno središte Hrvatske. Sve do zlosretne Krbavske bitke 9. rujna 1493. koja je promijenila hrvatsku povijest, županije Krbava, Gacka i Lika su gospodarski najrazvijeniji dio ondašnje Hrvatske, a bile su i središte najstarijeg hrvatskog plemstva (prema V. Klaiću). Nemalo je poznavatelja povijesti koji smatraju da je upravo ovdje kolijevka Hrvatske državnosti – prvi hrvatski knez Borna nazivao se knez Gacki. Ovdje je, na Krbavi koja će poslije biti nazvana Udbinom, 1185. godine utemeljena prva biskupija iza Velebita, naše mitske planine.
Nameće se pitanje zašto "hrvatski intelektualci", s onim "lijepim partizanskim kapama koje su poruke ljubavi i mira", nisu tijekom 45 godina obilježili ovaj hrvatski povijesni prostor i sjećanje na tragične žrtve Krbavske bitke, pa makar s nekom majušnom spomen pločom? Tko uspije zagospodariti tvojom prošlošću, bit će gospodar i tvoje sadašnjosti. Ostat ćeš bez onoga što danas zovemo identitet, poručuje gospićko-senjski biskup Mile Bogović.
Iz Gospićko-senjske biskupije i Ličko-senjske županije potekao je prijedlog o obilježavanju obljetnice Krbavske bitke i izgradnjom na tome mjestu crkve Hrvatskih mučenika na Udbini. Ovo novo nacionalno svetište i memorijalni centar gradi hrvatska Crkva i hrvatska država od 2005. godine, a na Dana hrvatskih mučenika 11. rujna ove godine bit će svećeno blagoslovljeno u 11 sati. Prvu koncelebriranu misu na Udbini, nakon punih 68 godina, predvodit će vrhbosanski nadbiskup, kardinal Vinko Puljić.
Za one koji na Dan hrvatskih mučenika ne će hodočastiti na Udbinu, ali i za sve one koji se ne vole zamarati čitanjem, portal HKV-a je priredio malu povijesnu slikovnicu od 68 fotografija hrvatske Udbine i crkve Hrvatskih mučenika. Protiv strategije zaborava.
Ulaz u Udbinu s magistralne ceste D1
Udbina – Zagreb samo 222 km (autocesta A1: Zagreb - Gornja ploča, a zatim 20 km magistralnom cestom D1).
Ploču s natpisom "Hrvatska Udbina" na ulazu u Udbinu su postavili Hrvati, od "komšija" Srba protjerani iz BiH (1995.), i oni danas uglavnom sačinjavaju hrvatsko i katoličko stanovništvo Udbine. Ploča je za vrijeme posljednjih izbora (2008.) propucana s nekoliko metaka.
Znaju li brojni smušenjaci da su "komšije", tj. antifašisti s onim "lijepim kapama koje su poruke ljubavi i mira" 13. prosinca 1942. ubili 166 Hrvata (žene, djece i staraca), spalili 307 hrvatskih kuća i protjerali preostalih 1600 Hrvata iz svoga vjekovnog zavičaja na Udbini i Podudbini?!
U vrijeme srpske agresije na Hrvatsku državu (1991-1995.), agresiji na Hrvate pridružuju se i "komšije" koji žive u Lici. Pljačkaju, ubijaju i uništavaju sve što je hrvatsko i katoličko, a preživjele Hrvate protjeruju. Više od polovice Gospićko-senjske biskupije bilo je od 1991. do 1995. godine pod okupacijom. S tog okupiranog dijela gotovo svi katolici bili su protjerani, a crkve i ostali crkveni objekti bili su sustavno uništavani. Nijedna crkva nije bila pošteđena. Kada je to područje u kolovozu 1995. oslobođeno, napustila ga je većina srpskog stanovništva. Ostali su samo oni koji nisu okrvavili ruke i dušu, kojima je domovina Hrvatska. Previše zla je ostalo iza izbjeglih Srba da bi se moglo zaboraviti, i neka im Bog oprostiti. Ni onaj drugi dio biskupije koji nije bio pod okupacijom nije pošteđen od ratnih razaranja i stradanja pučanstva. Sve to se od 2000. godine u ovoj zemlji sustavno prešućuje i izbjegava pokazati, a u ime "dobrosusjedstva" žrtve se proglašuju zločincima i slave se srpski pokolji nad hrvatskim civilima. Pri vrhu vlasti u RH su i "komšije" koji bez imalo srama javno izjavljuju da bi svoja (zlo)djela ponovili!
Akademici SANU (Srpske Akademije Nauka i Umetnosti) objašnjavaju…
Projekt Velike Srbije je temeljna politika svake Srbije, i on se nastavlja. To nije jasno samo hrvatskim idiotima koji pišu svoje “istine” o nama. A mi smo pasivni promatrači.
Naša poznata sklonost da brzo zaboravimo.
Katedrala sv. Jakova Starijeg u Krbavi
Priča o katedrali sv. Jakova Starijeg u Krbavi, iako srednjovjekovna, je bila gotovo 70 godina zabranjena, sve donedavno.
Na provincijalnom crkvenom saboru u Splitu 1185. godine utemeljena je prva biskupija iza Velebita, u Krbavi. Krbavska biskupija seže sve do Trsata (Rijeke), i potrajat će 275 godina, sve do 1460. kada zbog sve češćih upada i pljačkaških pohoda Turaka seli u frankopanski Modruš, a zatim (1493.) u Novi Vinodolski.
Krbavska katedrala sv. Jakova Starijeg našla se s vremenom pod zemljom. Udbinski Srbi su 1994.g. iznad njezinih ostataka iskopali dva velika zaklona za višecijevne bacače raketa (VBR), i tako nam "pomogli" da poslije Oluje počnemo s iskopavanjem njezinih temelja.
Ostaci ličke gotike, katedrale sv. Jakova Starijeg (kraj XIII ili početak XIV st.)
Tlocrt (dimenzija 36 x 12 m) jednobrodne krbavske katedrale, u kojoj je stolovao biskup, odgovara srednjoeuropskoj propovjedničko-prosjačkoj arhitekturi. Iskopine katedrale, grobovi i pripadajući dijelovi biskupskog dvora su konzervirane, a u nastavku arheoloških istraživanja možda će biti pronađeni i temelji katedrale prvog krbavskog biskupa Mateja (1185 – 1220.)
Zlatni križ krbavskih biskupa.
Zlatni križ krbavskih biskupa danas se čuva u crkvi sv. Filipa i Jakova u Bribiru pokraj Novog Vinodola (u kojem je 1288. napisan "Vinodolski zakon"), kamo ga je donio modruški biskup Krištofor bježeći pred Turcima. To je biskupski križ prvog krbavskog biskupa Mateja.
Križ je zajedno sa stalkom (drškom) visok 33 cm. Jezgra križa je drvena, okovana željezom i presvučena zlatnim pločicama. Ukrašen je kristalima i okruglim koraljnim perlicama. Visok je 21.5 cm, a širok 17.6 cm. Ubraja se u jedan od najdragocjenijih sakralnih predmeta naše hrvatske crkvene baštine.
Krbavski biskupi su ga nosili u desnoj ruci kao znak dostojanstva i crkvene časti, a od kraja XIII st. uobičajilo se nositi križ na način kako ga je do tada smio nositi samo Papa, tj. na prsima (pektoral), obješen oko vrata na vrpci ili lančiću, a ne više u ruci.
Grobovi u poligonalnoj apsidi s vanjskim i unutarnjim kontraforima.
U svetištu i brodu crkve, te ispred crkve do danas su istražena 227 hrvatska groba. Mnoge grobove, ali i dijelove katedrale, uništili su "komšije" prigodom ukopavanja VBR-ova.
Groblje izvan crkve je višeslojno, a grobovi su obične zemljane rake. Postoji realna mogućnost da je tu pokopan i dio poginulih Hrvata u Krbavskoj bitci koja se dogodila nedaleko od ovog mjesta.
U grobovima je nađen nakit, novčići, ostruge… mogu se datirati u XIV i XV stoljeće.
Prvi gospićko-senjski biskup, i profesor crkvene povijesti, mons. dr. Mile Bogović na temeljima krbavske katedrale Sv. Jakova, zaštitnika bivše krbavske biskupije.
Biskup Bogović je 1997. g. donio podatak iz Vatikanskog arhiva po kojem se krbavska katedrala s punim naslovom – "posvećena sv. Jakovu Starijem“ – spominje godine 1431. Postoji i stariji zapis iz 1389. koji govori o nekom sporu između zagrebačkog Kaptola i krbavskog biskupa. Franjevački samostan u Krbavi je osnovan 1373. godine.
Kamen temeljac za crkvu Hrvatskih mučenika (u daljnjem tekstu CHM) je izvađen iz temelja krbavske katedrale, a zatim je taj kamen 8. lipnja 2003. blagoslovio Sveti otac Ivan Pavao II. na Trsatu. U temelje CHM svečano je položen 9. rujna 2005. godine.
Istočnije od krbavske katedrale nalazimo neznatne ostatke starohrvatske župne utvrde, kaštela Krbave (Castrum Corbavia). Zbog nepovoljnog obrambenog položaja (okružen šumom) i sve češćih upada Turaka na ovaj prostor, kaštel se napušta nakon što je Krbavska biskupija preseljena odavde u sigurniji Modruš, a približno 2 km sjevernije od stare utvrde gradi se nova utvrda i naselje, današnja Udbina.
Tvrđava Udbina
Pogled na istočni dio Krbavskog polje i Ličku Plješivicu
Nova utvrda napravljena je na povišenom, stjenovitom i lako branjivom položaju s kojeg se mogao kontrolirati prolaz Krbavskim poljem kojim su početkom XV st. Turci znali prolaziti i ići u pljačku, te se istim putem vračali natrag u Bosnu.
