Razgovor s ing. Zdravkom Vlaićem

Gospodine Vlaiću, ulazak Hrvatske u Europsku Uniju trenutačno je jedno od važnijih pitanja koje se pretresa među hrvatskim narodom i hrvatskim intelektualcima. Koje je Vaše mišljenje o tom pitanju? Treba li Hrvatska ili ne ući u Uniju i zašto?

Pod postojećim uvjetima Hrvatska ne treba ući u Europsku Uniju. Gotovo sve što veže Hrvatsku i EU kao političku organizaciju krenulo je naopaku od samoga početka, a taj se put ni danas nije promijenio. Problemi s EUDo nedavno su tvrdili kako nas čekaju Unijini fondovi, koje će, eto, drugi puniti, a mi ćemo po želji uzimati koliko nam treba. Nešto kao predavanje na partijskim tečajevima. Nakon uvjetnog završetka pregovora priče o bogatim EU-ovim fondovima nekako su utihnule. Saznalo se da ono što su pričali (ne samo govorili) nema veze s istinom.Još od početka hrvatske borbe za samostalnost EU se prema nama odnosi neprijateljski i licemjerno. Evo samo nekoliko primjera:

• sudjelovali su u izglasavanju embarga na oružje u vrijeme kada nismo imali ni lovačkih pušaka, a Srbi su u izobilju imali oružja svih vrsta
• prisilili su nas na odgodu provedbe odluke o neovisnosti
• danas nam drže predavanja o pravnoj državi, a prisilili su hrvatsku vlast na preimenovanje masovnih srpskih ratnih zločina i pobunu i aboliciju počinitelja, što je klasičan oblik rušenja pravde, prava i pravne države
• i danas, preko ucjena i pritisaka, a uz pomoć odnarođene vlasti, ruše pravnu državu, posebice inzistiranjem na suđenjima hrvatskim braniteljima za navodne ratne zločine, uz istodobno prešućivanje masovnih srpskih ratnih zločina i izbjegavanje suđenja za njih
• na isti su način uspjeli prisiliti Hrvatsku na pristanak za rješavanje graničnog spora sa Slovenijom preko iznimno čudne arbitraže, izbjegavajući postupak pred Međunarodnim sudom za pravo mora
• ucjenama i pritiscima uspjeli su, uz pomoć odnarođene vlasti, prisiliti Hrvatsku na gradnju stanova i kuća onima koji su počinili strašne zločine nad Hrvatima u Domovinskom ratu, što i ekonomski uništava ionako slabo gospodarstvo
• EU već 20 godina drži pod vojnom okupacijom hrvatski državni teritorij (Sveta Gera)
• prisiljavaju nas na uništavanje moralnih norma hrvatskoga društva (zloglasni Zakon o suzbijanju diskriminacije)

 Ulaskom u EU hrvatski zakoni postaju zakoni drugoga reda. Vlast u Hrvatskoj priznaje da nema službeni prijevod Lisabonskog ugovora, a uporno hvali ulazak u EU. Na temelju čega? Nije li to ulazak u pećinu nepoznata oblika, sadržaja i svojstava? Do nedavno su tvrdili kako nas čekaju Unijini fondovi, koje će, eto, drugi puniti, a mi ćemo po želji uzimati koliko nam treba. Nešto kao predavanje na partijskim tečajevima. Nakon uvjetnog završetka pregovora priče o bogatim EU-ovim fondovima nekako su utihnule. Saznalo se da ono što su pričali (ne samo govorili) nema veze s istinom. Istina je da su naše uplate obvezne, a hoćemo li što dobiti iz „nepresušnih" fondova veliko je pitanje, za sada bez odgovora. Previše je toga nepoznatog, da bi se na brzinu moglo odlučiti za ulazak u raj zvan Europska Unija. Nitko nema pravo voditi narod u maglu. Odgovorna bi vlast napravila raščlambu sa svim navodima što ulaskom u EU dobivamo, a što gubimo. Naša vlast, osim neozbiljne promidžbe i žrtvovanja naroda, nije napravila ništa. Zato je moj odgovor do daljnjega – NE u EU.

Dopuštam da drugi ljudi imaju drukčije stavove i držim da na toj temi ne smiju nastati podjele hrvatskoga nacionalnog bića. Neka svatko glasuje prema svojim spoznajama, prosudbama i svojoj savjesti. Ako me tko uvjeri da sam u krivu, što će biti teško, spreman sam promijeniti mišljenje – pametan čovjek uči dok je živ.

