Donosimo razgovor s mr. Željkom Cvrtilom, istaknutim stručnjakom s područja kriminalistike i tajnikom pokreta Akcija za bolju Hrvatsku. U razgovoru za Portal HKV-a govori o svojem višegodišnjem radu u MUP-u, sudjelovanju u Domovinskom ratu i razlozima nedavnog političkog aktiviranja.

Mr. Željko Cvrtila: Sve što je u ratu stvoreno, mirnodopske su političke elite dezavuirale

Gospodine Cvrtila, zahvaljujemo vam što ste pristali na ovaj razgovor. Možete li se predstaviti našim čitateljima vašim osnovnim biografskim podatcima.

Rođen sam 1972. godine, u Kozarevcu, selu u Podravini. Rano ostajem bez roditelja, te se od osmog razreda sam brinem o sebi. Nakon osnovne škole odlazim u Zagreb na školovanje u policijsku školu. Nakon što sam završio srednju školu, na samom početku Domovinskog rata, 1.srpnja 1991., javljam se na rad u ATJ „Lučko", gdje ostajem do 1993., nakon čega nastavljam rad u temeljnoj i kriminalističkoj policiji. Uz rad se školujem i završavam višu, te visoku policijsku školu i magisterij kriminalistike.

Za svoj rad primio sam preko dvadeset zahvala, priznanja, plaketa i odlikovanja. Jedan sam od osnivača i član strukovne Policijske udruge „IPA – Zagreb", gdje sam bio zamjenik predsjednika i predsjednik Udruge.

U posljednjih nekoliko godina objavio sam više od dvadeset članaka s područja kriminaliteta i sigurnosti u Novom informatoru i Zaštiti. Također sam autor knjige „Kako kontrolirati organizirani kriminalitet u Hrvatskoj", koja je izdana i promovirana u prosincu prošle godine. Nakon izlaska iz MUP-a osnovao sam konzultantsku i savjetodavnu tvrtku - Ured za poslovnu i privatnu sigurnost d.o.o., kojim poslovima se sada bavim, kao i predavanjima na temu javne, poslovne i privatne sigurnosti. Sukreator sam programa „Menadžer poslovne sigurnosti" na privatnom učilištu.

Oženjen sam, otac kćeri (9) i sina (12).

Cijeli dosadašnji radni vijek proveli ste baveći se onim što bismo mogli nazvati sigurnošću. Koliko nam je poznato, u MUP-u ste prošli gotovo sve razine, od policajca pozornika do pomoćnika ravnatelja policije. Možete li našim čitateljima malo detaljnije opisati vaš rad u MUP-u.

Preko dvadeset godina sam se konkretno bavio provođenjem mjera iz područja javne sigurnosti, proučavao trendove i predlagao mjere poboljšanja sigurnosti na području moje nadležnosti. Tijekom radnog vijeka prolazio sam policijske poslove od izvršitelja: policajca specijalca, pozornika, vođe ophodnje, detektiva, inspektora, preko srednjeg rukovoditelja: vođe sektora, vođe grupe, šefa smjene, pomoćnika i načelnika Policijske postaje, do rukovoditelja najvišeg ranga: načelnika odjela unutarnje kontrole i zaštite svjedoka, te Uprave kriminalističke policije (pomoćnik ravnatelja policije). Obnašao sam niz poslova specijalne, temeljne i kriminalističke policije kao što su: borbena djelovanja, rješavanje sigurnosnih intervencija, istrage kaznenih dijela, osiguranja javnih događaja, objekata i osoba, izrađivanje sigurnosnih i istražnih planova, sigurnosnih prosudbi i izvješća, provođenje zakona, rad sa zaštićenim dokumentima i informacijama, tehničko i materijalno opremanje organizacijskih cjelina, briga o ljudskim potencijalima, edukacija zaposlenih, praćenje i procjena radne učinkovitosti, reorganizacija sustava i sistematizacija, kreiranje i implementacija strateških ciljeva, vođenje timova i stožera, rukovođenje ustrojstvenim cjelinama i drugo.

Sudjelovao sam, također u više domaćih i međunarodnih stručnih skupova, seminara i tečajeva: seminar za policijskog menadžera, tečaja za unutarnjeg revizora, seminar MEPA, B.K., ADA, USMS, INTERPOL-a i USDJO, CARPO, UNDP, PHARE, simpozij ILEA/FBI, generalna skupštine INTERPOL-a, seminar kriminalističko – obavještajnog sustava, regionalnog seminara obuke sudaca, tužitelja i policajac. Bio voditelj više međunarodnih sastanaka i susreta unutarnjih kontrola i kriminalističkih policija, te organizator i suorganizator više međunarodnih seminara s područja kriminaliteta i zaštite svjedoka.

