Reportaža: Otavice – grobnica Ivana Meštrovića u crkvici Presvetog Otkupitelja

 

Crkvica Presvetog Otkupitelja je zapravo grobnica (mauzolej) obitelji Meštrović, izgrađena u razdoblju od 1926. do 1937. godine prema nacrtima Ivana Meštrovića (+1962.). Nalazi se na brežuljku kod sela Otavice u Dalmatinskoj zagori. Tijekom krvave srpske agresije na Hrvatsku crkvica se našla na okupiranom području, a Meštrovićev grob su domaći Srbi pretvorili u javni zahod za posadu topničkog uporišta koja se ovdje smjestila. No, to je tek dio hrvatske baštine nad kojom je proveden kulturocid, i o toj temi je danas u Hrvatskoj ponovno nepristojno i nepoželjno pisati i pričati. 

 

 Crkvica Presvetog Otkupitelja na Petrovom polju je približno 10 kilometara istočno od Drniša i dvadesetak kilometara južnije od sela Biskupija kod Knina. Zakonom o zaštiti spomenika kulture (kao nepokretni spomenik kulture) zaštićena je od 1967. godine. Četnici strmičkog prote Momčila Đujića, zajedno s drugim četničkim vođama, među kojima je bio i Đoko Jovanić (kasnije "antifašist" i komandant partizanske 6. ličke…), u Otavicama su zapalili kuću Ilije Meštrovića, strica Ivana Meštrovića, i živa ga bacili u vatru. Bilo je to 1942.

 

Titov "antifašist" Ratko Mladić, komandant kninskog garnizona JNA, odgovoran je i za devastiranje "Mauzoleja obitelji Meštrović" 1991. godine. Svjedočanstva o razaranju dana su na uvid javnosti u sklopu fotodokumentarne izložbe Tragovi nasilja (Split, 1996.). Mladić danas uživa svekoliku zaštitu međunarodne oligarhije i EU, a obnovu crkvice i razminiravanje okolnog terena platili su Hrvati. "Antifašist" Ratko Mladić zasigurno očekuje da mu vlada RH vrati stanarsko pravo (Derogira li Vlada RH-e samovoljno svoje zakone i donosi odluke bez propisa?), tj. da ga za učinjena zlodjela Hrvati nagrade vlasništvom stana. 

