Gospa od Milosti na Visovačkom jezeru (2/2)
 
 
  visovac_21
Korska sjedala nad ulaznim vratima crkve
  
Visovačka je crkva bila prvotno posvećena Sv. Pavlu apostolu (u popisu samostana Franjevačke provincije Bosne Srebrne naziva se "S. Pauli Visovachii"). Tek od turskih vremena crkva je bila posvećena Rođenju Bl. Djevice Marije, a kasnije Uznesenju Marijinu.
 
Pobožnost se prema Gospi osobito širila u vrijeme ratova, kada je Marija bila zaštitnica kršćanskoga oružja u borbi protiv nekrsta (sjetimo se krunica iz Domovinskog rata). O pobožnosti Hrvata prema sv. Mariji svjedoči hrvatska crkvena povijest, crkve i svetišta, zadužbine i samostani, pisci, umjetnici i pjesnici.

Visovački franjevac Pavao Posilović napisao je u "Naslađenju", tiskanom u Veneciji 1639., pjesmu posvećenu Gospi Visovačkoj

– "Verši na poštenje pričiste Divice i slavne Kraljice nebeske, Gospi Visovačkoj".
 
Moguće je slika Gospe Visovačke, koja je prema tradiciji donesena iz Kraljeve Sutjeske, a signirana "P.F.F. 1576." djelovala na širenje pobožnosti. Kult Gospe su visovački fratri prenijeli u Šibenik (crkva Sv. Lovre) oko 1670. godine.
visovac_19.jpg
Barokni mramorni oltar Gospe Visovačke , južna (desna) apsida crkve, 1721. 
 
Izvorna slika Gospe Visovačke potječe iz 1576. godine (danas u zbirci umjetnina samostanskog muzeja), a slika na oltaru kopija je originala izrađena 1679. godine.
 
Nakon Efeškog koncila (431.g.) crkve u srednjoj Dalmaciji su najčešće posvećene kultu štovanja Majke Božje, svete Marije. U Hrvatskoj je prvu zavjetnu crkvu posvećenu sv. Mariji podigla hrvatska kraljica Jelena (+976), žena kralja Mihajla Krešimira II.(+969.), u starohrvatskom Solinu.
 
Bilo je to naše prvo marijansko svetište. "Regnum Croatiae vere Marianum".   
 
visovac_14
Suvremena kopija oltarne slike Gospa Visovačka koja se nosi u procesiji na blagdan Gospe od anđela i Veliku Gospu
 
Središte štovanja Majke Božje na Visovcu je Gospina slika koju su franjevci donijeli sa sobom kada su pred turskom najezdom napustili Bosnu i novo utočište našli na Visovcu. Zbog stoljetnog štovanja Majke Božje i sam otok Visovac nazivaju Gospinim otokom.
 
Visovački marijanski blagdani – Gospa od anđela (2. kolovoza) i Velika Gospa (15. kolovoza) najveći su blagdani šibenske Zagore, drniške krajine i puka skradinskog područja. Izvor i početak čašćenja Gospe od anđela bili su Porcijunkulski oprosti.
 
Naime, nedaleko Asiza (Italija) nalazila se benediktinska crkvica Porcijunkula (kasnije je iznad te crkvice sagrađena velebna bazilika Gospe od anđela) koju su benediktinci darovali svetom Franji Asiškom, a na njegov nagovor papa Honorije III. je 1216. godine odredio 2. kolovoza kao novi dan oprosta (Porcijunkulski oprosti). 
 
visovac_23
Samostanski klaustar s dijelovima struktura (kratki stupovi iskošenih rubova s lukovima i krunište bunara) prvotnog eremitskog samostana.  
visovac_24
Na samostanu i crkvi nalazi se dvadesetak uklesanih natpisa, uglavnom latinskih i prepisanih iz Biblije. 
 
A M D C
CUM RUDIS EXTITERAM VARIOS STRUCTURA PER ANNOS
AC PROPE TENDEBANT LAQUEARIA SUMMA RUINAS
SOLLICITA CONSURGO CURA ELEGANTIUS ALTA
DUM PATER A SICO PAULUS NICOLICH REGIT ANNO
MILLENO CENTENO SEPTEM ET QUINQUE VIGINTI  
 
"Na veću slavu Božju. Prije sam za mnogo godina bila priprosta građevina i gotovo mi bio uništen visok strop, a sad se marljivom brigom dižem još ljepša i viša za uprave oca Pavla Nikolića iz Šibenika godine 1725."
   
visovac_25
Jedna od prostorija samostanskog muzeja

Osim bogate knjižnice i pismohrane, u samostanu se nalazi i dobro uređen muzej, otvoren za brojne turiste koji izletničkim brodovima NP Krka svakodnevno dolaze na Visovac. Izloženi su arheološki predmeti pronađeni tijekom proteklih šest stoljeća u okolici Visovca, vrijedne knjige i umjetničke slike (XV.-XIX. st.) te dragocijeni, više stoljeća stari, primjerci liturgijskih predmeta i misnoga ruha.
  