Ako gledamo dosadašnju povijest europskih integracija, možemo zapaziti kako je jedino Hrvatskoj kao uvjet za ulazak u EU bila nametnuta tzv. regionalna suradnja, koja je do sada rezultirala brojnim međudržavnim ugovorima i dogovorima sa zemljama bivše Jugoslavije, od kojih su za Hrvatsku mnogi u perspektivi štetni. Neki u tome pristupu vide opasnost da se na određeni način ponovno reintegrira prostor bivše Jugoslavije. Kako Vi gledate na tu problematiku?

JugoslavijaImajući u vidu povijesno iskustvo, žrtve i stradanje Hrvata u objema Jugoslavijama, svaki pokušaj obnove Jugoslavije, u bilo kakvom obliku, zločin je protiv hrvatskog narodaHrvatska je već sklopila niz međudržavnih ugovora s državama s kojima je, prečesto neravnopravno, dijelila tamnicu hrvatskoga naroda, a čije sadržaje ne znamo. Da su povoljni za nas, sigurno ne bi bili tajni. Uloga EU-a u svemu tome nije za pohvalu, dapače, za svaku je pokudu. Već sam pojam „regije" Zapadni Balkan ponižavajući je za Hrvate. Je li nas tko što pitao o tomu? Zašto Hrvatska ne tvori regiju s Mađarskom, Austrijom, Slovenijom, Slovačkom, Češkom? Po čemu su nam zemlje „Zapadnog Balkana" bliže od navedenih? Zar po uspomenama na ropski položaj Hrvata u zloglasnoj tvorevini zvanoj Jugoslavija? Zar misle da ćemo zaboraviti kako je u Jugoslaviji počinjen najveći genocid nad hrvatskim narodom u njegovoj povijesti?

Suradnja je jedno, protiv nje nisam, uz određene uvjete, ali prisilni ulazak u bilo kakve asocijacije nikada ne vodi dobru. Kako to da „pravedni" EU ne vrši pritisak na Srbiju da Hrvatskoj plati ratnu odštetu, vrati ukradena kulturna dobra i sudi svojim državljanima za počinjene ratne zločine nad Hrvatima? Što je s koncentracijskim logorima u Srbiji u kojima su ubijani i mučeni hrvatski branitelji, žene, čak i djeca i to masovno? Što je s razaranjima i masovnim ubojstvima u Slavoniji, Dalmaciji, Lici, na Banovini, Kordunu...

Je li ubijanje Hrvata i rušenje njihovih crkava i svih dobara junačko djelo, koje još valja i nagraditi? Zašto se nad Hrvatima provodi memoricid? Imajući u vidu povijesno iskustvo, žrtve i stradanje Hrvata u objema Jugoslavijama, svaki pokušaj obnove Jugoslavije, u bilo kakvom obliku, zločin je protiv hrvatskog naroda.

Koji su prema Vašem mišljenju glavni uzroci današnje duboke političke, gospodarske, socijalne i duhovne krize u Hrvatskoj? Prilikom posjeta Hrvatskoj, veliki papa Ivan Pavao II hrvatski je narod prozvao „narodom nade". Što se u međuvremenu dogodilo da je hrvatski narod zapao u današnju situaciju posvemašnje apatije i beznađa?

Hrvatski je narod već stoljećima izložen neviđenom psihološkom, informacijskom i medijskom ratu. Kao i u svemu drugom, najgore je bilo u Jugoslaviji. Uporno se šire laži o genocidnosti hrvatskog naroda, što traje i danas. Selektivnim optuživanjem i nepravednim presudama Haaški se sud pridružio voditeljima toga rata.

