Potpora Zvonku Bušiću u Muzeju Mimara

Je li sokol il' je vihor

Zagreb, 23. listopada

"Je li sokol il' je vihor", pod tim je naslovom večeras u prepunoj velikoj dvorani Muzeja Mimara održan koncert potpore i podrške Zvonku Bušiću, domoljubnom Hrvatu osuđenom na 30. godina američkog zatvora. Nadao se slobodi i ranije, no nije se ostvarilo. Trebao je biti pušten po isteku kazne, no on danas u Americi još uvijek nepravedno robija, puno dulje od dosuđene presude. Kako je moguća tako okrutna nepravda u zemlji koja sama sebe ističe kao uzor ljudskih prava, slobode i demokracije? Obitelj i prijatelji čvrsto su vjerovali da će Zvonko sada već biti kod kuće u Hrvatskoj, no to se još uvijek nije dogodilo.

U američkom je zatvoru već 32. godinu. Kaznu je počeo služiti u svojoj 30. godini, a sada je u svojoj 62. godini života. Sudac John Bartels, koji je vodio sudski postupak u presudi je preporučio da ga se pusti nakon 10 godina. Drugi američki opći zakoni o izvršenju kazni načelno predviđaju otpust nakon 30 godina u slučajevima u kojima je isključena daljnja opasnost po društvo. U Bušićevom slučaju to je doista primjenjiva istina budući da je 1991. postigunata hrvatska samostalnost, a Jugoslavija protiv čijeg se režima Zvonko borio, također je odavno propala.

Nažalost, Zvonko i njegova obitelj i dalje moraju ustrajati u mukotrpnoj pravnoj i ljudskoj borbi. U tom vidu večeras u prepunoj dvorani Muzeja Mimare Zagrepčani su mu dali punu podršku. Pismo Zvonku Bušiću pročitala je Maja Runje, jedna od organizatorica Kluba prijatelja. Koncert je dojmljivo vodila dramska umjetnica Anja Šovagović-Despot čitajući prigodne pjesme. Nikad bolja Meri Cetinić izvrsno je izvodila pjesme iz svog repertoara. Publika je sa sjetom uživala u popularnim pjesmama Mislim na tebe, U prolazu, Potraži me u predgrađu, Čert'ri stađuna, Zemlja dide mog, Jubav si moja zauvik i drugima, koje je Meri izvodila pjevajući i svirajući na glasoviru. Predstavnici medija, u ime tko zna kakve demokracije, ponovno su bojkotirali ovu podršku nepravedno zatočenom hrvatskom domoljubu Zvonku Bušiću.

 PS:
Moguće je pisati Zvonku – neka osjeti da nije sam, da nisu sami!
Pošaljite razglednicu hrvatskih krajolika, s riječima sjećanja i ohrabrenja, na engleskom ili hrvatskom na adresu:
Zvonko Bušić – 03941-158
P.O.B. 33, Unit D
FCI Terre Haute, Indiana 47808
U.S.A.

Napisao i snimio Damir Borovčak