Reportaža: Nekropola Radimlje – hercegovački bilizi (stećci)

Nekropola Radimlje – hercegovački bilizi (stećci)

Mitovi i legende prate neobične srednjovjekovne kršćanske nadgrobne spomenike kakvih nema nigdje u svijetu osim na prostoru današnje južne Hrvatske, Bosne i Hercegovine, zapadne Srbije i dijela Crne Gore. Podizani su od početka XIII pa do početka XVI stoljeća, a veličinom ne zaostaju za megalitskim spomenicima iz neolitskog doba. Neki nadgrobni monoliti teški su i do 30 tona. Riječ je o hercegovačkom fenomenu biliga (kamika ili mramora, a ne stećaka kako su ih od sredine XIX st. nazvali hrvatski vukovci; ni jedan od starijih hrvatskih rječnika ne pozna riječ „stećak“). Od evidentiranih 69.356 biliga najviše ih ima u Hercegovini, i to u Mostarskom okrugu – preko 20.000, s najpoznatijim nekropolama u okolici Stoca: Radimlje i Boljun.

Nekropola Radimlje

Srednjovjekovno groblje humske vlastele Hrabren - Miloradović - Stipanović - Popović, nekropola Radimlje, nalazi se u Vidovu polju (dio Trebinjske biskupije, stare preko 1000 g.), 3 km zapadno od Stoca, odnosno 30 km južno od Mostara. Ova najbolje očuvana nekropola je 2002. godine proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Na nekropoli Radimlje zastupljeni su svi oblici biliga izuzev obeliska (stubova): ploča, sanduk, sljemenjak i križina. Orijentacija biliga u prostoru je zapad-istok, a od 133 biliga osobito bogato su urešeni sljemenjaci. Ne postoje dva potpuno identična biliga.

Preslika iz drugog toma Hrvatske enciklopedije iz 1942. godine.

Krešimir Kužić u zanimljivom stručnom članku opisuje podrijetlo riječi „stećak“, koju je podmetnuo Vuk Stefanović Karadžić, te način njezina širenja i ukorjenjivanja u stručnoj i popularnoj literaturi.

Bilig u obliku nadgrobne ploče

Na prijelazu iz XIII u XIV stoljeće počinje se razvijati neobična grobna arhitektura - bilizi - na prostoru Dalmatinske Hrvatske, Huma (kasnijoj Hercegovini) i Bosne. Prvi bilizi su izrađivani u obliku masivnije, grubo obrađene nadgrobne ploče. A zatim su, iz nama nedokučivih razloga, nadgrobnici izrasli u monolite teške do 30 tona, mistični fenomen srednjovjekovlja na ovom prostoru.

*Neki od starohrvatskih grobova (IX - XII st.) već imaju pokrovne ploče, a pronađeni su i ukopi s obložnim kamenim pločama. Najviše ukopa orijentirano je u smjeru zapad-istok. Izgleda da su Hrvati prvi od novopridošlih naroda prihvatili antički običaj pokapanja mrtvih na ovim prostorima.

Crkva Sv. Spasa na vrelu Cetine – starohrvatska sakralna građevina iz IX st.

Uz crkvu Sv. Spasa (26 km južno od Knina) otkrivena je najveća hrvatska nekropola, starohrvatsko groblje iz vremena od IX do kraja XV stoljeća, tj. do osmanlijske okupacije i dolaska pravoslavaca. Istražena su 1162 starohrvatska groba od kojih je većina nađena u sloju ispod 700 biliga raznih veličina i oblika (uglavnom se radi o grubo obrađenim pločama).

Bilizi na hrvatskoj nekropoli kod crkve Sv. Spasa na izvoru Cetine (danas pravoslavno groblje)

U Hrvatskoj je evidentirano 4.450 biliga (na 247 lokaliteta), a najviše ih ima u okolici Sinja, oko 1.313; Bosna i Hercegovina ima 59.593, Crna Gora 3.049 i zapadna Srbija 2.267 biliga. Bilizi su najzanimljiviji ostaci Srednjeg vijeka na ovim prostorima.

Sljemenjaci, sanduci i ploče na Radimlji

Od ukupno 69.356 evidentiranih biliga urešeno ih je svega oko 6.000, a spirala, zvijezda (rozeta) i križ su najčešći simboli na njima. Razni oblici križeva (latinski, malteški, grčki, tau i dr.) uklesani su na 900 biliga.

