Starohrvatska crkva Svetog Spasa na izvoru rijeke Cetine

Sinjski alkar na trasi antičke rimske ceste

Uz srednji tok rijeke Cetine uzdiže se stari grad Sinj, na prostoru srednjevjekovne Cetinske županije koja je za mletačke uprave dobila naziv Cetinska ili Sinjska krajina.

Vrata crkve Čudotvorne Gospe Sinjske

Na ulaznim vratima crkve i svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske u Sinju prikazan je boj s Turcima 1715. godine.

Prvi upad Turaka u Cetinsku županiju zabilježen je 1415.; Sinj su osvojili 1513. godine, a definitivno ga izgubili 150 godina poslije, 25. rujna 1686. u Morejskom ratu (1684 -1699.) koji je dobila Mletačka Republika.

Ali već 6. siječnja 1715. godine Turci su objavili novi rat Veneciji, tzv."Mali rat" (1715 - 1718.). Mačkula (mužar) sa sinjske tvrđave je 22. srpnja 1715. najavila da se na Kupresu pokrenula turska vojska, a boj za Sinj počeo je 8. kolovoza. Za branitelje Sinja molilo se po cijeloj Dalmaciji. Ako padne Sinj, Turčin će zauzeti Klis i ostalu Dalmaciju.

"Majka od Milosti", nepoznati mletački slikar iz XVI stoljeća

U noći 14. kolovoza, kad se već činilo da će osvojiti Sinj, Mehmed-paša Ćelić prekida napad i do jutra 15. kolovoza prelazi Cetinu s 50.000 vojnika i povlači se u Livno (kliknite mišem na podcrtane riječi u reportaži).

Suvremenici događanja i sedam stotina branitelja uvjereni su da je pobjeda i čudesno oslobođenja Sinja i Cetinske krajine postignuta po zagovoru Majke Božje, da je to bilo Gospino čudo, djelo "naše zaštitnice", "Majke od Milosti" pred čijom su se slikom molili. Naravni razlog povlačenja turske vojske bila je epidemija dizenterije, ali i veliki gubitci u ljudstvu tijekom sedmodnevne opsade.

Peručko jezero izgleda kao kristalno čisto more

Još jedno Gospino čudo spasilo je Cetinjsku krajinu i Sinj 28. siječnja 1993.

U Domovinskom ratu, kojeg još samo neki pamte i po krunici koju smo tada nosili oko vrata, samo čudom nije došlo do izlijevanja velikog vodenog vala (460 do 500 milijuna kubnih metara vode) iz Peručkog jezera koji bi poput tzunamia potopio i uništio sva nizvodna naselja uz Cetinu, sve do Omiša.

Neprijateljske snage (jer nepristojno je danas govoriti o srpskom agresoru i domaćim četnicima), pod zaštitom kenijskog bataljona UNPROFOR-a, su 28. siječnja 1993. aktivirali 30 tona eksploziva TNT-a kojim je srpski antifašist Ratko Mladić minirao branu HE Peruča 17. rujna 1991. Brana, unatoč teškim oštećenjima, nije popustila. Malo tko se danas sjeća tog događaja. Ante Gotovina trune u zatvoru, a rušitelji brane se slobodno šeću i ovdje i u Zagrebu.

*Podsjetimo se da je nadbiskup zagrebački kard. Franjo Kuharić još 1996. izjavio da je "Hrvatska vojska bila jedina vojska na svijetu koja je nosila krunicu oko vrata ...".

Akumulacijsko jezero za hidroelektranu Peruču nastalo je gradnjom brane Peruča (1958. g.) između planine Dinare i Svilaje, na suženome dijelu kanjona rijeke Cetine. Okruženo je pašnjacima, šumom i pješčanim plažama, te zabačenim zaseocima gdje je i Bog rekao laku noć i gdje vas domaćini malo čudno gledaju.

Praznom državnom cestom D1 (Sinj – Knin), tzv. Napoleonovom cestom, vozimo se dalje uz Cetinu prema njezinom izvoru. U Civljanima, između Vrlike i Kijeva, skrećemo na usku asfaltiranu cestu točno na mjestu gdje su 17. kolovoza 1990. neprijateljske snage balvanima i velikim kamenjem napravili cestovnu barikadu (druga barikada bila je u Polači, mjestu između Kijeva i Knina). Nakon pet kilometara vožnje kroz Vrličko polje dolazimo do sela Cetina i crkve Svetog Spasa.

Kultna starohrvatska crkva Svetog Spasa snimljena iz zraka (foto M.P.)