Bio sam i predavač na više internih, regionalnih i međunarodnih edukacija i seminara, te sukreator nekoliko edukacijskih i obrazovnih programa. Također sudjelovao u izradi i pripremi mnogih zakonskih i pod zakonskih akata, međunarodnih ugovora, te nacionalnih planova postupanja i strategija.

Posebno sam ponosan na pripadnost u elitnoj policijskoj specijalnoj postrojbi ATJ „Lučko", te na sve akcije koje sam u Domovinskom ratu proveo zajedno sa svojim kolegama, izuzetno čvrstim momcima, koje sam bez nedoumica slijedio.

Svakoj vlasti bitno je imati kontrolu nad policijom

Jasno je kako ste do mjesta pomoćnika ravnatelja policije došli napredujući profesionalno stepenicu po stepenicu. Koliko je takav put čest u MUP-u, odnosno da li je onako rijedak kako nam se čini da jest. Sjećamo se, naime, 2000., kada je došlo do velike čistke u svim ministarstvima i javnim ustanovama, pa tako i u MUP-u. Radi li se o protupravnim postavljanjima «svojih ljudi», ili je sustav tako napravljen da omogućuje legalne «čistke» u ministarstvima?

Moram priznati da je moja karijera bila prilično brza, te da sam gotovo na svim istaknutijim funkcijama u policiji bio među najmlađim kadrom. Prolazio sam stepenicu po stepenicu, na kojima se nisam dugo zadržavao. Moj je stav kako na svakom funkcijskom radnom mjestu treba ne smo provoditi propisane mjere, nego i nastojati unaprijediti područje rada i sigurnost, i mislim da sam tome doprinio. Stepenasto napredovanje u MUP-a je prilično rijetko, posebice na ključnim funkcijama. Točno je da je 2000. godine došlo do velike čistke i u MUP-a, ali tako je urađeno za svake smjene vlasti. Nažalost, slobodno se može konstatirati da niti jedna vlast (niti lijeva niti desna) nije uvela profesionalizaciju policije. Očito je svakoj vlasti jako bitno imati potpunu kontrolu nad radom policije. Još uvijek, nažalost, takva postavljanja nisu protupravna, nego je sustav namjerno tako posložen da omogućuje jednostavne čistke i postavljanje podobnih kadrova.

Treba reći da je u temeljnim organizacijskim cjelinama – policijskim postajama – profesionalnost ipak zadržana jer to nisu atraktivna radna mjesta (tu su najteži i najintenzivniji poslovi) i tu se ne rješavaju ključna kaznena djela, pa političarima nije toliko bitno te kadrove imati pod nadzorom. Ministar Kramarko je dolaskom na tu poziciju obećao da će depolitizirati policiju, što je krivi pojam, jer treba govoriti o profesionalizaciji policije. Kada provedete depolitizaciju, to ne znači da ste proveli profesionalizaciju. Međutim, ako ste proveli profesionalizaciju, onda ste automatski proveli i depolitizaciju. Karamarko je možda i proveo depolitizaciju, ali se kadroviranje politikom zamijenilo kadroviranjem putem prijateljskih, rodbinskih, klanovskih i inih interesa. Ne znam koji način kadroviranja je gori, ali niti jedan nije dobar za hrvatsko društvo. Ključni je problem sustav koji ne valja, niti itko to pokušava dovesti u red. Nužno je uvesti jasne, nedvosmislene, profesionalne i transparentne kriterije na svim razinama u ministarstvu. Stepenasto napredovanja svakako treba bit jedan od kriterija. Posljednji Zakon o policiji to nije. Taj zakon mi više liči na pokušaj zadržavanja političkih, ili na dugi neprofesionalna način stečenih, pozicija.

Razlozi odlaska iz MUP-a

Zbog čega ste otišli iz MUP-a, odnosno iz javne službe. U Hrvatskoj to baš i nije čest slučaj.

