Tomislav Nürnberger: O tzv. Tehnološkom gospodarstvu

Gospodine Nürnberger, svrha ovog razgovora je da čitateljima i biračima približimo gospodarski program HRAST-a, koji je dobio visoke ocjene, pa ga je tako Ivkošić ocijenio boljim i od SDP-ovog i HDZ-ovog. Vi ste koautor programa, član Velikog Vijeća i voditelj Odbora za gospodarstvo, možete li nam prvo objasniti osnovne pojmove tehnološkoga gospodarstva, američki, Technology-Based Economy, i suprotnosti, tzv. Finacijskoga gospodarstva. Možete li to malo detaljnije objasniti i navesti primjere jednog i drugog?

Suština je da financije ne mogu biti najvažniji, a pogotovo ne jedini faktor u alokaciji novca. Primjeri financijski uspješnih pothvata, a izrazito štetnih, pa i razarajućih za okolinu ima na pretek! Kockarnica može biti uspješna za vlasnika sa stanovišta profita, ali je upravo razorna za bliži i širji okoliš, ali i za cijelu zemlju. Zato velika Amerika ima samo dva mjesta gdje je kockanje legalno, Las Vegas u pustinji i Atlantic City. Proizvodnja cigareta i alkohola itekako je profitabilna za vlasnika (dioničare), ali je razarajuća za korisnike. Isto tako prijevare s golf igralištima, tobožnjim velikim investicijama!

Posebno su opasni tzv. "projekti" Financijskog gospodarstva, gdje nama na kraju ostaje dug ili krajnje štetna obveza, a investitoru profit i niz popratnih beneficija (side effects). Recimo, nudi nam se kredit za vjetrenjače, slab, nesiguran i slabo isplativ oblik energije, a mi prihvaćamo dugogodišnju obavezu kupnje struje po dogovorenoj cijeni. Vjetrenjaču je konstruirao/dizajnirao strani inženjer, proizvela strana tvornica, instalirao strani stručnjak, održava ju strani stručnjak, a samo je vjetar hrvatski! Za stranu korporaciju izuzetno povoljan pothvat, koji našim novcem hrani tisuće njihovih obitelji, dok Hrvati (p)ostaju nezaposleni, ili su primorani na "privremen rad u inozemstvu".

Obratno je Tehnološko gospodarstvo kada bi na istom projektu vjetrenjača, u svim fazama, od dizajna do održavanja, sudjelovali naši stručnjaci na svim razinama kompleksnosti i odgovornosti, dakle i plaćanja, i time stjecali dragocijeno iskustvo, povećavali svoju vrijednost, unapređivali nacionalnu tehnologiju (kojom bi se mogli nastaviti takmičiti na svjetskom tržištu) i izdašno hranili stotine naših obitelji!

I jedna povijesna pouka: Zlatom iz južne Amerike, Portugal i Španjolska su kupovali engleske i nizozemske proizvode, umjesto razvijali vlastitu privredu, pa su na kraju Engleska i Nizozemska imale i zlato i razvile nacionalnu tehnologiju, a Portugal i španjolska ostale bez zlata, i nacionalne tehnologije, dakle nerazvijene i siromašne!

Financijsko gospodarstvo

Znači li to da postojeće Finacijsko gospodarstvo zapravo doprinosi porastu nezaposlenosti u Hrvatskoj?

