Razgovor s Ružom Tomašić

Ruža Tomašić rođena je 10. svibnja 1958. u Mladoševici (Maglaj – Bosna i Hercegovina). S 15 godina odlazi u Kanadu i ondje završava Policijsku akademiju. Bila je tjelohranitelj predsjednika Tuđmana i Mesića, pobijedila je smrtonosnu bolest, a nakon toga aktivirala se u visokoj politici i vrlo brzo postala najpoznatija žena u HSP-u. Od 2003. do 2008. godine kao članica Hrvatske stranke prava bila je zastupnica u Hrvatskom saboru. U Saboru je također obnašala važne funkcije – bila je predsjednica Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe Nacionalnog programa suzbijanja korupcije, članica Odbora za useljeništvo, članica Odbora za europske integracije i zamjenica člana Izaslanstva Hrvatskoga sabora u Zajedničkom parlamentarnom odboru RH-EU. Proteklih godina sve češće je dolazilo do sukoba mišljenja između nje i predsjednika stranke Ante Đapića, da bi ga krajem kolovoza 2009. zbog kako navodi «njegovih postupaka kojima je stranka u potpunosti izgubila nacionalni predznak i pala na koljena» pozvala da odstupi sa svoje pozicije. Taj čin bio je svojevrsna najava onoga što je uslijedilo 12. rujna 2009. Ruža Tomašić zajedno je s pravašima nezadovoljnima Đapićevom politikom u Bapskoj pokraj Iloka osnovala novu političku stranku. Riječ je o Hrvatskoj stranci prava - doktor Ante Starčević.

1. Gospođo Tomašić, prije nepuna dva mjeseca izabrani ste za prvu predsjednicu nove Hrvatske stranke prava – doktor Ante Starčević. Možete li ukratko našim čitateljima objasniti motive koji su doveli do ulaska u tako ambiciozan projekt kao što je stvaranje nove stranke?

Dobro ste apostrofirali da je osnivanje nove stranke ambiciozan projekt, ali u politici kao i u životu postoje trenuci u kojima čovjek mora napraviti odlučne i hrabre poteze, a u mome slučaju to je stvaranje političke stranke sa starčevićanskim predznakom. Kada je postalo očito da se unutar HSP-a ne može napraviti kvalitetan pomak i kada je nelegalno isključivanje članova i dužnosnika, koji su tražili promjene postala svakodnevna praksa, osnivanje nove stranke bilo je više nego potrebno. Pravaštvo je nažalost postalo sinonim za političku trgovinu sa svim i svakim, a stranka je počela lutati i ideološki i u samom djelovanju. Ime Oca Domovine u našem nazivu jasno pokazuje povratak na načela izvornog pravaštva kao temelju našem djelovanju da se ne ponove lutanja i pogreške. Na takvim ''zdravim'' temeljima razvijamo programe koji će dati zamah hrvatskom društvu u 21. stoljeću. Sukladno tome svoju stranku nazivamo i ''HSP 21. stoljeća''. Nudimo hrvatskim građanima pravi put, umjesto stranputica i labirinta u koji su ih uvukli HDZ i njegovi trabanti odnosno SDP i njihovi trabanti..

2. Često se naglašava potreba uključivanja mlađih naraštaja u politiku, ali sve obično ostaje na deklarativnoj razini. S druge strane, zaista se čini od ključne važnosti uključiti mlade u ono što se zbiva u Hrvatskoj, budući da u stvarnosti nema puno dodirnih točaka između onog što mladima treba i što vodi napretku, i onoga što im se nudi. Kakav je Vaš stav, odnosno stav Vaše stranke u svezi toga?

Cilj naše stranke je uključiti što više mladih, izabrati ih na pozicije na kojima oni sami mogu donositi odluke o onim temama koje vode napretku mladih, odnosno napretku cijele države.