O njihovu kulturnom podrijetlu, pripadnosti i značenju znamo jako malo ili gotovo ništa. U opticaju su različite teorije. Najrazvikanija je bogumilska teorija po kojoj su bilizi nadgrobni spomenici "krstjana“, pripadnika srednjovjekovne „Bosanske crkve“. No njihova rasprostranjenosti mnogo je veća od teritorija djelovanja biskupije "ecclesia bosnensis“ (Crkva bosanska). Pritom se prešućuje da biliga nema u područjima za koja je dokazano da su na njima djelovali bogumili (Bugarska i Makedonija), a nema ih ni u području talijanskih patarena kao ni francuskih katara.

Sve do sredine XV stoljeća bosanski banovi i kraljevi su odreda katolici (a ne krstjani, tj. pripadnici “Crkve bosanske”- koja je nastala u okviru Katoličke crkve).

Sljemenjaci sa sidrom u kojem je skriven križ

Najvrjednije umjetničko obilježje biliga su reljefni uresi s raznolikim motivima, od apstraktnih do figuralnih, a u njihov pravi smisao i simboličko značenje srednjovjekovnom čovjeku teško ćemo ikada proniknuti. Kovači (klesari) su na bilige uklesavali astralne motive, stilizirane križeve, biljne ornamente i životinjske likove, ljudske figure i motive iz svakodnevnog života, oružje, heraldičke simbole, a i odjeću su realistično prikazivali.

Već u trećem mileniju prije Krista nalazimo neke od ovih motiva (npr. spirala, svastika - crux gemata ili "kukasti križ“, vitice) na sakralnim spomenicima posvećenim kultu mrtvih (Newgrange, Irska), zatim kasnije u kulturi žarnih grobnih polja (npr. kod Histra), kod Gota u Skandinaviji, ali i u Indiji te na budističkim nadgrobnim pločama u Tibetu.

Križina i sanduk sa postoljem

Križine su bilizi u obliku uspravnog križa. Na Radimlji ih je nekad bilo pet, a danas vidimo samo tri križine.

Nekropola Radimlje ima 133 biliga od kojih je 63 urešeno s ikonografskim elementima i simbolima svojstvenim zapadnom kršćanstvu (sidro, vinova loza, grozdovi, razni oblici križeva).

Turski popis stanovništva u XVI stoljeću govori da su Katolici činili većinu u Humu i Bosni, a i posljednja bosansko-humska kraljica Katarina Kosača-Kotromanić (+ 1478.) bila je članica franjevačkog svjetovnog reda. Njezin otac Stjepan Kosača imao je titulu Vojvode Humske zemlje, a 20. siječnja 1448. godine u povelji njemačko-rimskog cara Friedricha III nazvan je "Herzog", pa bi taj dan mogli uzeti kao rođendan toponima Hercegovina.

*Turci nakon desetljećja napada i pustošenja osvajaju Bosnu i Hercegovinu godine 1463. Katarina se iz kraljevskog grada Bobovca pokraj Kraljeve Sutjeske povlači u Vrilu (Kupres), da bi potom preko Dubrovnika otplovila u Rim, i sa sobom u izgnanstvo ponijela sve kraljevske insignije (i krunu) koje su se prenosile sa kralja na kralja. Tako je posljednji član kraljevske loze, koji se borio za ponovnu uspostavu kraljevine Bosne i Huma, pokopan u Rimu. Kraljica Katarina je svoje zemlje ostavila u nasljedstvo Vatikanu "koji može njom upravljati po svojoj mudrosti“. Katarinin sin Sigismund (Žigmund) prodao se Turcima za titulu bega, prihvatio islam te nastavio živjeti u Carigradu kao Ishak-beg Kraljević. Poturčenici u Bosni danas sebe nazivaju Bošnjacima.

Nekropolom dominira križina

Na križini je "zaštitni znak“ ove nekropole, reljef čovjeka s podignutom desnom rukom i predimenzioniranim dlanom.

Bilizi na Radimlji kakve je Tošo Dabac vidio prije 60 godina (danas nedostaje srednji bilig)

*Tošo Dabac (+1970.), hrvatski fotograf, jedan je od utemeljitelja Zagrebačke škole umjetničke fotografije; prvi put je izlagao na izložbi amatera u Ivancu 1932.; od 1939. član "Photographic Society of America".