Upravo tako! Danas, dvadeset godina od spektakularnog pada Berlinskog zida i sovjetskog komunizma, stranim bankama u Hrvatskoj, koje su glavni oslonac financijskog gospodarstva, sasvim je svejedno je li u Hrvatskoj 300.000 ili 600.000 nezaposlenih, sve dok ostvaruju profit, uglavnom arhaičnim poslovnim procedurama i procesima, zastarjelom tehnologijom, i nedopustivom odnosu prema svojim klijentima. Strane bankeDanas, dvadeset godina od spektakularnog pada Berlinskog zida i sovjetskog komunizma, stranim bankama u Hrvatskoj, koje su glavni oslonac financijskog gospodarstva, sasvim je svejedno je li u Hrvatskoj 300.000 ili 600.000 nezaposlenih, sve dok ostvaruju profit, uglavnom arhaičnim poslovnim procedurama i procesima, zastarjelom tehnologijom, i nedopustivom odnosu prema svojim klijentimaFinacijskom gospodarstvu, čiji su ideološki nositelji kumrovački tehnomanageri zarobljeni u zlatni kavez "marksističke ekonomske misli", nisu potrebni hrvatski stručnjaci, a pogotovo inženjeri, koji su prisiljeni, ili u svojoj zemlji raditi slabo plaćene poslove niže složenosti, ili se iseliti, najčešće u tehnološki visoko razvijene prekooceanske zemlje. HRAST-u je upravo suprotno, uvođenjem tehnološkoga gospodarstva, važan svaki hrvatski građanin koji želi odgovorno i marljivo raditi, uključujući i sve Hrvate koji žive izvan Republike Hrvatske. Tehnološko gospodarstvo smanjuje nezaposlenost, kreira dobro plaćene poslove visoke složenosti i razvija i unapređuje Nacionalnu tehnologiju.

U programu se pojavljuje prividno čudna tvrdnja da se Tehnologiju ne može kupiti!. Možda je ipak potrebno čitateljima objasniti pojam tehnologije, jer se čini da je čak i visoko školovanim, pa čak i inženjerima, pojam mutan.

Grčki τεχνολογία (technología) od grčke riječi téchnē(umjetnost, vještina, umješnost), je sposobnost( ability ) stvaranja proizvoda (od kamenog šiljka, preko vatre i kotača do Space Shuttle-a i računala), koja se sastoji od ukupnosti autorstva i posjedovanja procedura, procesa, metoda, strojeva, alata i vještina, kojima se stvara proizvod. Iz same definicije slijedi da se tehnologija ne može kupiti! Jer se znanje ne može kupiti, jer se vještine ne mogu kupiti, samo steći dugotrajnim i mukotrpnim radom.

Sada su rečenice iz programa jasnije. Jedini neograničeni izvor bogatstva je ljudski um. Zato je od svih hrvatskih blaga, hrvatski čovjek najvrijednije, i na njemu se temelji tehnološko gospodarstvo. Gospodarstvo temeljeno na ljudskom umu, na tehnologiji koju je čovjek stvorio, jedini je put u blagostanje. Zato je hrvatski stručnjak, posebno inženjer, suvišan kumrovačkim tehnomanagerima u Hrvatskoj, najpoželjniji imigrant u najrazvijenijim zemljama gdje se tehnološko gospodarstvo samo po sebi razumije! Mi ćemo to promijeniti. Hrvatski stručnjak, posebno inženjer, bit će cijenjena i odlično plaćena profesija ovdje, u Hrvatskoj!

Rečenica iz programa:"Misija HRAST-a razvoj je tehnološkoga gospodarstva u kojemu će hrvatski stručnjak biti tražena profesija u Hrvatskoj, a ne najtraženiji imigrant u svijetu" je postala simbol programa. Je li to najvažnija poruka?

Nije, to je posljedica primjene Tehnološkog gospodarstva. Znači, ne samo da će se smanjiti odljev naših najsposobnijih i najambicioznijih stručnjaka, inženjera posebno, koji su suvišni nomenklaturi kumrovačkih tehnomanagera, a odlično školavani i već probrani, objeručke prihvaćeni u kompanijama razvijenih zemalja zapada, posebno prekomorskih, nego će pospješiti povratak naših u najžešćoj međunarodnoj konkurenciji dokazanih stručnjaka.

Povratak emigracije

Nije li to kontradikcija smanjenju nezaposlenosti i rastu blagostanja? Ne bi li povratak emigracije još povećao nezaposlenost?