Doista je kulturna i politička sramota da na ovom tako značajnom arheološkom lokalitetu hrvatskoga nacionalnog i kulturnog identiteta nije do danas postavljen neki natpis ili uobičajena turistička info-tabla.

Crkva Sv. Spasa, Vrh Rika, IX. st. i nekropola iz IX. – XV. stoljeća

Hrvati su osnovali naselje Vrh Rika (današnje selo Cetina) između izvora Cetine ispod Dinare, 25 kilometara južno od Knina. Crkva svetog Spasa građena je u vrijeme hrvatskog kneza Branimira (od 879. do 892.), a dao ju je graditi kninski župan Gastika (Gostiha) u slavu Krista Spasitelja. Svojim načinom gradnje gotovo je istovjetna sa starohrvatskim crkvama iz nedaleke Biskupije kod Knina.

Crkva posvećena Kristu Spasitelju jedan je od najvrjednijih spomenika hrvatske i zapadnoeuropske sakralne arhitekture predromanike (ranoga srednjeg vijeka), a njezino zapadno pročelje nalik na visok zvonik spada među najcjelovitije očuvane „westwerk zvonike“ iz toga razdoblja u Hrvatskoj i ovom dijelu Europe. Građena je prema uzorima Zapada: svetište (apsida) je na istoku, a pročelje na zapadu.

Starohrvatsko groblje iz IX. – XV. stoljeća (foto M.P.)

Crkva je podignuta na nižoj razini, u visini starohrvatskih grobova, a ne na današnjoj s bilizima i novijim grobovima. Brojni ukopi oko crkve (istraženo je 1162 groba) uvrštavaju ovaj lokalitet u najveću otkrivenu hrvatsku nekropolu. Groblje je bilo u funkciji od IX do XV stoljeća, a u grobovima različita oblika pronađeni su brojni dragocjeni arheološki nalazi. Najvrjedniji nalaz je pozlaćena karolinška kadionica franačkih misionara koji su pokrštavali Hrvate krajem VIII i početkom IX st. Način i običaj pokapanja iz tog vremena opisan je u reportaži Bribirska glavica – Hrvatska Troja.

Sveti Spas je jedina crkva iz vremena hrvatskih narodnih vladara kojoj su zidovi očuvani znatno iznad razine temelja, gotovo do visine krova. Bočni zidovi su s vanjske strane ojačani nizom oblih potpornja (kontrafora), jedinstvenim ne samo u Hrvatskoj već i u Europi. Crkva je konzervirana i restaurirana.

Tlocrt crkve Sv. Spasa: svetište (lijevo) i crkveni toranj (desno)

Crkva je jednobrodna s troapsidnim svetištem na istoku (današnja je četvrtasta apsida dograđena u XIII ili XIV st.) i predbrodom (tzv. Westwerk) četvrtasta tlocrta sa završetkom nalik na zvonik na zapadnom pročelju. Troapsidno svetište čini polovica šesterolista (trikonhalni oblik), novitet u liturgijskoj scenografiji koja, nakon proglašenja Karla Velikog Kristovim namjesnikom i njegovim zaštitnikom na Zemlji (nastaje Sveto Rimsko Carstvo), zahtjeva više oltara u crkvi.

Crkve s karolinškim Westwerkom i tri apside, kakvih u Bizantskoj Dalmaciji nema, pojavljuju se u Francuskoj, Njemačkoj i sjevernoj Italiji krajem VIII i početkom IX stoljeća.

Najbolje očuvani primjer Westwerka u ovom dijelu Europe

Prvi doticaji Franaka s današnjim hrvatskim prostorima vezani su uz prodor Karla Velikoga (+ 814.) prema jugoistoku Europe krajem osmog stoljeća. Franačka vlast u Hrvatskoj, iako kratkotrajna, je odredila našu vjeroispovijest, pismenost i svjetonazor. Obrazovaniji to znaju, dok ostale hvataju na udicu EU.

Predbrod (westwerk)

Nastanak i svrha karolinškog Westwerka (predbroda) nije potpuno jasna. Po jednom tumačenju predbrod je privatni prostor vladara (donatora ili nekog drugog velikodostojnika) unutar crkve (ili samostana), s kraljevom kriptom u prizemlju i kapelicom na katu, koji simbolizira stapanje feudalne države i crkve u kojoj se liturgijske funkcije prožimaju s funkcijama nove feudalne upravne vlasti (kakve u Bizantskoj Dalmaciji nema).

