Beram – "Krasna zemljo, Istro mila“ (1/2)

Beram – "Krasna zemljo, Istro mila“ (1/2)

Hrvati izvan Istre uglavnom nikad nisu čuli za hrvatsku „Siktinsku kapelu“ i kasnogotičke freske iz crkvice sv. Marije na Škriljinah kraj Berma, najpoznatije djelo cjelokupnog istarskog srednjovjekovnog slikarstva i istarske kršćanske sakralne baštine. Rad su hrvatskog, domaćeg majstora Vincenta (Vinka) iz Kastva, "istarskog Generalića“ koji se 1474. potpisao kao autor, a Beram je postao sinonim ovih fresaka premda odavde potječe i čitav niz glagoljskih rukopisa, pa i neki najstariji iz XIII - XIV stoljeća. Ali zato mi znamo kako izgleda i koliko vrijedi ženska torbica supruge Davida Beckhama.

 Crkvica Sv. Marije na Škriljinah

Prvi pisani trag o postojanju Berma datira iz 911. godine. Ne zna se točna godina izgradnje ni ime graditelja crkvice Sv. Marije. Na vrhu pročelja je dvostruko otvorena »preslica« za jedno zvono, a natkrito predvorje (s polukružnim otvorima) - »lopica« - dograđeno je početkom XVIII stoljeća. Oko crkve je staro groblje, koje je i danas u uporabi.

Tijekom zadnje obnove crkvice i restauracije fresaka (1912.) pronađen je latinski natpis: «U čast Gospoda našega Isusa Krista amen i slavne Djevice majke Marije i u ime svih svetih dao je ovo djelo oslikati komun Berma o trošku bratovštine blažene Marije Djevice. Ovo naslika Majstor Vincent iz Kastva i dovrši osam dana iza Martinovog - godine Gospodnje 1474.»

  "Živa stijena“ je u temelju crkvice Sv. Marije

  Crkvica ima izdužen i malo iskrivljeni tlocrt s pravokutnim brodom i kvadratičnom apsidom (sve-tištem) iste širine. Podignuta je na prirodno zaravnatoj kamenoj ploči, "živoj stijeni“, po kojoj je dobila nadimak na Škriljinah (Sv.Marija na Škriljinah = Sv.Marija na kamenu).

 Glavni, zapadni ulaz natkriven lopicom

Polukružna ulazna vrata kao i oblikovanje okvira bočnih vrata, kontinuitet su romanike.

 Pogled na svetište i fresku Poklonstvo kraljeva na gornjem dijelu sjevernog (lijevog) zida.

  Pogled na zapadni zid i fresku Ples mrtvaca iznad ulaznih vrata

Tematika čitavog oslikanog ciklusa (26 figuraInih kompozicija slika u pravokutnim poljima te 20-tak manjih likova i fragmenata) može se ikonografski podijeliti u tri grupe: scene iz života Isusa i Marije, zatim likovi pojedinih svetaca i anđela, te simbolično-alegorijski prikazi.

POKLONSTVO KRALJEVA

Vincentova sveta scena Bogojavljanja (Poklonstvo kraljeva) njegovo je najljepše djelo, prekrasna lirska slikovnica duga preko sedam metara.

Bogojavljanje, Epiphania ili Tri kralja - kako se pučki zove blagdan 6. siječnja - u kršćanstvu ima dublje značenje, jer se poklonstvom maga s Istoka (tj. najučenijih ljudi onog doba, nešto slično današnjoj tituli akademika) novorođenomu Isusu u Betlehemu očitovalo njegovo božanstvo.

Betlehemska zgoda o tri maga, što je opisuje Matejevo evanđelje, vrlo rano postala je važnom temom u sakralnoj umjetnosti kršćanstva. Već u drugom kršćanskom stoljeću bila je naslikana na zidu katakomba u Rimu, a tijekom sljedećih stoljeća taj je prizor klanjanja Isusu kao "kralju kraljeva“ doživio nevjerojatan ikonografski razvoj. Od X do XII stoljeća orijentalni magi će se u umjetnosti Zapada u pravilu pretvoriti u kraljeve s krunama na glavama i postati personifikacije životnih dobi (mladi golobradi "Gašpar“, muževan "Baltazar“ i stari sjedobradi "Melkior“). U XIV stoljeću sveta tri kralja prestaju pješačiti ili jahati na devi pa se penju na konje, a onda se kroz XV stoljeće množi broj njihove pratnje i sve se pretvara u živopisnu smotru dvorskog života i paradnu povorku kraljeva.

Poklonstvo triju kraljeva postaje i kazališnom temom. Zabilježeno je da su u srednjem vijeku kostimirani glumci prikazivali tu scenu i u Zagrebačkoj katedrali .  

»Poklonstvo kraljeva«, detalj iz gornjeg reda na sjevernom zidu:

-pred vratima Jeruzalema oprašta se kralj Herod s kraljem Gašparom koji u ruci nosi dar za Isusa, zlatnu posudu s tamjanom. U njegovoj pratnji su crnac koji pije iz čuture i vitezovi, svi orijentalno odjeveni. U donjoj zoni ispod povorke naslikan je i krajolik (on je istarski, a ne palestinski) kojim prolaze kraljevi na putu prema Betlehemu: sela s oranicama, jezera s patkama i lađama.  