Ne bi! Povratkom dijela iseljeništva smanjila bi se nezaposlenost i oživilo gospodarstvo i poboljšao rad državnih i upravnih službi i općih usluga. Hrvati koji žive izvan RH, posebno oni iz prekooceanskih zemalja, naučeni su na odličnu organizaciju, pa bi ju i ovdje zahtijevali, u svojoj zemlji. Moram naglasiti da naši službenici na svim razinama, državni i privatni (banke, osiguravajuća društva, brokeri,... ) niti ne znaju da mogu postojati usluge, njima potpuno nepoznate. Na primjer, svaki puta u banci nailazim na potpuno nerazumijevanje elementarnih bankovnih usluga, te čuđenje kako je "to ne moguće"! Bankarstvo, brokerske usluge i osiguranje su ovdje u povojima, u žargonu bismo rekli u "kamenom dobu", a Hrvati u Hrvatskoj niti ne znaju za bolju uslugu. Tako na primjer, isplata osiguranja za aute traje danima, za koje je vrijeme vlasnik bez auta! Nezamislivo! Mnogima auto život znači, nužan je za posao! Jednostavan državni propis da je Osiguravajuće društvo dužno osigurati (plaćati) zamjensko vozilo do popravka oštećenog, rješava ovaj problem. Osiguravajuća društva bi bila prisiljena poboljšati i ubrzati proces procjene štete i isplate naknade. Evo, poboljšanje ovog procesa u slučaju osiguranja otvara stotine odlično plaćenih poslova, u ovom slučaju aplikacionih i sistem programera, povećava produktivnost, dakle i profit Osiguravajuće kuće.

Dok je prilično jasno da povećanje produktivnosti u materijalnoj proizvodnji povećava blagostanje, manje je očito što dobivamo ulaganjem u poboljšane usluge, recimo državnih i upravnih službi, banaka, osiguranja i ostalih, kako ih neki nazivaju, ne-proizvodnih djelatnosti?

Dobivamo vrijeme, slobodno vrijeme, najdragocjeniji resurs. Nikamo se ne žurimo, a sve stignemo! Ne radi se samo o efikasnosti istog, nego o Povratak emigracijePovratkom dijela iseljeništva smanjila bi se nezaposlenost i oživilo gospodarstvo i poboljšao rad državnih i upravnih službi i općih usluga. Hrvati koji žive izvan RH, posebno oni iz prekooceanskih zemalja, naučeni su na odličnu organizaciju, pa bi ju i ovdje zahtijevali, u svojoj zemljistalnim poboljšanjima i ponudi novih usluga i ukidanju zastarjelih. Primjeri su svuda oko nas, od bankomata (ATM-Automatic Teller Machine ), koji nam omogućuju da novac podižemo u bilo koje vrijeme od 0-24h, plaćanja računa, trgovine dionicama ili kupnje avio karata preko interneta, registracije vozila, do on line sveučilišnih predavanja, vježbi i ispita. Dok su se gasile tisuće zastarjelih poslova, kreirale su se tisuće novih, često bolje plaćenih, a ukupno i pojedinačno blagostanje je raslo. Zamislimo samo blagodat dokidanja ovjere potpisa i raznih potvrda, što će prije ili kasnije postati stvarnost!

Tehnološko gospodarstvo

Nije li HRAST-ovo uvođenje tehnološkog gospodarstva slično ili isto što stalno ponavljaju ekonomisti: proizvodnja, "pokrenuti proizvodnju"?

Nije! Ali se neupućenom može tako činiti. Izraz "pokrenuti proizvodnju" spada u terminologiju "marksističke ekonomske misli", a dolazi iz vremena jugo-komunističkog terora poslije kraja Drugoga Svjetskog rata, kada su partizani ubili vlasnika tvornice i ostale "klasne neprijatelje", pa su tvornice postale sablasno tihe i prazne, trebalo je "samo", kako su oni mislili, "pokrenuti proizvodnju"!

Pošto je "marksistička ekonomska misao", kao potpuna besmislica neukih (intelektualaca), doživjela potpuni krah, moramo se služiti terminologijom uspješnih gospodarstava. Ono što naši marksistički ekonomisti podrazumijevaju pod proizvodnjom, američki production, je zapravo manufacturing, dok je production puno širi i općenitiji pojam. Ali ta proizvodnja, manufacturing, je samo 7% američkog GDP-a! Gdje je onda novac, dobro plaćeni poslovi? Pogledajmo primjer, APPLE je bio u teškim problemima krajem 90-ih godina, cijena dionice je bila oko $9. Kada je 1998. Steve Jobs doveo Tim Cook-a da sredi operations, ovaj je zatvorio sve tvornice i proizvodnju prebacio na contract manufacturing, u Aziju, i postepeno smanjivao zalihe (inventory), 1%-2% mjesečno. Od tada je APPLE podario niz fantastično uspješnih proizvoda, postao najuspješnija kompanija visoke tehnologije, što se reflektira cijenom dionica od nešto ispod $400 i kapitalizacijom od malo ispod $400 milijardi, čime se APPLE skoro izjednačio s EXXON-om, najvećom kompanijom na svijetu, većom od Californije, koja bi sama bila 6 država na svijetu! Gdje je onda novac? U razvoju, research and development!