visovac_43
Maketa samostana Visovac
visovac_27.jpg
 
Najstariji izlošci su iz neolitika, i uglavnom pripadaju danilskoj kulturi, koja je dobila ime po mjestu Danilu nedaleko Šibenika gdje su prvi put pronađeni (na primjer – zoomorfna keramička obredna posuda, tzv. rhytona). 
 
visovac_26
visovac_28
Ophodni križ iz XIV. stoljeća, najstariji predmet visovačke riznice
 
visovac_29
Gravirana bisernica, XVIII. stoljeće
 
visovac_30
Hrvatske baština u vitrinama - među nakitnim predmetima visovačkog kraja, od kojih su neki zavjetni darovi, nalazi se i starohrvatski nakit (par jednojagodnih srebrnih naušnica). 
 
visovac_31
visovac_32
Priručnik crkvenog pjevanja, Arentinova ruka, rukopis iz XVII. st.
 
visovac_33
Jatagan, sablje i ferman sultana Mehmeda IV. iz 1672.
 
Franjevci su još tamo davne 1214. godine nakon Italije najprije stupili na hrvatsku zemlju. Poznato je kako među franjevcima ima više različitih redova: osim Manje braće (crkveni red ustanovljen 1209. po nadahnuću sv. Franje Asiškog), tu su i konventualci, kapucini, trećoreci glagoljaši i drugi. Kroz svu svoju povijest bili su i prosvjetitelji naroda – osim što su skrbili za hrvatsku baštinu, kulturu i nacionalnu svijesti, podučavali su čitati i pisati, poljodjelstvu, praktičnoj medicini… Hrvatski sveci sv. Nikola Tavelić (prvi proglašeni hrvatski svetac) i sv. Leopold Mandić dolaze iz redova franjevaca.  
 
visovac_36
visovac_35
visovac_34
Spomen-soba muzeja Domovinskog rata - Porušena hrvatska baština
 
Razularena srbo-četnička vojska je na okupiranim područjima temeljito opljačkala sve što su našli, a potom su palili i rušili. Katolički sakralni objekti bili su im posebna poslastica – npr. u crkvi Presveto Ime Isusovo, u miljevačkom selu Drinovci, kipovima svetaca kidane su ruke i glave, a bista prvog hrvatskog kardinala Jurja Utišinovića, smještena ispred glavnih ulaznih vrata u crkvu, srušena je i pregažena tenkom. Nakon Oluje župna crkva je obnovljena i u njoj je Gospićko-senjski biskup dr. Mile Bogović, prigodom svečanog otkrivanja spomenika kralju Petru Svačiću, predvodio svetu misu za hrvatske kraljeve.
 
Uz izložene fotografije spaljenih i srušenih samostana, crkava i kapela, izložen je i popis oko 700 imena stradalih katoličkih vjernika tijekom Domovinskog rata samo na dijelu srednje Dalmacije gdje djeluju franjevci Provincije Presvetoga Otkupitelja sa sjedištem u Splitu. U tekstu «kataloga» ove tužne sobe napisano je i ovo: «Moramo napomenuti: Za ove zločine još nitko nije odgovarao niti pred međunarodnim niti pred nacionalnim sudovima.»  

A kako i bi kad u ovoj našoj današnjoj Hrvatskoj, koja naravno traje od siječnja 2000-te, ako policija i privede osumnjičene onda DORH ili Županijsko državno odvjetništvo obično odustaje od progona za ratni zločin protiv civilnog stanovništva i podnosi istražni zahtjev za kazneno djelo oružane pobune – a za to kazneno djelo primjenjuje se Zakon o oprostu, pa se «osumnjičeni» ratni zločinci puštaju na slobodu. Da apsurd bude veći, vođe srpske pobune i današnji moralno-politički podobni borci protiv Hrvatske i Hrvata, u hrvatskim i svjetskim medijima optužuju «da Hrvatska nije pravna i demokratska država», i bestidno se žale na «zapostavljenost krajeva u koje se vraćaju i uništenu infrastrukturu». 
visovac_37
88 fotografija izloženih u muzeju možete vidjeti ovdje 
visovac_41.jpg
Kralj Petar Krešimir IV., 1058.-1074., rad kiparice Marije Ujević- Galetović 
 
Dva hrvatska kralja, Petar Krešimir IV. i Petar Svačić, sjede ispred franjevačkih samostana koji su udaljeni tek dvadesetak kilometara. Skulptura kralja Petra Krešimira IV. postavljena je ispred ulaza franjevačke crkve Sv. Franje u Šibeniku, hrvatskom nacionalnom svetištu sv. Nikole Tavelića.
 
Krešimirov grad Šibenik je u rujnu 1991. Hrvatskoj donio prvu veliku pobjedu u Domovinskom ratu – «Oba dva, oba su pala!». Pripadnik slavne 113. šibenske brigade Hrvatske vojske bio je i, danas proganjan, Marko Perković Thompson.
 
