Sjećanje na progon iz Boričevca

Misno slavlje u povodu zaštitnice župe Boričevac - Male Gospe, predvodio je 13. rujna gospićko-senjski biskup dr. Mile Bogović kod crkve koja se obnavlja.Organizatori mise i skupa raseljenih Boričevljana su župa Rođenja BDM u Boričevcu sa župnikom fra Branimirom Šegotom i udruga Ličana iz župe Boričevac s predsjednicom Jadrankom Matašin.

Na misi su članovi KUD-a „Vukšić" iz Vukšića pjevali „lišansku misu" pod vodstvom Dragana Ledenka. Pjevanjem se u cijeli program uključio i „Hrvatski kulturni klub" iz Zagreba na čelu s Šimom Šimatovićem. Oko dvije tisuće stanovnika župe Boričevac na početku II. svjetskog rata „kada je pukla prva puška u Lici" protjerano je iz svojih domova, a oni koji nisu uspjeli pobjeći, ubijeni su. Kao ni Udbinjani, tako se ni Boričevljani nisu smjeli vratiti na svoja ognjišta.U propovijedi se biskup Bogović osvrnuo na „novu ranu", činjenicu da „neki i danas podržavaju kult prve puške koja je ovdje bila uperena na sve što je hrvatsko i katoličko, koja je bila protiv svake hrvatske države.

Tako, naime, Boričevljani tumače inicijative da se obnavlja spomenik onima koji su uništavali njihovo mjesto". Odgovor na to nije sanjati o osveti i nasilju, širiti kult „neke naše slične puške". Odgovor je da širimo kult križa, poručio je biskup.Boričevljani imaju pravo na punu istinu o stradanju njihova mjesta i ljudi. Pritom također želim istaknuti da ova država na razne načine pokazala svoj odmak od kulta ovdašnje prve puške; pa i time što je pristupila obnovi ove crkve. Moramo također biti svjesni ograničene vrijednosti političkih prosudbi, upozorio je biskup. Mi kao kršćani trebamo biti svjesni da put spasenja i duhovne obnove čovječanstva ide preko križa, preko patnje pravednika. Doista ne vidim odgovora ako križ Kristov uklonimo. Ako križ nema vrijednosti, onda ćemo tražiti svoju priliku da se osvetimo. To ne smije biti naš odgovor. Tko tako reagira nije upoznao Krista, upozorio je biskup Bogović.

Sudbina malenih i nezaštićenih nije uvijek i u svemu pogubna, istaknuo je biskup i naveo primjere iz kršćanske i hrvatske prošlosti. Spomenuo je i žrtve Ivezića u selu Brotnji koje su najprije mučili pa još žive pobacali u jamu Golubinjaču. Za boričevačkog župnika Vladimira Stuparića postoje naznake da je u svojoj 37. godini morao sam sebi kopati grob u kojega su ga zločinci poslije bacili.Crkva je uvijek stavljala težište na nevinu patnju u kojoj vidi vrijednost koja se pamti. Nevina patnja je tim vrjednija što je čišća od svake loše sklonosti, koja je podnesena u vjeri i ljubavi. Zato su ti ljudi pravo bogatstvo svijeta i takve treba čuvati u svom sjećanju, podizati im spomenike. Spomenike treba podizati borcima za suživot i zajedništvo. S druge strane, sačuvaj nas, Bože, i od suda da u je u bilo kome utjelovljeno samo zlo, a pogotovo da se to proteže na šire skupine ili narod.

Zloće ima svuda i važno je da nju ne prihvatimo kao vrijednost, kao moralnu normu koju valja ugraditi u našu memoriju, odnosno kojoj treba dizati spomenike. Najveća pomutnja u društvu nastaje kad se izgubi razlikovanje dobra od zla, poručio je biskup.Gradeći Crkvu hrvatskih mučenika želimo podignuti spomenik mučeničkom licu Hrvatske, ne samo onom koje je uočljivo u Boričevcu, na Udbini, Bleiburgu, Jazovkama i Križnim putovima, nego na svim drugim mjestima, gdje je naš maleni i slabi čovjek nevin stradao od nasilnika i mučitelja. Neka nas nikada obuzme osjećaj kako nama pripadaju prava koje drugima ne priznamo. Dragi Boričevljani! Želim da danas budete ispunjeni ponosom što u svojem mjestu, u svojoj župi, u svojim obiteljima imate ljude koji su nevini stradali, kao mali i nezaštićeni, a nipošto da se ispunjate gnjevom na one koji su ih mučili. Taj pravi kršćanski osjećaj želio bih da živi i u vama koji ste raseljeni izvan Boričevca, kao i u vama koje je sila i bahatost odvojila u nedavnom ratu od vaših zavičaja i domova u Bosni, zaključio je biskup, pozvavši da se taj osjećaj prenese i na mladež.

IKA
Fotografije: Damir Borovčak