»Poklonstvo kraljeva«, detalj: kralj Baltazar nosi zlatnu posudu miomirisne smole smirne (melem za rane i balzamiranje), a prate ga dvorjanici, među njima i tamburaš.  

»Poklonstvo kraljeva«, detalj s lijeva na desno: kraljevi putem love pa mladi gonič puše u rog i na uzici vodi hrtove koji love zeca (arijanizam?). Jastreb se zalijeće na kvočku s pilićima. Pjetlići-suci osuđuju na smrt lisicu, a pijetao-krvnik vodi je vezanu na vješala.  

»Poklonstvo kraljeva«

-detalj lijevo: kralj Melkior (s dugom bijelom bradom i sijedom kosom) nosi zlato, a u njegovoj pratnji jaše zakrabuljena dvorska luda, tamburaš, bubnjar, barjaktari i dva trubača, svi odjeveni po aristokratskoj kasnogotičko-renesansnoj modi;

-detalj desno: uz betlehemsku štalicu stoji sv. Josip, a Majka Božja sjedi s golim djetetom Isusom na krilu. Tri kralja prinose darove. Melkior klečeći daruje malom Isusu zlato, dok mu jedan paž drži krunu u ruci, a drugi paž skida s nogu ostruge.  

  »Poklonstvo kraljeva«, detalj s lijeva na desno: u naturalistički naslikanom cvjetnom krajoliku lovački psi napadaju medvjeda, tu je i Ezopova basna o lisici i rodi te paun kao simbol besmrtnosti, duše i duhovnoga.

PLES MRTVACA

Najpoznatija freska iz crkvice Sv. Marije zasigurno je Ples mrtvaca, alegorijski prikaz smrti i moralne pouke s opomenom.

Slike nazvane Ples mrtvaca ili Dance macabre (povorka je u kojoj se nižu parovi: jedan živ čovjek i jedan kostur koji odvodi žive u grob) pojavile su se na srednjovjekovnim crkvenim zidovima diljem Europe kao odgovor na čovjekov strah i nemoć pred apokaliptičnom slikom svakodnevnog masovnog umiranja od tada nepoznate pošasti – kuge; "Crna smrt“ je iznenada i bezobzirno kosila sve ljude.

A sav taj užas koji je poharao i gospodarski oslabio Europu, bio je zapravo posljedica biološkog rata protiv Republike Genove, tada najmoćnije ratne i trgovačke mornarice na Sredozemlju. „Crna smrt“ doputovala je u Genovu 1349. godine iz đenovske luke Kefi na Krimu (Crno more), i ubrzo je uništila njezinu vojnu i gospodarsku moć, a kod kršćana promijenila promišljanje o smrti. Stvorena je nova predodžba smrti – slika smrti kao strijelca ili slika smrti kao kosca u liku kostura koji kosom kosi ljude, i to onako kako kosac redom kosi svaku travku.  

 Ples mrtvaca (iznad ulaznih vrata i prozora), Kolo sreće (desno dolje) i Adam i Eva uz drvo iskušenja (lijevo dolje) na zapadnom zidu crkve.

U XVIII stoljeću baroknom pregradnjom na zapadnom zidu prepolovljene su prozorima simbolično-alegorijske freske Kolo sreće i Adam i Eva uz drvo iskušenja, a djelomice je oštećen Ples mrtvaca. Ove alegorične scene po teološko-didaktičkoj metodi opominju na pobožnost, upozoravajući na nestalnost zemaljske sreće (»Kolo sreće«) i neizbježnost smrti (»Mrtvački ples«), kao trajnu kaznu za »Prvi grijeh« Adama i Eve.

Ples mrtvaca, detalj (s desna na lijevo): kostur-gajdaš (smrt) - Papa - kardinal – biskup …

Beramska alegorijska povorka počinje kosturom-gajdašem koji svirkom iznad otvorenog groba pokreće ples i daje mu ritam, a ras¬pojasani kosturi, koji sviraju različite instrumente, veselo plešu i podskakujući odvode pod rukom pokunjene žive u grob redom: Papu, kardinala, biskupa, kraljicu, kralja, krčmara, dijete, prosjaka, vojnika i trgovca.  

Ples mrtvaca, detalj (s desna na lijevo): … biskup – kralj – kraljica - krčmar s čuturicom vina – dijete …  

Ples mrtvaca, detalj (s desna na lijevo): … prosjak na štakama - vojnik u oklopu - trgovac u dućanu prstom pokazuje zlatnike ne bi li potkupio smrt ("Uskok“ bi i u srednjem vijeku imao pune ruke posla).  

Fortuna okreće »Kolo sreće« (lijevo) i »Napastovanje Isusa« (desno) – Sotona izaziva Isusa da pretvori kamenje u kruh (scena je i ovdje smještena u domaći krajolik a ne u pustinju).

Kompozicija »Kolo sreće« rađena je po nizozemskom predlošku srednjovjekovne Biblije za nepismene tzv. Biblije siromaha (Biblia pauperum), srednjovjekovnog stripa s teološkim sadržajem.  

U luku iznad glavnih ulaznih vrata naslikan je Veronikin rubac, "prava slika“ Isusova lica koja je, po legendi, ostala utisnuta u rubac što ga je Veronika dala Isusu dok je nosio križ na Kalvariju.

Za nastavak reportaže kliknite ovdje.

Ljubomir Škrinjar