U kamenu povijest piše – Banjevci i Stankovci

U kamenu povijest piše – Banjevci i Stankovci

Hrvatska je bogata kulturnom, povijesnom i prirodnom baštinom, no Hrvati će radije otkrivati povijesnu baštinu Barcelone ili dvoraca u Bavarskoj nego iskusiti identitet Hrvatske. Razlog tome djelomice leži u još uvijek prisutnom, i od vučjeg čopora poticanom, djelovanju "jugoslavenskog virusa" koji je razarao sve Hrvatsko, a hrvatske domoljube optuživao za «nacionalizam» i «šovinizam». I nije slučajan vapaj hvarsko-bračko-viškog biskupa Slobodana Štambuka na nedavnom obilježavanju 63. godišnjice bleiburške tragedije: «Reci, državo, je li još grijeh biti Hrvat i katolik?!»

Teško da ćete u nekom hrvatskom turističkom vodiču naći Banjevce i Stankovce, dva mala susjedna mjesta na tlu sjeverne Dalmacije u kojima se može opipati razvoj materijalne i duhovne kulture Hrvata od VIII do XV stoljeća.

BANJEVCI

Dolazite li u Banjevce iz Pirovca (ili s jadranske magistrale) onda na ulazu u mjesto ugledate župnu crkvu Sv. Nikole Tavelića, izgrađenu tek 1971. godine, u blizini gdje se prije Drugog svjetskog rata počela graditi nova velika kamena crkva.

Uz crkvu s jedne strane stoji spomenik, na kojem je veliki trolisni kameni križ (brabantski) , a iznad crkve, na brežuljku s čempresima i tisom, stara župna crkva Sv. Ivana Krstitelja, izgrađena u doba rane hrvatske države (i narodnih vladara), odnosno Prvog križarskog rata (XI -XII stoljeće).

Crkva Sv. Ivana Krstitelja zaštićen je spomenik hrvatske nacionalne kulture, a danas je okružena mjesnim grobljem. 

Vrata od groblja su zaključana, no uz malo vještine Indiane Jonesa može se pronaći mjesto na zidu koje će svatko lako preskočiti. Gombanje kao dodatak kulturnom turizmu.

Prvotni oblik crkve sačuvao se do današnjih dana. Pripada tipu utvrđene jednobrodne romaničke crkve u sjevernoj Dalmaciji. Uzduž bočnih zidova su četiri kontrafora (zidna podupirača) pravokutnog oblika. Apsida je okrugla, s jednim uskim kamenim otvorom, tako da svjetlost točno pada na oltar. 

Crkva je sa sjeverne strane naknadno proširena u sakristiju i prostor za vjernike. Sakristija se u ispravama prvi put spominje 1822. godine. Dva kontrafora uklopljena su u zidove proširenog dijela crkve. 

Crkva Sv. Ivana Krstitelja jedinstvena je po zvoniku. Zvonik u obliku masivne kule jednako je širok kao i sama crkva. S obzirom da je crkva izgrađena u XI – XII stoljeću, i da se nalazi u blizini grada Vrana i Biograda, možemo se opravdano pitati jesu li, i koliko puta, kroz ova vrata prolazili i hrvatski kraljevi Petar Krešimir, Zvonimir ili Stjepan II? Dodirujemo li dlanom isti kamen koji su i oni dodirnuli? I još stotinu drugih pitanja bez odgovora vezanih uz ovu malenu crkvicu Sv. Ivana Krstitelja koju naši povijesni udžbenici i «turistički materijali» zanemaruju. 

Crkvica Sv. Ivana Krstitelja nalazi se uz glavnu prometnicu, ali do danas nije postavljen znak/tabla/putokaz koji bi slučajnog putnika prolaznika uputio k njoj. Možda u nekom drugom životu… A u Veroni ispod onog Julijinog balkona (upitne autentičnosti!) tisuće grafita i potpisa, među kojima se nađu i otisci hrvatskih turista! Sunce, more, pijesak i libido – carmina burana!