Lik čovjeka s podignutom desnom rukom na bogato urešenom sanduku sa postoljem (ovaj bilig je na prethodnoj crno-bijeloj fotografiji drugi s lijeva)

Danas su pojedini bilizi toliko oštećeni kiselim kišama (otapaju vapnenac, posljedica zagađenja atmosfere izgaranjem ugljena i nafte) da im se reljefi jedva naziru ili ih više uopće nema.

Različita su tumačenja značenja ljudske figure s uzdignutom desnom rukom i relativno velikim dlanom okrenutim prema promatraču (sveti likovi kod pravoslavnih uvijek imaju dlanove okrenute prema nebu): kao Božji blagoslov, kao simbol Krista, kao prijetnja, kao pozdrav Bogu, kao sunčani simbol (svi likovi imaju kolut/sunčev disk blizu dlana – lijepo se vide na crno-bijeloj fotografiji), i mnoga druga. Neki eminentni bošnjački intelektualci uvjeravaju raju da se zapravo radi o "drevnom bosanskom pozdravu“, da su "stećci isključivo bošnjački spomenici“, da je "nauk Crkve bosanske blizak islamu“, pa onda još i "da je djed Crkve bosanske u danima početka osmanske okupacije Bosne 1463. svoj episkopski štap predao šejhu mevlevijskog bratstva” itd.

Bogato urešeni visoki sljemenjak sa postoljem

Sanduk i sljemenjak bez postolja

Sljemenjak sa spiralama, osmokrakom zvijezdom i dva stilizirana ljudska lika

Brojne publikacije tumače urezane spirale na bilizima isključivo kao astralne simbole (npr. izlazeće i zalazeće Sunce). Nitko se od tih autora još nije dosjetio napisati da „štap“ između dviju spirala na radimskom biligu predstavlja zemljin polutnik (ekvator), a spirale sjevernu i južnu polutku ili Coriolisove sile. Po takvim tumačenjima ispada da su neolitski narodi rađani s malom maturom, kao naši Zagorci, i odmah su znali matematiku, Fibronacijev niz, astronomiju itd. Pravi genijalci, ti naši današnji racionalisti. A dovoljno je u smiraju dana promatrati dim logorske vatrice i njegovo spiralno uzdizanje k nebu pa shvatiti zašto su spirale i danas kod nekih južnoameričkih i afričkih plemena simbol zaštite od zlih duhova.

Sljemenjak bez postolja

Natpisi na bilizima su pisani bosančicom (hrvatskom ćirilicom) i na hrvatskom jeziku, uglavnom ikavštini. Niti jedan natpis ne spominje heretičko učenje (dualizam, reinkarnacija i dr.), a skoro svaki natpis počinje znakom križa i riječima “se leži” ili “ase leži”.

Križine i bilige s križevima u Bosni su uništavali za vrijeme turske okrutne vladavine koja je Hrvate i katoličanstvo dovodila na rub opstanka. I slavne Humačka i Kočerinska ploča bi zasigurno bile zdrobljene da ih domišljati franjevci nisu uzidali u crkveni zid. Malotko će povjerovati da poturčenici i danas uništavaju križine i križeve, da im se posve zatre trag u BiH.

Radimlje je i "hercegovački Bleiburg“, mjesto stradanja hercegovačkih Hrvata nakon Drugoga svjetskog rata.

Radimlje je mjesto stradanja hercegovačkih Hrvata i u ovom zadnjem ratu: 10. travnja(!) 1992. srpska vojska je potjerala sve stolačke Hrvate u progonstvo, a imovinu opljačkala i oko 150 obiteljskih kuća spalila. Bilo je i ubijenih.

A danas dokazanim četnicima u Hrvatskom Saboru smeta Thompsonova "Bojna Čavoglave“. Tko stvara medijsku sliku Hercegovine i što želi postići?

*Thompsonov koncert na stadionu Hrvatskog nogometnog kluba Stolac (17. srpnja 2009.) pokušali su zabraniti. Najglasniji zagovornik zabrane je bio mlađahni bošnjak iz Stoca, predstavnik neke nevladine organizacije (NGO) i sin posljednjeg načelnika jugoslavenske milicijske stanice u Stocu. Koncert je održan povodom proslave Dana općine i Sv. Ilije, zaštitnika župe, grada i općine Stolac, a prihod od koncerta namijenjen je obnovi župne crkve i dovršenju Pastoralnog centra za mlade Stoca. Na koncertu nismo uočili inkriminirana obilježja.

