Obilježavanje 37. Obljetnice Fenix (Bugojanske) skupine „Hod u hrvatsku slobodu“

Marko Mudronja nikada nije bio prijatelj Bugojanskoj grupi. I Mudronja je izdajnik i dezerter Bugojanske grupe. Mudronja, Frane Pericic i Jure Maric prema planu vodstva Bratsva, trebali su predvoditi grupu u akciju. Mudronja i Pericic dezertirali su grupu na austrisko jugoslovenskoj granici. Mudronja sa izgovorom da je bolestan, a Pericic sa izgovorim da je strar za takve akcije. Jure Maric nikada nije dosao. Po naredbu Pericica, mladi clanovi Bugojanske grupe, putem glasanja izmedju njih izabrali su vodje grupe.

Mudronja a niti Vukusic ne spominju, da je jedan dio oruzja i municije za Bugojance nabavio Mudronja u Belgiji. U feljtonu Boze Vukusica “Rat prije rata” Mudronja izjavljuje da su Bugojanci imali zatrovano oruzje. Na podao nacin on potvrdjiva propagandu vlasti bivse Jugoslavije. Ja ne iskljucujem mogucnost, da su Bugojancima podmetnuti otrovani metci. Stovise kada je Mudronja otisao da se pridruzi Bugojancima u Austriju, on je njegovu putnu torbu ostavio u mome i Ambrozovom stanu. Drugi dan poslije odlaska moga supruga Ambroza Andrica u akciju, francuska policija je pretresla moj i Ambrozov stan. U torbi Mudronje, nasli su punu saku otrovanih metaka.

Razlog pretresu moga i Ambrozovog stana, bila je bomba postavljena na biciklo moga i Ambrozovog tada sedmogodisnjeg sina. Iducu noc poslije Ambrozovog odlaska u akciju, na bicik moga i Ambrozovog sina postavljena je tempirana bomba, koja je trebala eksplodirati iduci dan u podne. U to vrijeme nas sin je dolazio iz skole. No, nesto se dogodilo i bomba je eksplodirala u 4 sata ujutro. Mene je probudio komsija. Kada sam sisla u podrum zgrade policija je vec bila u podrumu i oko zgrade. U 7 sati ujutro dosli su i pretresli moj i Ambrozov stan. Pri pretresu u torbi Marka Mudronje, policija je nasal pregrst zatrovanoh metaka. O ovim metcima, ja sam pisla u proslosti.

Iako ja nisam bila osumnjicena ni za sto, cim su djecu odpremila u skolu policija me je uhapsila i pritvorila. Za vrijeme ispitivanja policajci nisu niti jednom spomenuli bombu. Drugi dan policijacima se pridruzio jugoslovenski Konzul iz Strasbourga. Ni on me nije nista pitao o bombi. Onda, su policajci, Konusul i ja odvezeni nazad i moj i Ambrozov stan. Dok sam ja vezana stajala, Konzul i policija jos jednom su pretresli stan. Uzeli su mnogo obiteljskih slika, i drugih vaznih stvari. Nikada mi nije nista vraceno.

Nema sumnje, Bratstvo je imalo udjela u postavljanju tempirane bombe na biciklo. Te veceri kod mene je iznenada dosla zena Adolfa Andrica. Na njezino trazenje ostala je prenociti kod mene. Za nju je dokazano bez ikakve sumnje da je radila za srpsku Udbu i da je tajno suradjivala sa vodstvom Bratsva. Strasbourske novine u jednom clanku, napisale su za nju da je dosla u Strasbourg po poslu. Dvije su mogucnosti: 1. Mozda je ona donjela bombu sa sobom i ponoci je postavila na biciklo. 2. Ili se ona po noci digla, uzela moje kljuceve, otvorila vrata zgrade i otklucala podrum pociniocima ovoga zlocina.

Boze Vukusic nigdje u njegovom feljtonu ne spominje da je bomba postavljena na biciklo sedmogodisnjeg sina Ambroza Andrica, niti da sam ja bila pritvorena. O toj bombi Vukusic pise: kada je bomba eksplodirala Ambroz Andric bio je u Njemackoj i on se nije vise vracao. To je gola laz. O toj bombi govorio je i bivsi jugoslovenski Konsul Marijan Kraljevic King, u polemiki o Bugojanskoj grupi, koja se vodila na HRT na programu “Latinica” Ni Kraljevic nije rekao istinu. Njegova prica davala je dojam da su Bugojanci odgovorni za bombu.

Vukusic pise, Pericic bio uhapsen u Strasbourge. To je Vukusiceva prazna prica. Pericic nije bio hapsen. Ti policajci koji su mene pritvorili, bili su zastitnici Udbasa. Njihiva mrznja prema Hrvatima izbijala je iz svake njihove rjeci i njihovog brutalnog ponasanja.

Kao sto sam vec izjavila, izjavljujem jos jednom. Vukusic je postavljen da izbrise zlocine Bratsva i drugih zlocina jugoslovenskih komunista. To znamo svi, znamo da je pokusao izbisati najvecu tragediju u povjesti hrvatskoh naroda, pokolj Bleiburgu i kriznim putevima. Sa knjigom “Rata prije rata” i filmom o Bugojanskoj grupu, Vukusic hoce uvjeriti hrvatski javnost, u dobro isplanirane lazi pro balkanskih jugosiovenskih komunista. On radi po principu, ponavljaj laz, i laz ce biti prihvacena kao istina. Vukusic i sav taj probalkanski vucji copor mogu za uvjek ponavljati njihove lazi. Ali sto oni nemogu, oni nemogu pobjeci od njihovih strasnih zlocina. To su njihovi zlocini, ucinili su ih svjesno i dobrovoljno za judine zlatnike i interese onih sila koje takodjer imaju odgovornost za pokolj Hrvata poslije Drugog svjetskog rata. Bugojanska akcija bio je pozljivo organiziran i ideoloski potkovan zlocin probalkanskih jugo komunista i njihovih gospodara, a u djelo su je proveli njihovi agenti iz Hrvatskog Revolucionarnog Bratsva