Tu je i zloglasna tvornica laži Jasenovac Research Institute. Franjo TuđmanHrvatski je narod mnogo puta pokazao da je spreman na najveće žrtve i da je sposoban izvojevati svoju slobodu. I uvijek je bio spreman praštati. Na žalost, rijetko kada je imao doraslo rukovodstvo. Izdali su ga etablirani intelektualci i jude na vlasti, pretežito kadrovi iz SKJ. Posljednji veliki čelnik bio je predsjednik Franjo Tuđman. Nakon njega počelo je naglo urušavanje institucija. Takav strmoglav pad može se objasniti samo dobrom prethodnom pripremom. Hrvati trenutačno nemaju ni jednu instituciju koju bi mogli držati svojom, osim Crkve u Hrvata, iako i za nju ima prigovora.Tamo se još uvijek poimenično vodi više od 600 000 navodnih žrtava Jasenovca. To što je sve skupa golema laž njih ni malo ne dira. Među navodnim žrtvama Jasenovca je i 67 mojih Miljevčana, od koji ni jedan nije tamo umro. Njihova pokvarenost ide toliko daleko da su i Hrvati žrtve stravičnoga četničkog pokolja u Gatima 21. X. 1942. godine

zani kao žrtve Jasenovca. Nije ni poznato da je bilo koja hrvatska vlast išta učinila da se taj sramotni popis izbriše. Nije mi poznato da je HAZU reagirao na bilo koji način. Ako jesu, hvala im, ja za to ne znam.

Psihološki rat i krivotvorenje povijesti nastavljaju se i danas. Najnoviji je zajednički potvat srbijanskog predsjednika Tadića i pridružene mu ekipe iz Hrvatske u kojem gospićke Hrvate koje su partizani 1945. pobili i bacili u Šaranovu jamu prikazuju kao srpske žrtve. Prošlih su godina na istom mjestu na istom poslu bili bivši i sadašnji predsjednici RH. Ništa manje zlo nije obnova četničkoga spomenik u Srbu i slavljenje pokolja hrvatskih civila u istočnoj Lici. U tomu su sudjelovali Predsjednik, Sabor i Vlada. Pamti li povijest takvo što? Ne vjerujem!

Hrvatski je narod mnogo puta pokazao da je spreman na najveće žrtve i da je sposoban izvojevati svoju slobodu. I uvijek je bio spreman praštati. Na žalost, rijetko kada je imao doraslo rukovodstvo. Izdali su ga etablirani intelektualci i jude na vlasti, pretežito kadrovi iz SKJ. Posljednji veliki čelnik bio je predsjednik Franjo Tuđman. Nakon njega počelo je naglo urušavanje institucija. Takav strmoglav pad može se objasniti samo dobrom prethodnom pripremom. Hrvati trenutačno nemaju ni jednu instituciju koju bi mogli držati svojom, osim Crkve u Hrvata, iako i za nju ima prigovora. Jedno od najvećih razočarenja jest HAZU, čije bi se ponašanje u zadnjim godinama moglo nazvati škandaloznim. Uzmimo za primjer poziv Stjepanu Mesiću da održi predavanje o gospodarstvu prigodom proslave 150. godišnjice JAZU-a. O tempora , o mores! I tamo ima iznimaka na koje se prethodna ocjena ne odnosi (Pečarić, Barišić, Aralica, Popović, Šanjek, Hraste, Ašperger...)

Ni jedan medijHrvati nemaju ni jedan svoj utjecajni medij. I oni koje moraju silom financirati sudjeluju u krivotvorenju prošlosti i sadašnjosti. Krivotvore čak i Papin govor i nikomu ništa! Neizvršena lustracija jugokomunističkih kadrova, a koji drže sve utjecajne položaje u Hrvatskoj, urodila je onim čime je jedino i mogla – velikim zlomHrvati nemaju ni jedan svoj utjecajni medij. I oni koje moraju silom financirati sudjeluju u krivotvorenju prošlosti i sadašnjosti. Krivotvore čak i Papin govor i nikomu ništa! Neizvršena lustracija jugokomunističkih kadrova, a koji drže sve utjecajne položaje u Hrvatskoj, urodila je onim čime je jedino i mogla – velikim zlom. Jedan od primjera užasnoga psihološkog rata protiv Hrvata jest naziv jednoga od najljepših trgova u Zagrebu po najvećem ubojici Hrvata megazločincu Titu. U Zagrebu se obnavljaju spomenici KPJ – organizaciji koja je počinila neviđene zločine nad Hrvatima. Sve je to u službi pokušaja slamanja duha hrvatskog naroda i izazivanja apatije.

Narod pod stalnim optužbama i stalnim pritiscima izvana i iznutra, teško stvara, gubi previše energije i vremena na ono što se ni slučajno ne bi smjelo događati. Ništa od tog nije slučajno, sve je isplanirano. Lustracija jugokomunističkih kadrova nuždan je uvjet za započinjanje bilo kakvoga oporavka, na bilo kakvoj razini.