Predbrod (westwerk)

Kapelica župana Gastika nalazila se iznad križnog svoda predvorja, dok istovremeno u crkvenom graditeljstvu Dalmacije još prevladava bizantski valjkasti (bačvasti) svod.

Maštu draška mogućnost da se nalazimo na mjestu gdje su nekada stajali i legendarni hrvatski vladari.

Predbrod (westwerk) – pogled na "crkveni zvonik" s unutarnje strane

U glavnom brodu crkve nalazi se šest etažnih grobova nepoznatih velikodostojnika

Arheološka istraživanja na ovom lokalitetu prvi je poduzeo fra Lujo Marun, i pritom zamalo stradao od bijesnih Srba, a potom hrvatski povjesničar i arheolog Stjepan Gunjača (1909 – 1981.). Gunjača je u crkvi pronašao nekoliko ulomaka urešenih hrvatskim pleterom, među kojima je najvažniji arhitrav oltarne ograde iz IX st. s natpisom koji spominje donatorstvo kninskog župana Gastike i posvetu Kristu Spasitelju.

Svetište – lijevo je sjeverni dio trolistne apside iz IX st., a desno četvrtasta apsida iz XIII st.

Crkva je tijekom XIII – XIV stoljeća malo proširena. Trijumfalni luk i središnja polukružna apsida izvornog svetišta su srušeni i pregrađeni u četvrtastu apsidu, no graditelji su na sjevernom stupu (pilastru) trijumfalnog luka ostavili ulomak s ranosrednjevjekovnim hrvatskim pleterom.

Kopija hrvatskog pletera na sjevernom stupu svetišta

Pravoslavni svećenici iz manastira Dragović su, u velikosrpskom nasrtaju sredinom 1983.(!), zdrobili ugrađeni ulomak s ranosrednjovjekovnim hrvatskim pleterom, a ulaze na pročelju i sjevernom zidu zatvorili željeznim vratima s rešetkama. Prozore su pregradili suhozidom i zatim održali pravoslavnu liturgiju. Nitko se iz SPC nije do danas ispričao.

Rekonstrukcija unutrašnjosti crkve svetog Spasa

"Kraljevska predromanika" - izraz koji je prvi uveo Vladimir Gvozdanović za arhitekturu starohrvatskih crkva oko središta stare hrvatske države.

Nekada su katolički vjernici u procesijama iz Vrlike i Kijeva hodočastili na Sveti Spas, a onda su procesije i slavljenje blagdana Spasovo (Uzašašća Gospodinova), na ruševinama ove starohrvatske crkve, bile zabranjene više od pedeset godina.

Slavljenje Spasova (koji se nazivao i Križevo) obnovljeno je tek nakon Oluje, a te 1996. godine postavljena je i kopija hrvatskog pletera na mjesto otučenog. Danas su i spomenute srpske intervencije u hrvatsku graditeljsku baštinu uklonjene, ali provokacije "domaćih" Srba prigodom blagdana Spasovo nisu prestale.

"Ne damo te, zemljo Obilića, ne damo te bez krvoprolića"

Naime, SPC i srpski doseljenici uvjeravaju javnost da je to srpska pravoslavna crkva Vaznesenja Hristovog, iako je sagrađena pet stotina godina prije njihovog dolaska – što je potvrdio i utemeljitelj srpske arheologije Miloje Vasić – "koju je koncem XIV vijeka podigao srpski pravoslavni kralj Bosne Stevan Tvrtko za svoje srpske podanike na Cetini".

*Najstariji pravoslavni manastiri u BiH nisu stariji od XVI st.: Tvrdoš (1508.) i Žitomislići (1563.).

Zbog toga crkva nije srušena u agresiji ujedinjenog srpstva na Hrvatsku, a čak su je namjeravali i rekonstruirati po projektu Ilije Protića, dipl. inž. arh., koji bi iznad glavnog broda izgradio i kupolu.

Ohrabreni tolikim dokazima njihove dobrote bacamo se danas pod njihove noge. Oni za razliku od Hrvata ne boluju od kolonijalne inferiornosti. Po njima u Dalmaciji ne žive Hrvati od stoljeća sedmog, već Srbi (opširnije o tome u tekstu Analiza udžbenika srpske "Istorije...za srednje škole").

Katolička crkva u okruženju pravoslavnih grobova.

Igra srpskog prisvajanja i svetosavske tradicije očito se nastavlja.To je i kokošima jasno.