Crkvica je spoj sakralnog, memorijalnoga i umjetničkoga: jednostavna kubna oblika s kupolom. Vanjski tlocrt je četverokut (13,30 x 13,30 m), a unutrašnji osmerokut; visoka je 13,30 metara. Meštrović je vanjsku stranu dvokrilnih drvenih vratnica (visina 3, širina 1,4 m) ukrasio s deset brončanih reljefa (svaki 44 x 44 cm) na kojima su bili prikazani portreti članova njegove uže obitelji – ženski likovi na lijevim, a muški na desnim vratnicama (otac Mate, autoportret, braća Petar i Marko, te sin Tvrtko). Crkveno posuđe (monstranca, kalež i dva svijećnjaka) je također oblikovao Meštrović, kao i kuglasti mjedeni luster, crkveno zvono ispod ulaznog trijema i mjedena vratašca svetohraništa. Danas ovdje od svega nabrojenog nema ništa - sve su to Mladićevi i Martićevi Srbi odnijeli u svoju otadžbinu Srbiju!   U ime normalizacije hrvatsko-srpskih odnosa, kad nam već opljačkane umjetnine ne namjeravaju vratiti, Đorđe Balašević i Lepa Brena bi mogli sav prihod s najavljenog koncerta u Zagrebu darovati Fondu za obnovu hrvatske kulturne baštine. I Denis Latin s "Latinicom", i Aleksandar Stanković s "Nedjeljom u 2", i HHO s Iskorakom i lezbijkama… Jer, Hrvat Ivan Meštrović je 1911. učinio svjetsku promociju Kraljevine Srbije, i zalagao se da Hrvatska godine 1918. dođe pod vlast Kraljevine Srbije.   Četnicima se na predstojećim Lokalnim izborima pruža prilika da ponovno osvoje vlast ovdje i u tzv. SAO Krajini (Pismo o ugroženosti Srba u Hrvatskoj zapadnoslavonskog krajiškog vođe Veljka Džakule, 25. rujan 2008.). U tome će im pomoći naši prijatelji iz EU, OESS, HHO i razne NGO koji će iz Srbije i Republike Srpske organizirati besplatan prijevoz glasaća, a pobjedu "jugobela jogurt revolucije" proslavit će s Lepom Brenom (koncert najavljen za svibanj!) u Areni Zagreb.  Prošle godine (15. kolovoza, na dan rođenja Ivana Meštrovića) prvi je puta služena misa na starohrvatskom jeziku, onako kako su ju služili glagoljaši, a predvodio ju je meštar novaka franjevačkog samostana na otoku Visovcu , fra Zoran Jonjić. Starohrvatska misa u crkvici bila je Meštrovićev zahtjev što ga je postavio vlastima bivše Jugoslavije, zapisan u tekstu Darovnice hrvatskomu narodu iz 1951. godine.   Ivan Meštrović kroz svoj život i stvaralaštvo imao je tri temeljne životne odrednice: Crkvu, domovinu i majku, rekao je u svojoj propovijedi fra Zoran Jonjić.    1898. - Ivan (Gabrilović) Meštrović je klesarski šegrt u klesarskoj radioni Bilinić u Splitu; 1899. - započeo studij na Umjetničkoj akademiji u Beču; 1907. - u Beču se oženio sa židovkom Ružom Klein (i zbog toga je protjerana iz svoje obitelji) te je s njom u braku do 1928.; 1908. - u Parizu počeo raditi na projektu "Vidovdanski hram" koji posvećuje srpskom nacionalnom mitu; 1911. - na Svjetskoj izložbi u Rimu izlaže "Vidovdanski hram" u paviljonu Kraljevine Srbije i dobiva prvu nagradu za kiparstvo; postaje svjetsko ime;   1914. - bio je inicijator grupe jugoslavenskih umjetnika "Medulić"; prijeti mu uhićenje pa iz Beča bježi u Italiju; 1915. – u Londonu priređuje samostalnu izložbu koju svečano otvara Robert lord Cecil (član Milnerove grupe i Okruglog stola), podsekretar Ministarstva vanjskih poslova, upravo u trenutku kada je Engleska bila zainteresirana za kulturni razvitak Južnih Slavena ("Zapadni Balkan"); član je Jugoslavenskog odbora i politički djeluje u Komitetu za oslobođenje te potpomaže širenju "slavenske" kulture u Velikoj Britaniji;   1918. - nakon završetka rata vraća se u Kraljevinu SHS; 1919. - vrhunac svjetske slave; za vrijeme Konferencije u Versaillu, izlaže četrdeset skulptura u Parizu; 1934. - u Zagrebu gradi Umjetnički paviljon i organizira izložbu «Pola stoljeća hrvatske umjetnosti»; 1938. - obnavlja Zvonimirovu crkvicu u Biskupiji kod Knina, i crkvu Sv. Marka u Zagrebu; 1941. - nakon talijanske okupacije Splita odlazi u Zagreb; uhapšen je u listopadu i osuđen na smrt, a zatim je do travnja 1942. bio u kućnom pritvoru; oslobođen je na intervenciju talijanskog kralja Viktorija Emanuela III, te odlazi u Veneciju, a zatim u Rim;   1943. - zbog dolaska Nijemaca emigrira iz Italije u Švicarsku; 1945. - vraća se u Rim, a Tito ga nagovara da se vrati u Jugoslaviju (jedino Meštrovićeva imovina nije bila konficirana). 1947. - u Metroplitan muzeju u New Yorku ima samostalnu izložbu; 1951. - napisao Darovnicu hrvatskomu narodu (poklanja svoja umjetnička djela i građevine u Splitu, Zagrebu i Otavicama); do 1952. godine Meštrović je u Jugoslaviju poslao ukupno 459 skulptura i različitih crteža. 1954. - američko državljanstvo primio je na svečanosti u Bijeloj kuċi; Tito ga zove na Brijune; 1962. - tijekom kratkog boravka u Jugoslaviji posjetio je Tita, i kardinala Alojzija Stepinca koji je upravo iz zatvora u Lepoglavi odlazio u kućni pritvor u Krašiću;   Kipar Ivan Meštrović umro je u 79. godini života, 16. siječnja 1962. u South Bendu (SAD).  

Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.