Travanjske presude generalima umjesto da su dovele do obnavljanja zajedništva i solidarnosti, čini mi se da su samo još produbile takvo apatično stanje. Kako ste Vi doživjeli presude generalima, i smatrate li kako su i one jedan od instrumenta pravosudno- psihološkog rata kojemu je cilj Hrvate baciti na koljena i tako anulirati pobjedu ostvarenu u Domovinskome ratu?

Presude hrvatskim generalima duboko su nepravedne i u službi su laži i zla. One su dio psihološkoga rata protiv Hrvata. Hrvatski je narod i ovom prigodom pokazao da nije klonuo duhom i da mu nije moguće isprati mozak lažima, bez obzira od kuda one dolazile. Nije to uspio ni jugokomunizam pa ne će ni neki čudni sudovi. Gotovo jednodušna reakcija hrvatskog naroda zabrinula je tvorce novoga svjetskog poretka pa su žurno aktivirali svoje sluge u Hrvatskoj. Sluge su prionule poslu i rade na razbijanju nacionalnog jedinstva i tamo gdje nemaju nikakve šanse. Nu, škude imaju privlačan zvuk, a to je njima najljepša glazba. Nitko nije slomio Hrvate, ne će ni ljubitelji škuda, ni obnovljena KPJ niti Velika Srbija! Jedinstveni Hrvati nepobjedivi su.

Iako je Hrvatskoj trenutno potrebna koncentracija svih nacionalnih političkih snaga, čini mi se da proces ide u obrnutome smjeru – prema stvaranju novih i novih stranaka, udruga, organizacija i sl. IzboriSvi koji svoj ego stavljaju ispred i iznad nacionalnih interesa nisu dobrodošli u politiku. U nekim je aspektima stanje gore nego 1991. godine i nije dobro usitnjavati političke pokrete i stranke. Hrast je dobro zamišljen, poglavito predizbori i nadam se da će polučiti dobar uspjeh. Ne treba glasovati ni za koju stranku koja se ponaša nedemokratski.Vidite li trenutno u Hrvatskoj političku snagu koja bi mogla osvojiti političku vlast i zemlju osoviti na noge? I kako će se prema Vašim prognozama razvijati politička situacija u narednom vremenu?

Nezahvalno je prognozirati buduće događaje. U svakom slučaju, oni će ovisiti o našem jedinstvu i nacionalnoj svijesti. Svi koji svoj ego stavljaju ispred i iznad nacionalnih interesa nisu dobrodošli u politiku. U nekim je aspektima stanje gore nego 1991. godine i nije dobro usitnjavati političke pokrete i stranke. Hrast je dobro zamišljen, poglavito predizbori i nadam se da će polučiti dobar uspjeh. Ne treba glasovati ni za koju stranku koja se ponaša nedemokratski. Nedostatak demokracije preskupo nas košta i sustavno nas uništava.

Poglavito ne treba glasovati za postojeću koaliciju na vlasti, a još manje za postojeću saborsku oporbu. Jedni i drugi iznimno su velika opasnost za opstojnost hrvatske države. To su pokazali na nacionalnoj i na lokalnoj razini. Birači moraju znati sve o mogućim kandidatima, uključivši i ono što se inače drži privatnim. Moramo znati tko i na koji način može utjecati na odluke ljudi koji će određivati našu budućnost. O onima koji su sada na vlasti ne znamo dosta, posljedice su strašne. Glasovanje se ne smije svesti na pogađanje na slijepo. Samo informiran i odgovoran čovjek, koji uz to ne živi u strahu, može donijeti ispravnu odluku. Valja voditi računa o medijskoj blokadi i nametanju kandidata preko masovnih medija. Medijski je teror došao do razine na kojoj tzv. velikim medijima više gotovo nitko ne vjeruje. Tu je i naša šansa. Internet i internetske portale treba koristiti koliko god je moguće. Istina je naš saveznik, neka tako i ostane!