Crkva Sv. Spasa snimljena 1947. godine (foto MHAS – Split)

Prvi pisani spomen crkve Sv. Spasa u srednjem vijeku nalazi se u zaključcima Splitskog crkvenog sabora iz 1185. godine, kada se velika Splitska nadbiskupija reorganizirala u nove biskupije u Kninu, Senju, Krbavi i Tomislavgradu.

Vrh Rika (toponim nastao od vrh-rijeka, izvora Cetine) je do 1452., i prvog turskog prodora u Cetinsku krajinu, bila veće naselje i sjedište katoličke župe Vrhrike iz koje vuku podrijetlo hrvatske plemenitaške obitelji Križanić, Mihočević i Berislavić.

Godine 1492. ili 1493. Turčin je spalio crkvu Sv. Spasa, a na mjesto izbjeglih Hrvata došli su došljaci s Istoka. U vrtlogu povijesti, previranja i migracija nakon odlaska Turaka u XVII st., starohrvatska crkva Svetog Spasa zatekla se u pravoslavnom okruženju.

Crkva Sv. Spasa je do turske okupacije bila u posjedu visovačkih franjevaca, i oni su je popravili 1696. godine, naravno, uz protivljenje kaluđera i Srba iz okolnih sela.

Još 1926. godine pisalo je u zemljišnim knjigama da je zemljište na kojem je crkva izgrađena u vlasnosti Katoličke crkve. A onda, nakon Hrvatskog proljeća, od 1972. stoji upisano da je zemljište društveno.

Srpske grobnice podignute 1959., 1972. i 1985. godine …

Stjepan Gunjača "završio" je s iskapanjem i istraživanjem starohrvatske nekropole okolo crkve 1954. godine. Da bi onemogućili nastavak istraživanja Srbi počinju pokapati svoje mrtve ne samo neposredno uz samu crkvu nego i nasumce po cijeloj nekropoli!

Fotografija ne laže: godina ukopa 1963.

Od srpskog prisvajanja i "dorade" nisu pošteđeni ni ostaci biliga

Po ostacima možemo zaključiti da je nekada u krugu crkve Sv. Spasa bilo više od 700 biliga raznih veličina i oblika. Neki su prerađeni u novovjeke nadgrobne spomenike.

Od biliga su napravljena i dva mostića preko Cetine nedaleko od Sv. Spasa

Delmati su Cetinu zvali Kentona, Grci i Rimljani Hyppus (gr. hyppos konj – vjerojatno zbog poskakivanja brze vode preko brojnih slapića u gornjem toku Cetine). Postoji i mišljenje da naziv Cetina potječe od frigijske riječi Zetna, odnosno da su joj današnji naziv dali Hrvati po rijeci Cetynia u južnoj Poljskoj. Valja spomenuti da i na obali Galilejskog jezera postoje ruševine grada Hyppos iz doba Aleksandra Velikog.

Izvor Cetine, hram Vaznesenja Gospodnjeg i strjelicom označen Sveti Spas

Najveći i najljepši izvor rijeke Cetine udaljen je oko 500 metara od starohrvatske crkve Svetog Spasa.

Srbi prvu pravoslavnu crkvu u Vrh Riki, hram Vaznesenja Gospodnjeg (Sv. Spas) kao zadužbinu Marka Četnika i njegove supruge Jelene, grade 1939. godine na uzvisini iznad izvora. Tako je i selo Cetina dobilo svoju parohiju tek u Banovini Hrvatskoj.

Glavaš – najveći izvor rijeke Cetine

Rijeka Cetina je dugačka 110 kilometara, no ne izvire iz jednog već najmanje 11 bliskih izvora (Glavaš, Jarebica, Kotluša, Vraniš, Baraš i dr.) od kojih samo neki daju vodu tijekom cijele godine.

Najveći, najjači i najljepši je izvor Glavaš, kojeg Srbi nazivaju Milaševo vrelo po vladiki Nikodimu Milašu; drugi je izvor po jačini dotoka vode Jarebica (Fortisov putopis!) preimenovan u Vukovića vrelo.

Prelijep je pogled na krajolik s ovim malim jezerom i planinom Dinarom u pozadini. Glavaševo veliko tirkizno oko, duboko oko 130 metara, u sunčanoj kupelji vječnog ljetnog poslijepodneva okruženo je trepavicama od stotine bešumnih bijelih i plavih leptira koji za svog kratkog života u njemu nalaze hladnu okrijepu. Kolone mrava brižno skupljaju travčice. Latica cvijeta lagano klizi vodenom površinom. U svemirskoj tišini oko ove crne rupe čuje se tek harmonično tiho zujanje pčela na uskoj autocesti između izvora i košnica na kamenom brežuljku pokraj jezera.

