Otok čarobne ljepote i stoljetne vjere

Otok čarobne ljepote i stoljetne vjere

Hrvatska je rijetka zemlja u Europi koja ima takvu blagodat mora, otoka, sunca i mirisne mediteranske vegetacije. More čini čak jednu trećinu hrvatske površine, čak 31.067 km². Ukupno je 1185 otoka i otočića, a njihova obala iznosi nevjerojatnih 4058 km. No, od tolikog broja otoka, nastanjenih je samo 67. Najveći su otoci Krk i Cres na sjeveru, dok su na jugu najmanji Elafitski otoci, rjeđe zvani Jelenski. Nekoć je život na otocima cvao, a danas je ugrožen. Posve neopravdano, jer su otoci svojom ljepotom, klimom i ekološkim prednostima, najpoželjnija mjesta za život u Hrvatskoj. Stranci su to uvijek bolje od nas prepoznavali i zato su se, i s istoka i sa zapada, vjekovima nastojali dočepati naše obale i otoka. A posebno u ovo današnje vrijeme, kad su Hrvatsku počeli nemilosrdno rasprodavati.

Jesmo li uopće svjesni u kakvoj zemlji božanske ljepote, predivne prirode i klime živimo? Jesmo li svjesni tradicije i baštine koju nasljeđujemo svojim rođenjem u Hrvatskoj? Jesmo li uopće svjesni kako imamo obvezu čuvati za buduće naraštaje sve što nam je Bog dao na uživanje? To su pitanja koja naviru kada brodom iz dubrovačke luke Gruž plovimo prema Elafitskim otocima. Elafitsko otočje čini sedam otoka: Daksa, Koločep, Sv. Andrija, Lopud, Rudo, Šipan i Jakljan. U prošlosti su svi bili nastanjeni, a danas samo četiri, od kojih su Koločep, Lopud i Šipan iznimne turističke atrakcije. Oni su i u prošlosti imali posebnu važnost za Dubrovačku Republiku, jer su ondje bili izgrađeni ljetnikovci, samostani i dvorovi najbogatije dubrovačke vlastele. Dubrovačka uprava nad otocima bilježi se već od 1272., a na Lopudu je bilo sjedište knežije od godine 1457., pa je bio izgrađen i Knežev dvor. Lopud je nekoć imao i svoju brodsku flotu od čak 80-ak brodova, kao i brodogradilište. Bogati pomorci uredili su mjesto, izgradili svoje kuće i pristanište za trgovačke brodove. Ondje je bio pravi ladanjski raj dubrovačkih obitelji, gdje je uz osiguran odmor, mir, užitak, postojala i mogućnost obavljanja poslova. Uz dvorce su se uređivali parkovi i gradile se obiteljske kapelice. Osim kapelica, na malom otoku postojala su čak tri samostana i nekoliko većih crkvi. Lopud je površine samo 4,63 km², a ima oko četrdesetak vjerskih objekata, gotovo desetak po kvadratnom kilometru. Postoji li još igdje u Hrvatskoj tako mnogobrojan i usredotočen graditeljski prikaz pobožnosti i katoličke vjere naših predaka?

Na otoku su i ostaci četiriju starokršćanskih crkava: sv. Ilija, sv. Ivan Krstitelj, sv. Petar i sv. Nikola. One svjedoče o starohrvatskoj kulturi i opstojnosti Hrvata na tim prostorima od najranijih vremena. Crkve sv. Ilije i sv. Ivana Krstitelja ukrašene su starohrvatskim pleterom, uklesanim u kamene zidove. Na Ivanjem brdu povrh Lopuda nalazi se crkva sv. Ivana Krstitelja,koja je svojom zvonjavom vjekovima upozoravala stanovništvo otoka na svaku nadolazeću opasnost. Podno sv. Ivana, u unutrašnjosti, vodi put prema drugoj strani otoka. Ondje se nalazi veliko staro gospodarstvo sa zapuštenim vinogradima, koji i danas svjedoče o prirodnom bogatsvu, ljepoti i blagodati života na otoku. Kroz hladovinu stogodišnjih borova, mirisnim šumskim i poljskim stazama, dolazi se do druge strane otoka, do prekrasne pješčane plaže Šunj. U blagom luku, nekih petstotina metara, pruža se prekrasna laguna plavetnila i zelenila, spoj kristalno čistog mora, pijeska i tamnozelenih borova. Kažu, jedan od najljepših zaljeva i plaža na Jadranu, danas sigurno rijetka turistička i rekreativna atrakcija. Povrh plaže, u borovu šumarku, nalazi se crkva Gospe od Šunja. Izvana naizgled jednostavna crkva skriva uzbudljivo povijesno crkveno blago. Istinita priča govori kako je crkvu podigao milanski plemić Otton Visconti, koji je na povratku s križarskih pohoda doživio olujno nevrijeme nedaleko od Šunja i zavjetovao se da će podignuti crkvu Gospi u čast ako se uspije spasiti. Svoje je obećanje ispunio dostojanstveno i raskošno, u čast Majci Božjoj na Šunju. O tome svjedoči njegov grb ugrađen u crkvi.

