Razgovor s dr. iur. Milanom Vukovićem za Portal HKV-a

Dr. Vukoviću, vi ste u svakom smislu riječi jedna od glavnih pokretačkih snaga pri organizaciji svih pet dosad održanih stručnih skupova HKV-a o Haaškome sudu. Koja su vaša razmišljanja vezano uz trag koji su do sad održane tribine ostavile u hrvatskom društvu?

Životna i povijesna želja hrvatskog naroda da živi u svojoj samostalnoj i slobodnoj Hrvatskoj, sukobila se s egoističkom i zabrinutom pasivnošću određenih europskih političkih sredina prema srpsko-crnogorskoj agresiji na Hrvatsku inspiriranu idejom stvaranja Velike Srbije, pod krinkom "očuvanja Jugoslavije". Hrvatska vojna i politička pobjeda nad agresorom i obrana samostalne i međunarodno priznate Hrvatske, nakon donošenja deklaracijeo suradnji s Međunarodnim sudom (kaznenim) u Den Haagu zastupničkog doma Hrvatskog državnog sabora, 14 travnja 2000. godine, u kojoj je u točki 3. istaknuto da "...Republika Hrvatska ne dovodi u pitanje pravo Suda da pokreće postupke utvrđivanja odgovornosti za zločine počinjene za vrijeme i neposredno nakon završetka Domovinskog rata" počela se kriminalizirati i optuživati najtežim kazneno pravnim i političkim kvalifikacijama, koje su dobile jedan specifični oblik ratnog zločina -"zajedničkog zločinačkog pothvata" s ciljem - ne obrane slobode i samostalnosti -nego s ciljem etničkog čišćenja Srba iz Hrvatske.

Neovisno o tome što je Ustavni sud Republike Hrvatske u svom izvješću broj: -U-X-2271/2002,od 12. studenog. 2002., izrazio i zauzeo jasno i određeno stajalište da je: "Djelovanje oružanih snaga Republike Hrvatske poduzeto s ciljem oslobađanja djelovala okupiranog područja Republike Hrvatske - uključujući i otklanjanje neposredne opasnosti za život stanovništva i sprječavanje uništenja imovine, uzrokovano oružanim (vojnim i paravojnim, parapolicijskim i/ili terorističkim) napadima okupacijskih postrojbi poduzimanih s okupiranih područja - bilo je u skladu s ustavnom obvezom oružanih snaga Republike Hrvatske da zaštite suverenitet i neovisnost Republike Hrvatske i obrane njenu teritorijalnu cjelovitost" Prema tome, kad je Haaško tužiteljstvo u izmijenjenoj Optužnici protiv Gotovine i drugih izmijenilo kvalifikaciju i stavilo im na teret ovu odioznu kvalifikaciju, poznatu figuru engleskog prava, koja može imati ozbiljne reperkusije na pravni i politički život Republike Hrvatske, pismom sam predlagao HAZU da poduzme stručne rasprave protiv ove opasne kvalifikacije, i kad to nije učinila Akademija, pristupio sam HKV-u i tražio "njegovo zaleđe" i pozvao određeni krug pravnika i novinara da redovito svakih šest mjeseci održavamo stručno znanstvene susrete radi suprotstavljanja i obaranja te odizone pravne inačice nekih moćnika koji nisu prežalili bivšu neprirodnu zajednicu zvanu Jugoslavija. Upravo zato, nakon izdavanja 4. zbornika, pripreme petog, mislim da su ovi stručno znanstveni susreti ostavili duboki trag u hrvatskom društvu te da su se pokrenule i neke druge sredine da bi se suprotstavile ovoj odioznoj kvalifikaciji hrvatske borbe za slobodu i samostalnost. Nadam se da će se to vrlo brzo u hrvatskoj javnosti osjetiti.

Kako ste zadovoljni s odazivom posjetitelja na spomenute skupove?

Malo je nezgodno odgovoriti na to pitanje. Naime, uzme li se u obzir potpuno prešućivanje od javnih glasila i službenih medija, televizije i tome slično, posjeta koja se kreće oko l00 do 110 posjetitelja, isključivo intelektualaca, i nije tako zanemariva. Možda bi i samo HKV-e trebalo poraditi na jačoj obavješćenosti svojih članova i u njima razvijati jači osjećaj za probleme svoje Hrvatske. No sve u svemu, stvari i nisu tako loše, jer kvaliteta onih koji posjećuju ova predavanja je visoka i garantira pozitivne rezultate.

Što je s medijskom popraćenošću i koliko uopće možete biti zadovoljni interesom koji oni pokazuju za događaje ovakvoga tipa?

Čini mi se da nije problem u takozvanoj medijskoj popraćenosti, nego u javnoj i službenoj percepciji dostojanstva i digniteta borbe za obranu Hrvatske i njezinu odjeku, ne samo u hrvatskoj javnosti, nego i u svjetskim razmjerima. Konkretna Optužnica s kvalifikacijom "zajedničkog zločinačkog pothvata", kao i rad samog Haaškog suda, imat će i imaju, značajan utjecaj na politički, pravni i svaki drugi život, kako Republike Hrvatske, tako i njezinog okruženja u Europskoj Uniji i šire. Upravo iz tih razloga nije naš problem medijskog praćenja ovih susreta, problem je u prihvaćanju službene borbe za hrvatske državne interese.

Vašom zaslugom objavljeni su i Zbornici izlaganja s dosad održana 4 skupa. Čujemo kako je u pripremi i peti Zbornik?

Svakako. Nadam se da će vrlo brzo izići i peti Zbornik u kojemu će biti objavljeni svi materijali koje su iznosili sudionici skupa. Vjerujem da će se u prilogu objaviti i određeni dijelovi pisma u kojima se tražila jača angažiranost snaga Ujedinjenih naroda, što najbolje obezvrjeđuje i demantira svaku tvrdnju Optužnice da bi se, na strani obrane hrvatskog teritorija i same hrvatske državno - pravne samostalnosti, radilo o izmišljenoj fikciji srpskih dužnosnika koji tu hrvatsku pobjedu na bojnom polju fantaziraju pojmom "etničkog čišćenja Srba iz Hrvatske"

I za kraj, postoji li namjera da se skupovi na temu Haaškoga suda organiziraju i dalje i koji je osnovni cilj koji bi njihovo održavanje trebao postići?

Dok hrvatski generali ne budu oslobođeni, dok Haaški sud ne baci od sebe iskonstruiranu Optužnicu za "zajednički zločinački pothvat" na strani pobjednika nad srpsko-crnogorskim agresorom i njegovim pobunjenim trabantima diljem Hrvatske, nastojat ćemo održavati i dalje ove stručno znanstvene susrete, jer je nemoguće dozvoliti da se Hrvatska, i njezina borba za samostalnost i slobodu u samostalnoj Hrvatskoj, kao subjektu međunarodnog prava, kvalificira srpskom izmišljotinom "zajedničkog zločinačkog pothvata" koji je isključivo imao za cilj "etničko čišćenje Srba iz Hrvatske".

Z.D.K. i M.M.B.