"Na današnji dan 1960. godine u svom rodnom Krašiću umro je zagrebački nadbiskup i kardinal blaženi Alojzije Stepinac.

Rođen je 8. svibnja 1898. godine. Nakon završene sjemenišne gimnazije kratko je pohađao Agronomski fakultet u Zagrebu jer se želio posvetiti gospodarstvu na očevu imanju. Doskora je od toga odustao, a bio ga je dohvatio i Prvi svjetski rat. Uvidio je da je njegov životni poziv svećeništvo pa je u Rimu nastavio studij filozofije i teologije. Za svećenika je zaređen 26. listopada 1930. godine, a četiri godine potom za biskupa nasljednika tadašnjem nadbiskupu Antunu Baueru. Nakon Bauerove smrti 1937. godine Stepinac je postao zagrebački nadbiskup. U teška predratna vremena osjećao je potrebu za materijalnom i duhovnom izgradnjom svoje nadbiskupije. Utemeljio je Caritas i brojne nove župe u Zagrebu. Skrbio se za svećenike tražeći od njih gotovo svetački život u kojem se i sam izgrađivao. Njegove su propovijedi i okružnice bile nedvojbeno na strani življenoga Evanđelja.

Na prežalosnom procesu osuđen je na 16 godina zatvora s prisilnim radom te je zatvoren u Lepoglavi. Posljednje godine života proveo je u kućnom pritvoru u župnom dvoru u Krašiću. U znak priznanja njegova mučeništva papa ga je 11. siječnja 1953. godine imenovao kardinalom. Umro je 10. veljače 1960. godine. Njegov grob u zagrebačkoj katedrali uvijek je privlačio vjerni puk koji se ni u teško komunističko vrijeme nije sustezao da na taj dan ispuni prvostolnicu na misi zadušnici za svoga kardinala-mučenika. Alojzija Stepinca proglasio je blaženim papa Ivan Pavao II., 3. listopada 1998. godine u nacionalnom marijanskom svetištu u Mariji Bistrici tijekom svog drugog pohoda Hrvatskoj".  

krasic_-1
krasic_-2
krasic_-3
krasic_-4
krasic_-5
krasic_-6
krasic_-7
krasic_-8
krasic_-9
krasic_-9a
krasic_-9b
krasic_-9c
krasic_-9d
krasic_-9e
krasic_-9f
krasic_-9g
krasic_-9h
krasic_-9i
krasic_-9j
stepinac_bakaric

Za one mlađe čitatelje treba reći da su "jugoslovenski antifašisti", goropadni i danas, pet desetljeća ustrajno podučavali u školama i javnim medijima da je kardinala Alojzije Stepinac "klerofašist" i "ratni zločinac". Naravno da im nije padalo na pamet, kako onda tako ni danas, da narodu objasne zašto "klerofašist" i "ratni zločinac" sjedi do  "jugoslovenskog antifašiste" Vladimira Bakarića. Fotografija je snimljena u Zagrebu, 1946. godine, a objavljena je na ondašnjoj naslovnici Vjesnika. Nakon poznatog nam sudskog procesa i komunističke presude, ova i slične fotografije su "bunkerisane".

Ljubomir Škrinjar

 

 

