zvonimir_ordenNa današnji dan, 14. listopada 1075. godine, hrvatski kralj D(i)mitar Zvonimir prilikom krunidbe u Solinu daruje i ustupa, za sva vremena, benediktinski samostan Sv. Grgura u Vrani s cijelom riznicom i sa svim njegovim pokretnim i nepokretnim dobrima u vlasništvo Svete stolice. Vrana od tada postaje dio Petrova nasljeđa («patrimonium Petri») i služi kao prvo stalno diplomatsko sjedište u Hrvatskoj državi, koje objedinjuje funkciju nuncija i apostolskog upravitelja.
 
Hrvatsku kulturnu prošlost bitno određuju benediktinci, zapravo ona se ne može ni zamisliti bez benediktinaca koji su bili ne samo zaslužni za širenje kršćanstva i njegovanje glagoljice (Baščanska ploča), već i povijesna odrednica hrvatske usmjerenosti zapadu. Bez njihovih pisanih tragova ne bi bilo moguće ni pisanje najstarije hrvatske povijesti.
 
Benediktinski samostani u Hrvatskoj najveći procvat doživljavaju u zlatno doba hrvatskog kraljevstva i državne samostalnosti: do 12. stoljeća na području cijele tadašnje Hrvatske bilo je 71 benediktinskih opatija koje nam označuju i povijesne granice – od Umaga (Sv. Stjepan) do Prevlake (Sv. Mihovil) i Boke Kotorske (čak pet opatija!), od Trebinja (Sv. Petar) do Nuštra (Sv. Duh), Šarengrada (Sv. Katarina), Srijema (Sv. Dimitrije) i Dubice (Sv. Juraj). Mnoge od njih nestaju nestankom hrvatske dinastije Trpimirovića.
 
U doba Napoleonove okupacije hrvatskih krajeva su svi preostali benediktinski samostani zatvoreni, a benediktinci protjerani. Na otoku Pašmanu danas je jedini muški samostan ovog reda u Hrvatskoj.
 
Zbog iznimne uloge koju su benediktinci imali u duhovnoj i kulturnoj povijesti starog kontinenta, papa Pavao VI proglasio je Sv. Benedikta zaštitnikom Europe, a EU je Kršćanstvo i Boga protjerala iz svojega Ustava.
 
Prvi benediktinski samostan u Hrvatskoj gradi knez Trpimir 852. godine u Rižinicama, između Klisa i Solina; opatija Sv. Krševana u Zadru (986.) posjeduje najplodniju pisarnicu i mnoštvo kodeksa s iluminacija; godine 1059. kralj Krešimir IV gradi u Biogradu benediktinski (glagoljaški) samostan Sv. Ivana Evanđelista, kojeg Mlečani zajedno s Biogradom razaraju 1125., kao što 1202. nalažu križarima razaranje Zadra i samostana Sv. Krševana.
 
Vranu su 1647. godine (Kandijski rat) mletački topovi porušili gotovo do temelja, tako da su do danas sačuvani samo obrisi njenog prvobitnog izgleda, a ostaci zidina samo su krhotine nekad moćnog grada i stare slave.  
 
vrana_g1 
vrana_g2
vrana_g3
Europa je na izdisaju Zapadnog Rimskog Carstva u prvoj polovini VI st. bila u duhovnom i gospodarskom kolapsu, u totalnoj anarhiji. Rimska intelektualna elita preselila se u Konstantinopolis (današnji Istambul), prijestolnicu Istočnog Rimskog Carstva.
 
Benedikt (480. – 543.), potomak stare rimske aristokratske obitelji, okuplja lutajuće europske intelektualce (tzv. pustinjaci) – koji su uz židovske trgovce tada bili jedini preostali pismeni ljudi u Europi – i u Italiji na brdu Monte Cassino osniva prvi benediktinski samostan, a njegove samostanske škole nekoliko stoljeća su i jedine škole u zapadnoj Europi pa tako i u Hrvatskoj. Nema nepismenog benediktinca.
 
