Reportaža: Hum – "Krasna zemljo, Istro mila"

Hum – "Krasna zemljo, Istro mila"

Kastrum – tvrđava – grad Hum i šest kilometara udaljeni Roč kroz povijest dijele zajedničku političku, gospodarsku i kulturnu sudbinu. Hum je danas spomen-grad, jedan od rijetkih sačuvanih primjera urbanog razvoja isključivo unutar ranosrednjevjekovnih zidina. U bizarnoj Guinessovoj knjizi rekorda spomenut je kao najmanji grad na svijetu.

 Pogled na Hum

U XI stoljeću izgrađen je kaštel, zatim tvrđava, a tijekom mletačke vladavine razvila se, osobito u XVI – XVII stoljeću, urbana jezgra današnjeg Huma.

 Srednjevjekovne zidine, kula-zvonik i gradska vrata Huma

 Gradska vrata, 1562.g.

Gradska vrata (nekad s drvenim, a danas s bakrenim vratnicama) su posljednja u nizu jedanaest spomen obilježja glagoljašima i glagoljaštvu u Aleji glagoljaša.

Vratnice s bukranijem (rogovi žrtvenog bika), alkama i popularnim srednjovjekovnim kalendarijem (12 okruglih medaljona) koji prikazuje radove u svakome mjesecu kroz godinu, su ukrasili entuzijasti i hrvatski domoljubi okupljeni oko Čakavskog sabora. Oni su obnovili i Hum.

 

 U grad se ulazi kroz prizemlje humske Polače (gradske palače) u čijem je prizemlju uređen mali lapidarij. Izložene su rekonstruirane kopije glagoljskih natpisa koji su se nalazili na ugaonom kamenu zapadnog zida humskog zvonika – kule („1552, miseca marča na dan 16, va vrime župana… Gršinića. Meštar … Baštijančić iz Draguća… Pop Ivan Cvitić“), na kamenom bloku ugrađenom u pročelje župne crkve (Va ime Božje, amen. Let Gospodnjih 1609, miseca avrila, be osnovana sija crikav va vrime pre Mateja Benca tr župana i starešina Martina Gršinića. Oršin, biskup tršački i meštar Juri Gršinić), i na kamenoj ploči iznad gradskih vrata. Zapis glagoljaškog natpisa na skinutom i uništenom crkvenom zvonu je izgubljen.

Prema nalogu talijanskih vlasti 1921. g. su natpisi uništeni – utučeni nazubljenim batom, kako bi se izbrisao spomen hrvatskog pisma.

Izložena crkvena zvona na kojima su glagoljski natpisi

Etnografski muzej Istre i Muzej grada Pazina zajednički dijele izložbeni prostor (podrum, prizemlje i dva kata) u pazinskom kaštelu-utvrdi. U stalnom postavu muzeja je izloženo i nekoliko čudom spašenih zvona s glagoljskim natpisima, koja su bila skinuta sa crkava u doba vladavine Talijana u Istri (1919 - 1945.). Možda bi ova zvona trebalo vratiti crkvama s kojih su nasilno skinuta.

U mraku podrumske izložbene prostorije, i jedine namijenjene sakralnoj baštini, bilo je nemoguće čitati natpise uz zvona – obasjana jednom žaruljom, dok je preostalih pet, prema riječima djelatnice muzeja, pregorjelo.

Kršćansko sakralno u našim muzejima je valjda ukleto. Samo jedna od 16 izložbenih dvorana Arheološkog muzeja Istre u Puli je „kršćansko sakralna“, namijenjena izložbi spomenika slavenske materijalne kulture (dvorana 5 na drugom kata), dok su u dvoranama 1 – 3 (na istom katu) izloženi spomenici rimske materijalne i duhovne kulture.

 O slavenskoj materijalnoj i rimskoj materijalnoj i duhovnoj kulturi pisao je talijanski književnik, novinar i povjesnik Giuseppe Caprin (1894.): „ Hrvati su narod bez povijesti i kulture koji treba talijanizirati kako bi se civilizirali. Oni su uljezi u tuđoj zemlji i slavenska gomila.“

I danas u Istri imamo parlamentarnu stranku Istarski demokratski sabor (IDS) koja je uzela „pojam iz Istarskog pokrajinskog sabora u Poreču, gdje se nije smjelo govoriti hrvatskim jezikom. Čim je netko rekao hrvatsku riječ, službeni stenograf, zapisničar, nije to zapisao, nego je samo naznačio parla slavo, to znači da hrvatski jezik nije bilo moguće govoriti u tom pokrajinskom Saboru. Naprotiv, kad je Matko Laginja, otac Istre, nakon izbora izgovorio nekoliko hrvatskih riječi, nastala je takva gungula da je rad toga Sabora u Poreču bio zabranjen. Talijani nisu dopuštali da se u Saboru govori hrvatski, iako je to bilo moguće po saborskom poslovniku.“(Josip Bratulić, Vijenac, 26. ožujka 2009.).

