Sat vožnje do Centrum mundi - Ludbreg

Vikendom stanovnici Zagreba sve češće hodočaste novopoganskom bogu Tržišta na peglanje kreditnih kartica i „ispovijest vjere“ IN GOD WE TRUST u novu "crkvu Kingcross" podignutu na kraju grada,  zavedeni i nesvjesni pastoralne idile centra svijeta u gradiću Ludbregu, od 1513. godine važno duhovno odredište vjernika iz cijele Europe, do kojeg se dolazi autocestom Zagreb - Goričani za manje od sat vremena.

"Crkva Kingcross"se nalazi blizu poznate zagrebačke umobolnice

Ludbreg, Trg svetoga Trojstva, već 380. godine ima ranokršćansku "katedralu“ i biskupa.

Međuriječjem Save i Drave u predkršćansko doba gospodare keltska plemena (Iassi, Varciani, Andisati i Amantini; najznačajniji nalaz keltske kulture u Hrvatskoj je „Vučedolska golubica“).

Jedna od pet rimskih legija (VIII, XIII, XIV, XV i XX), s kojima je Tiberije krenuo iz Siska u gušenje Batonovog ilirsko-keltskog ustanka u južnoj Panoniji, sukobila se 7. godine s Keltima na rijeci Botivo (srednjovjekovna Bynna, današnja Bednja) u okolici Ludbrega.

Rimljani nakon osvajanja ludbreškog kraja podižu, na strateški značajnom mjestu koje kontrolira prijelaz ceste Poetovio - Mursa (Ptuj - Osijek) preko rijeke Bednje, utvrdu Iovia s dvostrukim obrambenim zidom. Oko utvrde razvilo se (kasno)antičko naselje gradskoga tipa u kojem već 380. godine postoji ranokršćanska crkva i biskupija (Amancije, biskup Iovie, sudionik  biskupske sinode u Akvileji 381. g.). Tijekom  V  stoljeća  antičku Ioviu i biskupiju opustošili su Huni, Istočni Goti, Langobardi i Gepidi. U Ludbregu se i danas vide ostaci rimskih građevina.

Hrvati ovamo dolaze u sedmom stoljeću i naseljavaju se sjeverno i južno od ruševina starog rimskog grada.

Župna crkva Presvetog Trojstva 

Iskopina starohrvatskog groba (IX stoljeće) pokraj crkvenog zida župne crkve ukazuje na mogućnost da je današnja crkva podignuta na temeljima starije (vjerojatno drvene) crkve, ili na temeljima neke rimske građevine. Krajem XII stoljeća spominje se crkva koju ovdje (?) grade i dovršavaju plemići od Paližane, no prvi sigurni podaci o župi Presvetog Trojstva u Ludbregu datiraju s početka XIV stoljeća (1334.g.).

U XIV stoljeću vlastelinstvom Ludbreg gospodari ban hrvatski i dalmatinski Ivan Chuz /Čuz (1331-1380.). Njegova obitelj je1410. godine dala  izgraditi župnu crkvu Presvetog Trojstva s gotičkim osmerokutnim svetištem. Crkva je do danas mnogo puta pregrađivana: u XVII stoljeću obnovljena je u ranobaroknom stilu, a svoj današnji izgled s baroknim obilježjem i  renesansnim zvonikom sred pročelja dobila je u XVIII stoljeću.

Cinktor s nišama i puškarnicama oko župne crkve Presvetog Trojstva izgrađen je 1721., a cinktor s trijemom nastao je kasnijom nadogradnjom 1771-1779. godine.

Kor crkve ugrađen je 1829., a nove orgulje kupljene su 1904. godine.

Crkva je trobrodna, ima šest oltara, a propovjedaonica iz 1655.g. je najstariji dio crkvenog namještaja. Zidove u svetištu i svodu lađa oslikao je  hrvatski slikar Mirko Rački.

Glavni oltar Presvetog Trojstva

Relikvijar Presvete krvi Isusove na glavnom oltaru (foto. D. Borovčak)

Svod bočne lađe

Svod glavne lađe

Zavjetna kapelica i oltar Majke Božje Žalosne

Lijepa drvena barokna propovjedaonica, iz oko 1655. godine, djelo je kipara Stjepana Severina iz Križevaca.