U razvoju čega? Software-a! Je li software proizvodnja? Na to mi pitanje zagovaratelji proizvodnje još nisu odgovorili! Da još malo zasolimo, sam manufacturing je tehnološka grana za sebe, visoko robotizirana, zbog preciznosti, brzine, produktivnosti i složenosti. A robote treba programirati, ako ih se već može kupiti! Kao i računala, pa samo vrijednost aplikacionog softwara kojeg je sam korisnik razvio, daleko premašuje vrijednost i cijenu kupljenih kompjutera.

U nedavnom interview-u HKV-u dr. Radić je naglasio: "...Tamo gdje nema slobode nema tehnološkog razvoja, i obrnuto: tamo gdje nema tehnološkog razvoja nema slobode....". Nisu li neke komunističke zemlje, kao Sovjetski Savez, Sjeverna Koreja ili jugoslavija, koje su bile nuklearne i vojne velesile dokaz suprotnome: da tehnologija može bez slobode?

Nije. Ono što može zavarati je sovjetski, komunistički općenito, vojni kompleks, uključujući svemirska istrazivanja, gdje su radili njihovi najbolji znanstvanici, u zlatnom kavezu, u zatvorenom sustavu u kojeg ništa nije moglo ući, niti išta izaći! Pošto je tehnologija, pojednostavljeno, sposobnost proizvodnje, pogledajmo rezultate: proizvode! Kako izgleda (komunistički) automobil, jedan od najvažijih proizvoda opće upotrebe današnjice. Ruskog automobila se ne sjećam, za Sjeverno Koreanski nisam nikad čuo, u Warburgu sam se vozio (kao putnik), ali su svakako najpoznatiji Trabant i Yugo, a svima je zajedničko da su bezvrijedni na svjetskom, koliko toliko, slobodnom tržištu! Isto je sa svakim proizvodm od opće upotrebe, uključujući i cipele, kefice za zube ili haltere, jer komunizam, bio sovjetski, sjeverno Koreanski ili jugoslavenski, nije u stanju, ne može, proizvesti ništa što se može prodati na svjetskom tržištu!

Zašto je to tako?! Jer komunizam ne poznaje pojam osobnog zadovoljstva svojih građana, od kojih je sloboda najvažnija, a sloboda je zadnje što su komunisti svih zemalja imali na umu "darovati" svojim robovima, građanima! Pa zato su izgradili Berlinski zid i sve one "wellness" ustanove ograđene bodljikavom žicom!

Tehnološko gospodarstvo uključuje svu tehnologiji, ne samo "visoku", uključuje svakog građanina, koji hoće odgovorno i marljivo raditi, dok Financijsko gospodarstvo, upravo identično komunističkom, treba samo jeftinu radnu snagu i sebi podložnu intelektulnu i korumpiranu elitu! Ta elita je u zlatnom kavezu komunizma iztraživala i proizvodila samo ono što je bilo u vezi s naoružanjem, prestižom i održanjem komunističke vlasti!

Bez slobode, nema tehnološkog razvoja, bez tehnološkog razvoja nema blagostanja!

Zato su sve komunističke zemlje bile i ostale siromašne, usprkos izobilju blaga, koje bez odgovarajuće tehnologije nisu mogle pretvarati u bogatstvo!

Turizam

Program sadrži radikalnu promjenu koncepcije turizma. Što je krivo s hrvatskim turizmom kako ga shvaćaju i vode stranke na vlasti, kao i u opoziciji? U čemu je suštinska razlika HRAST-ovog koncepta Obiteljskog turizma?