Na Lopudu su rođene neke značajne osobe, koje su slavu hrvatske domovine pronosile svijetom. Brodovlasnik Miho Pracat Pracatović, rođen je na Lopudu 1528. i školovao se kod dominikanaca, sudjelovao je svojim brodom u pohodu na Portugal za u doba kralja Filipa II. Golemo bogatstvo, koje je stekao trgujući svijetom, ostavio je u dobrotvorne svrhe Dubrovačkoj Republici. Jedini je pučanin kojemu je po doluci Senata podignut spomenik 1638. u Kneževu dvoru u Dubrovniku. Poznat je također admiral i diplomat Vice Bune, rođen u Lopudu 1559., koji je bio u službi španjolskoga kralja kao savjetnik. Bio je zapovjednik dijela španjolske oceanske flote, a poslije i izaslanik španjolskih kraljeva Filipa II. i Filipa III. u Indiji i Belgiji. Nosio je naziv viteza Kristova reda i postao je konzul Dubrovačke Republike. Njegovom je zaslugom španjolski dvor prisilio Veneciju da napusti otok Lastovo, koji su Mlečani oteli Dubrovniku. Za taj pothvat primio je zlatnu kolajnu Dubrovačke Republike. Umro je u 53. godini života u Napulju, a pokopan je po vlastitoj želji na Lopudu u crkvi sv. Trojstva. Primjeri samo tih dvoje ljudi govore kako su Hrvati rođeni na Lopudu bili ugledni i uvažavani u svijetu.

Mnoge građevine na Elafitima i u Dubrovniku pokazuju da je na tlu Hrvatske bilo poprište europske i svjetske povijesti. Danas na Lopudu postoje samo skromno označene staze na kojima turisti mogu razgledavati znamenitosti. Postoje tiskani vodiči, karte i turistički prospekti na raznim jezicima. No je li to dovoljno? Sigurno nije, jer prospekti nikada ne mogu prenijeti ono što može živa riječ. Turistička šetnja pokazuje da je Lopud otok pun čarobne ljepote i hrvatske stoljetne vjere. Istražujući znamenitosti Lopuda, hrvatski čovjek može na tim povijesnim putovima susresti strane turiste kako samostalno lutaju razgledavajući njegovu sakralnu baštinu. No, oni uglavnom nisu ni svjesni što vide, i što traže, i što koja starohrvatska crkvica predstavlja. Nužno bi bilo i financijski sigurno isplativo, da na Lopudu djeluju mladi turistički vodiči, studenti povijesti umjetnosti, jezika, arhitekture..., koji bi vodili strance otočkim stazama i dobrim znanjem stranih jezika opisivali stoljetna povijesna zbivanja na otoku i u Hrvatskoj. Strancima je potrebno objasniti značaj svake starohrvatske crkvice, utvrde ili samostana, upravo tako, kako se to radi u stranom svijetu. Tada bi Englezi, Amerikanci, Francuzi i Nizozemci, koji često dolaze na Lopud, a nemaju pojma o hrvatskim kulturnim dosezima kroz stoljeća, temeljem povijesnih činjenica posve drugačije doživjeli Hrvatsku. Svakako bi se s više poštovanja vraćali u svoje zemlje, sjećajući se ne samo predivnog mora i sunca. Na Lopudu je na samo 4,63 km² neprijeporno vidljivo kako Hrvatska nikada nije pripadala kulturi istoka i Balkana. Na Lopudu je uočljivo kako je Hrvatska svojom povijesnom baštinom uvijek pripadala Europi. Samo nas europska politika, uz pomoć nekih domaćih političkih neznalica i prodanih duša, stoljećima gura u društvo onih kojima nikada nismo pripadali, ni povijesno, ni kulturno, ni vjerom, a ponajmanje po ljudskom poštenju.

Damir Borovčak

KOMENTARI ČITATELJA 

#1 Odlično! — Guest 2007-04-17 16:09

Kratka i zanimljiva reportaža. Jako dobro i hvala što ste svoje doživljaje Lopuda podijelili sa čitateljima portala.

Prijavi Administratoru

#2 Reportaza — Guest 2007-04-17 17:07

Izvanredno. Treba nam vise osoba kao sto ste Vi i gosp. Skrinjar, da bi upoznali ljepote i znamenitosti Hrvatske.

Prijavi Administratoru

#3 Kad ne znamo... — predak33 2007-04-18 00:10

... lobirati politično - onda bar kulturom i poviješću, a na način kako nam to ugodom predočuju gospoda Borovčak i Škrinjar. Kako ih razdvojiti!?

Prijavi Administratoru

#4 Guest 2007-04-18 09:36

Puno Vam hvala za lijepe slike i povijesni komentar.
Imate posvema pravo kad kazete da Hrvati ne mare rabiti prilike da pokazu strancima Hrvatsku kao zemlju sa starom zapadnom kulturom. Posjetila sam Lopud 1999 kao "turist" sa jedrilicom iz Dubrovmika, te mogu potvrditi da nitko na tom turistickom brodu nije ni sa jednom rijeci dao turistima na znanje povijest Lopuda.