Petar Krešimir IV je obnovio snagu starog hrvatskog kraljevstva i ostvario snažno jedinstvo hrvatske države. Tisuću godina poslje  živio je čovjek koji je ponovno ostvario snažno jedinstvo hrvatske države, ali mu se grad Zagreb, zbog rijetko viđenog koncensusa svih današnjih hrvatskih parlamentarnih stranaka, ne smije odužiti spomenikom. Nije slučajno. Možda ćemo s devetsto godina zakašnjenja podići i taj spomenik.
 
Ljubomir Škrinjar
 

KOMENTARI ČITATELJA 

#1 IZGUBLJENI PONOSastrocit 2008-09-21 20:41
«Oba dva, oba su pala!» - bilo bi nadasve zanimljivo znati koliko današnjih 30-godišnjaka (i onih mlađih) u Hrvatskoj uopće zna što te riječi znače?! Dvojim i da oni stariju znaju za nedavno samoubojstvo hrvatskog ratnika koji je izgovorio te riječi, a koje su nas 1991. ispunile ponosom. Svakome tko imalo promišlja svojom glavom jasno je da su hrvatske upravljačke elite Hrvatskoj ukrale ponos. A Hrvatskoj treba vratiti ponos – i zato je dobra vijest da će prof.dr. Miroslav Tuđman sigurno izaći na sljedeće izbore za Predsjednika RH! Hrvatsku guše «vic-maheri» i «pjesnici». Vrijeme je da upravljačku elitu zamjeni HRVATSKA intelektualna politička elita.
Prijavi Administratoru
#2 Još i gorebosanac 2008-09-23 00:04
Hrvatska upravljačka elita je ubila dušu u hrvatskom narodu dozvoljavajući da ga drugi ljagaju, tlače i ponižavaju u trenutku nacionalnog osvješčivanja i pobjede nad zadnjom imperijalnom silom koja se zove Srbija. Pristajući uz spletke Velike Srbije i Velike Britanije, prihvatili su krivnju za čist samoobrambeni rat, a posebno ružno razdoblje bilo je vrijeme bezpogovorne kmetovske suradnje sa Carlom del Ponte. Bojim se da će djelo ostati nekažnjeno. Za smrt našeg branitelja koji nas je sve obradovao tim čuvenim uzvikom: "Obadva, obadva su pala" prvi put čujem, pokoj vječni daruj mu Gospodine i S NAMA JE. Suzu i uzdah ćemo sakriti od mnogobrojnih neprijatelja kao i uvijek. I nadajmo se da će obadva opet pasti.
Prijavi Administratoru
#3 Kad bih imao....bosanac 2008-09-23 00:13
....dest života sve bih ih potrošio na življenje u raznim krajevima Bosne i Hrvatske. Njihove prirodne ljepote i njihovo kulturno dobra su prosto nepregledna. Sačuvati ovakva kulturna i druga blaga u samostanu kroz buru vijekova nad našim prostorima bila je prava umješnost. Neka se dobro Bog sjeti svih onih koji su u tome sudjelovali i donijeli nam to u nasljeđe do današnjih dana.
Prijavi Administratoru
#4 A da Bajic ode na VisovacMislav 2008-09-23 21:40
Mozda bi mu se prosvijetlilo. A ako ne bi, onda u zatvor zbog sticenja zlocinaca.
Prijavi Administratoru
#5 Komentar fra J.Ivana PrceleLjubomirS 2008-09-29 14:14
Prenosim komentar poslan na osobnu e-mail adresu:
Dragi hrvatski prijatelji i moja franjevacka Braco,

Od srca Vam HVALA na prekrasnoj reportazi o Marijinom Otocicu Visovcu. Ja sam
na njemu u molitvi proveo 1941/1942 godinu novicijata. S ponosom se sijecam te
godine, dviju godina u Sinju, DEVET mjeseci u Makarskoj i cetiri godine, uglavnom
na Antonianumu u Rimu i na Colle Sant Antonio u Grottaferrati. Taj svoj ponos i
zahvalnost cesto naglasavam u svojemu spisateljskom radu, ukljucivsi i prilozeni
clanak.
PAX ET BONUM!
J. Ivan Prcela
Prijavi Administratoru

Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.

Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća

Zadnji komentari na Portalu Hrvatskoga kulturnog vijeća

Uvjeti korištenja

Portal HKV-a

Izvorni prilozi objavljeni na ovom portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje imena autora, odnosno izvora.

Licenca GNU

Naša udruga

Hrvatsko kulturno vijeće

HKV djeluje od 2006. i nezavisna je udruga građana s više od 1300 članova, mahom hrvatskih intelektualaca.

Kontakti

Stranice članova

Učlani se i predstavi

Članovi naše udruge ugledni su intelektualci, umjetnici, književnici, političari, novinari, poslovni ljudi i studenti. Predstavite se i vi!

Članovi

Izbor publikacija

Izaberi, pročitaj, preporuči

U pripremi imamo cijeli niz zanimljivih publikacija koje će se moći naručiti preko Portala. Rado ćemo poslušati i vaše preporuke.

Trenutna ponuda

Prijava na Portal