Benedikt u Monte Cassinu piše svoje životno djelo Regula Monachorum (Pravilo redovnika, oko 534. godine), koje će preobraziti lice srednjovjekovne Europe. Skladno i dobro uređen monaški samostanski život postupno se preslikava izvan zidina samostana: "moli i radi" (Ora et labora), "neka se u svemu slavi Bog", "život bez oružja i stalnost na mjestu", " briga za starce, siromahe i bolesnike" su neka od pravila benediktinskog reda.  
U samostanu Monte Cassino se nalazio grob Sv. Benedikta, i poslije vatikanske najveća knjižnica starih rukopisa i knjiga (čija se kulturna vrijednost uspoređuje s blagom iz legendarne Aleksandrijske knjižnice) sve do 1944. godine, kad su ga američki bombarderi bezrazložno razorili do temelja.
Papa Grgur Veliki (590. - 604.) uvodi Regula Monachorum (nazvano "Pravilo sv. Benedikta") kao opći naputak za svu redovničku braću u samostanima katoličke Europe (a od Karla Velikog obvezno pravilo za samostane u Europi), te reformom crkvenog pjevanja uvodi gregorijanski koral - sačuvan do današnjih dana u pučkom i vjerskom pjevanju dalmatinskih Hrvata (dalmatinski koral i klapsko pjevanje).
 
Benediktinski samostan je četverokutna, zidom opasana građevina, nalik na rimski tabor, smještena na nekom pustom ili skrovitom mjestu u blizini voda, mora ili rijeka. Tako je izgledao i samostan Sv. Grgura u Vrani, koji se prvi put spominje u 9. stoljeću.  
 
vrana_j4
Pogled iz Vrane na Vransko jezero
 
U sklopu samostana nalazi se, uz crkvu i sobica za redovnike, «dom zdravlja» (infimaria) tj. prostor za bolesnike u kojima su posebno zaduženi i obučeni redovnici, infirmariusi, brinuli o oboljeloj braći i gostima. Nerijetko se u sklopu samostana nalazio i prostor namijenjen boravku hodočasnika, putnika, ali i siromašnih i bolesnih (hospitale peregrinorum et pauperum) kojima su redovnici pružali hranu i osnovnu medicinsku njegu. Tu su još i radionice za različite zanate, knjižnica, pisarnica za prijepis starih tekstova (hrvatski srednjovjekovni skriptoriji su poligrafski, hrvatska glagoljska i latinična tradicija) i izradbu ukrasa za knjige (iluminacije). Unutar zidina samostana su vrt s povrćem i ljekovitim biljem, samostanska ljekarna, cisterna s kišnicom ili izvorske vode, kupatilo, gospodarske zgrade, pčelinjak i groblje.
 
Benediktinci, prema naputcima Kasiodora iz 6. st., moraju izučavati antičke medicinske spise (poput Galenovih djela ili Corpusa Hippocraticusa) i baviti se liječenjem, moraju izučavati graditeljstvo, astronomiju i književnost. Također moraju aktivno sudjelovati u razvoju gospodarstva i poljodjelstva: novonadošle narode upoznavati sa sadnjom vinove loze, oplemenjivanjem voćaka, sadnjom i preradbom Ijekovitog bilja te uporabom jestivog bilja prenoseći im kulturne stečevine iz doba starih mediteranskih civilizacija, zatim razvijanju obrta, preradi ruda i kovina, iskopu bunara, podizanju mostova i brana, isušivanju močvara i natapanju polja… Tako su benediktinci svojom vjerom i okrenutošću prema Bogu pokrenuli zamrlo gospodarstvo i duhovni život u Europi.  
 
Uz sve nabrojeno svaka benediktinska opatija pruža osnovno obrazovanje muškoj djeci (pisanje čitanje, računanje, pjevanje), a velike opatije i takozvani titvium (gramatika, dijalektika i retorika) te quadrivivium (aritmetika, geometrija, astronomija, glazba).
 
Zapravo, nije ni čudno što nam je ta golema benediktinska ostavština tako skromna, što su nam stare opatije sustavno spaljivane, razarane, uništavane ili zatvarane od Venecije, Turaka, Napoleona, partizana, kad se poput crvene niti kroz hrvatsku povijest nižu razaranja baštine i progon baštinika sve do naših povijesnih vremena (u Domovinskom ratu Srbi su uništili 1240 hrvatskih sakralnih zdanja, a opljačkano kulturno blago još nisu vratili u Hrvatsku, i zato svjedoče na hrvatskom sudu da su Hrvati Srpkinje nabijali na kolac).  
 
U 11. stoljeću nastaju reformatorski pokreti unutar benediktinskog reda - kartuzijanci 1084, cisterciti 1098., kasnije još jednom reformirani kao trapisti 1663. godine.
 
vrana_g5
 Ostaci bedema predtvrđave
 
U zaleđu Biograda, nedaleko od Pakoštana, na sjevernom vrhu Vranskog jezera smjestilo se staro liburnsko selo Vrana (Blandona ili Arausona) u kojem je nađen brončani mač iz prvog doba liburnske kulture (11. i 10. st. p.n.e.), a u okolici se mogu vidjeti ostaci ilirskih gradina.
 
