Razgovor s Romanom Soleom

Gospodine Sole, kao aktivnog člana različitih inicijativa koje su se jasno opredijelile protiv ulaska Hrvatske u Europsku uniju, zamolio bih Vas da ukratko prokomentirate rezultate nedavnog referenduma.

Rezultat referenduma je manje bitan od podatka o katastrofalnoj izlaznosti hrvatskih građana, koja je ispod svakog minimuma legitimiteta za donošenje ovako važnih odluka. Šeksovo prekrajanje zakona o EU referendumu na kraju se pokazalo kao odlučujuće, jer bi se po starom zakonu koji je zahtijevao izlaznost od najmanje 50%, ovaj referendum tretirao kao nevažeći. Da stvar bude još gora, ispostavilo se da je referendum i s pravne strane bio nelegitiman, jer se te nove odredbe Ustava nisu smjele primjenjivati prije donošenja, odnosno usklađivanja zakona o referendumu. Stoga je sasvim deplasirano u ovim okolnostima čestitati "Pirovim pobjednicima", jer je pametnom čovjeku više nego jasno da je cijela referendumska kampanja bila jedna velika pljuska hrvatskoj demokraciji te da se većina građana zbog nedovoljne informiranosti o problematici ulaska u EU, nažalost odlučila na ignoriranje ovog referenduma. Sve to skupa jasno nam govori da većina Hrvata nema povjerenja u političke institucije, niti vjere u mogućnost aktivnog sudjelovanja u kreiranju hrvatske političke stvarnosti. To je ono što nas zapravo treba zabrinuti i na čemu u slijedećim mjesecima i godinama treba poraditi, bez obzira budemo li dio EU ili ne.

U kampanji za uzlazak Hrvatske u EU tzv. euroskeptična strana imala je na raspolaganju vrlo oskudna financijska sredstva i logistiku u odnosu na tzv. „Savez za Europu" – a to su skoro sve parlamentarne stranke u Hrvatskoj. Zanima me, međutim, kako komentirate ponašanje medija tijekom čitavog procesa ulaska Hrvatske u EU. Mediji bi, naime, u demokratskome sustavu, barem idealistički gledano, trebali biti čuvari pluralizma mišljenja. Jesu li oni to u Republici Hrvatskoj?

Mediji bi u nekakvojEU referendumRezultat referenduma je manje bitan od podatka o katastrofalnoj izlaznosti hrvatskih građana, koja je ispod svakog minimuma legitimiteta za donošenje ovako važnih odluka. Šeksovo prekrajanje zakona o EU referendumu na kraju se pokazalo kao odlučujuće, jer bi se po starom zakonu koji je zahtijevao izlaznost od najmanje 50%, ovaj referendum tretirao kao nevažeći savršenoj teoriji trebali biti nepristrani i objektivni, ali svi smo svjesni da je u kapitalizmu vlasnik taj koji kreira "ideološku krvnu sliku" nekih novina ili portala. Kad shvatimo činjenicu da su hrvatski mediji mahom u vlasništvu stranih tvrtki, a da samo dvije velike njemačke korporacije WAZ i EPH pokrivaju oko 60% ukupnog medijskog prostora u Hrvatskoj, manje ćemo se čuditi propagandnom nerazmjeru između opcija za i protiv ulaska u EU. Više me stoga brine uloga javne televizije HRT, koja je cijelo vrijeme predreferendumske kampanje ignorirala svoja vlastita programska načela, uporno izbjegavajući ozbiljnu i demokratsku javnu raspravu o ulasku u EU. Postavlja se nakon svega pitanje treba li plaćati TV pretplatu televiziji koja nikako da ispuni vjerodostojnost svoje javne funkcije?

Kako komentirate prve poteze nove vlade tzv. Kukuriku koalicije?

Moram reći da generalno nisam previše očekivao od nove vlade, ali ovo što je dosada poduzeto je još nekonkretnije i neinventivnije nego što sam prognozirao. Kao i sve nesposobne vlade svijeta, i ova naša je jedini spas za državni proračun pronašla u povećanju poreza, ovaj put na dodanu vrijednost. Nisam čuo neke suvisle planove za informatizaciju, industrijalizaciju, razvoj poljoprivrede, učinkovitiju profesionalnu orijentaciju mladih itd.. Umjesto toga govori se o rezanjima i otkazima te privatizaciji jedine preostale banke koja nije u rukama stranih korporacija. Ponavljam, nisam nikada vjerovao SDP-u, ali ovo što sada gledamo je vjerujem razočaralo i mnoge njihove glasače.

Već više od dvanaest godina živite u emigraciji, u Njemačkoj. Zanima me kakva je percepcija današnje Hrvatske među emigrantima u Njemačkoj. Imaju li emigranti realnu sliku o stanju u Hrvatskoj?