Pčele su nas odvele do pčelara. Uz ponuđenu travaricu razgovaramo uglavnom o pčelama. Shvatili smo da nije od onih krajiških Srba koji su prihvatili poziv političke i vojne vrhuške tzv. SAO Krajine da za Oluje kolektivno napuste Hrvatsku. Odlazimo s nekoliko kilograma meda prvorazredne kvalitete, kupljenih po smiješno niskoj cijeni u odnosu prema cijenama meda u Zagrebu i okolici.

Petar Preradović: »Stalna na tom svijetu samo mijena jest«

[Heraklit Mračni iz Efeza: »Sve teče, sve se kreće ... «]

Ljubi, rode, jezik iznad svega,

U njem živi, umiri za njega!

Po njemu si sve, što jesi:

Svoje tielo, udo svieta,

Bus posebnog svoga cvieta

U narodâ silnoj smjesi.

Bez njega si bez imena,

Bez djedova, bez unukâ,

U prošlosti sjena puka,

U buduće niti sjena!

Petar Preradović: Rodu o jeziku, 1860.

Ne može se izbjeći pitanje: Zašto se Srbi nikada u svakodnevnom govoru, glazbi, filmu ili tv-informativnom i zabavnom programu ne služe i hrvatskim riječima, primjerice tisak – štampa, zamalo – maltene, dvoboj – duel, promet – saobračaj, glazba – muzika, znanstvenik – naučnik, susjed – komšija, pekarnica – pekara …?

Može se opravdano tvrditi da Hrvatima koji ne razlikuju devu od djeve treba ili oftamolog ili psihijatar.

Jarebica - izvor rijeke Cetine u Vrličkom polju

* Preradovićeva unuka, austrijska književnica Paula von Preradović (udana Molden), napisala je tekst himne Republike Austrije na glazbu posljednje Mozartove kompozicije, slobodnozidarske kantate "Glasno navijesti našu radost, KV 623". Njezin sin Fritz Molden utemeljitelj je nakladničke tvrtke Styria.

Ljubomir Škrinjar

KOMENTARI ČITATELJA 

#1 Hrvatska povijest — Cetina 2010-01-14 20:44

Citat:

Doista je kulturna i politička sramota, da danas na ovom tako značajnom arheološkom lokalitetu hrvatskoga nacionalnog i kulturnog identiteta nije postavljen neki natpis ili uobičajena turistička info-tabla.

Od sramotnih ljudi, koji vladaju Hrvatskom, ne treba očekivati da će se skrbiti za bilo kakvo dobro Hrvata ili Hrvatske.
Imali smo poturice, mađarone, talijanaše, četnike, orjunaše, Jugoslavene i koga sve ne, a danas imamo tzv. europejce. Među svima nabrojenim postoji opća suglasnost oko nepriznavanja hrvatske države i zatiranja svega hrvatskoga.

Zato i nema promjene u ponašanju.
Mala je, ako i postoji, razlika između janjičara i onih današnjih mladih koji se odgajaju u protuhrvatskom duhu.

Na nama je da održimo hrvatski duh, ponos i dostojanstvo.
Nije lako a nije nikada ni bilo.

Hvala gospodinu Škrinjaru na predivnoj reportaži. I ona je prinos očuvanju hrvatskog duha i ponosa.

Prijavi Administratoru

#2 Hvala — Uriel 2010-01-14 20:49

Može se opravdano tvrditi da Hrvatima koji ne razlikuju devu od djeve treba ili oftamolog ili psihijatar.
Prekrasno za čitanje i gledanje. Objektivno iznosite povijesne činjenice iz naše teške ali bogate povijesti. Samo i dalje smjelo naprijed!

Prijavi Administratoru

#3 POST SCRIPTUM — astrocit 2010-01-14 20:55

Onima koji još uvijek misle svojom glavom u bistrenju pojmova za pravedno prosuđivanje stvari, ali im je pamćenje slabo.

1 -Episkop Srpske pravoslavne Crkve i mitropolit zagrebačko-ljub ljanski Jovan Pavlović pravoslavnim vjernicima je čestitao Božić u crkvi Preobraženja Gospodnjega (Zagreb). Pozvao je vjernike da se odazovu na izbore za predsjednika hrvatske države te da svatko od njih po svojoj savjesti odluči za koga će glasovati (JL, 2010.).