U antičko doba Vrana (Aurana, Laurana) je na  Velikoj cesti, «Skardonskoj magistrali», tipično ravna rimska cesta koja prolazi Ravnim Kotarima od Jadere (Zadar) do Salone (Splita).
 
U srednjem je vijeku Vrana, s utvrđenim benediktinskim samostanom Sv. Grgura, bila posjed hrvatskih vladara i metropola stare Hrvatske države, okružena hrvatskim kraljevskim gradovima Ninom, Kninom, Biogradom i Šibenikom.
 
Temeljem ugovora Pacta conventa, i zbog činjenice da se u Vrani čuvaju insignije hrvatskog kraljevstva, dogodila se 1102. godine krunidba ugarskog kralja Arpadovića Kolomana hrvatskom krunom u Biogradu, kao najbližoj kraljevskoj rezidenciji.
Ugri (Mađari) su pod okriljem Prvog križarskog rata (Križarski ratovi su niz ratova od 1096. do 1271. godine protiv islamskih dinastija u Palestini/Levantu), dok su ondašnje svjetske sile okrenute Bliskom istoku, napali Hrvatsko kraljevstvo. Arpadović Koloman, uz potporu nekih hrvatskih velikaša iz sjeverne Hrvatske, prelazi Savu i Kupu u proljeće 1097. godine. Suprostavio mu se hrvatski kralj Petar Svačić (vladao je samo četiri godine od 1093. do 1097.) koji iz Knina dolazi s vojskom do Gvozda (danas Petrova gora) gdje je u jeku bitke poginuo kao posljednji kralj hrvatske krvi (i Srbi su 1991., pod okriljem Pustinjske oluje, napali Hrvatsku).
 
Godine 1136. Sveta stolica dodjeljuje samostan u Vrani Templarima. Za njihova vladanja Vrana je utvrđena jakim bedemima (tri prstena bedema i predtvrđava), kvadratnim kulama i opkopom (pokretni most i obrambeni opkop oko cijele utvrde vidljiv je još i danas).  
 
vrana_g6
 Južni bedem Vrane sa završnim vijencem, kulom i jednim od vrata 
vrana_g7
vrana_g8
Uprava ovog viteškog reda bila je utvrđena u posve vojničkom duhu zbog već tada pokrenutih Križarskih ratova protiv nadolazeće islamske ekspanzije.
Godine 1128. godine održan je crkveni sabor u Troyesu (Francuska) gdje su Templari službeno priznati i utemeljeni kao vjersko-vojni red. Pravila reda napisao je cistercit Bernard iz Clairvauxa (Francuska). Papinskom bulom iz 1139. postaju neovisni od svakog miješanja političkih i vjerskih vlasti, a od 1146. godine nose, zbog potrebe lakšeg prepoznavanja u bitkama, zadebljani crveni križ (la croix pattee) na vojnoj odori i opremi.
Nakon još uvijek nerazjašnjenog raspuštanja templarskog reda, 1312., Vrana prelazi u posjed redovničko viteškog reda Hospitalaca (kod nas ih zovu i Ivanovci, Božjaci) u čijem redu su našli utočište i brojni progonjeni templarski vitezovi.
 
Hospitalci (kasnije malteški vitezovi) su u Hrvatskoj iz redova domaćeg plemstva, za razliku od reda Templara kojeg su činili uglavnom francuski plemići.
 
Samostan u Vrani uzima pravo jurisdikcije nad svim samostanima, a prior Vranski postaje glavni prior ovoga reda na području cijelog kraljevstva.
 
Vrana je jedno vrijeme bila sjedište ivanovečkog priorata (poglavarstva) za Hrvatsku i Ugarsku. Bilježi se da je Vranski priorat u doba svojega najvećega procvata posjedovao oko 40 samostana, gradova i vlastelinstava u Dalmaciji, Slavoniji, Međimurju i Bosni.
 