Davor Dijanović

KOMENTARI ČITATELJA 

#1 Put od partitokracije do demokracije započinje dobivenim parlamentarnim izborima — Domovine sin 2011-07-11 21:05

Postojanje višestranačja ni na koji način ne potvrđuje demokratičnost određene društvene zajednice. S druge strane, nepostojeća demokratičnost unutar postojećih političkih stranaka, nikako ne može rezultirati postojanjem iste na razini društva. Nedemokratske stranke, pogonjene duhom Komunističke partije i šakom partijske stege, izvor su korupcije i klijentelizma u hrvatskome društvu, a ciljani rezultat takve unutarstranačke nedemokratičnos ti i netransparentno sti, njihovo je svekoliko protuhrvatsko određenje, koje uz opasnu medijsku manipulaciju u cilju stvaranja novog, majmunolikog čovjeka, tako sretno zatočenog u Big brotherovom kavezu (u ulozi protagonista u studiju ili gledatelalja pred televizorom, svejedno), vodi izravno poništavanju ne samo države, nego i duše hrvatskoga naroda.
Gora od diktature samo je lažna demokracija ili partitokracija. Ona može poprimiti oblik vrlo sofisticirane diktature i stvoriti privid vladavine naroda, pa se nakon djelovanja takve podmukle anestezije, uspavani narod može probuditi zavezan lancima za krevete umobolnice nekakve nove Jugoslavije, koju bi u zamjenu za otpusno pismo morao nazivati državom ili ponovo iz nje seliti.
Za razliku od diktature, koja se temelji na otvorenom teroru manjine nad većinom, te ima za cilj nasilno poništavanje narodnog suvereniteta nametanjem volje određene skupine predvođene diktatorom, lažna demokracija (partitokracija ), kao oblik sofisticirane diktature, za postizanje istoga cilja koristi drugačija, na oko blaža sredstva s odgođenim djelovanjem, ali sa znatno opasnijim i razornijim učinkom.
Imajući dakle isti cilj kao i klasična diktatura (umjesto služenja narodu, služenje narodom), lažna demokracija svoj cilj želi postići legaliziranjem takvoga stanja, provlačeći ga kroz takozvanu demokratsku proceduru dobro kontrolirane partitokracije, u čemu je uloga medija ključni čimbenik u omekšavanju i zatupljivanju naroda, nužna priprema za razne, već dogovorene iznude pristanka prijevarom. Iznuda narodnog pritiska prijevarom, ono je što lažnu demokraciju (partitokraciju ) svrstava na visoko prvo mjesto u poretku svih nenarodnih režima, pa u usporedbi s njom klasični oblik diktature izgleda kao manje zlo prepoznatljiva obrisa, u kojemu i najneupućeniji pojedinac točno zna tko upravlja sustavom i tko je taj koji nelegalno i nasilno uzurpira narodni suverenitet. Lažna demokracija (partitokracija ) ima za cilj promijeniti upravo ovo posljednje, uspostaviti nenarodnu vlast, ali okrunjenu nedodirljivom aureolom legitimiteta i prijevarom iznuđenog narodnog pristanka.

Upravo kroz tu prizmu treba promatrati i prijevarom iznuđeni pristanak na podizanje razine prava na javnost svim devijantnim skupinama, od homoseksualaca do dragovoljnih zatočenika Big Brother javne kuće, uz već uobičajno stigmatiziranje katolika.
Uredno izmjenjivanje stranaka na vlasti, uz pasivnost i neangažiranost većine stanovništva, u partitokratskom duštvu tumači se kao prešutno odobravanje ili pristanak, pa bio on stvaran ili iznuđen, svejedno.
Kako bi se postojeća partitokracija razvila u demokraciju, neophodno je uz već spomenutu veću angažiranost pučanstva, demokratizirati političke stranke stvaranjem legitimnih frakcija, koje bi na temelju unutarstranački h predizbora bile propulzivnije i samim time demokratičnije od ovih postojećih.

U postojećim uvjetima lažne demokracije ili partitokracije, imajući u vidu namjernu vremensku i svaku drugu usklađenost referenduma s parlamentarnim izborima i haaškim presudama, potpuno je jasno kako je predstojeći referendum štetan za RH i u službi dezintegracije domoljubne opcije, te spriječavanja njezinog dolaska na vlast. Zbog toga treba poticati suprotne, integartivne procese, koje ne će biti moguće izvesti na platformi glorificiranja ili pak rezolutnog odbijanja ulaska RH u EU, jer se domoljubna opcija sastoji od EU protivnika, EU skeptika i EU zagovornika.
Domoljubno biračko tijelo moguće je integrirati samo na odgodi referenduma, što treba postići izravno (u pregovorima s Vladom RH, pa bude li potrebno u tu svrhu prikupiti i 450.000 potpisa) ili neizravno (glasujući protiv integracije u EU, pa dolaskom na vlast i pregledom zatečenog stanja eventualno raspisati novi referendum).