Ostaci sjevernog zida i ulaznih vrata udbinske tvrđave (arheološki lokalitet Gradina)
Ostaci donjeg dijela kružne kule
Ovdje su arheološki i restauratorski radovi u tijeku, a dosadašnji nalaze svjedoče o životu ovog hrvatskog naselja u doba koje je prethodilo turskoj dominaciji. Od 1791.g. se zapuštena utvrda polako pretvara u ruševinu.
Pogled na sjeverni dio Krbavskog polja.
Pogled na Podudbinu i prostor na kojem je počela Krbavska bitka u kojoj je među oko 13.000 poginulih i zarobljenih Hrvata izginuo i cvijet hrvatskog plemstva.
Prostor na kojem je najvjerojatnije završila Krbavska bitka – kapelica sv. Marka i šumica (kroz koju teče rječica Krbava) u kojoj je crkva sv. Marka Groba.
Crkva Sv. Marka Groba u Podudbini
Turci osvajaju Udbinu 1527. godine i vladaju cijelim prostorom Krbave i Like (Lički sandžak) sve do austrijsko - turskog rata (1683-1699.), u kojem je na ovim prostorima pod vodstvom popa glagoljaša Marka Mesića masovno sudjelovalo preostalo katoličko stanovništvo, te je 1689. oslobođena Krbava, a zatim i čitava Lika.
Marko Mesić dao je nakon pobjede nad Turcima izgraditi crkvu posvećenu sv. Marku (trostrana apsida, površina poda popločena, stubište na ulazu), koju su katolički vjernici nazvali sv. Marko Grob, po narodnoj predaji da je ovdje pokopan svetac-mučenik i nekoliko tragičnih junaka Krbavske bitke.
Ostaci crkve Sv. Marka Groba (dimenzija 7,65 x 5,70 m), franjevačkog samostana sv. Ivana (?), srednjovjekovne starohrvatske crkve i grobova; u daljini se vidi kapelica Sv. Marka izgrađena nakon Oluje.
Križ na humki ispod kojeg je crkva Sv. Marka Groba postavljen je nakon Oluje
S Turcima u ove naše hrvatske krajeve dolaze i kaluđeri Srpske pravoslavne crkve ("Svi Srbi u jednoj državi!“ – moto sv. Save) i Vlasi, pa se pod njihovim utjecajem pravoslavni Vlasi počinju osjećati pripadnicima srpske narodnosti. Povlašteni od Turaka, s vremenom postaju netrepeljivi i bahati prema Hrvatima. Crkvu sv. Marka Groba, simbol obnovljene hrvatske Krbave, "komšije" su razorili 1942. godine, a 1945. njezino je kamenje upotrijebljeno za gradnju ovčarnice.
Naše "komšije" 1991. godine
Ostaci srednjovjekovne (romaničke?) crkve
Nakon Oluje počela je obnova crkve sv. Marka Groba, no arheolozi su ispod nje našli stariju srednjovjekovnu (romaničku?) crkvu s polukružnom apsidom (oko koje je naknadno izgrađena četvrtasta apsida, a sa sjeverne strane kasnije je izgrađena kapelica), i temelje samostana sv. Ivana. Nađeni su i rimski novčići i ostaci rimskih spomenika. U želji da se očuva ovaj novootkriveni arheološki lokalitet, crkva sv. Marka Groba nije obnovljena već je nedaleko od ovog mjesta podignuta kapelica u čast sv. Marka Groba, koju su 2000. g. izgradili Udbinjani prognani u Drugom svjetskom ratu.
Nadgrobne ploče (bilizi?) - monolitni poklopnici
Na cijeloj površini iskopa nađene se ljudske kosti i grobovi (istražena su 32 groba) iz XIV i XV stoljeća. Tu je izgleda bila završna faza bitke na Krbavi, gdje su zadnji heroji padali, i po svoj prilici tu su neki od njih bili pokopani, kao i ubijeni svećenici, jer se oni pokapaju u crkvi.
Crkva Sv. Marka Groba je s lijeve strane drvenog mosta preko rječice Krbave.
Biskup Bogović: "Mnogi nas pozivaju i da se uključimo u akciju kako bi se na Krbavskom polju uredilo zajedničko spomen-groblje svih onih iz redova hrvatskoga naroda koji su završili u raznim jamama, a više se i ne mogu identificirati pa se i ne može utvrditi otkuda su ljudi i gdje je njihovo groblje. Ovdje bi mogli imati zajednički grob. Ne znam postoji li neko pogodnije mjesto za pokapanje njihovih zemnih ostataka, ali svakako je naša kršćanska, ljudska i civilizacijska zadaća da ih dolično pokopamo“.
Prva postaja križnog puta (Kristova i hrvatskog naroda) od crkve sv. Marka Groba do CHM, "od mjesta stradanja do mjesta nadanja", otkuda redovito na Dan hrvatskih mučenika (11. rujna) kreće procesija.
Od 1714. do 1942. s ovoga mjesta je redovito svake godine, na blagdan svetog Marka, išla procesija preko mosta na Krbavi do župne crkve sv. Nikole Biskupa na Udbini.
Župna crkva Sv. Nikole biskupa na Udbini
Udbinska župna crkva Sv. Nikole Biskupa, 1714 - 1942.
Velika barokna jednobrodna crkva Sv. Nikole Biskupa izgrađena je 1714., dograđena 1838., a "komšije" su je spalili 1942. U razdoblju 1945. – 1948. su "lijepe partizanske kape koje nose poruku ljubavi i mira" do temelja razorile opožarenu crkvu zajedno sa starim udbinskim grobljem, i na njezinim temeljima izgradile hotel za "civilizacijske potrebe naroda". Katolički svećenik Mate Moguš obješen je usred Udbine 1945. godine.
Usprkos činjenici da je do 1942. cijela populacija Udbine i Podudbine bila naseljena Hrvatima katolicima, s izuzetkom jedne srpske obitelji pravoslavne vjere, Kraljevina Jugoslavija je u Udbini podigla spomenik srpskom kralju Aleksandru Karađorđeviću, koji je odstranjen tek nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske.
Hotel na mjestu srušene župne crkve Sv. Nikole Biskupa; napušten nakon Oluje (foto. I. Čuljak, 2004.)
"Komšijama" povratnicima i članovima Srpskog kulturnog društva 'Prosvjeta' na Udbini, ali i onima koje razne nevladine organizacije uredno prevoze iz Srbije i tzv. Republike Srpske da bi ovdje glasovali na izborima – iako "ne plaćaju porez u Hrvatskoj"(!) – ni danas "nije jasno" zašto je srušen njihov hotel. A da se stvari kod "komšija" nisu nimalo promijenile zorno dokazuju srpske "Novosti“, tjednik koji izdaje Srpsko narodno vijeće u Zagrebu, koje na naslovnici povodom 15. obljetnice Oluje prikazuju hrvatskog vojnika kao krvožednog vampira.
Isti izdavač iz Zagreba na naslovnici tjednika "Srbobran“ iz 1908. piše: "Do istrage vaše ili naše" (u prijevodu – "Do istrebljenja vašeg ili našeg", op.a.).
Crkva sv. Kate u Petrinji 1992., žrtva srpske vojne agresije na Hrvatsku.
"Komšije" su "za civilizacijske potrebe" svog naroda do temelja srušili 800 katoličkih crkva i kapela u Domovinskom ratu. Lijep primjer kulturocida, i još jedan neuspjeli pokušaj zatiranja hrvatskog identiteta na ovim našim prostorima.
Temelji crkve Sv. Nikole Biskupa iskopani ispod udbinskog hotela. (foto I. Čondić)
Župna crkva sv. Nikole Biskupa je tako razorena da ne postoji čak polovica temelja istočnog dijela broda i svetišta, a iz preostalih temelja su izranjale ljudske kosti i glave. Oko crkve i u crkvi istražena su 172 groba. Uz crkvu su pokopani i oni koji su u ljeti 1942. branili Udbinu i poginuli.
Vanjski oltar CHM će biti na mjestu bivše crkve Sv. Nikole Biskupa
Crkva Sv. Nikole Biskupa je također jedno svjedočanstvo o mučeništvu hrvatskog naroda ovoga kraja, pa su i njezini temelji kao svjedočanstvo sačuvani.
Stara srpska sklonost podvalama.
Nekoliko primjera o onome o čemu se nije smjelo javno govoriti. Do danas je tako.
Dakle, "komšije“ su:
1876. – pokušale protjerati Hrvate i etnički očistiti Pakrac (od "ustaša“?);
1907. – zapalile Španovicu, a 1945. godine su je napokon etnički očistili (protjerivanjem Hrvata) i selo preimenovali u Novo Selo, koje se tako zvalo sve do oslobođenja od srpskog agresora u vojnoj akciji Bljesak 1995. godine.
1908. – u Jasenovcu objavili proglas paroha Joce Jovanovića (SPC ): "Svi Hrvati i Slavonci moraju biti protjerani jer ovo je srpska zemlja.“
1908. – u Jasenovcu ubile Hrvata Stanka Dragića (ubio ga je Lazo Babić) jer se Stanko usprotivio javnom isticanju zastave Kraljevine Srbije (službeno zabranjena u Austro ugarskoj monarhiji, op.a.).
1909. – u Korenici: "Srbi su na katoličkom groblju u Korenici porušili križeve i napasali stoku, a u studenome su katoličku crkvu zatrpali životinjskim i ljudskim govnom“ – iz zapisnika sa suđenja održanog 1909. godine. Nitko za to (zlo)djelo nije kažnjen.