Banovi i kraljevi Hrvatske, Slavonije i Dalmacije su posebnom uredbom Pape imenovani i titulom Vranskog priora pa se na ovome mjestu u jednoj osobi koncentrira ogromna crkvena, politička i vojna moć. Najglasovitiji među priorima Vranskim su Ivan Paližna i Petar Berislavić (Trogiranin), čija se poprsja nalaze u prvostolnici zagrebačkoj.
 
vr_palizna_berislavic
 
Ivan Paližna je, uz pomoć bosanskog kralja Tvrtka, digao bunu protiv ugarske krune (nakon smrti kralja Ljudevita Anjouvinskoga godine 1382 ) pokušavajući na hrvatsko prijestolje vratiti vladara hrvatske krvi (A. Šenoa: Kletva). U borbama oko Vrane Paližna je ubijen 1391., a ugarski kralj Žigmund oduzeo je Vrani sva imanja, da bi je 1409. kralj Ladislav Napuljski prodao Mlečanima.
 
Petar Berislavić, vesprimski biskup, prior Vranski i hrvatski ban, uhvaćen u tursku zasjedu poginuo je 20. svibnja 1520. na Vražjoj gori kod Korenice. Njegova odrubljena glava prebačena je u grobnicu u mađarski grad Vesprim (biskupija sjeverno od Balatonskog jezera). Osobito je važna bila njegova pobjeda 1513. godine kod Dubice, te obrana Knina, Skradina, Ostrovice i Jajca.
 
Bio je hrvatski ban u vrijeme kad Turci izbijaju na vrata srednje Europe, kad strepe Dalmacija i uža Hrvatska, kad Marulić piše svoju Juditu kojom želi reći da Hrvatskoj pomoć može doći još samo s neba, kad naši veleposlanici i ljudi od pera pokušavaju probuditi Europu (kao i 1991.!). Budući da se na ugarskom i europskom planu gotovo ništa nije učinilo, Berislavić je pokrenuo vlastitu diplomaciju da dobije kakvu-takvu pomoć. Po mišljenju nekih povjesničara, to je bio "najviši doseg hrvatske diplomacije" onoga vremena.
 
Protiv bana Berislavića su se stavili i neki hrvatski uglednici («stoka sitnog zuba») poticani mađarskim velmožama.
Vrana je tijekom cijeloga srednjeg vijeka, sve do pada pod tursku upravu 1529. godine, zadržala prvorazredni politički položaj.
 
Danas do starog i zapuštenog grada Vrane, u kojem stoluju crne udovice i poskoci, nema ni putokaza!
 
Domoljublje kao prva od temeljnih vrednota zajednice.
 
Ljubomir Škrinjar
 
 
 

KOMENTARI ČITATELJA 

#1 Dodatak VraniOgnjistar 2007-10-14 19:56
Dodatak Vrani, iz Ognjistar II(

Hrvatska pod čižmom demoNkracije

Razmišljanja globalnog Ognjištara

)



Carroll Quigley:

As is usual in a stalemate, there was much of criticism of these operations, especially from the Allied side. It was suggested that the German success in holding the Rapido was due to the accuracy of their artillery fire and that this was being spotted from the ancient monastery (founded by St. Benedict in A.D. 529) on the top of Monte Cassino. It was further suggested that General Clark should have obliterated the monastery with aerial bombardment but had failed to do so because he was a Catholic. After February 15, 1944, Generall Clark did destroy the site completely by Air Force bombs without helping the situation a bit. We now know that the Germans had not been using the monastery; but, once it was destroyed by us, they dug into the rubble to make a stronger defense. Str. 767.



Kao što je obično za vrijeme zastoja, bilo je puno kritike tih operacija, posebno na savezničkoj strani. Bilo je sugerirano da je razlog uspjeh njemačkih trupa u obrani Rapida bila točnost njemačke artiljerije, a ta je bila upravljana iz starog manastira( kojeg je utemeljio Sveti Benedikt 529. godine ) na vrhu brda Monte Cassino. Dalje je bilo sugerirano da je general Clark morao izbrisati samostan bombardiranjem iz zraka, ali to nije učinio jer je katolik. Poslije 15. veljače 1944 godine general Clark je potpuno uništio samostan bombardiranjem iz zraka bez da je poboljšao vojni položaj (saveznika ). Mi sada znamo da Nijemci nisu upotrebljavali samostan( za upravljanje artiljerijskom vatrom ), ali jednom kada je bio uništen, utvrdili su se u ruševinama i time pojačali obranu. Str. 767.



i dalje,





RODNEY STARK:“THE VICTORY OF REASON –

How Cristianity Led to Freedom, Capitalism, and Western Success”



»Pobjeda razuma - Kako je krščanstvo prokrčilo put slobodi, kapitalizmu i uspjehu zapada«.