Gledajte, bio sam pokretač, voditelj ili sukreator više različitih projekata kao što su: „Moj pozornik u mojem kvartu" (što je preteča projekta Policija u zajednici), Pravilnik o unutarnjem nadzoru i civilnom nadzoru nad radom policije, praćenje predstavki i pritužbi građana na rad policije na informacijskom sustavu, uvođenje revizije u MUP RH, reorganizacija kriminalističke policije, osnivanje Nacionalnog istražnog tijela kriminalističke policije za suzbijanje teškog kriminala, reorganizacija kriminalističke tehnike, propisano postupanje s materijalnim tragovima, standardizacija metodologije postupanja, podjela nadležnosti – horizontalni katalog postupanja (ukidanje dvojnog zapovijedanja) u policiji, uvođenje osobnih zvanja i kriterija napredovanja, razdvajanje operativnih i nadzornih funkcija, kriminalističko – obavještajnog sustava, a za većinu tih projekta nije bilo sluha. Neki projekti su prvotno odbijeni, da bi ih se uvodilo nakon pet i više godina, kao što je policija u zajednici i Nacionalni policijski ured za suzbijene korupcije i organiziranog kriminaliteta pri ravnateljstvu policije. Nije bilo niti volje za profesionalizacijom službe.

Ključne odluke donose se izvan MUP-a, ne nužno i politički. Sve to me navelo na zaključak da mi tamo nema mjesta jer nema nikakve mogućnosti da se sustav uredi iznutra, bez čvrste političke volje, koja se još uvijek ne prepoznaje. Obzirom na to, pa i zdravstvene probleme, temeljem statusa policijske beneficije i braniteljskog statusa, umirovljen sam. Želja mi je da u daljnjem radu koristim stečeno sigurnosno znanje i iskustvo u poslovima privatne i poslovne sigurnosti. Imam nekoliko ponuda za rad u sigurnosnom sektoru, ali zbog početka bavljenja političkim pitanjima, sada moram o svemu razmisliti.

Zbog čega ste se priključili Akciji za bolju Hrvatsku? Jeste li se i ranije bavili politikom?

Nikada se aktivno nisam bavio politiku. Kao branitelj i profesionalac, „nasjeo" sam na tezu da su branitelji bili sposobni biti u ratu, ali da u miru moramo vođenje države prepustiti nekim drugim „sposobnijim" ljudima. Zapravo se iza takvih poruka krila prevara, jer su čvrsti ljudi, koji su stvarali i branili ovu državu, smetali podrivačkim snagama u njihovom naumu da se osobno okoriste i prodaju vitalne državne resurse, uglavnom zbog svoje koristi, jer su dobro procijenili da im to mi nikad ne bi dopustili. Kad sam shvatio tu podlu prevaru, kad sam vidio gdje nas je takva politika i vođenje države od strane „sposobnih" dovela, te kad me g. Sačić pozvao, odlučio sam se uključiti u još jednu akciju, ali ovaj puta za bolju Hrvatsku, svakog njezinog građana. Zadnji je trenutak da pokušamo spasiti hrvatske vitalne resurse od rasprodaje i propadanja, kao i hrvatskog čovjeka od robo-nadničarskog položaja u vlastitoj državi.

Hrvatski branitelji stvorili su državu da bi je drugi mogli popljačkati, rasprodati i uništiti njezine gospodarske resurse, za osobne i interese nekolicine hrvatskih i stranih gospodara. Hrvatska se nije stvarala za nekolicinu, nego za sve njezine građane, kako bi u noj mogli ostvariti sve svoje potrebe. Sve što je stvoreno u ratu, u miru su političke elite uspjele dezavuirati. Mnogo čemu smo si sami krivi, jer smo šutnjom dozvolili drugima da rade protiv nas. No, kad znamo našu hrvatsku povijest, tome se ne treba čuditi. Stoljećima smo bili pod kontrolom i naučili pokorno šutjeti, slušati tuđe upute i izvršavati ih. Upravo to isto „naši" političari čine posljednjih deset godina. Mislim da je došlo vrijeme kada se više ne može i ne smije šutjeti. Mislim da je došlo vrijeme za političku akciju, akciju hrvatskog naroda, koja treba popraviti sve pogreške koje su dosadašnji vlastodršci počinili.

Potrebna je jaka treća politička opcija

Kako biste ocijenili ulogu jednog pokreta kao što je ABH u sadašnjoj političkoj konstelaciji u Hrvatskoj, u kojoj praktički postoje tek dvije jake stranke, koje na vlast, i na državnoj i na lokalnoj razini, dovodi manjina hrvatskog biračkog tijela.

Upravo zbog toga što postoje, kako kažete, samo dvije jake stranke s manjinom glasova hrvatskog biračkog tijela, potrebna je treća jaka opcija koja treba dati odgovore na sva pitanja hrvatskog naroda na koje te stranke nisu do sada odgovorile. Kažu da postoji ozbiljna mogućnost da te dvije opcije nakon izbora koaliraju u Savezu za Europu. Ja kažem da to nije moguće jer one već koaliraju dugi niz godina.

