Razgovor s mr. sc. Majom Rogić: Hrvatskoj su potrebi ljudi s moralnim i stručnim integritetom i dosljednošću

Gđice Rogić, diplomirali ste na Odsjeku za logopediju pri Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a nakon toga magistrirali na Max Plancku u Njemačkoj na području neuroznanosti. Danas ste znanstvena novakinja na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Možete li nam reći ukratko čime se konkretno bavite u području neuroznanosti i kakvo je Vaše mišljenje o znanosti općenito u Hrvatskoj i što bi trebalo učiniti za poboljšanje stanja?

Zahvaljujem uredništvu na pozivu za gostovanjem na Vašem portalu. Područje mog znanstvenog interesa je aplikativna neuroznanost. U sklopu toga područja isključivo me zanima neurofiziologija elokventnih područja kore mozga u čovjeka. Ukratko to znači otkrivanje neurofizioloških mehanizama područja kore mozga koja su važna za govor i jezične sposobnosti. Saznanja koja možemo dobiti tijekom eksperimentalnog dijela uvelike mogu pomoći neurokirurzima u planiranju neurokirurških operacija. Trenutno radim i doktorsku disertaciju na tom području koja bi trebala biti gotova iduće godine.

Baviti se znanošću u Hrvatskoj je teško. Financijska izdvajanja za znanost su ispod minimalne razine, nedovoljno smo konkurentni, nedovoljna je povezanost akademskih institucija i industrije, a „povlačenja" znanstvenika u Hrvatsku su ispodprosječna. Potencijali mladih ljudi koji izlaze s fakulteta ostaju neiskorišteni i neprepoznati. Međutim, ako ste povezani s konkurentnim suradničkimKriza moralaSmatram da je naše društvo u krizi morala koja je pogodila mnoge institucije. Nepotizam i individualne pobude participiranja u odlukama koje se tiču svih građana Republike Hrvatske doživjeli su svoj maksimum. Naime, maćehinski odnos prema radu i uspjehu mladih potencijalnih stručnjaka je rezultirao uništavanjem duha i degradacijom mladih ljudi koji su u nadi i vjeri izgrađivali sebe institucijama u svijetu, možete svojim rezultatima participirati na internacionalnoj znanstvenoj sceni. Sudjelovanje na velikim europskim projektima i kontinuirane aplikacije na neke od europskih grantova vidim kao jedno od trenutnih rješenja. Prema tome znanstvenici u Hrvatskoj mogu pronaći rješenje samostalnim angažmanom i međunarodnim kolaborativnim projektima. Dugoročno gledano, naša država mora pronaći rješenje za poboljšanje stanja u znanosti u Hrvatskoj. U protivnom svi mi mladi ljudi bit ćemo primorani otići u inozemstvo i tamo graditi svoju karijeru, dom i obitelj.

Zbog čega je znanost marginalizirana u Hrvatskoj po Vašem mišljenju?

Smatram da je naše društvo u krizi morala koja je pogodila mnoge institucije. Nepotizam i individualne pobude participiranja u odlukama koje se tiču svih građana Republike Hrvatske doživjeli su svoj maksimum. Naime, maćehinski odnos prema radu i uspjehu mladih potencijalnih stručnjaka je rezultirao uništavanjem duha i degradacijom mladih ljudi koji su u nadi i vjeri izgrađivali sebe. Uništenjem industrije uništila se spona između znanosti i njene primjene što je u ponor povuklo akademski obrazovane ljude.

U svibnju ove godine neki su mediji donijeli vijest o tome da povratak iz kome više nije čudo, nego da ga je moguće "stimulirati" uvođenjem elektrode u talamus mozga, i tako pobuditi rad toga dijela mozga odgovornog za budnost i svijest. U spomenutom članku i Vi ste bili spomenuti kao jedna od zaslužnih za to otkriće, pa bi Vas zamolio da nama laicima pobli že objasnite o čemu je riječ; dakako, u kratkim crtama.

Zajedno sa svojim mentorom prof. dr. sc. Vedranom Deletisom sudjelujem u neurofiziološkom testiranju bolesnika u komi, vegetativnom stanju i stanjima minimalne svijesti. Neurofiziološkim metodama (evocirani potencijali) i metodama oslikavanja mozga (PET) mjeri se „odziv" kore mozga čovjeka. Na taj način može se saznati koliko je kora očuvana. Uzimaju se u obzir neurofiziološki, neuroradiološki i klinički rezultati te se odlučuje na ugradnju elektrode u specifičnu duboku jezgru mozga (talamus). Imamo jako dobru suradnju s KB Dubrava, Zagreb i prof. Darko Chudyjem, stereotaktičnim neurokirurgom.