STANKOVCI

Između Banjevca i četri kilometra udaljenog Stankovca nalazi se isto tako zanemarena, i široj javnosti nepoznata kamena jama Golubinka (a nije daleko ni jama Kamenjak , između sela Banjevci i Radašinovci). Današnji "štafetaši" i  "Fumićevi antifašisti i oslobodioci» su nakon završetka Drugog svjetskog rata zatrpali Golubinku s tijelima ubijenih Hrvata iz okolnih ravnokotarskih sela. Tko je naređivao, tko izvršavao? 

Posebna stankovačka općina postojala je sve do 1962. godine kada je, u sklopu Garašinova projekta Velike Srbije, ukinuta i priključena općini Benkovac. Obnovljena je 1993. godine u nešto manjem teritorijalnom opsegu jer je, u to vrijeme, dio njezina teritorija i Ravnih kotara okupirao srpski agresor.

Spomenik Sv. Nikoli Taveliću ispred crkve Uznesenja Marijina u Stankovcima.

U postolje spomenika urezane su i ove riječi:

SVETI NIKOLA TAVELIĆU (1350. – 1391.)
MOLI ZA SVOJU HRVATSKU,
RODNI VELIM I STANKOVCE

Spomenik je 13. kolovoza 1989. godine otkrio i blagoslovio šibenski biskup msgr. Srećko Badurina.

Nikola Tavelić rodio se 1350. godine u okolici Stankovca (utvrde Velim); stupio je u Franjevački red u samostanu Sv. Marije u Bribiru (Bribirska glavica); nastavio školovanje u Italiji i Parizu jer je misionarska služba zahtijevala visoku naobrazbu; 12 godina proveo je kao misionar među bogumilima u Bosni; u jesen 1383. godine napušta Bosnu i odlazi u Palestinu; u Jeruzalemu je 1391. godine osuđen na mučeničku smrt – muslimani su ga rasjekli mačevima i tijelo bacili u vatru; 1970. godine papa Pavao VI. proglašava ga svecem.

Pri gradnji crkve Uznesenja Marijina, 1885. godine, srušena je srednjovjekovna crkvica Sv. Nikole, podignuta najkasnije u XV stoljeću.

Na mjesnom groblju u Stankovcima nalazimo crkvu Male Gospe (narodski - Gospa pod Rebcem) iz XIV - XV stoljeća.

Jednostavna, pravilno orijentirana, crkva Male Gospe ni po čemu se ne razlikuje od ostalih onodobnih skromnih crkava u Dalmaciji (crkvene građevine monumentalnih dimenzija u Dalmaciji su sve do druge polovice XI stoljeća iznimka). Crkva je više puta obnavljana. Na pročelju se nalazi peterolisna gotičko-renesansna rozeta. Na vrhu zabata je zvonik na preslicu.

Od najstarije crkve sačuvani su kameni komadi s reljefima životinja (ptice i janje), uzidani u zapadno pročelje crkve. Motivi tih starokršćanskih dekoracija imaju simbolički smisao, i kroz njih prikazuju, pričaju i poučavaju: janje – Isus, ptica – Sveti Duh, a prikaz dviju ptica koje piju iz kaleža je motiv starokršćanske simbolike za svetu misu (euharistiju). U vrijeme čiste hrvatske pleterne plastike (troplet) IX i X stoljeća kalež redovito zamjenjuju dvije ptice, što kljuju grožđe ili drže list u kljunu, a na kraju perioda pleternih skulptura nalazimo ponovo euharistički prikaz ptica koje piju iz kaleža.

Na groblju su otkriveni ostaci rimske arhitekture (vila rustica).  

Pokršteni Hrvati u dalmatinskoj Hrvatskoj, jezgri državnog života Hrvata, počinju se pokapati u blizini župskih i samostanskih crkava tek u XI stoljeću. Fotografija prikazuje nadgrobnu ploču (s urezanim križom?) jednog takvog groba na groblju u Stankovcima.

U neposrednoj blizini groblja otkriveno je nekoliko starohrvatskih nekropola (koje imaju iznimnu kulturološku i povijesnu vrijednost) gdje su potvrđeni hrvatski poganski ukopi iz VII – IX, i grobovi pokrštenih Hrvata iz IX – X stoljeća (Velim, Radošinovci, Dobra voda i na čvorištu autoceste kod Pirovca). Bogati grobni nalazi svjedoče o stupnju razvoja materijalne i duhovne kulture Hrvata toga doba.