KOMENTARI ČITATELJA 

#1 IKAMislav 2008-02-12 10:47
Spomendan bl. Alojzija Stepinca u njegovoj rodnoj zupi Krasic proslavljen je
u nedjelju 10. veljace. Svecano misno slavlje predvodio je
mostarsko-duvan jski i trebinjsko-mrka njski biskup Ratko Peric u
koncelebraciji s vojnim ordinarijem Jurajom Jezerincem, mons. Vladimirom
Stankovicem, mons. Matijom Stepincem, te jos dvadesetak svecenika. Crkvu i
prostor oko nje ispunilo je mnostvo vjernika pridoslih iz susjednih zupa,
Zagreba i drugih gradova Hrvatske, te iz zupe Trn kod Banja Luke.
Na pocetku propovijedi a u svjetlu danasnjeg Evandelja biskup Ratko Peric
pozvao je prisutne da uoce razliku izmedu kusnje i napasti. Dok dobri Duh
provjerava covjekovo znanje, sposobnost i vjernost, zli duh, naprotiv,
napastuje covjeka na bezakonje i nevjernost. Isus je od Duha kusan, a od
zloduha napastovan na razini svijesti svojih bozanskih sposobnosti i
cudesnih moci. U prvoj napasti zloduh "zali" Isusa iscrpljena, a potice ga
da sumnja u vlastito Bozansko sinovstvo! Napasnik nagovara Isusa da ucini
cudo iskljucivo za svoje tjelesne apetite. Isus medutim rijecima potvrduje i
djelom dokazuje da ima vecih dobara od kamena pretvorena u kruh. Vezano uz
ovu napast, biskup Peric je podsjetio kako je i Stepinac bio kusan i
napastovan. Oduvijek su se sinovi ovoga svijeta sluzili metodom "kruha" za
pridobivanje crkvenih i duhovnih osoba: Necemo vam nacionalizirati imovinu
ako prihvatite nas partijski stav i politicki sustav! Osigurat cemo vam kruh
i mirovinu preko "svecenickih udruzenja" ako nam se pridruzite u sirenju
nasega jedinstvenog bratstva u svijetlu buducnost! No, jasan je bio
nadbiskup: kad mu je priopceno da se sprema zakon o nacionalizaciji
stambenih zgrada, da ce i "Vatikan" u Vlaskoj biti oduzet, upitase ga
suradnici sto ce uciniti. A on ce im: "Nista! Neka nose!" .Ne mogu nam oteti
duse i savjesti! A to bi htjeli! Pravda ce vratiti i zgrade i "Vatikan"! Ne
trebaju nam njihove ponude ideoloskih udruzenja i privilegija!, rekao je
biskup Peric citirajuci blazenog Stepinca, te podsjetio kako svaki narastaj
ima svoje napasti koje svim i svacim ljude salijecu da se sve rjesava samo s
pomocu kruha: materijalnim sredstvima, podmicivanjem, kovertama ispod stola.
Vezano uz drugu napast, biskup Peric je rekao kako je Isus sada napastovan
da preuzme ulogu nacionalnog i senzacionalnog Mesije, da ostvari popularna,
ocekivanja i zadobije pljesak publike. Davao Isusa nagovara da skoci s vrha
Hrama da mu jutarnji klanjatelji i molitelji pljescu. Isus odlucno uzvraca
protivniku ne samo odbijajuci njegovu mastovitu ponudu, nego mu nareduje,
navodeci Sveto Pismo: Ne iskusavaj Gospodina, Boga svojega! Citajuci o
montiranom sudenju Stepincu vodenom od 30. rujna do 3. listopada 1946., na
136 stranica teksta preslusavanja, gdje je postavljeno oko 666 pitanja,
biskup Peric je istaknuo kako upadaju u oci odgovori nadbiskupa Stepinca:
"Ja ne smatram da sam izdao svoju Domovinu. Moja je savjest mirna u tom
pogledu. Bile su iznimne prilike, ali glavno je da smo ocuvali svoju savjest
cistom. Ja sam znao sto je moja duznost, i ja sam je izvrsio. O tome ce
jedanput donijeti svoj konacni sud povijest. kada jedanput budu objavljeni
svi dokumenti, i kada se bude moglo otvoreno, slobodno i ispravno pisati,
sve ce izaci na vidjelo. Savjest mi je potpuno mirna. Ja ne strepim pred
nikakvom osudom. Nemam se cega stidjeti. Na sve ostajem sasvim miran".
Savjest je blazenom Stepincu bila najljepse ogledalo pravde, a Bog je tu
nadbiskupovu savjest nagradio izjavom Kristova namjesnika na Mariji Bistrici
3. listopada 1998. Bilo mu je, rekao je tada blagopokojni papa Ivan Pavao
II., "draze prihvatiti patnju nego li izdati svoju savjest i iznevjeriti
obecanje dano Kristu i Crkvi". No, upozorio je biskup Peric, kako svako doba
ima svoje idolatrije, slave i reklame, svoje "panem et circenses". Pljesce
strastima i akrobacijama, izvikuje u dvoranama i stadionima. Napast je u
tome sto nam trenutacna strast nudi kratkorocna i kriva rjesenja, a trajna
savjest dugorocna, vjecna. Jucer senzacija, danas banalizacija. Trazimo li
slavu od ljudi ili od Boga? Hocemo li podilaziti strasti ili postovati
savjesti? - to je pravo pitanje! Hocemo li slijediti glas vjekovne mudrosti
Crkve ili cemo se boriti za pravo na antirazumne potpise i geste?, upitao je
biskup Peric.
Osvrcuci se na trecu napast, biskup Peric je podsjetio kako je davao, otac
lazi zeli napraviti ugovor s Isusom da ce mu dati "sva kraljevstva" sa svim
propadljivim sjajem njihovim pod uvjetom da mu se pokloni. Napast je u tome
da se Sin Bozji pokloni sotoni i tako ude u posjede za koje sotona misli da
