Reportaža - Božićni dar za Vukovar

U vrijeme došašća i Božića zahvaljujemo Bogu na daru života, za obitelj i za prijatelje, no nije li potrebno sjetiti se i hrvatske slobode i Vukovara? Dugogodišnji vukovarski gvardijan fra Zlatko Špehar, u Chicagu je krajem 2004., podsjećao na Vukovar i njegove žrtave, te rekao kako su ''vukovarski mučenici (...) jasan znak koji poziva na stalnu budnost, na prisutnost stalnih adventskih vremena u hrvatskoj povijesti, u kojoj se zaspalost plaća viskokim cijenama, tisućama pobijenih i prognanih''. To ostaje trajno zapisano (str. 195) u njegovoj knjizi »Govorom do istine iz Vukovara« (MH, Vukovar 2008.).

Samostanska kronika iz 1722.g. i fra Benko Horvat pokazuje najnoviju kroniku  

Franjevci su u Vukovar došli 1687.g. poslije povlaćenja Turaka. Od 1722. godine započinju voditi »Samostansku kroniku«, pisanu djelom na latinskom, a kasnije na hrvatskom jeziku. Pučku školu za katoličku djecu osnovali su 1736.g. U samostanu počinju djelovati poznati hrvatski pisci, kritičari i prevoditelji. Spontano se razvija i samostanska knjižnica koja je do pred Domovinski rat brojila oko 17.000 svezaka. Najstarije knjige bile su tri inkunabule iz 1486.g., a knjižnica je čuvala i 14 vrlo rijetkih knjiga iz 16. stoljeća. Kako su franjevci u Vukovaru brinuli za hrvatski jezik, svjedočilo je i sedamdesetak svezaka tzv. »Rarissime Croaticae«, piše u knjizi fra Špehara. Inače, samostanska knjižnica u Vukovaru poznata je po rijetkim knjigama, primjerice od 1850.g. i po hrvatskim latinistima, te se tako ubraja, uz Dubrovnik i Trsat, u posebno značajne franjevačke knjižnice. U vremenu srbočetničkog razaranja Vukovara, crkva sv. Filipa i Jakova, samostan i knjižnica, teško su stradali. Knjige su raznešene, spaljene i nestale na sve strane. Samo manji dio se vratio.

Najstarije i nove obnovljene knjige - čuvaju se u posebnim ormarima  

U povratu prije 4 godine iz Novog Sada stiglo je 8 inkunabula, no dvije još uvijek nedostaju i prijavljene su Interpolu. Knjige su se vratile u vrlo lošem stanju, pa je za preko tisuću vrijednih knjiga sada potrebna restauracija, što se obavlja o trošku hrvatskog državnog proračuna. Arhiv i samostanska kronika također se vratila, no interesantno, nedostaje dio koji se odnosi na vrijeme Nezavisne države Hrvatske. Tko zna hoće li se ikada pronaći?

Najnovija kronika bilježi srpska divljaštva i poslije povratka 1998.g. 

Odmah po mirnoj reintegraciji, po povratku franjevaca u Vukovar, u samostanskoj kronici mogu se pročitati i neki manje poznati događaji. Srpsko se divljaštvo nastavilo i poslije povratka franjevaca u Vukovar. Tako je 24. travnja 1998. zabilježeno da crkvu treba čim prije očistiti i zatvoriti, jer je prije par dana iz grobnice ispod crkve, gdje su pokopani članovi obitelji grofa Eltza, netko jednoj pokojnici otkinuo glavu i postavio na oltar s cigaretom u ustima. Opisu tog događaja priložena je i fotografija. Kronika bilježi kako je obnova bila duga, mukotrpna i još uvijek traje, što je sve detaljno opisano uz priložene fotografije.

Pri ulazu u samostan, pod svodom na vanjskom zidu knjižnice, raspelo – Isus bez ruku! Pri ulazu u knjižnicu, u hodniku podno prozora, jedno malo raspelo – propucano metkom! U knjižnici posebna polica, na kojoj su knjige oštećene od gelera, ali i one ranjene metkom! Sve to govori o spodobama koje su rušile i uništavale Vukovar – njima su uz nevine ljude, i Bog i knjige bile neprijateljske mete. Franjevačku knjižnicu u Vukovaru već više godina vodi pater Benko Horvat koji skrbi za obnovu knjižnog fonda. Iako je prošlo deset godina od povratka, tek sada se police knjižnice pomalo pune s knjigama.

Zainteresiranim posjetiteljima pater Benko rado će pokazati pojedine knjige i dokumente. Stare knjige su na obnovi, a one vrijedne i već obnovljene čuvaju se u posebnim zaštitnim ormarima. U zasebnoj prostoriji nalazi se ured s katalogom i podacima o svakoj knjizi. U prostoru knjižnice posebno se pazi na utjecaj temperature i sunčanih zraka, a prozori su zaštićeni posebnim zavjesama. Knjižnicu čuva posebno lijepi, obnovljeni kip Bezgriješne Djevice Marije.

Pater Benko Horvat ponosan je na donaciju koju je dobio od nećakinje velikog hrvatskog domoljuba i dugogodišnjeg emigranta, pokojnog profesora Vinka Nikolića. Uz Nikolićev portret u knjižnici se nalazi i njegova Spomenica počasnog građanina grada Šibenika, tu su i Vinkove knjige kojima se on osobno služio, kao i nekoliko albuma fotografija iz emigracije. Međutim, Franjevačka knjižnica u Vukovaru ne posjeduje ni jedan svezak Hrvatske revije, koju je profesor Nikolić desetljećima marljivo uređivao i izdavao. Pater Benko kaže da mu je najveća želja ostvariti cjeloviti komplet Hrvatske revije za samostansku knjižnicu u Vukovaru. Smatra kako bi mu u tome možda najbolje mogli pomoći hrvatski iseljenici. Ima li nade da hrvatski iseljenici već u prigodi ovog Božića daruju jedan komplet Hrvatske revije Franjevačkom samostanu u Vukovaru? Kad pater Benko spominje Hrvate izvan domovine, smatra da je bolje da knjige završe u Vukovaru, nego da propadnu po svijetu. Razmišljamo o potomcima hrvatskih emigranata, njihovom (ne)interesu za hrvatsku literaturu i (ne)znanju hrvatskog jezika. Također doznajemo da Franjevačka knjižnica prima i druge donacije knjiga. Patera Benka Horvata moguće je kontaktirati na mob. 098 1833 990 ili pogledati mogućnosti kontakta na www.filipjakov.com

Pogled iz Franjevačke knjižnice na pastoralni centar sv. Bono, gimnaziju i vodotoranj

Na kraju posjeta Franjevačkoj knjižnici, dobro je u knjizi »Govorom do istine iz Vukovara« potražiti prošlogodišnji božićni intervju fra Špehara za »Živu zajednicu« u Frankfurtu (str. 312 - 315), u kojem poručuje: ''Ne zaboravite Vukovar, jer Vukovar je više od razrušenog grada. Vukovar su vrata Hrvatske kroz koja trebaju proći svi Hrvati. Branitelji su prošli i ostavili slobodu i Hrvatsku iza sebe – i bijele križeve vjere u budućnost...'' Tim mislima potaknuti, smijemo li se nadati da bi Vukovaru već ovaj Božić mogao čestitati netko s kompletom Hrvatske revije Vinka Nikolića?

Tekst i fotografije: Damir Borovčak