1920. – u Bjelovaru i okolici ubile tridesetak pobunjenih hrvatskih seljaka
1925. – u Stajnici ubile četiri Hrvata – "Stajničke žrtve“
1932. – u Ninu je srbijanac Milivoj Čunić za ubojstvo Hrvata odlikovan Ordenom sv. Save, a ubijenih Hrvata bilo je i u Polači, Benkovcu, Lišanima…
1935. – u Žitniku ubile tri Hrvata – "Žitničke žrtve“
1937. – u Sibinju ubile 15 Hrvata -"Sibinjske žrtve“
1937. – u Senju ubile sedam Hrvata – "Senjske žrtve“
Groblje svete Marije Magdalene u Gospiću
Pod zajedničkim imenom Senjske žrtve pamtimo gospićku mladež ubijenu dum-dum mecima dok su pjevali domoljubne pjesme na svehrvatskom narodnom zboru u spomen na hrvatske mučenike održanom u Senju 9. svibnja 1937.
Našoj današnjoj omladini nitko ne želi reći da se i u komunističkoj ("antifašističkoj") Jugoslaviji odlazilo na robiju zbog pjevanja istih domoljubnih pjesama (npr. Vile Velebita), tj. "nacionalističkih i šovinističkih pjesama". I danas se istom komunističkom retorikom prozivaju svi u Hrvatskoj koji nešto drže do nacionalnog i državotvornog.
Sprovod Senjskim žrtvama - crkva Navještenja Blažene Djevice Marije u Gospiću, 11. svibnja 1937. (fotografija iz obiteljskog albuma V.Stilinovića)
Iza toga masakra u Senju stoje "komšije" iz Gospića. Nitko nije suđen zbog smrti toliko nedužnih mladih ljudi.
Crkva Navještenja Blažene Djevice Marije, Gospić 1992.
Gospić je nakon Vukovara najrazrušeniji hrvatski grad. Prvi topnički projektili pali su na Gospić noću, 30. kolovoza 1991. u 1.14 sati… No, domaće i međunarodne šuftove ne zanimaju "topnički dnevnici" naših "komšija".
Crkva Navještenja Blažene Djevice Marije je 25. svibnja 2000. uzdignuta na stupanj i dostojanstvo katedralne crkve Gospićko-senjske biskupije; Gospić 2010.
Svaka sličnost s ponašanjem "komšija“ 1991. i 1941. je u domeni "znanstvene fantastike" - Žandarmerijski narednik Drakulić podijelio je 200 pušaka Srbima koji su njima već 12. travnja 1941. počeli čistku ličke doline od Gračaca do Gospića poslije raspada Kraljevine Jugoslavije.
Popis ubijenih Hrvata 13. travnja 1941. u, primjerice, Gračacu:
Dragičević, Ilije, Perica, Hrvat, rođen 1886.. po zanimanju cestar, ubijen 13.04.1941. u Gračacu;
Dragičević, Perice, Perica, Hrvat, rođen 1922., po zanimanju zemljoradnik, 13.04.1941. u Gračacu;
Dragičević, Ilije, Nikola, Hrvat, rođen 1895., po zanimanju zemljoradnik, ubijen 13.04.1941. u Gračacu;
Dragičević, Nikole, Dane, Hrvat, rođen 1923., po zanimanju zemljoradnik, ubijen 13.04.1941. u Gračacu;
Dragičević, Nikole, Mile, Hrvat, rođen 1927.. po zanimanju učenik, ubijen 13.04.1941. u Gračacu;
Tomčić, Jure, Joso, Hrvat, rođen 1898., vojnik Kraljevine Jugoslavije, ubijen 13.04.1941. u Gračacu;
Itd. itd.
A Hrvatima još i danas banda pupovaca docira!
Odakle nam ta neshvatljiva poniznost, stalni osjećaj krivnje, nedostatak nacionalnog ponosa i samopouzdanja?
Rekonstruirana župna crkva Sv. Mateja u Širokoj Kuli (8 km od Gospića)
Župna crkva Sv. Mateja u Širokoj Kuli izgrađena je 1734., od "komšija" zapaljena 1942., i do temelja srušena 1945., uz trajnu zabranu obnove. Temelji otkopani 1997., a zatim obnovljena. Izgradnja još nije završena. Žrtvama srpskog zločina (1942. i 1991.) podignut je spmenik na livadi pokraj župne crkve na kojem, izuzev uklesanog povijesnog hrvatskoga grba, još nema pisanih tragova zbog čega i kome je podignut.
"Komšije" su u nedjelju 13. listopada 1991., u selima Široka Kula i Bukovac, likvidirali ("ritualnim klanjem") četrdeset i jednog hrvatskog civila, od toga 34 u Širokoj Kuli.
Povijest se ponovila. Nitko za taj zločin nad Hrvatima nije odgovarao. Po nalogu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske gospićki istražni sudac Pavao Rukavina je 16. siječnja 2001. oslobodio krivce za taj zločin. Imena "komšija" i oslobađajuću presudu, te imena žrtava pročitajte ovdje – Široka Kula i Bukovac! Gdje je to?
Zanimljivo je da taj isti sudac Rukavina u ulozi tužitelja u procesu tzv. "Gospićkoj skupini" dodjeljuje hrvatskom generalu Mirku Norcu 15 godina robije.
*Niti jedan koljač nije suđen ni za ubojstvo 85 Škabrnjana 18. studenoga 1991., štoviše, sada te "komšije" traže svoja prava uz svesrdnu podršku HHO-a, HND-a, Zorana i Vesne Pusić!
U tome svijetlu promatrane činjenice daju naslutiti da je u sve uvukao svoje prste "Astaroth" (Brešana seniora), i "Kino Lika" (Brešana juniora) u kojem su Ličani zadnji primitivci i ološ, a takve treba goniti i drastično kažnjavati. Uostalom, "Hrvati su genocidan narod".
Tako je to kad nije bilo ni lustracije, ni pokaznih moralnih kazni, niti jednog suđenja za more komunističkih zločina, ni jednog posramljenog odlaska u mirovinu koji bi sugerirao da će se s patološkim lažima o našoj prošlosti stati! Kazne za zločine nema, literature o toj temi nema i sad je na redu iživljavanje: bivši čelnik antifašističke udruge Ivan Fumić ustvrdio je da je na Bleiburgu “zakopano 20 ustaša koji su se sami ubili”!
Pa ipak nikad nitko ni dana u zatvoru nije bio zbog tog mora krvi! Što se na tom zločinu bez kazne može izgraditi? Kakva država? Naša Akademija kukavički šuti i ne obrađuje to doba, naša Matica o toj temi šuti, naši povijesni instituti spavaju zimskim snom! (Tihomir Dujmović, Večernji list, 2007.)
Spomenik "A" bojni 111. brigade ZNG-a u Švici pokraj Otočca.
Namijenili su nam onu strašnu starinsku kaznu koja se zvala perditio ili damnatio, što bi značilo gubitak uspomena ili predaja zaboravu.
Posljednjih deset godina službena i medijska izvješća o oslobodilačkom Domovinskom ratu najčešće sadrže ovakve formulacije: "oružana agresija na Republiku Hrvatsku", "jake snage neprijatelja", "prodor neprijatelja prema Šibeniku" , "zatočenici neprijateljskih logora", "agresor je ubio" i sl. I čemu se onda čuditi i snebivati jer ovogodišnji maturanti na državnoj maturi ne znaju, primjerice, što je i gdje je Ovčara. Njima je Ovčara možda neki krater na Marsu, a Vukovar, Gospić, Dubrovnik … su napale "jake snage Marsijanaca". Srpski trubači u dušama hrvatskih jugofila.
Spomen hrvatskom vojniku (dr. Jurica Ivko) poginulom u Oluji ispod Stipanovog Griča (1234 m) kod Ramljana, na crti ličke bojišnice Stipanov Grič – Perušić.
I svi oni su među mučenicima kojima će biti posvećena nova crkva Hrvatskih mučenika na Udbini.
Crkva Hrvatskih mučenika na Udbini
Projekt crkve Hrvatskih mučenika na Udbini je prvorazredni nacionalni projekt. Rađen je u duhu hrvatskog povijesnog kontinuiteta i u njega su utkani simboli iz naše prošlosti, sažetak našega duhovnoga i povijesnoga puta, od naših početaka do danas. U CHM ćemo se moliti za sve one koji su kroz povijest stradavali za Hrvatsku.
U Glavnom odboru za izgradnju CHM nalaze se predstavnici naših najvažnijih crkvenih, državnih i kulturnih ustanova. Predsjednik Izvršnog odbora je gospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović, nositelj prijedloga o obilježavanju obljetnice Krbavske bitke i izgradnje CHM.
Pogled iz Podudbine na crkvu Hrvatskih mučenika na Udbini.
Crkva, i noću osvijetljen lik Križa krbavskih biskupa na pročelju prema Krbavskom polju, će biti uočljivi svakom prolazniku koji bude putovao magistralnom cestom D1 od hrvatskog sjevera prema hrvatskom jugu i obratno.
Na ovoj slici vidimo projekt CHM iz ptičje perspektive. Kada se bude crkvu gledalo iz turističkog zrakoplova vidjet će se kao ucrtani latinski križ u ovo naše sveto hrvatsko tlo.
(1) CHM, (2) vanjski oltar na prostoru srušene crkve sv. Nikole Biskupa, (3) vanjsko pjevalište i trg, (4) mjesto za kip pape Ivana Pavla II., (5) zid s kruništem na prostoru ispred pročelja crkve prema Krbavskom polju, (6) pastoralni centar, (7) Muzej Krbave i zadnja postaja križnog puta (Via crucis);
Ispod crkve su kripta i Muzej Krbave. Pastoralni centar je ispod ploče trga.