Borba protiv Hrvatske vodi se istodobno na više polja, pa zbog toga borba za Hrvatsku treba biti jednako složena i vođena na tim istim poljima na kojima se vodi njezino poništavanje, a poglavito na bojnom polju HDZ-a.
Kapilarno širenje i umrežavanje udruga i pojedinaca na Hrastovoj platformi, koaliranje takvoga Hrasta s političkim strankama i demokratizacija (duhovna i fizička tuđmanizacija) HDZ-a, poslovi su koji trebaju biti usporedno vođeni i po mogućnosti sinhronizirani, želimo li doći u poziciju vlasti.
U drugoj fazi, nakon pobjede na parlamentarnim izborima, pregleda potpisanih ugovora, provedene javne rasprave i raspisanog referenduma, treba nastaviti s demokratizacijo m političkih stranaka i započeti s postupkom ozdravljenja hrvatske ljevice (sadašnje jugoslavenske desnice), želimo li stvarnu, umjesto ove papirnate Hrvatske, kao preduvjet svakog daljnjeg razvoja.

Pitanje EU ne smije podijeliti domoljube i dovesti na vlast protudomoljubnu opciju . Dobivenim izborima i uvidom u zatečeno stanje, a nakon neophodne javne rasprave, hrvatski će narod biti u povoljnijem položaju od ovoga danas i na temelju istinitih podataka demokratski odlučiti o svojoj sudbini. Naša je dužnost omogućiti mu to pobjedom na parlamentarnim izborima, što će biti izvedivo samo kao posljedica integriranja domoljubnog biračkog tijela. Sve naše posebnosti i različitosti, potpuno su nevažne u odnosu na preuzvišeno zajedništvo hrvatskoga naroda. Drugim riječima, ulazak ili neulazak Hrvatske u EU, ne treba biti nadređen svakom interesu i postignut pod svaku cijenu, a naročito ne pod cijenu gubitka parlamentarnih izbora.

Prijavi Administratoru

#2 Nisu domoljubi — EU? -Ne Hvala! 2011-07-12 10:20

Domovine sin, Vi nikako ne uspijevate shvatiti da eurofili NISU DOMOLJUBI, jer da jesu domoljubi onda bi ljubili svoju domovinu, a to je Hrvatska, a ne EU.

To vam je isto kao da ste u prošlim vremenima jugoslavene nazivali domoljubima.

Jugoslaveni nisu bili za samostalnu Hrvatsku, pa prema tome nisu mogli biti domoljubi, a to danas NE MOGU biti ni euroslaveni.

Kada to shvatite, onda će rasprava biti puno korisnija. U najmanju ruku ...logičnija.

Prijavi Administratoru

#3 EU? -Ne Hvala! — Domovine sin 2011-07-12 12:23

Zagovarate logiku i istinu služeći se njima selektivno, ne ustručavajući se onda kada vam to zatreba skrenuti u nelogiku i neistinu, kako bi lakše upakirali proizvod koji nama želite prodati.

Vi nama želite prodati neistinu kako je Crkva protuhrvatska institucija i to samo zato što zagovara ulazak u EU.
Na žalost, u Hrvatskoj ima puno onih koji se s vama u potpunosti slažu, a vaš je problem što ih uporno tražite na krivome mjestu. Oni se nalaze u redovima jugoslavnske desnice, skrivene iza takozvanih lijevih stranaka, ali i nekih desnih, koje uporno rade na podjeli domoljubnog biračkog tijela, glumeći pritom veće domoljube od Tuđmana i bolje katolike od Pape.
Veliki broj hrvatskih Jugoslavena protivi se ulasku RH u EU. Znači li to kako su oni hrvatski domoljubi?