Lagana i zanimljiva knjiga, koja iznosi niz važnih činjenica za razumijevanje povijesti, naravno suprotnih »opće poznatim«, kojim su nas dresirali u školi, »javnim medijima«: TV i »štampi«, te filmovima i »literaturom«.

Propašću Rimskog carstva Europa nije pala u tzv. »Mračno doba«, nego je sloboda donijela veliki napredak kojem su u prvo vrijeme prednjačili samostani, kao proto tip uspješnih poslovnih jedinica, korporacija. Kapitalizam je cvao u Sjevernoj Italiji u dvanaestom i trinaestom stoljeću, dakle stotinama godina prije pojave Protestantizma, kojem lažno pripisuju izum kapitalizma i poslovnog morala.

Knjiga u kasnijim poglavljima donosi činjenice, koje daju potpuno obratnu sliku Amerike, od one »opće poznate« o Americi »koju su stvorili pustolovi i razbojnici«, sliku koju možemo »zahvaliti« podlom Albionu.

Pa da vidimo odabrane isječke.



Na 35. stranici o mitu »Mračnog doba«:

Zadnjih dva do tri stoljeća svaka naobražena osoba zna da je od propasti Rima pa do od prilike petnaestog stoljeća Europa pala u »Mračno doba« - stoljeća ignorancije, predrasuda i jada iz kojeg se iznenada, skoro čudom izbavila, prvo Renesansom, a onda Prosvjetiteljst vom. Tako se ali nije dogodilo. Umjesto, za vrijeme tzv. »Mračnog doba«, Europska tehnologija i znanost je premašila ostatak svijeta. Str. 35.
Prijavi Administratoru
#2 vranaGuest 2010-06-23 22:15
vrana je super, naj bolje selo dođite pa će te viditi. :D
Prijavi Administratoru
#3 vranaGuest 2010-06-23 22:18
Vrana je bas dobro selo,dođite i vidite :lol:
Prijavi Administratoru
#4 1076., a ne 1075.horvatbaor 2011-09-16 15:38
U Zvonimirovoj zavjernici piše MLXXVI, 1076., nigdje ne piše 1075. Naši cijenjeni povjesničari poslije 1945. su npr. i djela Ferde Šišića prepravljali te na osnovu tumačenja Mihe Barade pisali 1075. godina. Miho Barada je uzeo za primjer samo dokumente iz Zadra i Trogira, a ne i druge dokumente iz drugih djelova Hrvatske. O razlikama u kronologiji naših povjesničara Ferde Šišića, Rudolfa Horvata, Vjekoslava Klaića s jedne i Mihe Barade s druge je rad napisao Dominik Mandić prikazujući nedostatke Baradine kronologije i uvrštavajući dokumnte koje je Barada odbacio kao falsifikate u svoju kronologiju. Barada je povjesne izvore, za svoju inačicu povijesti, koji se nisu slagali kronološki odbacivao kao falssifikate.
Na početku Zvonimirove zavjernice redak s godinom MLXXVI su poslije 1945. izostavljali. Takav pravac i danas neki pisci udžbenika za osnovnu i srednju školu slijede. Primjer je Zdenko Samaržija koji je izostavio taj prvi red.

Poveznica na wikipedijin članak o kralju Zvonimiru: hr.wikipedia.org/.../...

i poveznica na tekst prisege kralja Zvonimira - zavjernica
hr.wikisource.org/.../...
Prijavi Administratoru

Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.

Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća

Zadnje vijesti

Zadnji komentari na Portalu Hrvatskoga kulturnog vijeća

Uvjeti korištenja

Portal HKV-a

Izvorni prilozi objavljeni na ovom portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje imena autora, odnosno izvora.

Licenca GNU

Naša udruga

Hrvatsko kulturno vijeće

HKV djeluje od 2006. i nezavisna je udruga građana s više od 1300 članova, mahom hrvatskih intelektualaca.

Kontakti

Stranice članova

Učlani se i predstavi

Članovi naše udruge ugledni su intelektualci, umjetnici, književnici, političari, novinari, poslovni ljudi i studenti. Predstavite se i vi!

Članovi

Izbor publikacija

Izaberi, pročitaj, preporuči

U pripremi imamo cijeli niz zanimljivih publikacija koje će se moći naručiti preko Portala. Rado ćemo poslušati i vaše preporuke.

Trenutna ponuda

Prijava na Portal