"Uz svetište naći će svoje mjesto i spomen na sva naša stratišta i grobišta. Naime, nije samo Udbina na Krbavskom polju naše veliko stratište. Tu su razna druga stratišta, kao Bleiburg, Jazovka, Macelj, Ovčara, Škabrnja i druga. I sa svih tih stratišta su doneseni kameni spomenici (donose ih motoristi hrvatski branitelji u organizaciji MK "Veterani" – Croatia) koji će se ugraditi ovdje na jedno mjesto - u memorijalni Zid sjećanja. I na taj način će se pokazati kako je ovo središte svih naših stratišta, ali i neki izvor iz koga niću naše nade.“ – rekao je biskup Bogović.
Pročelje crkve okrenuto prema gradu
Crkva ima dva pročelja, jedno okrenuto prema gradu, a drugo prema Krbavskom polju.
Preslica sa zvonima na pročelju okrenutom prema gradu
Na preslici su četiri zvona: jedno je posvećeno na čast svih hrvatskih mučenika (dar Gospićko-senjske biskupije), a druga tri našim proglašenim mučenicima: Nikoli Taveliću (dar Mije Matića – iseljena Hrvatska), Marku Križevčaninu (dar Hrvatskog sabora) i Alojziju Stepincu (dar Hrvatske biskupske konferencije).
Na preslici vidimo znak križa stiliziranog u prepoznatljivo prvo slovo glagoljskog pisma. Glagoljsko slovo "A" je misionarsko slovo, kao i cijela glagoljica (ovaj kraj je bio poznat po svojoj bogatoj glagoljskoj baštini), i izražava vjeru u jednoga boga (to je ona crta gore) i u tri božanske osobe. To je simbol i sažetak naše vjere.
I lik krbavskog križa na pročelju crkve okrenutom prema Krbavskom polju doziva povijest.
Taj Križ krbavskih biskupa je simbol našega raseljavanja. On se selio upravo onda kada je počelo raseljavanje Hrvatske. Gradišćanski Hrvati su ga uzeli kao simbol povezanosti sa svojom starom domovinom, i kao simbol, kao poziv, da iako smo raseljeni da se držimo zajedno.
Prostor ispred pročelja crkve okrenutom prema Krbavskom polju završava u stilu obrambenog zida s kruništem, kao opći simbol hrvatskih branitelja u svim vremenima i našega povijesnoga hoda (679. godine potpisan je ugovor Hrvata s papom Agatonom "da ne će nikoga napadati, a ako njih neko napadne, da će ih braniti Bog i sv. Petar“; 1519.g. papa Lav X – "predziđe kršćanstva“).
Pogled sa zida s kruništem na križni put i Krbavsko polje
"Križni put bit će obilježen postajama križnog puta, a kretat će se s južnog ruba Krbavskog polja i crkve sv. Marka Groba, a završavati (XIV postaja) kod CHM na ulazu u Muzej Krbave, od mjesta stradanja do mjesta nadanja, od mjesta gdje naši križevi, naše patnje u sjaju Kristove pobjede i Kristova križa dobivaju osobnu vrijednost. To se želi zapravo ovim projektom, da ove naše patnje i povijesne i sadašnje znademo povezati u patnji Isusa Krista, i onda je to ne poraz nego pobjeda, ne propast nego spasenje" - objasnio je biskup Bogović.
Ulaz u Muzej Krbave
U Muzeju Krbave će se izložiti sve ono što se ovdje pronađe, ali i građa sa svih hrvatskih stratišta, od Krbavske bitke do Bleiburga i križnih putova što su slijedili. Iznad ulaza bit će urezan u kamen tekst jednoga popa glagoljaša, Marka Martinca, koji je 1493. pisao svoj drugi novljanski brevijar (molitvenik) za pavlinski samostan u Novom Vinodolskom. Na rubu jedne stranice potresnim je riječima zabilježio krbavsku tragediju svoga naroda (poginulo je oko 10.000 Hrvata) i tko je sve poginuo u tome boju.
"Tagda že pobjedžena bist čest hrstijanska.... tagda že padoše krepci vitezi i boritelji tu umriše obstrti zastupi v plčine polja, tu že smrt priješe veri radi jakože družba svetago Mauricija, takmo že knez Bernardin Frankapan iziđe od sredi boja s malimi. I tagda načeše cviliti rodivšije i vdovi mnoge i proći ini, i bist skrb velika na vseh živućih v stranah sih, jakože nest bila ot vremene Tatarov i Gotov i Atele nečastivih. Let Gospodnjih 1493."
CHM snimljena točno u podne 13. srpnja 2010. godine
Građevinski radovi na CHM su danas dovršeni, a okoliš uređen. Slijedi uređenje unutrašnjosti crkve.
U crkvu će moći stati po prilici oko 800 ljudi.
Lijevo je jedna lađa, desno je druga lađa, i zajedno s glavnom crkvenom lađom čine u tlocrtu latinski križ.
Na zidu iza oltara (okrenut prema Krbavskom polju) bit će mozaik: u sredini jedan uskrsni motiv gdje trpeći Krist pobjeđuje, a slijede ga s lijeve i desne strane proglašeni hrvatski mučenici i drugi mučenici koji su stradali na hrvatskom prostoru. Ispred oltara bit će ambon.
Pogled prema vrhu kupole visoke 19 metara.
Točno ispod kupole, u sredini bogoslužnog prostora i latinskog križa, bit će smještena replika Krstionice kneza Višeslava, dar Gliptoteke HAZU.
Krstionica kneza Višeslava (oko 800. g.) visoka je 90 cm
Naša najstarija krstionica, koja se zove "Krstionica kneza Višeslava“, nađena je u crkvici Sv. Križa u Ninu, katedrali prvog hrvatskog biskupa. "Ona je i znak početaka naše državnosti i našega kršćanstva, te na neki način početak našeg kršćanskog rasta, vjernost krsnim obećanjima. Zato smo i tu krstionicu stavili u CHM, i to baš ispod kupole“- rekao je biskup Bogović .
Postament za Krstionicu kneza Višeslava
Kripta, prostor u kojem će biti sarkofag svih hrvatskih stradalnika i mučenika.
Kroz okrugli otvor na stropu će se vidjeti dno Višeslavove krstionice, a zrake svijetla iz bogoslužnog prostora će obasjavati sarkofag na tlu ispod otvora.
Ovdje će biti postavljen sarkofag hrvatskih mučenika
Biskup Bogović: "U crkvi, u bogoslužnom prostoru, bit će čašćeni samo oni koje je crkva proglasila mučenicima. A ovdje u kripti svi oni drugi koji nisu proglašeni svecima, ili koji su svoj život žrtvovali za drugoga i za nas koji ćemo nakon njih doći. Dakle, taj će sarkofag kao simbol svih naših stratišta i grobišta, označavati grob svih onih stradalih za našu Domovinu, i onih koji su ulagali svoje živote za naš narod na ovim našim hrvatskim prostorima.
Tu će naći mjesto, od onih koji su za vrijeme Turaka stradali, brojni franjevci, brojni laici, a također tu će naći mjesto i ban Petar Berislavić, koji je 1520. nedaleko od ovoga mjesta braneći Hrvatsku od Turaka poginuo. Tu će naći mjesto Petar Zrinski, Krsto Frankopan, Kvaternik i mnogi drugi. Mnoge od njih već je prekrio zaborav, a neke se, upravo zbog njihove ljubavi prema svome narodu i Domovini, do nedavno nije smjelo niti spominjati.“
"Učionica hrvatske povijesti", kao što reče predsjednik MH, bit će u dvorani do kripte (na fotografiji lijevo bočno) u kojoj će biti video projekcije koje osvjetljavaju naš hrvatski križni put od početaka do danas, o našim raznim stradanjima i o našim velikanima.
Spomenik pape Ivana Pavla II. stajat će na trgu ispred crkve (na mjestu keramičara s gornje fotografije) kako s križem prelazi preko zamišljenog praga (linija oltar-krstionica-trg) novog stoljeća i trećeg tisućljeća s pozivom svim narodima da štuju i slijede svoje mučenike.
Pastoralni centar nalazi se ispod ploče trga; udbinsku utvrdu zaklanja drveće
Pastoralni centar
Prostor pastoralnog centra obuhvaća župni stan, župni ured, dnevnu kapelu Kraljice mučenika, biblioteku, vjeronaučnu dvoranu, dvoranu za predavanja/seminare i dvoranu za hodočasnike.
Multimedijalna dvorana za predavanja i seminare. Na kraju dvorane, iza pomičnog pregradnog zida, je prostor za hodočasnike (stolovi, sanitarije).
Trijem pokraj kripte napravljen je za druženje hodočasnika u donjem dijelu crkve.
Trg s vanjskim pjevalištem pred crkvom, a u pozadini je naselje Udbina zajedno s parkom.
Lijevo su konzervirani ostaci crkve sv. Nikole Biskupa (tako da budu vidljivi za sve posjetitelje) na kojima će biti vanjski oltar. Kako se vidi prostora ima gdje se o velikim blagdanima mogu vjernici okupiti.
Martyribus Croatorum – Hrvatskim mučenicima
Na zabatu iznad ulaznih vrata na pročelju crkve izrađuje se tekst Martyribus Croatorum – Hrvatskim mučenicima, i oblik križa sa zabata crkve kneza Branimira u Šopotu (879. g.) kraj Benkovca.
Trebat će još dosta vremena dok se stvori jedna tradicija koja će prenositi poruke ove crkve. To su vjera u snagu mučeništva, zahvalnosti braniteljima i žrtvama za druge, vjernost krsnim obećanjima i nacionalnim korijenima. Zatim, gajiti hrvatsku nacionalnu i kulturnu posebnost, povezivati iseljenu i domovinsku Hrvatsku, čuvati odanost Svetoj Stolici i gajiti pobožnost Majci Božjoj. Sve se to može i drugačije reći, recimo riječima pape Ivana Pavla II.: “Ne prepustite zaboravu one koji su svoje živote položili zato da bi drugi mogli živjeti!”
Ovako će noću izgledati dovršena CHM.