Propovjedaonica je ukrašena reljefom biblijske tematike (Žrtva Abrahamova, Mojsije pred gorućim grmom, Trublje Jerihonske, Viđenje proroka Danijela i Povratak sina razmetnoga) i skulpturama svetaca, te skulpturama trojice arkanđela na baldehinu.

Crna pletena košnica

Postoji legenda da je grad Ludbreg i vlastelinstvo osnovao plemić Lodbring 1100. godine na povratku iz Prve križarske vojne. Trag templara iz tog doba možda je vidljiv u detalju crne košnice na propovjedaonici.

Naime, pčela je od antičkih vremena bila amblem grada Efeza. Taj grad na istočnoj obali Sredozemnog mora, kroz koji su prolazili i križari, nije bio samo centar trgovine medom, već i najveće svetište crne mnogosise božice Artemide.

Ludbreg je svojim položajem na "Podravskoj magistrali“, koja slijedi rijeku Dravu,  sigurno imao važnu ulogu i u vrijeme križarskih pohoda jer je dio kršćanske vojske i hodočasnika iz srednje Europe prolazio Hrvatskom prema istoku, poglavito uz Dravu i Dunav.

U dokumentu iz 1239. godine spominje se križarska crkva Sv. Ivana u Bynni (in ecclesia sancti Johannis apud Cruciferos in Bynna), a u dokumentu iz 1373. govori se o crkvi Sv. Ivana (koja će biti srušena 1762.) i franjevačkom samostanu Sv. Ivana(!) u Ludbregu.

Templare je u Ludbreg doveo Koloman, brat kralja Bele IV, i svoje su posjede držali do 1312., kad je njihov red ukinut. Zagrebački biskup Augustin Kažotić poklonio je njihove posjede drugom viteškom redu – Ivanovcima (Hospitalci), koji su u Glogovnici imali sjedište. I Teutonci su bili prisutni na području srednjovjekovne Zagrebačke biskupije.

Propast srednjovjekovne Hrvatske države neki vide u pojavi templara i teutonaca na njezinom ozemlju.

Domišljat turistički štos - na glavnom gradskom Trgu svetog Trojstva postavljena je markacija "središta svijeta".

"Dragi prijatelji! Katkad na prvi pogled izgleda neugodno za nedjelju isplanirati i svetu misu. No, vidjet ćete da upravo to slobodnom vremenu daje pravo središte."- papa Benedikt XVI

Detalj (obnovljenog) staroga spomenika Svetom Trojstvu na istoimenom trgu u Ludbregu.

Dvorac Batthyany (Bačani) u kojem se dogodilo "Ludbreško čudo" 1411. godine.

Dvorac je početkom 90-tih godina XX st. obnovljen sredstvima bavarske vlade, i u njemu je otvoren hrvatski Restauratorski centar za obnovu hrvatskih i europskih sakralnih predmeta iz vremena baroka.

Stari ludbreški grad - kaštel (castrum de Ludbreg situm) s gotičkom kapelicom  izgrađen je u XII stoljeću, a ludbreško vlastelinstvo prvi put se spominje (kao Transit aquam Bugne, ili Mjesto na prijelazu preko Bednje) u povelji kralja Bele IV  iz 1244. godine. Tijekom sljedećih stoljeća mijenjali su se vlasnici ludbreškog kaštela i vlastelinstva (Koloman, Cer, Paližan, Chuz, Thuroczy, Erdödy, i od 1695. godine, kao zadnji vlasnik u nizu, hrvatski ban Adam Batthyany).

Grof Ludovik Batthyany krenuo je s pregradnjom  starog kaštela u (današnji) trokatni barokni dvorac  s elementima srednjovjekovne utvrde i barokno-klasicističke arhitekture. Radovi započeti 1745.  trajali su do 1829. godine.

Iznad jednobrodne kapelice Sv. Križa, u kojoj se 1411. godine dogodilo  čudo - kada je svećeniku za vrijeme bogoslužja i riječi Pretvorbe “Ovo je tijelo moje” i “Ovo je moja krv” u kaležu nakon lomljenja hostije na tri dijela potekla prava krv Kristova - podignuta je velika kupola koju su, zajedno sa zidovima,  od  1752. do 1754. godine slikari Michael Peck iz Kaniže i varaždinski slikar Johann Franz Matz oslikali prizorima iz predaje o čudu Krvi Kristove, Presvetog Trojstva i četvorice evanđelista.

Kupola je ispunjena oblacima i anđelima koji pridržavaju križ i globus.