Pacijent iz Splita je prvi u Hrvatskoj kojemu je ugrađena takva elektroda i koji je nakon nešto manje od 2 mjeseca došao k svijesti i danas uživa u životu sa svojom obitelji. Nakon pozitivnih rezultata s ovim bolesnikom napisali smo i prikaz slučaja koji će uskoro biti objavljen u jednom znanstvenom časopisu. Rezultate smo također posljednjih mjeseci prezentirali na kongresima u Barceloni, Rimu i dr. Do sada su kod 10 bolesnika ugrađene elektrode. Jedan bolesnik iz Sarajeva se oporavlja slično kao i bolesnik iz Splita, a očekujemo i rezultate oporavka ostalih bolesnika.

Pred koji dan održani su parlamentarni izbori za Hrvatski sabor. Kako bi ukratko prokomentirali rezultate izbora?

Svima nam poznati A. Einsten je rekao: „Politika je za trenutak, dok je jednadžba za vječnost." Ne očekujem nikakav „spas" države politikom Kukuriku koalicije koja je dobila na ovim parlamentarnim izborima. Program koalicije nije u predizbornom vremenu pružio konkretna rješenja za goruće probleme u hrvatskom društvu (nekonkuretno gospodarstvo, nezaposlenost). Ne vidim rješenje za te probleme metodama „obećavanja" i kritiziranja onih iza sebe. Einstein je također rekao: „Za rješenje problema, moramo prestati razmišljati na onaj način kao kada je problem nastao". Oni koji su nas doveli u ovo stanje ne mogu nas iz toga izvesti. Nama su potrebni novi ljudi koji će društvo oblikovati kroz prizmu rada, uspjeha i honoriranja izvrsnosti. Moramo iskorijeniti moralni prostituizam koji se permanentno infiltrira u svijest građana. Ne izlaženje na izbore tumačim kao uništenje morala i vjere u sustav. Ljudi su se inertno, bez tračka nade prepustili apatiji. To je tragedija ovog društva.

Hrvatskoj je potrebna jednadžba! Hrvatskoj su potrebi ljudi s moralnim i stručnim integritetom i dosljednošću.

Odbacivanje optužnica

Dne. 18. studenoga o.g. navršilo se je dvadeset godina od masakra u Škabrnji. Kako Vi - kao kćer u Škabrnji ubijenog hrvatskog branitelja - gledate na odnos hrvatske države prema tome događaju? Kako je moguće da ni danas gotovo nitko za taj zločin nije odgovarao?

Obilježavanje Dana sjećanja na sve ubijene u Škabrnji i Vukovaru i ove su godine u punom dostojanstvu pokazali mali pojedinci, obični ljudi koji su se po cijeloj domovini samoinicijativno organizirali raznim aktivnostima, paljenjem svijeća, mimohodima i sl. Dan sjećanja se obilježilo i državnim protokolarnim dijelom. Ono što zamjeram je politiziranje Dana sjećanja i nedosljedni stavovi političara. Političari koji su 4. prosinca 2011. dobili mogućnost vladanja u svom programu nemaju jasan stav prema Domovinskom ratu i trajnoj zaštiti njegova integriteta.

Gđa. Vesna Pusić najavljuje odbacivanje međusobnih optužnica za zločine. Koliko sam upoznata i predsjednik Josipović podupire politička zalaganja gđe. Pusić. Ovakav stav je za mene kao dijete poginulog hrvatskog branitelja u potpunosti vrijeđajući. Škabrnja je 1991. stravnuta do temelja, 59 djece je ostalo bez očeva koji su branili Škabrnju, a mnogi civili su izginuli. Gđa. Pusić i njoj slični pojedinci govore o međusobnim zločinima Hrvata i Srba, no ne uzima u obzir činjenicu da samostalna država Hrvatska u kojoj živi, počiva na žrtvi naših očeva. Činjenica da je RH stvorena krvlju hrabrih ljudi, izjave Vesne Pusić potvrđuju nesavjesno obavljanje časne službe, odašiljući poruku kvalitetnog „snalaženja" u društvu čija je bliža povijesna pozadina relativna.

Kako gledate na politiku hrvatske države koja se u posljednjih 11 godina vodi prema hrvatskim braniteljima i općenito svetinjama Domovinskog rata?

Postoji nekoliko etapa. Razdoblje od 2000. Škabrnjske žrtveŽivot u Škabrnji se ne razlikuje od onog u ostatku države. Tko ima posao živi relativno pristojno, tko nema, otežano. Rane iz rata su još uvijek prisutne u srcima mnogih mještana Škabrnje. Materijalne štete su uglavnom sanirane uz pomoć države, ali i samih vrijednih ljudi, nadaleko poznatih po svojoj upornosti i sposobnosti stvaranjado 2004. je obilježeno progonom hrvatskih branitelja, prvenstveno generala - glavnih zapovjednika operacija oslobađanja. To je jako pogađalo branitelje i ostale stradalnike, kao i smanjivanje materijalnih prava, uskraćivanje prednosti pri zapošljavanju, zanemarivanje pojedinih „malih" hrvatskih branitelja koji su imali sreću da nisu stradali, kao i ne-priznavanje žrtava silovanja. Nadalje, kroz medije je postavljena stigma o braniteljima i tzv. pravima koje hrvatskih branitelji i članovi njihovih obitelji uživaju.