Prijavi Administratoru

#5 Bravo za reportažu s Lopuda! — Guest 2007-04-19 23:51

LIPOTE JADRANA!
NA OBALI PLAVOG JADRANA
SIDI CURA IZ DALEKA KRAJA
PROMATRAM JE KAKO ĆU JOJ PRIĆI
POKLANJA SE SUNCU MORU
TIHO MOLI SA BOGOM GOVORI
HVALA TEBI BOŽE MILI
ŠTO MI DADE DA OVO DOŽIVIM
OVI OVDE NI NE ZNAJU
ŠTO IMAJU KUD LUTAJU
TUĐINU PRIPUŠTAJU
OVO SUNCE PLAVO MORE
BEZ MILOSTI BEZ LJUBAVI
OVU LIPOST ČUVATI NEZNAJU
TAKO KAŽE CURA IZ DALEKA
POKLANJA SE SUNCU MORU
BOGU HVALE ONA ŠALJE
OD LIPOTE CILA SE PRIDAJE
TAKO TI JE DIDOVINO LIPA
OVI NAŠI NAŠ JADRAN NE CJENE!
Anđelka Drnas

Prijavi Administratoru

#6 Koliko cijenimo ljepote nase domovine? — Guest 2007-04-20 21:17

Jos jedan izvrstan clanak gosp. Damira Borovcaka! Uz slike, koje su nevjerojatno dobro izabrane, posebno ona zadnja kad se sunce spusta, a ljepota okolisa je takova da covjeku dah zastaje - ovaj clanak bi trebao provuci sve one koji imalo cijene ljepotu nase domovine da krenu u Juznu Hrvatsku!

No poznavajuci prilike i ljude u Hrvatskoj, koji mnogi od njih nazalost uopce ne cijene tu savrsenu ljepotu sto nam je Bog darovao, duboko zalim sto mnogi Hrvati odlaze na Jadran i uzimaju zdravo za gotovo ono sto imamo. Mi, koji zivimo izvan domovine, iskoristavamo svaki trenutak kad dodjemo u Hrvatsku kako bi malo uzivali u ljepotama i vrednotama te nase najdraze zemlje na svijetu na koju smo svi izvanredno ponosni. No isto tako ponosni smo i na ljude kao sto je gosp. Damir Borovcak koji ne sustaje u radu, koji nam stalno predstavlja ono do cega je nazalost tesko - bar nama, izvan domovine - doci. Clanak je izvrstan, vrlo poucan, no za mene je najvazniji ovaj dio clanka:"Jesmo li uopće svjesni u kakvoj zemlji božanske ljepote, predivne prirode i klime živimo? Jesmo li svjesni tradicije i baštine koju nasljeđujemo svojim rođenjem u Hrvatskoj? Jesmo li uopće svjesni kako imamo obvezu čuvati za buduće naraštaje sve što nam je Bog dao na uživanje? Jesmo li uopće svjesni u kakvoj zemlji božanske ljepote, predivne prirode i klime živimo? Jesmo li svjesni tradicije i baštine koju nasljeđujemo svojim rođenjem u Hrvatskoj? Jesmo li uopće svjesni kako imamo obvezu čuvati za buduće naraštaje sve što nam je Bog dao na uživanje? "
Damire, hvala jos jednom na izvrsnom clanku i na pitanjima na koje bi obavezno trebali odgovor dati svi oni koji se namjeravaju baviti turizmom ili (ne) rasprodajom Hrvatske.

Prijavi Administratoru

#7 Guest 2007-04-22 03:04

sa malim zakasnjenjem otvaram i gledam ovaj slikoviti prikaz nasih ljepota ovdje u dalekoj Australiji, nadam se da nam se nece dogoditi da to cinimo samo na ovaj nacin "iz daleka"

Prijavi Administratoru

#8 otok ljepote — Guest 2007-04-27 14:41

Jedan savjet za sve ljhude ovoga svjeta ˇˇDođite na LOPUD necete pozaliti ˇodusevit cete se

Prijavi Administratoru

#9 Lopujka — mare 2008-03-04 19:30

Ja sam s Lopuda i kažem vam da niste ođe ništa viđeli. dođite na Lopud. bay bay!!!!!!

Prijavi Administratoru

#10 Lopud — Guest 2010-03-11 17:38

Lopud je prekrasan otok. Evo i stranice o njemu.
www.otoklopud.blogspot.com

Prijavi Administratoru

#11 I ja sam bio tamo... — Guest 2010-07-23 22:17

..pišite pisma Jadranki Kosor..vi pučani otoka Lopud ,kako ne želite da Vaš otok izgubi suverinitet ulaskom RH u tu posesivnu masonsku tvorevina za Vašim i Našim nacionalnim resursima i malo je reći ljepotama!Zatim napišite Jadranki Kosor da Vaš(ili naš) otok vrijedi više nego norveška nafta,europska unija u paketu,Rusija i Amerika i ostatak svijeta,a koliko vrijedi još preko tisuću otoka?..danas Jadranki,a sutra nekome drugom! Mijo Faust Perica!

Prijavi Administratoru

Osvježi listu komentara

Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.

JComments