Arhitekti "Konstruktor – inženjeringa“ iz Splita projektirali su CHM s oslanjanjem na tradicionalnu hrvatsku sakralnu arhitekturu. Njihov projekt nastao je nakon prekida suradnje investitora (Gospićko-senjska biskupija) sa zadarskim projektantom prvoga projekta CHM, arhitektom Nikolom Bašićem. On je uvjetovao svoj daljnji rad uz ostalo i punom slobodom unutarnjeg uređenja, a nije ni jednim retkom naznačio kako bi to izgledalo. Osim toga njegov projekt promovira neku drugu ideju od one koja je u početku dogovorena. Uz sve to je Bašićev projekt nakon pobjede na natječaju trostruko poskupio!
Nakon prekida suradnje (koju je predložio sam arhitekt Bašić – vidi intervju Globusu od 4. srpnja 2008.) zaredali su medijski napadi na crkvu i biskupa Milu Bogovića (Vjesnik, Globus, Vijenac, Jutarnji list, Slobodna Dalmacija), a u tim napadima najdalje je otišao novinar britanske krune Jurica Pavičić u Jutarnjem listu (19. srpnja 2008.) usporedivši biskupa Milu Bogovića sa srpskim ratnim zločincem Božidarom Vučurevićem iz Trebinja!
A i Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske (DPUH) uputilo je bivšem premijeru dr. Sanaderu otvoreno pismo tražeći od njega da intervenira u slučaju odustanka od projekta arhitekta Nikole Bašića.
Za arhitekta Bašića je novi projekt crkve "promocija kiča" (građena po uzoru na katedralnu crkvu sv. Križa u Ninu), a biskupov potez "nacionalna sramota“.
U povodu otvorenog pisma Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske, gospićko-senjski biskup dr. Mile Bogović izjavio je: "Kako i zašto je došlo do prekida suradnje sa zadarskim projektantom Nikolom Bašićem opsežno smo izložili u časopisu Hrvatska vjernosti br. 4 (2008.). Vidio sam da kritičari imaju krivu sliku o projektu i preporučujem svima da prouče ono što je Bašić predlagao i ovo što sada radimo pa će vidjeti o čemu je riječ."
Ne želimo sugerirati, ali nam se čini da bi pročelje Arhitektove crkve bilo prikladnije za obred "euharistije":
"Braćo i sestre, pomolimo se Imhotepu, Pitagori i Kvadratu na hipotenuzi …"
Lijeva fotografija prikazuje pročelje CHM arhitekta Nikole Bašića; desna fotografija snimljena je u Zagrebu.
Nadbiskup zagrebački Antun Bauer (1856 – 1937.): "Braća od čekića pak hoće da svima nature svoje svjetlo „koje čovjeka oslobađa tmine i ropstva.“" (Hrvatska straža, 1933.)
O tome se nije previše govorilo u javnosti.
Zar se kani pobiti čitavi jedan narod?
1918. – Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca (Hrvatski sabor tu državnu svezu nije nikada potvrdio, a tek ćemo vidjeti hoće li nam se isto ponoviti i s "Jugosferom“)
Suočena s velikosrpskim hegemonizmom i pokušajima zatiranja hrvatskoga identiteta, Katolička crkva u Hrvata reagira:
1919. – Žali se katolički episkopat kralju i ministrima na protukatoličke postupke predstavnika vlasti koji vrijeđaju vjerske osjećaje hrvatskoga naroda. U školske udžbenike unose protucrkvene i protu hrvatske krivotvorine, te prikraćuju katoličku crkvu u proračunu.
1930. – vodi se bitka za konkordat Kraljevine SHS i Svete stolice. Konkordatu (ugovoru s Rimokatoličkom crkvom) protivi se Srpska pravoslavna crkva, koja čak izriče kaznu protiv narodnih zastupnika koji su glasovali za konkordat. Izbijaju ulični nemiri i provala mržnje prema Katolicima ("Krvava litija u Beogradu“). Katolička crkva ostaje jedinom vjerskom zajednicom u prvoj Jugoslaviji koja nema zakonski uređen odnos s državom. Posljedica je progon Hrvata i Grko-katolika u Bačkoj…
1935. – Antun Bauer otputovao je 25. svibnja u Beograd da glavaru Kraljevine Jugoslavije, knezu Pavlu Karađorđeviću, i ministru vojske Peri Živkoviću osobno uruči zamašan memorandum o "strahovitim patnjama kojima su izloženi moji vjernici“. "Moram podići glas protiv mučenja i ubijanja“, piše u uvodu. Pa je nastavio s litanijom zlodjela, navodeći samo najnovije slučajeve. "Zar se kani pobiti čitav jedan narod?“, pita nadbiskup Bauer. "Želim podsjetiti da takva zvjerstva nisu ograničena samo na seljački živalj, vlasti jednako postupaju s katoličkim svećenicima.“
Preslika "Platežnog naloga" (KANA br.314, ožujak 2010.). Zahvaljujemo gl. uredniku Albertu Turčinoviću na ustupljenoj fotografiji.
Iz dugogodišnjeg vrtloga srpskog nasilja nad hrvatskim narodom očuvan je i platežni nalog, račun (tzv. "Pezeta") koji je općinsko poglavarstvo Donje Dubrave ispostavilo hrvatskoj obitelji Varga, da im plati pet puščanih metaka kojima su žandari ubili njihova oca, na mjestu i bez suda. Za obranu države.
Ljubomir Škrinjar
OBAVIJEST DAROVATELJIMA - za nastavak izgradnje i uređenje unutrašnjosti crkve Hrvatskih mučenika otvoreni su računi:
KUNSKI:
Gospićko-senjska biskupija, kod Hrvatske poštanske banke br. 2390001-1100333894
(sa naznakom: Za Crkvu hrvatskih mučenika)
DEVIZNI:
Gospićko-senjska biskupija, kod Hrvatske poštanske banke br. 7030-01505912
(sa naznakom: Za Crkvu hrvatskih mučenika) SWIFT: HPBZHR2X
Adresa Gospićko-senjske biskupije:
Gospićko-senjska biskupija (CHM)
Senjskih žrtava 36
53000 Gospić
Gospićko-senjska biskupija moli darivatelje da izravno jave o poslanoj pošiljci jer im je više puta jako teško preko banke dobiti cjelovitu adresu darovatelja pa u tom slučaju nisu u stanju poslati obavijest i zahvalu. Priloge u vrijednosti 1000 kuna i više biskupija objavljuje u posebnoj knjizi ili u posebnoj rubrici u novinama Hrvatska vjernost (glasilo CHM na Udbini).
Fax: 053/746-402
E-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.
Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća
Zadnje vijesti
- Udruga pravnika Vukovar uputila pismo Milanoviću .................(24. svibnja 2012.)
- Karamarko: HDZ osniva vladu sjeni; Ante Sanader kooptiran u Predsjedništvo .................(24. svibnja 2012.)
- HDSSB: Vlada ruši mostove hrvatskog jedinstva .................(24. svibnja 2012.)
- Splitski intelektualci: Organizirat ćemo antigay paradu! .................(24. svibnja 2012.)
- Amnesty International i dalje zahtjeva istrage protiv Vladimira Šeksa i admirala Domazeta .................(24. svibnja 2012.)
- Povratak Denisa Latina .................(23. svibnja 2012.)
Zadnji komentari na Portalu Hrvatskoga kulturnog vijeća
- Karamarkovi navijači ne idu u prilog njegove vjerodostojnosti
Nego reci ti meni zmijicamala, što misliš o žurnom koptiranju Ante Sanadera u Predsjedništvo HDZ-a od strane Karamarka?
24.05., 17:09, Jedino Hrvatska - Karamarkovi navijači ne idu u prilog njegove vjerodostojnosti
zmijicamala, potraži sam na Portalu taj članak o Karamarku i Kujundžiću, pa vidi svoj komentar kad si napisao, čini mi se samo četiri riječi: Ja sam za Jadrank...
24.05., 17:03, Jedino Hrvatska - Karamarkovi navijači ne idu u prilog njegove vjerodostojnosti
Europragmatik bi možda bilo preciznije. Pozdrav vaš zmijicamala
24.05., 17:02, zmijicamala - Karamarkovi navijači ne idu u prilog njegove vjerodostojnosti
Kolduš, za Boga milog, nemoj tako. Možemo se slagati ili ne sa zmijicomalom oko nekih političkih pitanja, ali ne nikako dovodit u pitanje nečiji osobni integri...
24.05., 16:59, Jedino Hrvatska - Karamarkovi navijači ne idu u prilog njegove vjerodostojnosti
je primitivac, Jadranka umišljenim egom sama sebe pokopava. Ni pod razno Jusipović ne podržava Karamarka nego se zajedno s ljevicom i Bolkovićem pribojava jake ...
24.05., 16:56, generaly - Karamarkovi navijači ne idu u prilog njegove vjerodostojnosti
Vjerojatno je moja najčešća rečenica u kampanji bila "neka si hadezeovci sami izaberu predsjenika/cu" . Nije bilo pristojno da mi sa strane sugeriramo koga bi s...
24.05., 16:53, zmijicamala - Karamarkovi navijači ne idu u prilog njegove vjerodostojnosti
Koliko znam, svi smo na Portalu bili za prof. dr. Milana Kujundžića, osim tebe koji se se izjasnio za Jacu, iako si kasnije probao eskivirat svoj komentar kaza...
24.05., 16:48, Jedino Hrvatska - Karamarkovi navijači ne idu u prilog njegove vjerodostojnosti
Zmijicamala je: ili udbaški agent provokator, ili duševni bolesnik. Nema treće mogućnosti.
24.05., 16:47, Kolduš - Karamarkovi navijači ne idu u prilog njegove vjerodostojnosti
Nu, za jednog purgera, nisi loš domoljub, ali smo ipak mi Južni Hrvati za mrvicu bolji. Ha, ha, ha.