2 -Episkop Srpske pravoslavne Crkve i mitropolit zagrebačko-ljub ljanski Jovan Pavlović : „Hrvati nisu samo vukovi, od kojih su srpski episkopi pobegli, već je tu veći čopor hijena i lavova koji hode ričući i tražeći koga da prožderu, pa nam ništa drugo nije preostalo.“ (Vjesnik, 25. rujna 1992.)
*Pravoslavni episkopi su otišli iz Hrvatske neposredno prije srpske agresije. Kao i mnoge „komšije“.

USPOREDI S
pismom koje su u „Jogurt revoluciji“ i „uz mošti cara Lazara“ još 1988. uputili Srbi (SPC) iz Srijema ostalim Srbima: „Srbijo majko! Tvoja deca, krv tvoje krvi u večno srpskom Sremu, teško podnose ropstvo, uvrede, krv! Trudićemo se da im zatremo pleme i koleno, da ih historija ne bude pominjala.“

3 -Srpski patrijarh Pavle upućuje pismo lordu Peteru Carringtonu u kojemu navodi da su se Srbi u Hrvatskoj našli pred neizvjesnim izborom: ili će se oružjem u ruci izboriti za ostanak u istoj državi s maticom srpskog naroda, ili će biti prisiljeni iz te nove Nezavisne Države Hrvatske prije ili poslije se iseliti. (AKSA, listopad 1991.)

USPOREDI S

4 -Patrijarh Srpske pravoslavne crkve Pavle: „ I sada živote svoje polažu mnogi pravoslavni u ovoj našoj (Hrvatskoj! mo.n.) napaćenoj zemlji da bi sačuvali Božja obećanja“ (Pravoslavlje, 1993.)
*Nedavno je umro."Njegov odlazak je i moj osobni gubitak", rekao je Predsjednik Srbije Tadić i istaknuo da se u teškim i složenim trenucima kroz koje je prolazila Srbija uvek konzultirao s partijarhom i dobijao njegovo mišljenje.

5 -„Srbi od Heraklijeva (610.–641.) vremena nastavaju Dalmatinsku zagoru, Hercegovinu, …“(Svetosavsko zvonce, br. 2, Beograd, 1991.)

5 -Episkop budimski Danilo tvrdi da Hrvati nemaju svog jezika te da su zbog toga u XIX st. prihvatili srpski jezik: „Hrvati nemaju nikoga da uporede sa Njegošem, a kamo li sa svetim Savom“. (Pravoslavni misionar, br. 2, Beograd, 1991.)

6 -Hrvatski jezik (“srpskohrvatsk i“) je nastao bukvalnim prevođenjem sa nemačkog na iskvareni srpski. (Pravoslavlje, Beograd, 15.7.1990. godine)

7 -„Bartol Kašić je pisac jedne od najboljih gramatika srpskog jezika“. (Pravoslavlje, Beograd, 1.10.1990.)

8 -„Srbi od Heraklijeva (610.–641.) vremena nastavaju Dalmatinsku zagoru, Hercegovinu, …“(Svetosavsko zvonce, br. 2, Beograd, 1991.)

9 -Veljko Đ. Đurić u prave Hrvate ubraja samo čakavce i kajkavce, tvrdeći da je bolje umjesto Hrvatska reći Hrvatska, Slavonija i Dalmacija. (Pravoslavlje, Beograd, 1.2.1991)

10 -Vladika žički Nikola Velimirović osnutak Banovine Hrvatske naziva bezumljem. (Glas Crkve, br. 4, Šabac, 1989).

11 -Episkop Amfilohije Radović pita se kako su od Srba triju vjera od njih danas nastale tri nacije. (Pravoslavni misionar, br. 1, Beograd, 1991)

12 -SPC srpske ratne operacije u Hrvatskoj i BiH proglašava oslobodilačkim ratom.( Marulić, br. 3, Zagreb, 1996.)

13 -Iguman Ilarion Đurica na propovijedi u Kninu nudi Talijanima hrvatsku Istru, Rijeku, Kvarner, Lastovo itd. (GK 16. listopada 1994.)

14 -Patrijarh German u povodu blagdana sv. Save: „Mi smo danas veoma srećni što naša istorija skoro i ne zna za osvajačke ratove, a uopšte ne zna za genocide i ubijanja ljudi drugih narodnosti zbog toga što oni nisu Srbi ili što pripadaju drugoj veri“. (Svetosavsko zvonce, br. 1, Beograd, 1985.)

15 -Akademik (SANU) Dobrica Ćosić: :"Srpski nacionalizam je napredan i demokratski, dok su hrvatski i muslimanski regresivi i agresivni i oni su zakrvili rat!" ( Le Monde, 1994.)