Ispred pročelja crkve Male Gospe - spomenik poginulim braniteljima u Domovinskom ratu

SPOMENI SE GOSPODINE HRVATSKIH VITEZOVA
OD STOLJEĆA SEDMOG SVE DO NAŠIH DANA.
POSEBNO TE MOLIMO ZA SVE
POGINULE BRANITELJE U DOMOVINSKOM RATU
KOJI POLOŽIŠE SVOJE ŽIVOTE NA
OLTAR DOMOVINE ZA SLOBODU
I NEZAVISNOST HRVATSKE DRŽAVE.

A.D. 2000             ZAHVALNI PUK OPĆINE STANKOVCI

Blijede slova na spomeniku poginulih hrvatskih ratnika , kao i sjećanje na varaždinske Pume, splitske Paukove i 112. zadarsku brigadu HV koji su tijekom Domovinskog rata na stankovačkom bojištu spriječili srpskog agresora u osvajanju Stankovca, Pirovca, Vodica… Na Stankovce i okolna sela padale su srpske minobacačke mine (120 mm) ispaljivane iz Morpolače i Čiste Velike, a iz višecijevnog bacača raketa “Oganj” Srbi su gađali i Pakoštane, rodno mjesto generala Ante Gotovine, tada zapovjednika ZPa Split. U ono vrijeme nas je bodrila i pjesma "Moja domovina", dok se noću sa srpskih položaja mogla čuti pjesma:

Nema više Paukova i Puma, general Gotovina je zatvoren u Haagu, a više se ne emitira ni pjesma "Moja domovina", o kojoj su ovih dana dali svoje mišljenje Ivo Banac i Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava (HHO), čelnici HND-a Zdenko Duka i Programskog vijeća HRT-a Zdenko Ljevak i Darinka Janjanin, zatim Suzana Jašić, članica savjeta HRT-a, pa izvjesni Miljenko Jergović i drugi…

Naime, naputak direktora programa HTV-a Domagoja Burića koji je od ekipe ljetnog projekta "30 u hladu" tražio da posljednja emisija iz Vukovara i s Prevlake završi vatrometima i pjesmom "Moja domovina", gore spomenuti su ocijenili ovako:

"smatraju neumjesnim i Burićev zahtjev da u naslovu emisije stoji i pojam "hrvatska", "nacifikacija HRT-a", " U HHO-u kažu da im se obratilo 28 urednika, producenata i novinara HTV-a koji smatraju da je naputak uvredljiv, primitivan i huškački", " naputak narušava dobrosusjedske odnose sa Srbijom i Crnom Gorom", " riječ je o emisiji mozaičnog tipa koja ne smije biti opterećena političkim, a još manje ideološkim predznakom", " zgranuta sam takvim zahtjevom" , "to je opasno i simptom nekog ozbiljnog problema".

Na kraju je zaključeno (prema izvješću Hine od 20.5.2008.): «da će Programsko vijeće HRT-a na idućoj sjednici, nakon što dobije sva izvješća, odlučiti hoće li o tom slučaju raspravljati pod posebnom točkom dnevnog reda.» A zapravo su htjeli reči « da će Programsko vijeće HRT-a na idućoj sjednici Centralnog Komiteta... ».

Doista, reci, državo, je li još grijeh biti Hrvat i katolik?!

Ljubomir Škrinjar

KOMENTARI ČITATELJA 

#1 Sjajno! — stims 2008-05-26 01:24

I opet jedna sjajna reportaža iz pera i objektiva marljivoga Ljubomira Škrinjara. Hvala mu na njoj - osobno sam našao u njoj nekoliko nepoznatih činjenica unatoč mojem poznanstvu s nekoliko Stankovčana. Hvala mu na otkrivanju hrvatskih bisera i osobito hrvatskih tragova i korijena.

Prijavi Administratoru

#2 laščina 2008-05-28 17:21

Ovaj puta nas je gos.škrinjar uz prekrasne slike u reportaži oduševijo i svojim izuzetnim nadahnutim i aktuelnim domoljubnim tekstom.Puno hvala.

Prijavi Administratoru

#3 stankovački kraj — Guest 2009-11-27 11:49

Hvala autoru za ovaj prilog u slici i riječi...

Prijavi Administratoru

Osvježi listu komentara

Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.

JComments