Nažalost u 99% slučajeva nemaju, a što je posljedica sve većeg jaza između domovinske i iseljene Hrvatske. Toj svojevrsnoj izolaciji hrvatske dijaspore iz javnog i političkog života RH, kumovalo je mnogo povezanih faktora, a sve je dio jednog pažljivo isplaniranog medijsko-političkog igrokaza, kojem je s jedne strane (SDP-u) cilj prikazati hrvatske iseljenike kao zaostale i neobrazovane primitivce, a s druge strane (HDZ-u) jednostrano iskoristiti financijsku i logističku potporu iseljenih Hrvata u predizbornom vremenu. Odnos službenih hrvatskih institucija prema dijaspori je sramotan i neprihvatljiv, a veliki dio Hrvata u iseljeništvu je zbog te "jednosmjerne i neuzvraćene ljubavi" potpuno izgubio interes za dnevno-politička zbivanja u domovini, što je u konačnici rezultiralo minornom izlaznošću glasača iz iseljeništva na parlamentarne izbore i referendum o ulasku u EU.

U medijima se često špekulira o tome kako bi dijaspora trebala postati hrvatski most prema Europi. U tom kontekstu spominje se i povećanje investicija emigranata u Hrvatsku. Što je prema Vašem mišljenju ključni razlog činjenice da su investicije hrvatskih gospodarstvenika koji žive u emigraciji u Hrvatsku relativno male?

Da bi dijaspora postala hrvatski most prema bilo čemu, prvo treba izgraditi porušene mostove između Hrvata u domovini, i onih koji iz raznih razloga trajno borave van granica Hrvatske. Narušeno je međusobno povjerenje i trebat će godine sustavnog rada da bi se kritičnoj masi sposobnih i kreativnih ljudi vratila vjera i volja za gradnju jednog takvog mosta. Neki će istaknuti pripadnici javnog života hrvatske dijaspore reći kako malo pretjerujem u ovim prosudbama, ali to su upravo oni koji spadaju u veliku većinu od 99% koje sam spomenuo u odgovoru na Vaše prošlo pitanje.

U vrijeme olovnih jugoslavenskih godina Njemačka je za Hrvate, poglavito iz južnih krajeva Hrvatske, slovila kao „obećana zemlja". Kako se čini, Vi ste osobno postigli uspjeh u Njemačkoj. Koliki su, međutim, izgledi nižekvalificirane radne snage za uspjeh u današnjoj Njemačkoj? Postavljam ovo pitanje jer sve češće, poglavito među mlađom populacijom, čujem glasove kako u Hrvatskoj nema nikakve perspektive i kako je sve izgledniji njihov odlazak u inozemstvo.

Njemačka u vrijeme naših "olovnih vremena" i Njemačka danas su dvije različite kategorije. Naime, šezdesetih i sedamdesetih godina se tadašnja Zapadna Njemačka nalazila u razdoblju visoke ekonomske konjunkture, te je njemačkoj privredi kronično nedostajala radna snaga. Danas se situacija na ovdašnjem tržištu rada bitno izmijenila, a nova useljenja regulira vrlo kompleksna i restriktivna pravna materija, kojoj cilj nije trajni ostanak useljenika. Svoju realnu šansu u Njemačkoj dobit će stoga samo visokokvalificirane osobe, koje uz to posjeduju i vrlo dobro znanje njemačkog i engleskog jezika. Siguran sam da su takve osobe u Hrvatskoj ipak više iznimka nego pravilo, pa mladima od srca preporučujem da se ne nadaju kako će se ulaskom Hrvatske u EU ta situacija bitno promijeniti. Naime, njemačka vlada kao i svaka normalna vlada ovoga svijeta gleda isključivo kako iz novonastale političke situacije izvući veću korist za svoj narod, a za razliku od Hrvatske koja je zaslugom naših pseudopolitičara postala svojevrsna "banana-republika", Njemačka tu europsku političku stvarnost aktivno kreira.

Koji su Vaši daljnji planovi u profesionalnom životu i političko-novinarsko-aktivističkom radu?

Već je, evo peta godina otkako sam u Münchenu otvorio Hrvatsku glazbenu školu, kroz koju je prošlo i koju pohađa već više od stotinjak djece hrvatskih iseljenika. Planiram ove godine otvaranje filijala te škole u Stuttgartu i Frankfurtu, a možda i još nekim njemačkim gradovima. Što se tiče ove neprofitabilne aktivističke sfere, predstoji nam nakon uspješno obavljene akcije promatranja referenduma o EU, novi projekt pod radnim imenom "Referendum o referendumu". Radi se o jednoj od ključnih šansi za razvoj neposredne demokracije u Republici Hrvatskoj, jer ako uspijemo ublažiti uvjete za raspisivanje referenduma, imat ćemo u budućnosti snažan alat političkog korektiva, kojim ćemo nadam se što češće mahati i makar malo utjerati "strah u kosti" političkim marionetama s Markova trga.

Davor Dijanović