24.05., 16:43, Jedino Hrvatska - Karamarkovi navijači ne idu u prilog njegove vjerodostojnosti
ali ovdje sigurno ne. Onih 60 koje ste otjerali su presudili u korist Karamarka. Pozdrav vaš zmijicamala
24.05., 16:42, zmijicamala - Karamarkovi navijači ne idu u prilog njegove vjerodostojnosti
He, he, he, zmijicamala, obrnuto. Osobno sam neke izaslanike usmjerio za koga glasovati na 15. Općem (Izbornom) saboru HDZ-a, da ne bi kojim slučajem završili ...
24.05., 16:38, Jedino Hrvatska - Karamarkovi navijači ne idu u prilog njegove vjerodostojnosti
Koliko sam bodova dobio na testu prepoznavanja? Pozdrav vaš zmijicamala
24.05., 16:37, zmijicamala
KOMENTARI ČITATELJA
Sigurno treba doci na Udbinu ovaj vikend i uvjeriti se vlastitim ocima u blistavost crkve ali i ljudi. Vidimo se!!!!
PROGRAM PROSLAVE 11. RUJNA 2010.
9.00 – KRIŽNI PUT polazi od crkve sv. Marka Groba. Voditelj je msgr. Mile Čančar. Križnom putu će se pridružiti i ss. milosrdnice. Moli se križni put Željka Mačića (Saborsko). ISPOVIJED – svećenici ispovijedaju kod crkve sv. Marka Groba i na mjestu gdje će se slaviti misa
11.00 – SVETA MISA
PREDSJEDATELJ: kardinal VINKO PULJIĆ, vrhbosanski nadbiskup
BISKUP DOMAĆIN: mons. dr. MILE BOGOVIĆ, biskup gospićko-senjski
SPOMEN SVIJEĆU nosi s. Veronika Popić, milosrdnica u spomen na stradale hrvatske mučenike i s. Žarku Ivasić o kojoj je napisala životopis
SPOMEN KAMENJE nose hrv. branitelji motoristi
VODITELJ PROGRAMA: fra DRAŽENKO TOMIĆ
PJEVAČI: Udruženi zborovi Gospićko-senjsk e biskupije (Gospić, Otočac, Senj, Slunj, Ogulin, Udbina)
ZBOROVIMA RAVNA: g. IVAN PRPIĆ ŠPIKA (Senj).
NA ORGULJAMA: g. MILAN DUČIĆ (Senj).
PRIGODNI GOVORI ČLANOVA GLAVNOG ODBORA: u ime Županije (Milan Jurković, župan) i u ime Hrvatskog Sabora (Luka Bebić, predsjednik)
PRIGODNI PROGRAM: Različiti KUD-ovi
***********************************************
HUMANITARNA NOGOMETNA UTAKMICA, GOSPIĆ, 9. 9. 2010.
U povodu proslave Dana hrvatskih mučenika na Udbini i izgradnje Crkve hrvatskih mučenika u Gospiću se na gradskom stadionu Balinovac 9. rujna 2010. s početkom u 16 sati humanitarna nogometna utakmica između „Vatreni '98“ i hrvatske reprezentacije svećenika koji su dva puta bili prvaci Europe.
Ulaznice se mogu naručiti kod Caritasa (vlč. Luka Blažević 098/245-341). Cijena ulaznice 20 kn.
Prilažiti ću dodatno i stihove poštovanog g.Mile Prpe.
O D A
HRVATSKIM MUČENICIMA
Lijepa naša - tužna lica.
Tužna lica i suzna oka!
Zemlja nam je kosturnica
Kuda duga i široka!
Ustajte, kosti starih dana!
Ustajte, kosti Derenčina-bana!
Ustajte, kosti Zrinskih-Frankopana!
I vi, kosti mrtvih domobrana!
Domovina plače, sinci mrli.
Svud se krvca mučenika lila.
Živi bili pa ih strli –
Smrt svoja raširila krila.
Vjekovi tekli, majke cvile,
Nigdje zore da zarudi.
Suze boli svud se lile
Al' još im nada usred grudi
Mile Prpa
Zagreb, 01. rujna 2010
(Prilog posveti Crkve hrvatskih mučenika na Udbini 11. rujna 2010)
To je međutim netočno. Očito je mislio na bunu seljaka brodskog Posavlja i žrtvama 19. i 20. veljače 1935, kada je u dva dana na dva različita mjesta u okolici Broda ubijeno ukupno 14 hrvatskih prosvjednika.
Točno jest da su jugoslavenski žandari u Sibinju 19. veljače ubili osam seljaka, prosvjednika zbog utamničenja jednog suseljana. Riječ je o sljedećim žrtvama: Antunu Ercegoviću, Stijepanu Gunčeviću, Ivanu Jankoviću, Ivanu Kataliniću, Mati Pejiću, Antunu Perkoviću, Đuki Štimcu i Petru Topaloviću. Podrijetlom su iz Grižića, Jakačine male i Andrijevaca. Antunu Perkoviću grob je u Sibinju, a preostaloj sedmorici (danas) u Grižićima.
Idućeg dana, 20. veljače, krenula je prema Brodu (Slavonski Brod, prije Brod na Savi) povorka prosvjednika iz Gornje Vrbe, Ruščice i Donje Vrbe. Prosvjedovali su zbog ubojstava u Sibinju i tada je ubijeno šestero seljaka iz Gornje Vrbe i Ruščice. Jugoslavenski su žandari u pobunjene hrvatske seljake pucali na prilazu iz Gornje Vrbe u Brod i njih se po mjestu pogibije zove Vrbskim. Žrtve su Franjo Borevković, Ivan Borevković, Ivan Martić, Mirko Milec, Stipo Mirković i Tomo Vargić. Njihova zajednička grobnica nalazi se na groblju sv. Lovre u Slavonskom Brodu.
O genezi i tijeku događaja je pisalo nekoliko povjesničara i ovom prilikom bi ukazao na članak Ivančice Marković Matanović, objavljen 2005. godine, u broju 1. u Hrvatskoj reviji, koji se može pročitati na internetu: www.matica.hr/.../Sibinj
No, biti će mo zajedno, mi, koji hodočastimo Stepinčevim putem iz zagrebačke katedrale preko Medvednice u Mariju Bistricu, pa će mo biti povezani istom temom pobožnosti križnog puta!
Dodatno, samo prijedlog, da se ova divna reportaža o Udbini snimi, kako bi se mogla prikazivati diljem "Lijepe naše"!
++++++++++++++++++++++++++++++++++++
Bojim se da "stvar" nije u našim rukama i da će o tomu (ponovno) određivati srbi i njihovi jataci u Zagrebu.
Ona mala blajhana i onaj riboliki.
Hvala nasem Biskupu Mili Bogovicu,
Hvala nasem neumornom Ljubomiru Skrinjaru,
Hvala i svima onima koji su pomogli na ovom grandioznom projektu, koji je od neopisive vrijednosti i vaznosti za opstojnost Hrvatskog naroda na svojim tisuculjetnim prostorima!
"Tu smo, bit ćemo za vjeke vjekova...
+++++++++++++++ +++++++++++++++ ++++++
Bojim se da "stvar" nije u našim rukama i da će o tomu (ponovno) određivati srbi i njihovi jataci u Zagrebu.
Ona mala blajhana i onaj riboliki."
(kraj citata)
Istina, ima ih koji nece voliti ovu reportazu, kao blajhana, riboliki i sl. ali bit ce "stvar" u njihovim rukama, tek onda ako im MI to prepustimo!
A ako im se to prepusti, onda nismo ni zasluzili imati svoju "Lijepu nasu"!
Ali ima srca, bit ce i Kroacije!
Amen!