(ispod kupole prikazana su četiri evanđelista sa svojim simbolima: Ivan s orlom, Matej s dječakom, Marko s lavom i Luka sa slikarskom paletom)

Prizor iz predaje o “Ludbreškom čudu” – čudesnoj pretvorba krvi Kristove na oltaru koja je priznata i potvrđena bulom pape Leona X, izdanom 14. travnja 1513. godine, a Ludbreg proglašen mjestom zavjeta Presvetoj krvi Kristovoj, svetištem i prošteništem.

Grof Ludovik Batthyany ukrasio je novu kapelu s četiri oltara i bogato izrezbarenim klupama. U sredini kapele postavljen je križ visok tri metra s tijelom Isusa  u veličini čovjeka. Na glavnom oltaru je bio izložen relikvijar- pokaznica (izrađena 1721. u augsburškoj zlatarskoj školi) s ampulom  Presvete krvi Isusove, koja se od 1785.g. čuva u župnoj crkvi Presvetog Trojstva.

U kapeli Sv. Križa služila se sveta misa sve do "oslobođenja" 1945. godine, kada su domaći "antifašisti" okrečili slike na zidovima i kupoli, a oltare, raspelo i rezbarene klupe spalili. Iskopali su i kameni pod!

Kapela Sv. Križa (foto. D. Borovčak)

Kapela Sv. Križa ponovno je otvorena katoličkim vjernicima i javnosti 1990. godine  prigodom posjeta vatikanskog  nuncija msgr. Gabrijela Montalva. Sljedećih nekoliko godina obnavljaju se freske, a uništeni  izvorni oltar zamijenio je oltar posvećen sv. Ivanu Krstitelju.

Svetište Predragocjene Krvi Kristove - Zavjetna kapela Hrvatskog Sabora 1739. – 1994., i postaje Križnoga puta.

Hrvatski sabor zavjetovao se Bogu na zasjedanju u Varaždinu 1739. godine i donio odluku "da se ima u Ludbreškom svetištu podići zavjetna kapela u čast i za veći porast slave Presvetoj krvi Isusovoj", koje je nazvao "najvećim blagom hrvatskog kraljevstva", kako bi se spriječile daljnje smrti od kuge u Moslavini i Slavoniji.

Tijekom Hrvatske Svete Godine (29. lipanj 1940. - 29. lipanj 1941.), povodom 1300. godišnjice kršćanstva u Hrvata, kardinal Alojzije Stepinac je objavio poziv hrvatskom narodu da se izvrši zavjet Hrvatskog sabora i izgradi kapelica. Ali došao je rat, a s njim i komunisti te propast Hrvatske države. Stepinac je nakon oslobođenja osuđen, zatvoren u Lepoglavu, a ludbreški župnik Matija Crnković ubijen.

Zavjet Hrvatskog sabora je ipak izvršen, ali tek nakon 255 godina, i u vrijeme "dokazanog diktatora Franje Tuđmana" - kako ga je nedavno nazvao Slobodan Prosperov Novak.

4. rujna 1994. nadbiskup Franjo Kuharić blagoslovio je Zavjetnu kapelu Hrvatskog sabora i Svetište Predragocijene Krvi Kristove. Svečanosti blagoslova,  pred oko 100.000 okupljenih Hrvata,  nazočio je i predsjednik Hrvatskog državnog sabora prof.dr. Nedjeljko Mihanović.

Nakon svečanosti blagoslova postavljena je spomen-ploča na zid Zavjetne kapele.

3. rujna 1995.,  na svečanosti svete Nedjelje, uzoriti kardinal Franjo Kuharić  posvetio je Križni put. Četrnaest postaja Križnog puta čini stalnu izložbu mozaika od murano stakla na otvorenom.

Križni put je svečano posvetio uzoriti kardinal Franjo Kuharić, na Svetu Nedjelju 3. rujna 1995.

Zavjetna kapela Hrvatskog sabora u Svetištu Presvete Krvi Kristove

Unutrašnjost Zavjetne kapele Hrvatskog sabora; mozaik "Uskrsnuće Isusovo" na zabatu kapele rad je slikara Gorana Petrača.

Skulptura Isusa postavljena je desno od zavjetne kapele

Isusa je jeruzalemski tribunal osudio kao vođu "udruženoga zločinačkog pothvata".