Namjerno izazivanje podjele domoljubne opcije nije nikakva suverenistička politika, već najpodliji oblik protuhrvatske politike

Prijavi Administratoru

#4 RH, VB i EU — Domovine sin 2011-07-12 12:56

Na neki način, Hrvatska je već sada pod potpunom kontrolom EU, ucjenjena i nezaštićena, izložena na vjetrometini gdje ne vrijede čak ni kakvi-takvi zakoni te iste EU, nagažena čvrstom i teškom britanskom čizmom, koja zbog vlastitih interesa zloupotrebljava mnoge institucije kao svoje poluge moći, kako u svijetu, tako i u EU. Eventualni ulazak u EU, ne mora nužno dovesti RH u stanje lošije od ovoga sada, već može rezultirati i laganim dizanjem na noge ili barem izmicanjem od gnječenja tom čizmom.

Ukratko, ne postoji dobro rješenje, već samo ono manje loše.
Koje je rješenje manje loše za Hrvatsku, nakon dobivenih parlamentarnih izbora odlučiti će narod na referendumu, koji bi trebala raspisati nova Vlada RH, nakon uvida u potpisane ugovore i nakon provedene javne rasprave. Omogućimo to hrvatskome narodu našom slogom i pobjedom na parlamentarnim izborima!


P.S.
Ja u svojim komentarima, konstatirajući činjenice ne odgovaram na referendumsko pitanje, već zagovaram odgodu referenduma i provođenje javne rasprave.

Prijavi Administratoru

#5 obrnuto — henok 2011-07-12 14:33

demokracija je zlatni rudnik za mafiju, međunarodne bankare i špekulante,
i neodgovorne političare koji im asistiraju,
a nikad ne preuzimaju odgovornost zbog svojih odluka,
jer se pravdaju da su dobili izbore
(iako u pravilu uvijek lažu samo da bi dobili izbore, k tome glasači u demokraciji vole da ih se laže, oni vole političare koji će u slijedećem razdoblju zadužiti se i podijeliti obiteljsko srebro, jer demokratskim biračima
nije stalo do budućnosti,
nego samo do trenutnih hedonističko-ma terijalnih interesa)

neka mi netko kaže koja je to demokratska država bila dugovječna i stabilna

Prijavi Administratoru

#6 EU rasprave — ante_carapina 2011-07-12 17:12

U zadnje vrijeme ne postoji tema na ovom portalu koja nije dovovljno motivirajuća forumašima da se rasplamsa rasprava o (ne)ulasku RH u EU.

EU-fobi, kojih ima podosta i prilično su agresivni, smatraju sve osim sebe EU-filima.

Zašto je neprihvatljivo biti EU-skeptik?

Što je loše u želji da se referendum odgodi i da se prije njega provede javna rasprava o (ne)ulasku u EU?

Kriterij podjele između "nas" i "njih" treba biti nacionalna osvještenost i domoljublje, a ne stav oko EU.

Gotovo svatko od nas se nada i moli, želi i sanja, govori i vrišti o potrebi ujedinjenja svih domoljubnih opcija.

Druge stranke imaju razvijene glasačke mehanizme.

Ako mi ne stanemo zajedno pod isti kišobran (Hrast) imat ćemo i dalje ove na vlasti.. ili, još gore, one druge.

Prijavi Administratoru

#7 Domovine sine... — ante_carapina 2011-07-12 17:25

Čestitam i zahvaljujem na Vašim komentarima.

Uvijek su argumentirani i jasni.
Što se mene tiče, uvijek su i točni.

Svaki tjedan bombardiram svoje prijatelje linkovima na članke s HKV-a.
Koji put ispod linka na članak kopiram Vaš komentar.

Nedavno mi je jedan prijatelj rekao da moje mailove obično zanemari jer najčeće nema vremena za pročitati cijeli članak, ali ih je počeo čitati otkad je pročitao Vaš komentar.

Samo tako nastavite.

Prijavi Administratoru

#8 Ante — Domovine sin 2011-07-13 01:32

Od srca vam zahvaljujem. Veliko je bogatstvo moći prepoznati, poštovati i hvaliti drugoga. Veliki to ne mogu, jer oni se dive sebi, opsjednuti su sobom i žive zbog sebe, dok maleni žive i rade za druge, pišu za druge, rado čitaju i hvale druge, ali ne žele biti veliki, jer čovjeku nije namijenjeno biti velik. On, čim je manji, tim veća su mu djela.

Prijavi Administratoru

Osvježi listu komentara

Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.

JComments