fra Krešimir Mikelić
de poleti sokole sa stine
pa se vini gori u visine
pođi s juga uz jadransko more
...pa doleti do triglava gore
ti uperi oko sokolovo
na velebit i na biokovo
prošetaj se ravnom slavonijom
likom, bosnom, našom vojvodinom
poletit' ćeš ka nebeska strila
od zemaljskih do rajskih visina
kad proletiš pokraj rajskih vrata
ugledat' ćeš maticu od zlata
i oko nje kolo vilovito
igraju ga malo i veliko
u nošnjama naših pradidova
svih vrimena i sviju vikova
oko kola hrvatski vojnici
tomislav i svi mu konjanici
krešimir i njegovi mornari
domagoj i ostali vojari
a na čelu sigetskoga zbora
stoji hrabri zrinović nikola
to su one proslavljene duše
što za Krista krv svoju proliše
zbog njihova davnoga junaštva
svi nas zovu da smo stup krščanstva
jer kad ono poganin navali
samo hrvat na put mu se stavi
tu je pao sultan mehmet silni
tu su turci glave ostavili
nisu znali s kim posla imaju
hrvati se nikad ne predaju
ti se pokrij nad jarbolom zlata
prenesi im pozdrav od hrvata
pa im reci lipo po istini
zašto srce žudi k domovini
"letija san uz jadransko more
priletija doline i gore
vidija san tu lipotu svaku
što nam resi predragu hrvatsku
od kotora preko plavog mora
do istarskog kristalnoga gorja
ispleli se predragi otoci
ka biserni nanizani lanci
čvrsto stoje i vitru prkose
oni naše uspomene nose
vidija san hrvatsku atenu
naš dubrovnik na tvrdom kamenu
pokraj splita i klisa tvrđave
tiho jadro utiće u more
solin svoje krake raširija
čuva kosti hrvatskih kraljeva
iznad splita i starog trogira
prijestolnica kralja krešimira
naš šibenik kano bila ptica
stoji ispod zagorskih litica
vidija san vale i uvale
dalmatinske pozlačene žale
zrcale se kano ogledalo
sjajno sunce hridi im obasjalo
iznad mora stoje kao lovor
kozjak, mosor, kršno biokovo
i velebit što mu dušmanini
posjekoše drvo po padini
podno njega senj na vitrometu
iznad senja orlovi u letu
di su nekad rađani junaci
sad se legu orlovi i vrapci
istra vam se nije prominila
ostala je lipa ka i vila
uz obalu redom prisna mista
od rijeke do izgubljenog trsta
sve krajine naše domovine
vištom Božjom rukom salivene
svaka lipost na svoj način daje
isto sunce kada ih ne sjaje
neretvanska beskrajna dolina
uz neretvu što se je izvila
plodna, rodna, puna svakog blaga
mili Bože na daru ti hvala
s toga krša i pustog kamena
mnoga slavna ustaše imena
tu i danas posebno prebiva
Božija ruka i milost Gospina
neka uvik časti Gospodina
livno, duvno, ljubuška krajina
međugorje, humac i vitina
svo posušje, grude i čapljina
ispod njih je imotska krajina
oko polja sto ih iznosa vila
i imotski što gleda s visoka
s dva jezera ka dva plava oka
tamo dalje cetina se sliva
sinjsko polje vodama umiva
kripi zemlju i ljude napaja
kruva daje, junake odgaja
za svilajom petrova ledina
niza nju se čikola razlila
sve od kljaka do drniša-grada
prostrlo se polje vinograda
iza krke ravni su kotari
bukovica ravnicu im kvari
a ostalo Bože blagoslovi
sve do zadra livade i doli
vidjeh zemlju najlipšu na svitu
svu u plodu i šarenom cvitu
te divote nema na daleko
doli more, gori polje meko
malo bolje čovik kad pogleda
ne postoji čega kod nas nema
svakim dobrom Bog nas obdarija
ulja, kruva, duvana i vina
po poljima kosci travu kose
domačice užinu im nose
pa kad u lad odu da odmore
zapivaju gange ili reve
tako ti je kod nas običajno
po tri-četiri zapivat uzaj'mno
da se čovik malo proveseli
i s drugima radost da podijeli
raslo mi je srce u grudima
kada vidih u nikim mistima
slivaju se do Božijega hrama
o nedilji ljudi sa svih strana
staro, mlado u crkvu ulaze
Boga mole i milost nalaze
nek udare sa istoka vitri
hrvat viru neće izgubiti"
kad je sokol rići dovršio
iz kola se jedan uputio
pa dolazi pod jarbol sokolu
i govori besidu mu ovu:
"leti ptico, slobodu navisti
svakom onom koga jaram tišti
Bog će ruku svom narodu pružit'
jer on ćuva onog tko mu služi
a hrvati pri ognjištu svome
nek se mole Bogu velikome
nema sriće di se Boga psuje
i Njegovo ime pogrđuje
to je velika mana hrvatima
ne štima im uvik na ustima
stvorca svoga neka ne vriđaju
'misto psovke nek mu hvalu daju
mi ćemo se ovdi molit' Bogu
da vam dade radost i slogu
da živite u ljubavi bratskoj
u predragoj zemlji nam hrvatskoj
nek vam rodi vino i pšenica
nek vam zdrava rađaju se dica
da se širi loza plemenita
i da traje sve dok bude svita
a ti leti k našem dragom kraju
reci da ga sinci pozdravljaju
oni što su krv svoju prolili
da bi danas vi slobodni bili
zapivajte uz ognjišta bratska
neka živi slobodna hrvatska
nek se piva priko cilog svita
još je živa vila velebita!"
daće Bog samo treba vjerovati ....
(Jedno dobronamjerno razmišljanje)
Na početku ovoga razmišljanja iskrena hvala gospodinu Ljubomiru Škrinjaru koji na tako plemenit način preonsi u naše domove dojmljive tekstove, te posebno upečatljive fotografije koje same za se govore. O našoj Udbini, napose. Hvala Vam.
Dan hrvatskih mučenika 11. rujna 2010. godine, kada će biti posveta Crkve hrvatskih mučenika na našoj Udbini možda je trenutak da zastanemo i pogledamo put Naroda i Crkve u Hrvata koji se odvijao tijekom naših života. Nas, trenutno žive Crkve u Hrvata, koji čuvamo Krst časni i brinemo za Slobodu našu koju nam u znamen ostaviše uvijek Bogu vjerni pređi naši i Slobodu za koju se izborismo mi i sinovi naši.
Zaboravan smo i čudan Narod. Narod koji se Bogu moli i Majku Božju štuje i voli kao rođenu mamu. Ali, taj Narod iz Bogu i Petrovu nasljedniku uvijek vjerne Hrvatske, toliko psuje i proklinje naše najveće svetinje.
Nadalje, prema nekim podatcima koji se skrivaju od očiju usnule javnosti, samo u ovih prvih deset godina na početku Trećega milenija broj usmrćenih, onih nevinih, nerođenih na našim „rodilištima“ ispisuje stravičnu brojku veličine dva moja grada Varaždina. I to se događa tu među nama, i u našim obiteljima „uvijek vjerne Hrvatske“. Najradije bih poput starozavjetnoga proroka Jeremije kriknuo Bogu:
„ Vrati nas k sebi, Gospodine, obratit ćemo se,
obnovi dane naše kao što nekoć bijahu.
Il' nas hoćeš sasvim zabaciti i na nas se beskrajno srditi? “
Prije samo 31 godinu kao Crkva u Hrvata slavili smo Branimirovu godinu. Tisuću i stotu obljetnicu prvoga međunarodnoga priznanja Hrvatske koje nam je kao Narodu dičnoga kneza Branimira poslao u vidu pisma i blagoslova dobri papa Ivan VIII.
Bila je to 1979. godina. Naš prvi susret s "Papom iz daleke zemlje" početkom mjeseca svibnja u Rimu. Branimirova godina. 15.000 Hrvata hodočasnika iz cijeloga svijeta, od Australije do Skandinavije, od Amerike do Afrike i Azije. I ona prva Misa na hrvatskom jeziku u Crkvi svih crkava u Rimu. I Papina riječ nama: "Dragi moji Hrvati, Papa vas voli, Papa vas grli i prima, Papa vas blagosliva". Pralik Gospe Velikog hrvatskog zavjeta bio je s nama u Rimu, i Papa ga je blagoslovio. Bio je s nama i na domovinskom slavlju u Ninu, na polju Grgur, ujesen iste te godine u nazočnosti sada već 300.000 hodočasnika. Nin je bio vrhunac, jer sva slavlja nakon njega bila su tek normalan hod osviještenog vjerničkog puka. Nin nam je zacrtao program: "Hrvatska katolička obitelj dnevno moli, a nedjeljom slavi svetu Misu." Kao znak naše vanjske prepoznatljivos ti dobili smo Zavjetni križ, taj simbol pripadanja Crkvi u Hrvata. I dobili smo novu molitvu, Ispovijest vjere Hrvata katolika. Sveti Otac nam je odobrio da ovu molitvu u posebnim prigodnim, nacionalnim slavljima smijemo moliti u Misi kao Vjerovanje! U Ninu smo obećali zajedno s našim biskupima da ćemo ovu molitvu moliti svaku večer u 21 sat, a da će biskupi u to vrijeme blagoslivati svoj vjernički puk. I našu Domovinu Hrvatsku.
Danas nažalost ova je molitva nepoznanica ogromnom broju vjernih Hrvata. Zavjetni križ kojeg je pred samo 31 godinu u rukama držalo 300.000 Hrvata, danas se više nigdje ne može pronaći niti kupiti, a kamo li častiti kao znamen naše 14-stoljetne pripadnosti Kristovoj Crkvi. Onih prvih godina nakon Branimirove godine, u mojoj župi je postalo pravilo da smo svakom mladom paru prilikom vjenčanja darivali Zavjetni križ, na kojeg su polagali svoju bračnu zakletvu, da ga ponesu u početak njihova bračnoga života. A, onda je tih dragih križeva nestalo. Nije mi jasno zašto. Izvorni su se križevi izrađivali u Italiji. Izgleda da ih nitko od nas Hrvata ne zna izraditi. Nevjerojatno.
Zašto pišem o tomu?
11. rujna ove 2010. godine opet ćemo se kao Crkva u Hrvata okupiti na našoj hrvatskoj Udbini. Ispred prelijepe Crkve hrvatskih mučenika, tom znamenu naših stoljetnih stradanja. Na kostima pradjedova naših, mučenika naših. Crkvi koja poput bijele, nedužne golubice tamo na jarbolu nikad potopljene Hrvatske lađe klikče: JOŠ SAM TU!
Replika Crkvice Svetoga Križa u Ninu, Višeslavova krstionica, Hrvatska glagoljica, Spomen zid stradanja Puka našega kroz stoljeća, posebno kroz zadnjih 70 godina, i u središtu svega Euharistijski Isus koji je vladar svih vjekova. Pa tako i jedina uzdanica toliko bolnih posrtanja Naroda našega kroz svu našu tužnu povijest.
DOĐIMO NA UDBINU.
Zahvalimo Bogu za Domovinu našu, za obitelji naše. Molimo za budućnost Roda našega.
Možda je za početak dovoljna (zaboravljena?) Ispovijest vjera Hrvata katolika koju svima Hrvatima dobre volje u privitku dajem na današnjem pismu, ali i na našoj prelijepoj uglatoj glagoljici.
A, Zavjetni križ?
ISPOVIJEST VJERE HRVATA KATOLIKA
Čvrsto vjerujem u Boga Oca i Sina i Duha Svetoga.
Životom želim potvrditi svoj krsni savez s Bogom
i tako obnoviti sveti pradjedovski zavjet vjere u
Isusa Krista i vjernosti Katoličkoj Crkvi.
Svoju odluku polažem u bezgrešno Srce
Presvete Bogorodice Marije.