U službenim hvalospjevima se isključivo govori (i računa!) o prelascima granice, broju noćenja i slično! Razmislite o terminologiji u ovoj vijesti: U državnoj imovini čuči potencijal od desetak tisuća ležajeva. Pa oni broje ležajeve kao na Golom otoku! U komunizmu odgajani ekonomisti ne mogu pobjeći od terminologije "marksističke ekonomske misli"! Zarada ili profit još je uvijek zabranjena riječ, nepostojeća! Postojećoj nomenklaturi financijskog gospodarstva, tzv. divljeg kapitalizma, je sve jedno je li 100.000 noćenja u ležajevima hotela-rezervata u stranom vlasništvu ili u kući-vili domaćeg čovjeka! U prvom slučaju, kao i kod kruzera, korist gradu, županiji, pojedincu je skoro nepostojeća, a gledajući ukupno, šteta od hotela-rezervata daleko nadmašuje bačene mrvice u obliku slabo plaćenog sezonskog zapošljavanja. I još žele ukidanje PDV-a! Obratno, koncept Obiteljskog turizma osigurava i garantira da sva zarada ostaje nam, tu u Hrvatskoj! I ne manje važno, Obiteljski turizam se oslanja na obitelj kao gosta, a obitelj ne zagađuje ni duhovno hrvatskog čovjeka niti fizički hrvatsku zemlju i more!

Hrvatske građane, pored nezaposlenosti, najviše tište financijski problemi. Jesu li banke glavni krivci?

Banke su si uzele pre više (o)vlasti. To ćemo promijeniti. Banke su tu da služe, pružaju usluge građanima, a ne da upravljaju cijelim gospodarstvom! Ipak, glavni krivac je država, odnosno državne institucije: Vlada, HNB i dva zadnja Predjednika (pa ne ćemo valjda kriviti Predsjednika dr. Tuđmana, koji je velemajstorki spasio hrvatsku lađu od havarije i doveo ju u luku, gdje je na nama popraviti je!). U nekoliko navrata sam pisao o bankama, o Glass-Steagall-ovom Actu za Hrvatsku. Koji se komercijalnim bankama zabranjuje svaka druga djelatnost, jer je prevelikog rizika za običnog građana. Zabranjuje se neposredna ili posredna djelatnost u trgovini dionicama, nekretninama, osiguranju ili bilo čemu drugome osim bankovnih usluga građanima. Dodatne točke ove uredbe, poslije pretvorene u zakon, su ukidanje pojma jamca, devizne klauzule, komputerska registracija kredita i javnost kreditnih parametara (iznos, rok, kamata, trošak otvaranja kredita) i još neke za pomoć običnom Joži, Štefu ili Anti, koji plaća 20% kamata na dug banci, kad kad istoj, koja drugom Anti, Joži ili Štefu plaća "ciglih" 2-3% kamata na njihovu štednju!

I još jedna važna napomena! Upravo nedavno je prvi puta iznesen podatak da su u periodu od skoro 100 godina dionice rasle, kada je bio u efektu Glass-Steagallo-ov Act, Smanjenje porezaSmanjivanje poreza bi pratilo smanjenje državnog proračuna i rasta proračunskog viška. Radi se o smanjenju troškova mjerenom milijardama kuna, popis je skoro bez granica, počam od službenih automobila, privilegiranih mirovina, troškova veleposlanstava, managerskih ugovora u državnim poduzećima, anti-hrvatskoj anti-kulturia padale inače! Dakle, dalekosežni zaključak: Glass-Steagallo-ov pospješuje optimalnu alokaciju kapitala. Učenici kumrovačke "marksističke ekonomske misli" ovu činjenicu mogu ignorirati, jer ne poznaju i ne priznaju riječi kapital i profit!

U gospodarskom programu HRAST-a nigdje se ne spominju regije, regionalni razvoj, podjela Hrvatske na regije, smanjenje broja županija. Zašto?

Podjela Hrvatske na regije trojanski je konj, da bi se Hrvatska lakše raskomadala. Slično vrijedi za ukidanje Županija, gradova i općina, što nije u nikakvoj korelaciji sa smanjenjem troškova administracije, jer većina pozicija od općine do županije može biti volonterska ili s pola ili manje radnog vremena! Za primjer bih naveo parlamentarce države moga bivšeg kolege, New Hampshire, koji su plaćeni $200 na godinu (1000 kuna)!