Na Ošanjić brdu iznad Radimlje, okruženi makijom i zmijama nalaze se „mali bilizi“, grobovi poginulih pripadnika HVO-a koji su u lipnju 1992. oslobodili Stolac i ove krajeve od srpske okupacije.

"Mostarska bašćaršija“ na istočnoj (muslimanskoj) strani Neretve

Hercegovce i Hrvate iz BiH optužuje se za sve nedaće Hrvatske, a Hrvate iz Hrvatske za agresiju na BiH! Iako su Hrvati još uvijek (formalni) vlasnici dućana na "Mostarskoj bašćaršiji“, stvarni vlasnici otetih dućana su danas bošnjaci. Ne plaćaju komunalne doprinose ni najamninu, a prodaju suvenire kakve je nemoguće naći bilo gdje u hrvatskom dijelu Hercegovine.

"Drug je Tito krao, al je i nama dao“ – može se ovdje čuti.

Čudna YU nostalgija i boj za „bošnjaštvo“.

Uskoro možemo realno očekivati ove suvenire i u Hrvatskoj. Za pretpostaviti je da će ih u medijima omiljeni kandidati za Predsjednika RH dijeliti na svojim predizbornim skupovima. Jer, "Jebeš zemlju koja Mesića nema“.

Ljubomir Škrinjar

KOMENTARI ČITATELJA 

#1 Bilig — Mislav 2009-10-23 00:07

Hvala Skrinjaru na jos jednoj krasnoj i poucnoj reportazi.

Prijavi Administratoru

#2 Tako bi trebale izgledati skolske knjige — rus 2009-10-24 00:09

Umjesto da se udzbenici za skolarce mijenjaju svake godine (i tako zaradjuje na roditeljima) trebalo bi u skole poslati sve reportaze gosp. Skrinjara i to bi bilo puno korisnije, poucnije i interesantnije. Jednom rijecju- PREKRASNO. Hvala Vam!

Prijavi Administratoru

#3 Mesiću doživotno Lepoglava — Uriel 2009-10-26 11:08

Sve se tako lako i brzo zaboravlja, stoga vjerujem da će komentar Milan Ivkošića o Mesiću (Večernji list, 23.10.2009.) dulje preživjeti uz ovu reportažu i njezinu zadnju rečenicu – „Jebeš zemlju koja Mesića nema“ – nego uz neki drugi napis na partalu HKV-a.

Milan Ivkošić: Mesiću doživotno Pantovčak – da dokrajči zemlju s lijevom pajdašijom

"Kad Mesiću istekne mandat, država će na ured koji mu po zakonu pripada, na dvoje zaposlenika, na službeni automobil i osiguranje trošiti koliko bi mogla privređivati mala tvrtka s nekoliko zaposlenih, pišu jedne novine. Tako je prema zakonu iz 2004., a i opravdava se time što će Mesić “kao bivši predsjednik s bogatim međunarodnim vezama i iskustvom i dalje moći pomagati svojoj državi.” Kako ne! Mi bismo još dublje potonuli da nije bilo njegovih aranžmana s nesvrstanim diktatorima poput Castra i Gadafija, izgubili bismo na cijeni da nije odavao počast najrazvikanijim ubojicama kao što je Che Guevara, “prijatelji” Hrvatske u Europi i svijetu nikad ne bi doznali istinu o Domovinskom ratu da nije bilo njegova svjedočenja u Haagu, hrvatsko pravosuđe ne bi valjalo pišljiva boba da on nije određivao koga progoniti (Zagorec itd.), a koga poštedjeti (njegova šogora, četu kriminalaca iz HNS-a, stranke iz koje je počeo pohod na Pantovčak i druge), a Hrvatska bi propala da je on nije “izvukao iz izolacije” i izložio stranim grabežljivcima koji su pokupovali manje-više sve što je u njoj vrijedilo! Zar takvom predsjedniku samo ured? Ja sam za njegov doživotni ostanak na Pantovčaku – da ovu zemlju sa svojom lijevom pajdašijom i dokrajči!"

Prijavi Administratoru

#4 ODG: Reportaža: Nekropola Radimlje – hercegovački bilizi (stećci) — Guest 2010-01-30 23:42

Sjajna reportaža

Prijavi Administratoru

Osvježi listu komentara

Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.