Čigoć – selo s najmanje dimnjaka, a najviše roda u Hrvatskoj

U suhom razdoblju livade pokrivaju trećinu, a voda tek jednu desetinu Lonjskog polja. 

Turopoljska svinja je rezultat davne romanse divlje i domače svinje. Njoj, kao i našoj jedinoj autohtonoj pasmini konja, prijeti izumiranje. 

Godine 1994. Europska zaklada prirodne baštine - EURONATUR proglašava Čigoć (a ne Čigoč kako piše na tabli) prvim Europskim selom roda, a veći broj rodinih gnijezda u Europi ima samo selo Malpartida de Cáceres u Španjolskoj. Dan roda u Čigoću, "Štrokovo", dobio je ime prema muškoj rodi koja se u Posavini naziva štrok.

Selo Čigoć, u kojem je očuvana tradicionalna narodna arhitektura posavske kuće, spominje se 1524. godine kao vlastelinstvo pl. Keglevića. Od 1544. – 1691. godine dolazi pod tursku vlast, a nakon proglašenja Vojne krajine organizacija okućnice i način gradnje stambenih kuća posljedica su raznih uredbi i propisa Austrijskog carstva.

Zbog obilja hrane u Lonjskom polju živi gotovo trećina hrvatske populacije bijele rode (lat. Ciconia ciconia), tj. oko 500 parova, a najviše gnijezda (47) na jednom mjestu nalazimo u Čigoću. Bijela roda pravi gnijezda isključivo u ljudskim naseljima. Najčešće ih gradi na krovovima kuća, odnosno na dimnjacima. Ovdje se gnijezdi i crna roda, no ona je šumska ptica i gnijezda gradi samo u krošnjama stabala, daleko od ljudi. 

Rode dolaze u Čigoć tijekom ožujka. Isti par roda se najčešće vraća u staro gnijezdo. Po dolasku popravljaju gnijezda, ili desetak dana grade novo ako im je staro uništeno. Gnijezda su izgrađena od grana i grančica, a iznutra su obložena blatom, sijenom i perjem. Mogu biti teška od 500 kilograma do dvije tone. Grade ga oba roditelja.

 Nakon 33 dana izlegu se tri do četiri mlada po gnijezdu. Hrane ih oba roditelja, a tijekom ljetnih vrućina "tuširaju" ih vodom koju donose u kljunu. O svojim mladuncima skrbe 70 dana, nakon čega ptice postaju samostalne. No, procjene li da zbog kasnog dolaska ili vremenskih uvjeta neće uspjeti othraniti mlade do kraja kolovoza (tj. do Svetog Bartola, 24. kolovoza), kada većina populacije kreće za Afriku, uopće se ne pare, ili ne leže na jajima.

 Ako jedna od roda izgubi svog životnog partnera, ostaje sama u svom gnijezdu tijekom cijele gnijezdeće sezone.

Roda je mesojed i hrani se živim plijenom. Uz poljske miševe, puževe, ribe i žabe najomiljeniji jelovnik su joj zmije bjelouške.

 Bijela roda nema pjevalo kao ostale ptice pa ne pjeva nego klepeće, tj. udara gornjim kljunom o donji. Zvuk klepetanja sličan je zvuku drvene čegrtaljke. Odrasla roda (mase 5kg, visine 110 i rasponom krila od 165 centimetara), ubraja se među veće ptice.

Trenažni let mladih rodo počinje sredinom srpnja

Gradili su ih vodoravnim slaganjem tesanih ili piljenih hrastovih planjki koje su učvrstili drvenim klinovima (moždenjacima), a na uglovima su spajane u tzv. hrvatski, njemački, ili na frkani vez (sjek).

Krovišta su strmoga nagiba, skošena ili poluskošena (lastavica) s jedne ili s obiju strana zabata. Nekad su bila pokrivena slamom, zatim drvenim daščicama, a poslije biber-crijepom.

U oblikovanju kuća glavna je značajka natkriven hodnik, trijem (ganjek), koji se proteže uzduž dvorišnoga pročelja većine kuća.

Izvorno su kuće podizane iznad tla na hrastove panjeve, katkad kamene stupce (bapke) radi zaštite od poplava, a njih poslije zamjenjuju stupovi od cigle, zatim i temelji u cijelosti građeni opekom.   

U već spomenutoj carskoj uredbi visina poreza na kuću određivala se po broju dimnjaka, ali i po veličini i broju prozora na kući. Kako bi izbjegli plaćanje poreza, tzv. dimljarina, ljudi su kuće gradili bez dimnjaka, i s minimalnim brojem prozorčića. Dim s ognjišta odlazio je stoga u potkrovlje (sušnica za meso i ribu), impregnirao grede krovišta i uništavao crve u njima, pa su krovovi mogli izdržati težinu rodina gnijezda.

Specifičnost posavske kuće je i krovec, nadstrešnica između prizemlja i kata, koji štiti planjke od padalina.

  Posavska vrša i ribarske mreže

Za većinu stanovništva ribolov je bio temeljni izvor prihoda.

  »Dizalica» za podizanje hrastovih trupaca na kola.

Vlasnici zbirke rado i iscrpno objašnjavaju način izvedbe i funkciju svakog predmeta, a kroz izložene predmete prenose priče svojih predaka.

  «Automat» za skidanje čizme.

«Naši stari nisu imali škole, ali su bili inteligentni» rekao je g.Sučić prigodom prikaza rada pomagala za skidanje čizma.