Reportaža: Nacionalni park "Krka"- prva hidroelektrana u svijetu

Prva nadopuna se odnosi na mogućnosti razgledavanja kanjona Krke:
S obzirom da sam godinama nadzirao ispravnost putničkih brodova koji plove uzvodno od Skradinskog buka, jer spadaju u Unutrašnju plovidbu RH, napominjem kako dva broda svaki sa po 25 putnika prevoze putnike i iznad Roškog slapa, kroz prekrasan kanjon dug 6 km, omeđen s desne strane Brzičkom, visine 150-180m i lijevom Bogatičkom stranom, visine 150-200 m, sve do Carigradske drage. Brodovi polaze s pristaništa Iznad "iserne ogrlice" u gornjem dijelu Roškog slapa do kojega se može doći i s automobilom, ako nije preveliki vodostaj.
Druga nadopuna govori o značaju elektrena na Krki:
Prva elektrana "Jaruga I" proradila je 28.8.1985 i s dvofaznim izmjeničnim prijenosom snabdjela toga dana jedine potrošače javnu rasvjetu u Šibeniku. Bila je druga izmjenična višefazna elektrana u Europi iza Franfurkta n/M (1891). Radila je bez prekida do 1913.g. kada su je vojne vlasti Austougarske kompletno rastavili zbog bakra za vojnu industriju. Jedini potrošaći su gradska rasvjeta i mlinice vlasnika elektrane Šupuka.
1903.g. sagrađio je Šupuk i drugu elektranu "Jaruga II" koja je trebala snabdjevati tvornicu karbida "Sufid". Elektrana je sa dvije obnove na istom mjestu u pogonu i danas. Te 1903.g. električna energija dobiva Beč. 1904.g struju dobiva pošta (vlasnik Šupuk), a 1905.g rasvjetu dobiva Gradsko kazalište (drugo po starosti u Hrvatskoj iza osiječkog). Kada se 1907.g. za potrebe tvornice "Sufid" izgradila i treća elektrana "Manojlovac" u Šibeniku ima "viška" el. energije. Te 1907.g. Zagreb dobiva svoju prvu Javnu Elektranu (TE u Zagorskoj). U Šibeniku se "višak" el. energije troši u Gradskoj bolnici za centralno grijanje u 14 paviljona koje se pogoni "električnom silom", u "mastilnici g. I. Čićmira" (bojadisaona tkanina), za "Prvu dalmatinsku tvornicu tjestenine g. V.Inchiostria", za kino predstave poduzeča "Edison". Šibenik 1910.g. ima 13000 stanovnika s 4 hotela i dvije kavane i "svugdje je električka rasvjeta. 1911.g. u jedanom od hotela "De la ville" vlasnik "g. J. Radich će udovoljiti najskrupuloznij im zahtjevima klijenata", a da bi hotel bio "baš nešto velegradskoga, prostorije, divani i biglijardi sala čiste se amerikanskom električkom napravom VACUM SANTO-CLEANER". Svi koji su bili u mogućnosti ili koji drže do svog statusa uvode "struju", pa tako i izvjesna "Duma ud. Fr..." traži od "Općinskog Upraviteljstva u Šibeniku" da joj dozvoli postaviti jednu električnu svjetiljku iznad ulaza u njezino "bludište" jer je tu "mrkli mrak", pa su klijenti često napadani kao što je tako "jednom c.k. podčasniku domobranstva odnielo mu bodež(bajunetu) ". Sve su ovo citati ondašnjih novina a napisani u Zborniku sa Međunarodnog simpozija Stoljeće Hrvatske elektroprivrede , održanog u Šibeniku 28. i 29. rujna 1995. I na kraju jš jedna crtica iz moje obitelji, koju mi je ispričao pokojni otac, rođen 1909.g.u Splitu. Kao 10-godišnjaka ga je majka vlakom dovela u na rentgenski pregled u šibensku bolnicu jer u Splitu tada nije bilo struje. Split je dobio struju tek 1920. isto kada i Skradin. Šibenik je eto takav bio zahvaljujući jednom vizionaru- Anti Šupuka. A danas?

Svaka vam za pljačku domaćeg stanovništva..M i smo danas došli upravo zato šta je zima,i šta smo navikli uživati u lipoti slapova kad nema turista..iz Šibenika smo,naravno..
Kad nam je gospođa na ulazu rekla da ulaznica košta 80 kn po osobi,pali smo na guzicu..Ipak je ovo van sezone,još nije ni uskrs blizu..Pitali smo da jeli radi restoran,ili kafić,i šta uopće dobijamo za 80 kn,ali je gospođa rekla da još nema tu informaciju...( ?????)...a ko bi je triba imat ako ne neko šta radi na ulazu?
Gospođa je bila jako pristojna,i rekla da nam ne može pomoći...mi smo bili spremni za vansezonsku ulaznicu dati maksimalno 50 kn,iako je za domaće i to previše,ipak živimo u gradu sa 13000 nezaposlenih..
Za usporedbu,napis aću vam kako je na Brionima..
Prvo,hrvatski državljani imaju 50 % popusta na ulaznicu...cije na je 130 kn,dakle 65 za nas..
Nadalje,za 65 kn u Fažani vas uzme brod,koji vas vozi 20-ak min,a kad se iskrcate dočeka vas vodič (sa osmjehom)koji govori 3 jezika,poželi vam dobrodošlicu,te vas usmjeri prema turističkom vlaku (ne željezničkom,ve ć vlakiću sa 7-8 vagona,čistih,u rednih,za prijevoz turista po otoku)
Vožnja traje oko sat vrimena,u kojima vam vodič na tri jezika govori o svemu šta se nalazi na otoku..
Ukoliko ima ljudi sa nekog drugog govornog područja,vožnja za njih se organizira sat kasnije sa vodičem koji govori njihov jezik..
Tako se posjeti čitav otok,i pogleda se mali safari park,i sve to traje oko 1 sat...Tada se vratite na točku polaska,kad vas vodič poziva u razgledavanje Titovog muzeja..Muzej nije malen,i vodič objašnjava većinu fotografija,pa i to sve traje oko 45 minuta..
Tada vam ostaje još slobodnog vrimena,koje možete potrošiti u kafiću,ili u ugodnoj šetnji po sređenom i čistom otoku..Nakon toga,za vaših 65 kn brodić vas odveze nazad do Fažane,di van se zahvale na posjeti...
Eto,mi bi danas bili potrošili 120-150 kn za ulaz(bilo nas je troje),i vjerovatno još nešto u kafiću,a možda bi kupili i poneki suvenir ili bocu rakije,ali ništa od toga..
Narednih dana nazvaćemo radio i ispričati ovu malu pričicu,a stavićemo je i na druga mista na internetu..
I da ne zaboravimo,sam prilaz Nacionalnom parku Krka je ustvari cesta sa miljun zakrpa na asvaltu,bez trotoara,bez cvića,bez ikakvih znakova,a bura po dračama vije najlone,čovik po noći bi se priplašija..
Pa se pitajte zašto u Dalmaciji nema furešta..
Fala van lipa,i prijateljski pozdrav iz Šibenika,vaš
John Smith