Skulptura blaženog Alojzija Stepinca postavljena je lijevo od zavjetne kapele

Dodajmo ovdje da je 1960. godine "antifašistička“ tajna policija Stepinčevo srce spalila u malom podrumskom krematoriju policijske ambulante u Šarengradskoj ulici u Zagrebu.

U Svetištu Presvete Krvi Kristove

… identificirano, locirano, uhićeno i transferirano…

Ljubomir Škrinjar

Dodatak reportaži: fotografije snimljene u Ludbregu na Cvjetnu nedjelju, 17. travnja 2011., u godini proslave 600. obljetnice ludbreškog čuda.

Prije četiri godine, u vrijeme objavljivanja ove reportaže, u Ludbregu još nisu bili otkopani ostaci kupališta rimske Iovie. Ovaj novi arheološki lokalitet (razdoblje od I do IV stoljeća poslije Krista) se nalazi pokraj fontane na današnjem Trgu Svetog Trojstva, a nekada rimskog foruma. Zidinama omeđen prostor antičke Iovie se uglavnom preklapa s centrom današnjeg Ludbrega. U protekle četiri godine dorađena je i Zavjetna kapela Hrvatskog sabora 1739. - 1994.

Na Trgu Svetog Trojstva postavljena je još jedna turistička tabla, i to neposredno uz otkriveni arheološki lokalitet antičke Iovie.

Budući arheološki park u Ludbregu.

Rjeka Bednja

Od centra Ludbrega do arheološkog parka rimskoga termalnog kupališta Aquae Iasae (I – IV st.) u Varaždinskim Toplicama - ima samo 15 minuta lagane vožnje.

Arheološki park Aquae Iasae

Lj. Š.

KOMENTARI ČITATELJA 

#1 komentar — Guest 2007-03-22 11:07

ovakvih briljantnih članaka i reportaža treba što više jer izgleda da hrvati sve više zaboravljaju svoje kulturno i povjesno blago.Sve pohvale gospodinu LJ.Š. OĆEKUJEMO JOŠ TAKVIH UREDAKA

Prijavi Administratoru

#2 Odista — Guest 2007-03-22 12:08

Odista lijepa reportaža. Da li ste razmislili o televiziji...

Prijavi Administratoru

#3 Guest 2007-03-22 14:44

Vrlo lijepo i podučno. Čestitke autoru! Kako da to vide i drugi?

Prijavi Administratoru

#4 5+ — Guest 2007-03-22 14:57

Uistinu...doživ ljaj ljepote slika i biranog teksta razgali ti srce.
Jedva čekam priču o najdražem mi gradu...Varaždi nu.

Prijavi Administratoru

#5 Reportaža hvale vrijedna — Guest 2007-03-22 20:23

Uistinu, reportaža gospodina Ljubomira Škrinjara uljepšala mi je dan. Cijeli dan na HTV-u slikaju se SDP-ovci, razne pusićke, banci, stazići. Hvala autoru na predivnim fotografijama i napisanom tekst, i neka ustraje u svom hvale vrijednom radu.

Prijavi Administratoru

#6 Prekrasno, prekrasno.... — Guest 2007-03-23 03:12

U posljednje vrijeme bilo je nekoliko vrlo lijepih priloga na ovom portalu. Zahvaljujuci gosp. Borovcaku, a sada i gosp. Skrinjaru sve cesce se susrecemo sa ljepotama Hrvatske. Nama, koji zivimo izvan Hrvatske, ovakove fotoreportaze zaista puno vrijede. Bila sam u Ludbregu pred nekoliko godina s vel. Gjuranom, umirovljenim torontskim zupnikom, koji je sada u Zagrebu, inace rodjenom u Ludbregu. Prekrasan dan smo proveli tamo, uzivali smo u ljepotama ne samo Ludbrega, vec i okolice.
Hvala Vam gosp. Skrinjaru da ste mi uljepsali vecer u Torontu.