Činjenica koja u konačnici najviše boli je prešućivanje istine o Domovinskom ratu i zaštita dostojanstva žrtve koja je položena za hrvatsku državu. Iskrivljuju se povijesne činjenice. Možemo čuti o međusobnim zločinima Hrvata i Srba, ali ne i činjenicu da je Srbija izvršila napad na Hrvatsku i započela s ubijanjima nedužnih ljudi, zarobljavanjima, silovanjima, rušenjem sakralnih i kulturnih spomenika i objekata. Danas možete vidjeti osnivanje inicijative REKOM-a kojeg podupire i predsjednik Josipović. Neupućeni bi trebali pročitati o čemu je riječ i tko nam servira pokretanje takvih inicijativa.

Uzrok ovakvoj politici ne vidim u lošoj financijskoj situaciji države, već u dubljim slojevima ne/moralne odgovornosti vladajućih u našoj državi. Stjepan Radić je upozoravao 1918. godine zaslijepljenu većinu: Ne srljajte kao guske u magli. Smatram da naši političari srljaju kao „guske u magli" prema „regionu", gazeći svoju svetinju Domovinski rat.

Život u Ravnim kotarima

Kakav je danas život u Škabrnji i općenito u Ravnim kotarima? Pritom ne mislim samo na međuljudske odnose, nego i na ekonomsko stanje. I na što bi prema Vašem mišljenju trebalo staviti težište kako bi se bolje razvilo Vaše mjesto, županija, pa na koncu i Hrvatska?

Život u Škabrnji se ne razlikuje od onog u ostatku države. Tko ima posao živi relativno pristojno, tko nema, otežano. Rane iz rata su još uvijek prisutne u srcima mnogih mještana Škabrnje. Materijalne štete su uglavnom sanirane uz pomoć države, ali i samih vrijednih ljudi, nadaleko poznatih po svojoj upornosti i sposobnosti stvaranja.

Mišljenja sam kako ekonomsko stanje općine Škabrnja može biti puno bolje, neovisno o nedovoljnim sredstvima iz državnog proračuna. U EU danas postoje otvoreni natječaji na koje se mogu aplicirati i lokalne jedinice ako imaju zanimljive projekte. Škabrnji nedostaju stručni, akademski obrazovani mladi ljudi koji mogu pomoći realizaciji projekata presudnih za razvoj Općine Škabrnja. Osim financijskih sredstava koji se mogu „povući" iz EU, smatram da je važno promijeniti i odnos prema radu, dati mjesto mladim ljudima, vrednovati uspjeh i nagraditi zaslužne pojedince. Dolaženje na vlast po stranačkim i nekim drugim vezama treba postati prošlost. Ulaganje u obrazovanje, podizanje i jačanje gospodarske djelatnosti, okretanje profitabilnijim djelatnostima treba biti prioritet Škabrnje i ostatka Hrvatske.

Kakav stav zauzimate prema hrvatskome ulasku u Europsku uniju?

Svojim kulturno povijesnim naslijeđem zasigurno jesmo dio Europe. Ulazak u EU u stanju u kojem se država danas nalazi nije rješenje. Narod nije dovoljno informiran pod kojim uvjetima ulazimo u EU, koje su pozitive, a koje negative strane tog ulaska. Javne rasprave o ulasku nije ni bilo. Neinformiranost i neupućenost ne bi smjele biti rezultat srljanja prema EU.

EU je stvorena u cilju stvaranja kvalitetnije razmjene dobara. U svakom sustavu premoć imaju dominantne sile koje raspolažu s najviše resursa. Da bi imali korist od EU moramo stvoriti kvalitetne podloge u vlastitoj zemlji i iskoristiti sve njene potencijale u svakom segmentu. Elementarne osnove međunarodne trgovine Vam daju odgovor na položaj RH u EU.

Iako već sada iza sebe imate zavidno obrazovanje i karijeru, jedna ste od najmlađih osoba s kojom smo na Portalu objavili razgovor. Imate li što za poručiti hrvatskoj mladeži, dati joj kakve savjete, riječ potpore?

U životu su nam dani određeni talenti koje možemo ili ne moramo iskoristiti. Bog nam je pružio i vodi nas u životu na našim svakodnevnim putovima i trebamo se osloniti na Njega. Uz pouzdanost da nismo sami, možemo s lakoćom preuzeti i potpuni nadzor nad svojim životom, željama i ciljevima. Kratkotrajni uspjeh i dolaženje do ciljeva metodama „preko veze" nije život niti zadovoljstvo.

Mladima bi poručila kako se isplati ulagati u svoje obrazovanje poštenim radom, a rezultati će zasigurno doći. Treba biti ustrajan. Poanta se nalazi u svima nam poznatoj rečenici: „Prvo tražite kraljevstvo Nebesko a sve ostalo će vam biti nadodano". U konačnici želimo samo jedno – „blaženi život", život koji je jednostavno život, jednostavno sreća (Sv.Augustin).

Davor Dijanović