Opet smo tamo gdje smo i bili.  

  "Sjeverna ulica" u Humu

Hum ima samo dvije ulice i samo tri reda kuća (najstariji je srednji red, na fotografiji lijevo) u kojima su od srednjeg vijeka živjele obitelji vojne posade Huma. Prvi put se spominje 1102. g. kao castrum Cholm.

 Središnji gradski trg: Humska kula-zvonik (iz 1552.) i crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije

Današnja župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije izgrađena je 1802. na mjestu starije iz 1609., a ova na mjestu još starije romaničke crkvice iz XII – XIII stoljeća.

 Unutrašnjost župne crkve

 Gradska loža Huma i županov radni stol

Žitelji Huma i njegova 33 sela i zaseoka su svake godine u lipnju dobili novog župana (plovan). Jedanaest sudaca posjeda uokolo velikog kamenog stola i novog župana izabiru između sebe. Obično predlože dvojicu, uzmu „glasački listić“ - raboš - kratku drvenu palicu četvrtastog oblika na kojoj kandidatima označe jedan kraj, i onda urezuju glasove svakom kandidatu. Novi župana je kandidat s više ureza. Župan dobije župansku palicu, što je od nekad označavala vlast po uzoru na vladarsko žezlo davnih hrvatskih kraljeva. On će rješavati nesuglasice, nesporazume i izricati kazne, upravljati javnim radovima i skrbiti za red u Humu i okolnim selima.

  Do prije trideset godina ovdje su bile ruševine! A danas je Hum lijepo dotjerana "zlatna koka" i primjer drugima što je sve moguće napraviti kad se okupe pametne (i samozatajne!) glave. Zato danas ovdje, ali i u cijeloj srednjoj Istri, gostoljubivi i susretljivi domaćini ne okrivljuju recesiju za pad "turističkog prometa".

  Romanička crkvica Sv. Jeronima, XII st.; groblje u Humu

Prva tiskana Gutenbergova knjiga (iz 1455.) bila je Biblija (Vulgata) koju je Sv. Jeronim (+420. po.Kr.) preveo s grčkog i armenskog na latinski. Kako je latinski tada bio govorni jezik puka (vulgus), njegov je prijevod Biblije dobio ime Vulgata.

 Unutrašnjost crkvice Sv. Jeronima

Na sjevernom zidu (lijeva strana fotografije) sačuvani su fragmenti zidnih slika iz ciklusa Kristove muke: Posljednja večera, Judin poljubac, Raspeće, Skidanje s križa i Polaganje u grob. Na južnom je zidu bio ciklus iz Kristova života od kojeg je sačuvan tek detalj. Nepoznat nam je slikar ovih fresaka iz XII stoljeća, naslikanih u duhu romaničkog Zapada, ali i pod uplivom bizantskog slikarstva.

 Humski grafit, XII st.

Na Humskim freskama ima oko 40 grafita, a najstariji među grafitima je Humski grafit - govori o gregorijanskoj misi zadušnici (30 gregorijanskih misa mora biti služeno u neprekinutom nizu) koju je za oslobođenje od muka u Čistilištu netko platio za kovača Martina: Kovača Mar'tina e svĕ J (=30) e vzeta ino ošće edna, u današnjem prijevodu Kovača Martina je svih 30 (odsluženih misa). Uzeta je još jedna (misa). Iz ovog grafita zaključujemo da se tijekom mise zadušnice nepoznati humski svećenik (pop) glagoljaš zabunio u brojanju (po svakoj odsluženoj misi ugrebao je kao podsjetnik jednu crtu u oslikani zid), tj. da je odslužio jednu misu više nego što je morao.

 Raspeće i Skidanje s križa

Danas u Istri ima Hrvata koji još drže do svog ponosa i dostojanstva.

  Ljubomir Škrinjar