Nadbiskup Bozanić: „Karađorđevićev grob u Oplencu obišao sam kao turist! „ (Vjesnik 11. kolovoza 2000.)

16 -Aleksandar Vučić: „Nisam nikad čuo za srpske zločine u Škabrnji“ , rekao je bivši zagovornik granice Karlobag – Virovitica i tajnik Šešeljeve Srpske radikalne stranke, a danas član Srpske napredne stranke, tijekom svoje turneje po zadarskom zaleđu, Liki i zapadnoj Slavoniji. (VL 8. prosinca 2008.)

17 -Vuk Drašković: „Rimska crkva, osim moguće u prvima danima postojanja i donekle u vreme renesanse, nikada i nije bila sa Hristom, već sa Velikim Inkvizitorom. Vatikanu nije đavao uzalud nudio moć, bogatstvo i vlast.“ (Glas Crkve, br. 1, Šabac, 1988.)

18 -Vuk Drašković: „U ratu poražena nacistička i genocidna Hrvatska, čiji pukovi stižu čak i do Staljingrada, biva nagrađena dobitkom Baranje, Dalmacije i gotovo cele jadranske obale“. (Glas Crkve, br. 3, Šabac, 1988.)

19 -Vuk Drašković: „Izrael i Srbija žive u paklenom okruženju koje se zavetovalo da će oteti, a potom podžamijati ili povatikaniti zemlje Mojsijevog i Svetog Save naroda. Srpsko raspeće je možda i fatalnije, jer su nam državu već delimično oteli i jer još jasno ne prepoznajemo ni Vaviloniju ni Navukodonosore. (Glas Crkve, br. 4, Šabac, 1988.)

20 -Vuk Drašković: „Papa hoće preko pregažene Srbije da stigne do pravoslavnog Kijeva“. (Vjesnik 26. rujna 1993.)

21 -Vuk Drašković : "Godine 1990. sam govorio da sam za Veliku Srbiju. Ja sam i sad za Veliku Srbiju. Uvek ću biti za Veliku Srbiju. (...) Nigde u programu SPO ne piše da je Drina državna granica. Ona je za SPO uvek bila i biće samo središnja reka srpskog naroda. Sve što smo predlagali i za što se sada zalažemo motivisano je ciljem da Drina teče posred jedne države." (1994.)

22 -Vuk Drašković: "Pozivao sam mladost Srbije da bojkotuje rat u Hrvatskoj" („Novosti“ br. 523, 25. prosinca 2009. – tjednik Srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj koji izdaje SNV: Milorad Pupovac, Viktor Ivančić, Marinko Čulić, Vladimir Arsenijević, Boris Rašeta, Igor Lasić, Tanja Tagirov, Jovan Hovan, Srećko Pulig, Igor Mandić, Boris Buden, Bojan Munjin, Dubravko Jagatić. Glavni i odgovorni urednik je Rade Dragojević, izvršna urednica Andrea Radak, te urednik Petar Glodić).
*Tako je na Katolički Božić 2009. u Zagrebu uskrsnuo utemeljitelj Srpske garde.


23 -Taj povlašteni status proslavljenih „boraca protiv hrvatskog nacionalizma iz 1971.“ ima i četnik Ljuban Slavulj, rodom iz Kuljana kod Hrvatske Kostajnice, bivši radnik Željezare Sisak. Odmah na početku „ustanka“ on je otišao u Kuljane i tamo sudjelovao u masakrima Hrvata. Tako su jednoj Hrvatici rasporili utrobu, izvadili dijete, stavili joj u utrobu mačku i zašili je. Nakon toga psihopatskog podviga Slavulj je otišao u Slavoniju, vratio se u Sisak i – nastupio opet na svom poslu u Željezari. Na sisačkome kolodvoru prepoznao ga je jedan očevidac njegovih zločina i prijavio ga policiji. U zatvoru je Slavulj sve priznao, ali je razmijenjen za hrvatske civile. (VL, 1992.)

Prijavi Administratoru

#4 ODG: Reportaža: Starohrvatska crkva Svetog Spasa na izvoru rijeke Cetine — VoC 2010-01-14 21:31

Kako je netko znao provokativno reći u prastara doba u , "Ta životinja je jako pokvarena; kad ju se napadne, brani se."

Lijepe su slike. Čitam da se sada i Gospić prodaje, zato je valjda general Norac u zatvoru.

Prijavi Administratoru

#5 SAO — Guest 2010-01-14 22:23

Odlične fotke, osobito jarac i prota sa šmajserom!