U predsjedništvu stranke imamo dvije osobe koje su mlađe od 30 godina, gospođicu Anu Šarić i dopredsjednika stranke Ivana Tepeša. Veliki broj predsjednika stranačkih organizacija na županijskim i gradskim razinama mlađi su od 30 godina (npr. od večih gradova navodim Vukovar i Šibenik), veliki broj naših vijećnika u općinama, gradovima i županijama osobe su od 25 do 40 godina. Svi ti mladi ljudi u politici su aktivni već nekoliko godina i vrlo dobro obnašaju svoje dužnosti. Najviše aktivnih članova čine mladi ljudi od 30 do 45 godina, koji su postigli znatne uspjehe i u svojm karijerama kao liječnici, doktori, znanstvenici, profesori, inženjeri, poduzetnici itd... Oni su ''motor'' koji pokreće stranku i već sada u velikom dijelu, uz nas iskusnije članove, kreiraju politiku stranke. U sve ove tvrdnje možete se uvjeriti na našim web stranicama www.hsp-ante-starcevic.hr, na kojima svakodnevno ažuriramo naše aktivnosti i gdje se možete uvjeriti da su većinom prisutni mladi ljudi.

3. Javnost je upoznata s Vašim nastojanjima zaštite nacionalnih interesa. Ovih dana, aktualna je rasprava o prijedlogu arbitražnog sporazuma između Hrvatske i Slovenije, kojeg su mnogi eminentni hrvatski stručnjaci i intelektualci ocijenili štetnim po hrvatske nacionalne interese. S obzirom da RH, želi li ući u EU mora riješiti odnose sa Slovenijom, kakvo je Vaše mišljenje o aktualnom prijedlogu arbitražnog sporazuma i možete li reći za kakvo rješenje se zalažete vezano uz ovu problematiku, i, općenito, uz pregovore s Europskom unijom?

Mislim da bi trebalo inzistirati da se pitanje granice sa Slovenijom rješava isključivo na Međunarodnom sudu pravde. Kada je Slovenija ušla u Europsku Uniju nije imala riješene granice sa državom koja nije u Europskoj Uniji i to tada nije smetalo ni Sloveniji ni Europskoj Uniji, a kako im sada mogu smetati granice, pa Slovenija je, a i Hrvatska će uskoro biti, dio Europske unije. Što se tiče pregovora sa Europskom Unijom to nisu bili pregovori, to je više bilo „što trebamo potpisati?“. Znači mi ne samo da ne pregovaramo, mi niti ne prigovaramo, već naprosto samo potpisujemo. Da smo u svojim stavovima sa Međunarodnom zajednicom pokazali odlučniji stav u obrani nacionalnih interesa svi bi nas više uvažavali i poštivali, uključujući tu i Sloveniju. Ovako, svako malo netko će tražiti neki novi ustupak, a politika popuštanja i sluganske poslušnosti nam oduzima i dostojanstvo i vjerodostojnost ozbiljnog političkog čimbenika. Vlada pokazuje svoje pravo lice odbijajući održavanje savjetodavnog referenduma o Arbitražnom sporazumu, što je moja stranka tražila. Vlada tretira hrvatske građane građanima drugog reda u odnosu na Sloveniju koja će održati savjetodavni referendum o Arbitražnom sporazumu.

4. Predstojeći predsjednički izbori, raspisani za 27. prosinca 2009., održat će se u posebno važnom trenutku za RH. Država se nalazi usred delikatnih pregovora s Europskom unijom, uslijed kojih je Hrvatska već godinama izložena raznoraznim pritiscima na koje se do sada u pravilu popuštalo. Aktualna je i gospodarska kriza koja stavlja sve veći uteg na državni proračun, dok su istovremeno podjele u hrvatskom društvu možda veće nego ikada prije. Po Vašem mišljenju, kakvog predsjednika Hrvatska treba?

Hrvatska treba predsjednika kojem je Hrvatska na prvom mjestu. Ako mu je Hrvatska iznad svega onda će znati kako i kada štiti njen ugled, dostojanstvo i nacionalne interese kako u Hrvatskoj tako i u svijetu.Predsjednik Hrvatske može napraviti dosta kao u untarnjoj tako i u vanjskoj politici, te promicanju gospodarstva iako mnogi tvrde da je samo ''fikus''. Ne smijemo zaboraviti da je predsjednik sukreator vanjske politike, Vrhovni zapovjednik Oružanih snaga i da kontrolira rad obavještajnih službi. Predsjednik Republike, kao i predsjednik Vlade se ne smiju baviti isključivo dnevnom politikom. Interesne skupine i mediji već su oblikovali i kreirali javno mišljenje određujući da su Josipović, Bandići i Vidošević relevatni kandidati,a ostali nerelevatni kandidati.