Prijavi Administratoru

#7 Hvala g. Škrinjaru — Guest 2007-03-23 11:20

Hvala g. Škrinjaru na prelijepim fotografijama i izvrsnoj reportaži.
Časne sestre u Ludbregu kažu da Poljaci masovno dolaze u posjet Ludbregu kada idu za Međugorje ili na ljetovanje na Jadran. Oni posebno štuju Krv Kristovu, a ta je ludbreška relikvija jedinstvena u svijetu!
Nije naime uzalud rečeno da je to najveće blago koje Hrvatska posjeduje! Samo često, pa i u ovom slučaju Hrvati nisu ni svjesni što posjeduju i kakve su Božje milosti primili.
Po svemu mi se čini da su fotografije g. Škrinjara nedavno snimljene, a to znači da smo u približno isto vrijeme posjetili Ludbreg. I mene je tamo jedne nedjelje početkom ožujka put nanio. Imao sam sreću snimiti i pokaznicu s Krvi Kristovom i kapelu u kojoj se dogodila pretvorba i spomen ploću u zavjetnoj kapeli i detalj o mučeništvu ludbreškog župnika Matije Crnkovića 1945. Nadam se da g. Škrinjar neće imati ništa protiv ako uredništvo objavi i te fotografije u interesu potpune ljepote i vrijednosti Ludbrega.
U svakom slučaju hvala g. Škrinjaru što nam je 'otkrio' Ludbreg i dao nove poticaje svima da ga kad-tad posjete i zahvale Gospodinu na milostima koje nam daje.

Damir Borovčak

Prijavi Administratoru

#8 hvala na reportaži — Guest 2007-03-23 13:34

Tomici zahvaljujem i odavno želim posjetiti Ludbreg.Nadam se da ću to učininti.pozdrs av iz Splita

Prijavi Administratoru

#9 Čestitam Ljubomire! — Guest 2007-03-26 14:40

Sve pohvale za članak i slike, prekrasno!

Prijavi Administratoru

#10 I dane i sjećanja... — Guest 2007-03-29 01:35

Reportaže gospode: Borovčak i Škrinjar uljepšavaju i dane i sjećanja. Stoga je autore teško razdvojiti, pa im obojici puno hvala!

Prijavi Administratoru

#11 Gl. Urednik HT Spremnost Australija — Guest 2007-04-13 12:58

Daleko smo od Hrvatske pa ipak tako blizu. Nastavite s radom koji ste zapoceli jer Hrvatska nam je zajednička, bez obzira gdje se trenutno nalazili. Australija je daleko,pa ipak mi smo tako blizu!

Prijavi Administratoru

#12 Vrlo, vrlo lijepo, poucno i slikovito! — bobo mostarac 2007-04-13 23:59

Stvarno je vrlo, vrlo lijepo, poucno i slikovito u pravom smislu rijeci!
Istina, Hrvati ne znaju dovoljno svoje golemo kulturno i povjesno blago i na tome se puno i koordinirano radi, kako bi sto manje naucili i sto vise zaboravili!
Nije slucajan "sud u Haagu", gdje se pred nasim ocima krivotvori Hrvatska povijest, ili "moderno" ucenje seksualnog odgoja u puckim skolama, sabotiranje GROZD udruge, pa sada i krivotvorena povijest u skolskim udzbenicima, HRTV, filmovima koje financira Srpsko ministarstvo kulture, ... i td.
Zato, postovani gospodine Ljubomiru Škrinjar, od srca Ti hvala na ovoj divnoj reportazi!
Uz srdacne pozdrave,
M. Jurin

Prijavi Administratoru

#13 na zalost... — kostresh 2011-04-25 03:34

...zemlja i narod bogati kulturom i duhom danas najbogatiji izdajicama i krivokletnicima!
teska su danas iskusenja,kao i uvjek za hrvatski narod..
nisu nas mogli slomili do sada pa niti nece dok je vjere u hrvata!
Bog vas blagoslovio sve koji se borite za hrvatsku domovinu i narod bilo gdje da ste!

Prijavi Administratoru

#14 MIR ,LJEPOTA I SKLAD SJEVERNE HRVATSKE.. — preporod 2011-04-25 06:50

Predivan pitom kraj...pun je onog specificnog duha koji te ozari kad udjes u sjeverni dio Hrvatske koji je po pucanstvu uglavnom cisto Hrvatski kompaktan ,najvecim djelom postedjen teskih Invazija ,Paljevina i Razaranja...,pr edio mira,srednjoevr opskog duha i arhikteture...
Tako lijepo i pitomo bi izgledali svi Hrvatski gradovi da nisu morali silom prilika postati "PREDZIDJE KRSCANSTVA"i da ih strani osvajaci,ponajv ise sa ISTOKA i JUGA nisu unakazivali "svojim" gradjevinama i rusilackim duhom Hrvatsku kulturnu bastinu a Hrvatsko pucanstvo
stoljecima razarali mjesali i raseljavali..

Prijavi Administratoru

Osvježi listu komentara

Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.

JComments