Amen.
Ivan Jaklin, Varaždin
TV Kalendar, Rektorski lanac sveucilista u Zagrebu
Hrvatski papinski Zavod sv. Jeronima u Rimu
TV Kalendar, Hrvatski narodni preporod, prva hrvatska stedionica
Ivan Kukuljevic Sakcinski odrzao prvi govor na hrvatskome jezxiku u Saboru - TV kalendar
1848 6 5 Jelacic ustolicen za Bana i o hrvatskoj zastavi
TV Kalendar, poceci hrvatskog arhiva
TV kalendar, srpska prijevara
TV Kalendar, Kraljevina SHS, Povijest hrvata
Kako je Vojvodina postala Srbija
Stjepan Radic - atentat
Hrvatski nadbiskup Bauer 1935. pokusava opametiti srbe
TV Kalendar, nobelovci za hrvatsku neovisnost
1992 5 22 Hrvatska u UN
UN Secretary-Gener al Ban Ki-Moon addresses Model UN Students
Operacija Oluja - HRT Dokumentarac [1/6]
Tekst koji me ispunio ponosom zato jer sam Ličanin!
.........................
Više nego odlično!
Mene je tekst također ispunio ponosom a ja sam Dalmatinac . Ponosan sam što ću nazočiti s svojom cijelom familijom posveti crkve hrvatskih mučenika u Udbini! Veselim se danu 11.09 kada će se Hrvati okupiti na Udbini i moliti za sve Hrvatske žrtve. Sretan put svima koji će se uputiti prema Udbini i da ih Bog čuva kao i sve ljude dobre volje!
Tako je. Potpisujem. Svaki hrvatski školarac bi do svršetka svoga srednjoškolskog obrazovanja trebao posjetiti Udbinu, Siget u Mađarskoj, Medvedgrad, Vukovar, Škabrnju, Bleiburg, Jazovku.
Ali već vidim kako bi se ovi liberali, ljevičari i ostali anacionalni digli protiv toga. Sramota.
Dok mali Amerikanci uče mitove o Alamu i posjećuju ga, a mi koji smo imali tisuće takvih Alama ne smijemo ih posjećivati i o njima učiti radi nekakve tolerancije. sprječavanja nacionalizma i međunacionalne snošljivosti, zapravo ne znam čega više ne ...
Glavno da se naša djeca vode po diskačima i kafićima od Hrvatske do Španjolske gdje samo mogu vidjeti drogu, alkohol, promiskuitet, prostituciju i totalni primitivizam (znam, bio, vidio, tko kaže da nije tako - laže). Zar je zdravije za mladog čovjeka od 17 godina gledati kako se dvoje mladih (vrlo moguće i maloljetnika) sexaju pred nekoliko tisuća ljudi na bini usred ogromnog diska u Španjolskoj kao dio programa ili otići se dostojanstveno pomoliti u Vukovar.
To ne znači da mladima ne treba zabave, dapače, ali ja se nisam u svojoj mladosti išao drogirati i gledati sex uživo za zabavu pa sam se opet nauživao i u alkoholu i u suprotnom spolu.
Mislim da bi HKV ili neke institucije (HAZU, Matica hrvatska) trebale uputiti Ministarstvu obrazovanja neki prijedlog u svezi s tim hodočašćima na mitska mjesta naše povijesti.
I također pozivam nas sve da u našim privatnim životima na sve moguće načine širimo istinu, prvenstveno mladima o partizanskim i četničkim zločinima, o ISTINI koja je dugo bila prešućivana i zabranjivana, molim Vas i nas sve, ne dajmo da naša djeca u školi dočekuju Mesića s pljeskom i da mu onda aplaudiraju dok opravdava Bleiburg i križne puteve poput onog slučaja, mislim u Zlataru. To je nažalost najveća tragedija, što žele i ovim najmlađima isprati umove kao što su ih isprali dobrom dijelu ovog napaćenog naroda tokom jugokomunizma.
I za kraj evo opet jedna opet od mene za Velebit i Liku našu kršnu, kraj mojih pradjedova :
Velebit
Vladimir Nazor
Velebit se zovem, junak sam ti pravi
Kamen-krunu nosim na ponosnoj glavi.
Da istinu kažem baš mi dobro nije
Mene sunce pali, studen vjetar bije.
Suncana mi žega kosu poharala
Zelenu mi bradu bura obrijala.
Obraze mi grdi kiša, snijeg i krupa,
Jadransko me more po tabanu lupa.
Iz neba me biju strijele i gromovi,
Noge su mi bose, a goli bokovi.
Nevolja i tuga stisnulo me jato,
Al´ ja cvrsto stojim: ne bojim se zato!
Nek me munje biju i dave oblaci
Na muci se pravi poznaju junaci!
Još Licanin vrli po meni se skita ,
Još u gori pjeva vila Velebita.
Iza mene Lika i Krbava slavna,
L´ jevo Dalmacija, desno Istra travna .
Uza mene leže Senj i Nehaj smjeli,
Kraljevica, Bakar, Novi i Bag b´jeli:
Preda mnom je puklo sinje more slano,
Po njemu otoci, stado raštrkano:
I Pag, i Rab i Krk, Cres i Lošinj kitni ,
I Molat i Olib, Silba , Susak sitni,
I još mnogo drugih ispred nogu mojih
Ja ih cesto brojih , još ih ne izbrojih.
Cuvam ovce da ih vuci ne zateku,
Da mi ne zastrane, da mi ne uteku.
Tim se, brate dragi, dicim i ponosim,
Pa visoko glavu u oblake nosim
S Obradom naprijed!!!
zar je vrhunac tvog stvaralačkog uma podvojenost,
zar je se ljepo veseliti tuđoj nesreći, navijanjem za srbiju držiš se one starinske * svak za svoga pa i ti jusufe za svoga *
Na HTV 2 u subotu u 11 sati je prijenos mise za one koji ne mogu ići.
Danas nas je drug Obrad obavijestio da je prva "hrvatska" poštanska marka izišla 1990. godine.
To nije istina, prva hrvatska marka izišla je u travnju 1941. sviđalo se to komu ili ne.
Fidel Catro nije suspendirao i kubansku državu za vrije Batiste, ili Talijani ne "brišu" držćavu Italiju za vrijeme Musolinija itd i u tomu je bit. Tako da se Talijani i danas diče da su sljednici Rimskog carstva, najveće zločinačke tvorevine koja je ikada postojala.
Vlast, bez obzira na kakav se način nametne, nema mnogo veze sa državom.
ovo je link sa popisima:
popis-cetnika-domovinski-rat.b log.hr/
Crkva hrvatskih mučenika je u arhitektonskom smislu teški kič. Je li to u ovom trenutku bitno ili je nebitno, ne znam. No zgrada koja ostaje u naslijeđe desecima a možda i stotinama budućih generacija ostavlja zbunjuć i nepotreban utisak potpunog pomanjkanja kreativnosti. Što o nama danas može reći ekspandirana kopija Svetog Donata s početka srednjeg vijeka? U Hrvatskoj je još dobar broj crkava čije bismo kopije mogli graditi uokolo pozujući budućnosti da smo to ti isti Hrvati is IX stoljeća - ali zašto? Ta je crkva mogla služiti svrsi u bilo kojem takvom iskopiranom obliku i biti jednako 'važna' kao crkva hrvatskih mučenika jednako ništa ne govoreći o nama danas.
Ovo sve naravno znači kako mislim da je nagrađeni projekt arhitekta Bašića neusporediv s ovim što smo na kraju dobili - u pozitivnom smislu.
Je li se tako zove onaj (taj?) hadezejski četnik, čelnik, poput Dade, župan lički?
U govoru na Udbini, ni jednom nije taj Jacin četnik u ljigavom govoru spomenuo Hrvate, ili pridjev hrvatski. Tako je mogao govoriti u Ljigu ili u Užicama?
U publici mu je bio barba Luka, slavni četopartizan s Neretve. Nu!
Biskupe Mile, to vam je "u ništa", kako kažu oni partizančići sinjski.
Kako ste gradili crkvu na Udbinu, tako će ju barba Lukini, Jacini, Hebrangovi, Josipovićevi itd srbi RUŠITI.
Ne vrijedi graditi "zgrade" bez ljudi. A većina "ljudi" (hrvata) stoji na drugoj strani.
Crkve danas gradjene, vodjene idejom modernizma i uklopljenosti u novo vrijeme i nove prostore, najcesce ne izmamljuju uzdahe i divljenje njihovoj ljepoti. Nazalost. Ne znam sto njihovi arhitekti zele postici sa svojim vizijama sakralnog prostora. A i nejasno mi je da narucitelji (Crkva) uopce prihvacaju takva rjesenja, koja blago receno bodu u oci.
Ima bezbroj primjera novih crkvi (Crkva BDM na Jordanovcu, crkva u Pleternici), gdje je od potrebitih zahtjeva takve jedne gradjevine, zadovoljena samo monumentalnost (sto opet nije uvijek uvjet).
P.S. Hvala Bozjoj providnosti na ovoj lijepoj crkvi u Udbini!
ja sam bila i moram reći da je to nešto zaista veličanstveno i prezadivljujuće..
hvala biskupu mili bogoviću na trudu,zalaganju ,providnosti i najviše na hrabrosti...
hvala bogu dragome da je ovo velebno zdanje hrvatske povijesti napravljeno u stilu izvorne kršćanse arhitekture,a ne šta je htio onaj bašić-sa masonskim znakovima...
hrvatski mučenici-nikad zaboravljeni..n eka vam je laka hrvatska zemlja za koju ste svoj život položili...bog i hrvati...
Citat:Citat:Dobro je dok hrvatski narod ne plaća svojim novcima metke da se na njega ponovno puca.
Citat:Zna veseli iguman i drug Jospović da Hrvati nemaju muda!