Relokacija državne uprave i ministarstava je jedna od najvažnijih točaka modernizacije, a prema njoj će sigurno Ministarstvo mora biti na moru, premda je Zagreb izgradnjom odličnih auto cesta postao skoro primorski grad. Isto tako dio Ministarstva hrane i ijekova mora biti u Slavoniji, Turizma u Istri i Konavlima, a obrane u Kninu, Dvoru na Uni, Vukovaru i Vrgorcu. Osobno bih dio Ministarstva turizma stavio u Pazin, jer je Poreč tako i tako sjajan bez ikakve pomoći hrvatske Države! Sigurno ste primijetili da ne upotrebljavam riječ decentralizacija! To je zato jer su ju jugo-komunisti zagadili, kao i sve što dotaknu. Riječi iz jugo-komunističkog političkog riječnika poprime drugo, često suprotno, značenje. Primjera ima koliko hoćete, zaustavimo se na poštenju, koje u jugo-komunističkom riječniku znači prijaviti "Ustašu", klasnog neprijatelja, i poslati ga na Goli otok!

'Grad u parku'

Program uvodi urbanistički koncept grad u parku, koji će "smanjit gustoću naseljenosti i cijenu stanovanja, te osigurati velike zelene površine za zdraviji i bolji život". Možete li malo detaljnije, što to znači?

Ideja grad u parku mi je došla prije dvadesetak godina, kada mi je muž od ženine sestre za vrijeme posjeta, nama u Americi rekao: "... pa vi živite u parku!". Tada mi je sinulo, pa u Europi se hvale s parkovima u gradu, a ovdje je sve park, u kojem su mala naselja obiteljskih kuća, grad u parku! Dakle, a Hrvatska je, čini se, jedina zemlja u Europi, koja može imati glavni grad, grad u parku, Zagreb do Čakovca, Zagreb do Siska, Zagreb do Karlovca, možda i dalje, Zagreb do Dvora na Uni, a sve povezano gradskim prijevozom! Naravno, tramvajem ili vlakom proizvedenim u Hrvatskoj! Pri tome, ministarstva državne i županijske ustanove premjestiti izvan gradske jezgre i time smanjit prometnu gužvu, pogotovo automobilima. Zašto bi Petrinjska ulica bila jedino mjesto za prijave, osobne, putovnice, kada već 30 godina postoje računalne mreže, a Internet dvadesetak!

Porezi

I zadnje, porezi. U jednom tekstu u Hrvatskom slovu, koji je ušao u Vašu knjigu Ognjištar u mRačnoj demoNkraciji ste rekli da su porezi kao ulje u finom stroju, ili pijesak, ako su zloupotrebljeni. Kako i koje biste poreze smanjili, a koje povećali?

Smanjivanje poreza bi pratilo smanjenje državnog proračuna i rasta proračunskog viška. Radi se o smanjenju troškova mjerenom milijardama kuna, popis je skoro bez granica, počam od službenih automobila, privilegiranih mirovina, troškova veleposlanstava, managerskih ugovora u državnim poduzećima, anti-hrvatskoj anti-kulturi, ... Trik je kako brzo doći do gotovine, a ta je ideja provjerena prije desetak i više godina! Za kraj, već poznati primjer kako neoprezno uveden porez može uništiti cijelu granu industrije, citat iz Ognjištar u mRačnoj demoNkraciji, Bushov "porez na luksuz:" Na početku svoga mandata predsjednik Bush Sr. uvodi porez na luksuzne brodove (cijena iznad sto tisuća američkih dolara ). Godinu dana poslije, učinak je bio slijedeći: niti jedan jedini brod nije prodan, dakle, ubrani porez iznosio je $0.00, te je propala cijela industrija, a radnici su ostali, zauvijek, bez dobro plaćenoga posla. U analizi razloga neuspjeha, potencijalni kupac rekao je za TV: " ..pa zar Vi mislite da su ljudi, koji kupuju brodove vrijedne sto tisuća dolara, glupi?". S HRAST-om na vlasti, prije ili kasnije, mala brodogradnja će procvjetati, a veliku ćemo svakako sačuvati i znatno proširiti!

bo