su njegovi. A njegovo nije apsolutno nista. Sve je Bozje, Ocevo, a Otac daje
komu hoce. Kao da sotona kaze: Isuse, zivot je takav da moras stvarati
kompromise sa svijetom. Budi moralno elasticniji, teoloski znanstveniji,
politicki prilagodljiviji , imat ces vise sljedbenika! Pusti ljudima da svoje
strasti smatraju svojim pravima! Daj im malo sirine, zakona relativnosti!
Spusti te ideale na normale, ako zelis da te slijede. Isus ima samo odlucne
rijeci: Odlazi Sotono! I onda navodi Sveto Pismo: Gospodinu, Bogu svom se
klanjaj i njemu jedinom sluzi! Isus ne popusta ni u cemu sto je ispod
ideala, ni u cemu sto je svezano pod Bozju zapovijed i volju, rekao je
biskup Peric te posjetio da je slicna bila napast i pred Stepincem. Ponuda
nekim svecenicima da se odijele od Rima, bila je indirektna poruka i
nadbiskupu u Lepoglavi. "Prezalosni proces" i jest voden zbog toga sto
nadbiskup nije dopustio da se domaca Crkva odvoji od Rima i podlozi jednoj
protuvjerskoj ideologiji. Papa je znao kakav je stav i savjest zagrebackoga
nadbiskupa, i zato je iza njega stao sa svim svojim autoritetom. I nagradio
ga kardinalskim dostojanstvom! Culi smo i ono famozno objasnjenje iz usta
tuzitelja brace nase: "Da je Stepinac bio malo elasticniji, nije trebalo
procesa. On ga je nametnuo jer je bio politicki ogranicena osoba". Eto
dozivjesmo da tuzitelj osobno obrazlozi svoju tuzbu. Da je, dakle, nadbiskup
postupio elasticnije, sve bi bilo drukcije. To je ta recenica: Sve cemo ti
dati, samo ces nas priznati i s nama ugovore sklapati! Sve je tvoje, samo
priznaj bezboznu ideologiju, odobri ideoloska svecenicka udruzenja, prihvati
razvode brakova, kukolj ateizma po Hrvatskoj ne prijeci!
Na kraju propovijedi biskup Peric je porucio: Narode Bozji! Ako umiru
ljudski agenti, ne umiru davli koji se zaodijevaju u sjaj drugih haljina, u
zavodljivosti drugih ponuda, pozuda i optuzaba, a uvijek s istim ciljem:
Nema alternative kruhu koji svijet nudi! A ima! Nema srece bez pustanja maha
tjelesnim strastima! A ima! Nema pravde doli one sto izlazi iz ljudskih
usta. A ima! Nema prava, volje i slobode doli samo u jednom zemaljskom
kraljevstvu! A ima i kruha, i srece, i pravde, i volje u Bogu neizmjerno
vise nego sto svijet moze varavo ponuditi i nesigurno osigurati. Narode
vjerni! Drzimo se Bozjega glasa savjesti i Bozjega zakona, porucio je biskup
Peric u nadahnutoj propovijed te sve preporucio zagovoru blazenog Alojzija
Stepinca.
Na kraju mise u zahvalu za predvodenje misnog slavlja, domacini su biskupu
Pericu poklonili odljev kipa bl. Alojzija Stepinca koji se nalazi ispred
crkve u Krasicu.
Prijavi Administratoru
#2 Stepinac-mučeni k!Jusuf 2008-02-12 20:09
Moram reći, koliko god ovo bilo strašno, da se ne zaboravi. Kada su Stepinca pustili iz Lepoglave, konfinirali su ga u župni stan u rodnom Krašiću. U jednoj sobi župnog stana bila je privremena milicijska stanica u kojoj su boravili uvije dva milicajaca, dan i noć. Kada je Stepinac umro, ovi đikani su javili u Zagreb i iz Zagreba je stigao "netko", je li to bio liječnik, veterinar ili mesar, i na stolu mu izvadio SRCE. Nakon toga čina su se povukli, ostavivši na stolu onako raskrvavljeno tijelo, u prostoriji punoj krvi. Strašno.
Kada o tom prizoru misli, uvijek pokušavam zamisliti lice toga bastarda. Različite likove pridružujem tmomu nepoznatom zlikovcu: ponekad Račanov lik, ili Goge Grbića, Milanovića ili Opančićke.
Ovi današnji su sljednici onih od onda, i učinili bi isto, možda još i gore.
To uvije treba imati na umu i držati ih treba na vidiku.
Prijavi Administratoru
#3 trovanjedtuckar 2008-02-13 16:09
treba dodati, da postoje iskazi kako je Stepinac u krasicu duže vrijeme pio(bio izlagan) otrovnom čaju, čaj pomiješan sa listovima oleandra.
Prijavi Administratoru

Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.

Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća

Zadnje vijesti

Zadnji komentari na Portalu Hrvatskoga kulturnog vijeća

Uvjeti korištenja

Portal HKV-a

Izvorni prilozi objavljeni na ovom portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje imena autora, odnosno izvora.

Licenca GNU

Naša udruga

Hrvatsko kulturno vijeće

HKV djeluje od 2006. i nezavisna je udruga građana s više od 1300 članova, mahom hrvatskih intelektualaca.

Kontakti

Stranice članova

Učlani se i predstavi

Članovi naše udruge ugledni su intelektualci, umjetnici, književnici, političari, novinari, poslovni ljudi i studenti. Predstavite se i vi!

Članovi

Izbor publikacija

Izaberi, pročitaj, preporuči

U pripremi imamo cijeli niz zanimljivih publikacija koje će se moći naručiti preko Portala. Rado ćemo poslušati i vaše preporuke.

Trenutna ponuda

Prijava na Portal