5. Ostanimo još malo kod predsjedničkih izbora. Ne možemo se oteti dojmu da se neki bitni elementi koji su pratili zadnje parlamentarne izbore vezane uz HSP ne ponavljaju sada s HDZ-om uoči predsjedničkih izbora. Mislimo na činjenicu da je HSP zbog vrlo snažnog dojma kojeg je ostavljao na birače do nekoliko mjeseci prije parlamentarnih izbora imao potencijala nakon izbora ozbiljnije promijeniti odnose na hrvatskoj političkoj sceni. Istina, možda HDZ unazad nekoliko mjeseci nije ostavljao dojam stranke u usponu, ali u svakom slučaju smo sada svjedoci da pred vrlo važne izbore doslovno katastrofalno stoji. Kako to komentirate?

Sve dođe na naplatu. Đapić je HSP-a učinio nedosljednostom i odmako je od pravaštva, te učinio HDZ-im satelitom, što je stranka platila na parlamentarnim izborima 2007. Đapićev HSP je koalirao i koalira s svakim, po načelu sve za vlast vlast nizašto. HDZ sada plaća za svu onu bahatost i nedosljednost koja se sada vidi da je bila bez pokrića. Svaka politika koja stavlja podobnost ispred sposobnosti kad-tad propadne. HDZ snosi punu odgovornost za pljačku i grabež u pretvorbi i privatizaciji, rasprodaju Hrvatske, nedjelovanje pravne države, korupciju, kao i SPD, što tek sada dolazio do izražaja kao posljedica teške gospodarske krize.

6. Jedan od velikih problema po našem mišljenju s nacionalnom opcijom, osim što je često rascjepkana i slabo organizirana, to što je gotovo bez nazočnosti u "velikim" medijima. Rad naše udruge kao nezavisne udruge građama u tom smislu je odličan primjer, jer pored svih aktivnosti ne uspijeva probiti medijsku blokadu neovisno o kojoj je temi riječ, kulturnoj, političkoj, ili bilo kojoj drugoj. Ne bojite li se da će se ista stvar ponoviti primjerice i s Vašom novom strankom, pogotovo ako zadrži samostalnost naspram današnjih centara moći u Hrvatskoj?

Za sada je početak stvaranja naše stranke bio relativno dobro medijski popraćen s obzirom da smo nova stranka. Mi se trudimo otvarati nove teme i imati svoj stav o svim aktualnim temama. Svjesni smo činjenice da će nas mediji pratiti manje nego ''velike'' političke stranke, ali nam je to znak da ćemo morati puno više raditi kako bi imali primjetnu zastupljenost u medijima. Među našim članovima imamo marketinške stručnjake i stručnjake za odnose s javnošću koji su zaduženi za rad s medijima i na njimaje veliki teret probijanja medijske blokade. Jedan od načina probijanja medijske blokade je i osnivanje mreža lokalnih organizacija koje će diljem Hrvatske građane upoznavati sa djelovanjem naše stranke. Nadamo se da će uz veliki trud i rad naše poruke doprijeti do hrvatskih građana i birača od kojih ćemo na sljedećim izborima zatražiti povjerenje kako bi kao relevantna politička opcija mogli djelovati za bolju budućnost naše Domovine.

Još jednom ću zatražiti povjerenje građana, a to povjerenje ću im vratiti nesebičnim radom za interes svih građana Republike Hrvatske, a ako ti građani ne vide tko im želi dobro i za njih radi, onda ću mirne savjesti otići doma i uživati u ljepotama otoka Korčule, a građane i njihove probleme prepustiti političarima kojima su dali glas.

7. I za kraj, želite li nešto poručiti našim čitateljima, kako onima koji su članovi Hrvatskoga kulturnog vijeća, tako i mnogima onima koji to nisu?

Hrvatska je jedna! Nezamjenjiva, neponovljiva, kada je jednom rasprodamo, razdijelimo i izdamo više nikada neće biti ista, dakle neponovljiva. Kako želite ostati zapamćeni u hrvatskoj povijesti domoljubi ili….?

Našem narodu mora postati jasno da nas iz svih naših problema i grešaka neće izvući nikakva Europa i nikakvi stranci , već samo naš rad, vjera da možemo i hoćemo, da nam baš nitko ništa neće dati badave, mi svi moramo promijeniti način razmišljanja, vratiti svoje dostojanstvo radom i vizijom budućnosti i shvatiti da nitko za nas ne može učiniti bolje i više od nas samih.

(hkv)