Prijavi Administratoru

#6 G.Škrinjar — gracena 2010-01-14 23:43

Predivna reportaža. Hvala vam lijepa na uloženom trudu . S osobitim zadovoljstvom pratim vaše priloge, jer, osim što su
sadržajno izvanredni, koristim priliku da se i osobno podučim .

Prijavi Administratoru

#7 presudna vremena — dtuckar 2010-01-15 11:35

i ova preljepa reportaža o našem nasljeđu, zorno svjedoči kako opet, kao i kroz mnoga minula stoljeća, posebno kroz XX. st, nastupaju vremena da se i očuva ta baština kao naša. Krugovi potpore naših istočnih susjeda, ocijenili su kako je nastupio moment, instalacijom novog Predsjednika Hrvatske, da se ostvare njihovi interesi, uz "malu pomoć" onih što sanjaju svoje "proširene istočne granice".
Beograd, s Tadićem, taj je signal jasno prepoznao, Pupovac i ini "domaći" shvatili su kako je opet došao "njihov" trenutak, počinju "igre" s "biračkim spiskovima" i "pravima glasanja dijaspore", što bi trebale omogućiti "fer" parlamentarne izbore "za sva vremena"...
Vrijeme je da se u Hrvatskoj pojavi organizirana domoljubna snaga, u ovoj ili onoj formi, što će moći utjecati na parlamentarne odluke, posebno oko istinski sudbonosnih pitanja poput granica i pridruživanja "raznim" zajednicama, zapravo gubitku suvereniteta.
S izborom Predsjednika, izgubljena je velika bitka, no ne i presudna, niti cijeli "rat" !

Da kroz nekoliko stoljeća ne budu o "nama" pisali reportaže poput ovih LŠ, o mjestima i vremenima gdje su nekada živjeli HRVATI, sada je presudno vrijeme za organiziranje.

Da li ima takve snage ?

Prijavi Administratoru

#8 Mi Hrvati. — Guest 2010-01-15 12:03

Reportaza u cjelovitosti je bastinsi i kulturni Vodic u ove dane.

velika steta kad se nebi umnozijo i razdjelijo hrvatskome pucansvu.
DVD je Lovac.

KUPUJEM PRVI !!!

HVALA !
Bog vas blagoslovijo.

Prijavi Administratoru

#9 ODG: Reportaža: Starohrvatska crkva Svetog Spasa na izvoru rijeke Cetine — berlin1911 2010-01-15 12:04

Zanimljiva godina gradnje pravoslavnog hrama. ako se ne varam u to vrijeme se i zemlja dijelila tzv. agrarnom reformom pa danas nekakav odvjetnik iz vojvodine potražuje pola plitvica
Pravno sljedništvo za Jugoslavijom (prvom ili drugom) je najveća opasnost za samostalnu hrvatsku (po pitanju državnosti koju kao vučemo iz avnoj-a ili po pitanju vlasništva (primjer zgrade, kina na cvjetnom trgu u zg-u)
a koliko mi je poznato i sama zgrada pravoslavne crkve u zg-u je bila crkva sv. margarete (pa se i danas ulica u kojoj se nalazi crkva (hram) zove margaretska

Prijavi Administratoru

#10 VODIC — Guest 2010-01-15 14:21

MOJI VODICI SU GOTOVI !!!

Kako stojite vi sa vasin VODICIMA ???

Prijavi Administratoru

#11 ODG: Reportaža: Starohrvatska crkva Svetog Spasa na izvoru rijeke Cetine — Guest 2010-01-15 22:58

odlična reportaža

Prijavi Administratoru

#12 Reportaža: Starohrvatska crkva Svetog Spasa na izvoru rijeke Cetine — Guest 2010-01-19 20:53

Prekrasna reportaža, svaka vam čast! I sama sam obišla ovu predivnu crkvu, ako nekoga interesira moje fotografije može pogledati u mojoj galeriji
www.fotozine.org/.../

pokušala sam potaknuti ostale fotografe da se upute u ovaj predivan kraj

Prijavi Administratoru

#13 mea culpa — Guest 2010-09-08 02:33

pripremajući se posjetiti izvor kojem viđoh ušće i crkvu svetog Spasa, naiđoh na Vas, cijenjeni i podučih se, zasramih, neuka li sam, malena.
Zahvaljujem na divnom prikazu moje Cetine i moje domovine, veća sam nego li sam se vidjela. Nisam znala. Tipična boljetica-Hrvatica.

Bog Vas blagoslovio

Prijavi Administratoru

Osvježi listu komentara

Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.