Pogledajte samo u čemu se one razlikuju, nakon stvaranja države, imamo li mi podjelu na desnicu i ljevicu, da li je netko od te dvije opcije zaštitio naše more, branitelje od progona, seljaka od uništavanja njegovog sela, radnika od propadanja radnih mjesta zbog kriminalne privatizacije i pljačke javnih poduzeća, uništavanje hrvatskih obrtnika zbog ukidanja carina i visokih kamata, NE, političke elite nisu zaštitile svoje građane i ključne nacionalne interese, niti pokazuju ikakvu namjeru da će to skoro napraviti. Sve današnje političke stranke imaju isti program, a to su osobni, stranački i klijantelisitčki interesi, bez rada na boljitku svih građana.

ABH je izabrao najteži mogući politički put, a to je prtiti između te dvije opcije, ali to je zato jer osnivači ABH - Nove snage naroda, duboko vjeruju i za to nude snažne argumente, da te kvazi lijeva i desna opcija, od stvaranja države nisu i neće učiniti ništa za hrvatskog čovjeka i državu. Mislim, da nam je posljednja šansa da se sve državotvorne i hrvatske narodne opcije približe i zajedničkim snagama ponude hrvatskim građanima političku opciju koja će, nakon tolikih razočarenja u političare, ponuditi bolju Hrvatsku. Uloga takvog pokreta je ključna u ova vremena kada smo na prekretnici, da li ćemo biti svoj na svome ili na svome, ali pod tuđom upravom. Može li itko zamisliti da je Europa toliko dobrodušna da želi pomoći hrvatskim građana dajući nam novce i zakonske okvire, kako bi nam bilo bolje ili se možda iza tog projekta kriju nečiji perfidni interesi? Što mi trebamo dati i kako će nas iskoristiti? Jesmo li ikada u našoj povijesti dobili od nekoga nešto ili smo uvijek nekome služili? Zapitajmo se o tome hrvatski narode i dobro promislimo prije nego što zaokružimo te dvije opcije.

Nakon nedavnog skupa potpore hrvatskim braniteljima i generalima osuđenima u Haagu na Jelačićevom trgu u Zagrebu čulo se mnoštvo pohvala zbog zajedničkoga nastup pokreta ABH i Hrast. Možete li komentirati mogući sinergijski učinak koji bi takvo zajedničko djelovanje moglo stvoriti na jesenskim parlamentarnim izborima.

Već sam prethodno rekao da je vrlo bitno da se državotvorne političke opcije povežu u zajedničkom političkom djelovanju, a Hrast i ABH su državotvorne opcije koje imaju gotovo identične stavove kako treba urediti modernu hrvatsku državu. Ponovno je bitno da se oglase i intelektualci. Branitelji su dobivali rat na terenu, ali potpora intelektualaca, znanstvenika i akademski obrazovnih građana je bila nezaobilazna. Mnogi branitelji su u međuvremenu završili škole i kao takvi mogu biti još čvršći u akciji za boljom Hrvatskom, kakvu su mislili da stvaraju, a koja se akcija ovaj puta mora voditi riječju. Neophodno je da u obranu nacionalnih interesa stanu, ne samo branitelji, nego i intelektualci i zapravo cijeli narod. Branitelji mogu biti nosioci, intelektualci mislioci, a narod onaj koji će te težnje na izborima zapravo izboriti.

Ukoliko postignemo sinergično djelovanje različitih dijelova hrvatskog društva, pozitivni pomak neće izostati. Treba reći i to da i Hrastu ima branitelja, kao što i u ABH ima mnogo intelektualaca, pa je i tu već postignuta sinergija. Najbitniji je cilj koji se želi postići i ljudi koji će provoditi mjere do postizanja tog cilja. Cilj je utkan u programima, a ljudi trebaju biti garancija te provedbe. Znam da u Hrastu i u ABH postoje ljudi koji ne savijaju kičmu pred preprekama i ne dodvoravaju se stranim gospodarima, niti teže ostvarivanju svojih osobnih interesa. Mislim da zajedničkim snažnim djelovanjem ponovno možemo pokrenuti hrvatski narod i preokrenuti političku scenu u Hrvatskoj, tako da će se donositi propisi i temeljem njih djelovati u koristi hrvatskog naroda, a ne, kao što se to sada radi, u korist pojedinaca, krupnog kapitala i onih koji su uvijek sve poduzimali da hrvatske države nikad niti ne bude.

D. J. L.