Ponovno na Raduši

Dok u dolini oko jezera zima polako odlazi, a snijega ima još u tragovima na planinama je priča potpuno drugačija. Na njima je snijeg još uvijek apsolutni gospodar. Malo slobodnog vremena iskoristili smo za bijeg od svakodnevice i ponovni uspon na planinu Radušu. Budući da smo barem donekle unaprijed znali što nas čeka, nismo ni očekivali da se može doći do Idovca, najvišeg vrha Raduše (1956 m). Glavni cilj bilo je Draševo, selo i kraško polje koje se nalazi sjeverno od Ramskog jezera na visini od 1200 metara..

Na Draševu je nekada živio veliki broj ljudi, posebno u periodu proljeće-kasna jesen, a jedan dio živio je kroz cijelu godinu baveći se stočarstvom i poljoprivredom. Iako je prošlo mnogo godina otkad je i zadnji stalni stanovnik napustio Draševo i otišao u dolinu, iza njih je ostalo sve što su sagradili i koristili za život. Ostao je veliki broj starih kuća koje prkose teretu godina. Nažalost, veliki broj ih je popustio pod tim teretom. Danas većina kuća stoji kao spomenik nekadašnjim stanovnicima i prohujalim vremenima kada se živjelo u skladu s prirodom

Uspon prema Raduši i Draševu u nekom drugom godišnjem dobu i nije neki veći problem, ali dok je pod snijegom, to je priča za sebe. Do Draševa vode dva makadamska puta. Jedan s Makljena (1123 m), i on je još uvijek pod dubokim snijegom. Drugi put vodi od Ramskog jezera i izgrađen je na južnim, sunčanim obroncima Raduše, a snijeg se po njemu većim dijelom otopio, pa je to bio jedan od glavnih razloga zašto smo izabrali uspon s ove strane. Nakon sat vremena „ozbiljnog" pješačenja s kratkim pauzama izlazimo na početak Draševa i tu nas je dočekao duboki snijeg (40-50 cm, a na mjestima gdje je vjetar stvorio nanose i preko 100 cm) koji je bitno usporio nastavak uspona.

Za nešto manje od sat vremena dolazimo na početak sela gdje nas dočekuje nestvarna tišina, ali i prava zimska idila. Duboki snijeg, sunčano vrijeme i pjevanje ptica vratili su nas u vrijeme iz priča naših starih. Osim ptica, i ponekog traga divljih životinja u snijegu, drugog znaka života nismo mogli vidjeti. Oni željni mira i tišine rekli bi da je ovo idealno mjesto za odmor. Nakon odmora od pješačenja cijela ekipa suglasna je da uspon prema Idovcu ostavimo za neko drugo vrijeme. Budući da smo imali dosta vremena, obilazimo cijelo naselje i okolne brežuljke i sve bilježimo fotoaparatima. Nakon podosta provedenog vremena na Draševu, promjena vremena i jak vjetar nas podsjećaju da je vrijeme krenuti nazad...

Kratki film koji je vezan uz ovu reportažu - Draševo zima

Adobe Flash Player not installed or older than 9.0.115!