Ak. Pečarić: Odavno smo mogli biti u EU, a generali ne na sudovima

Utorak, 17. siječnja 2012.

Akademik Josip Pečarić: Ključno moralno pitanje je hoćemo li ući u Europu žrtvujući nevine generale

Važnost peticija

Ovih dana pokrenuli ste još jednu akciju prikupljanja potpisa među hrvatskim intelektualcima s kojima ukazujete na neprihvatljivost rezultata Haaškim suđenjima i optužbi za zajednički zločinački pothvat. O čemu se ovaj puta točno radi?

Ova akcija je poziv hrvatskim građanima: "Ne u EU prije slobode hrvatskim generalima!" Ona je zapravo nastavak na poziv vlastima RH: "Referendum poslije presude hrvatskim generalima!" Blizu 1200 hrvatskih ljudi (više od 120 biskupa, nadbiskupa, akademika, sveučilišnih profesora, doktora znanosti) uputilo je taj zahtjev vlastima RH. U njemu smo posebno istaknuli da je pravo i obveza svake države vratiti svoj okupirani teritorij, dok u EU-u nisu smatrali da to isto vrijedi za našu zemlju pa su nas i kažnjavali zbog toga.

Akademik Josip Pečarić Također smo ih upozorili kako je poštovanje i prilagođavanje Hrvatske odlukama Haaškoga suda bio stalan zahtjev EU-a i ostao je do danas, iako je sve vrijeme taj "sud" neistinama lažno optuživao ne samo hrvatske generale nego i hrvatski narod.

Upozorili smo ih i na naše Pismo Vijeću sigurnosti UN-a gdje smo ukazali na rasizam samog Suda. Pismo je potpisalo preko 2300 naših ljudi (250 nadbiskupa, biskupa, akademika, sveučilišnih profesora, doktora znanosti):

"Zatočili ste ih i zato što su umjesto vas spasili sto tisuća muslimana (nesrba) u vašoj navodno zaštićenoj zoni Bihaću, a poslije pokolja u također vašoj zaštićenoj zoni Srebrenici."

Slično upozorenje dao je i tadašnji američki vojni ataše u Hrvatskoj, tvrdeći da su general Gotovina i Hrvatska vojska tada spriječili "genocid takvih razmjera kakav je bio samo u Drugome svjetskom ratu".

Dakle, traženje odgode referenduma bilo je ključno moralno pitanje jer Hrvatska ne smije ući u Europsku uniju žrtvujući nevine generale koji su najzaslužniji za našu slobodu. Vlasti RH uopće nisu smatrale za potrebno odgovoriti, a mediji su pismo potpuno ignorirali. Zato smo u novom pismu pozvali hrvatske građane da kažu NE EU sve dok naši generali ne budu slobodni. Ponavljam, još nešto što smo rekli u prethodnom pozivu: Da su neki generali iz velikih zemalja zaslužni za spašavanje 100.000 ljudi dobili bi Nobelovu nagradu za mir! Hrvatski generali su zbog toga osuđeni na 24 i 18 godina zatvora!

Studija zapadnih eksperata

Upoznati ste sa studijom vrlo uglednih zapadnih stručnjaka različitih ekspertiza u kojoj se zaključuje kako se vođenjima ratnih operacija tijekom Oluje ne može ništa zamjeriti, štoviše da zaslužuju sve pohvale. Ova studija pripremala se duže vremena i potvrđuje ono što mi u Hrvatskoj govorimo i znamo već godinama. Međutim, od posebnog je značaja kada ove činjenice prepoznaju stručnjaci vrlo utjecajnih zemalja. Kako Vi komentirate rezultate ove studije i njezine implikacije?

Da je "Oluja" takva kakvu je oni opisuju vojnim stručnjacima je odavno poznato. Još je u Zagrebu 1998. godine, dakle iste godine kada su se u Haagu počeli zanimati za generala Gotovinu, zapovjednik NATO-a general Clarke rekao:

„Znadete, jako cijenim vaše oružane snage, čak sam bio veliki obožavatelj general pukovnika Gotovine u njegovim operacijama prije nekoliko godina."

„Oluja" se kao vrhunska vojna operacija izučavala, vjerojatno se izučava i danas, na vojnim akademija u svijetu.

Spomenuti američki vojni ataše iz tog vremena Ivan Šarac (važno je podsjetiti da se radi o osobi uvrštenoj u "Kuću slavnih" američkih obavještajaca) u intervjuu u Hrvatskom listu, 25. kolovoza 2011. istaknuo da njegovo izuzetno pozitivno Vijeće sigurnosti - UN mišljenje o generalu Gotovini dijele svi američki časnici koji su ga poznavali. Do dana današnjeg!

Dakle, na neki način potvrđuju nešto o čemu sam govorio i pisao punih deset godina. Tako sam na predavanju u Dubrovniku: "Sramotni sud u Haagu", 7. studenog 2002. rekao:

Vratimo se na Nürnbernški proces i primijetimo da je tamo sudio Međunarodni vojni sud. Dakle VOJNI sud! To je itekako bitan podatak jer u Haagu imamo sud u kojem sude vojnicima ljudi koji nemaju pojma što je to rat. Oni su sve drugo samo ne stručnjaci za rat. I to je napravljeno zato da bi se moglo selektivno primjenjivati zločin protiv mira. Vjerovali ili ne, optužnice protiv hrvatskih branitelja su praktično iste one koje su pisali oni koji su okupirali hrvatska područja.

Slično sam pisao u Fokusu, 29. listopada 2004. (Političko sudište: razbijanje srpskih terorista nije zločinački pothvat):

Napokon je hrvatska javnost doznala što je ključni dokaz za optužbu da je zločinačka organizacija izvela zločinački pothvat oslobađajući okupirana područja svoje zemlje. To je transkript s Brijuna od 31. srpnja 1995. i do objavljivanja famoznog dokumenta tvrdnja je bila smiješna jer je "ključni dokaz" bio navodna Tuđmanova rečenica kako "Srbe treba zbrisati". Već to je pokazivalo kako u Haškom tužiteljstvu ne sjede odviše pametni ljudi jer je moglo odmah biti jasno da to nije ništa inkriminirajuće kada se radi o dogovoru za vojnu operaciju. Već to je pokazivalo kako je problem tog suda što nije vojni sud, kao onaj u Nürnbergu, jer vojni sud sebi ne bi dopustio takve bedastoće.

Moram posebno ponoviti da je presuda o kojoj govore utjecajni eksperti iz SAD-a (mnoge hrvatske časnici školovali su se za napadne akcije u SAD i podržali Oluju), Kanade (njezini časnici bili su glavni svjedoci protiv Gotovine, o čijoj sramnoj ulozi piše već spomenuti gospodin Ivan Šarac) te Velike Britanije (najveći politički utjecaj na suce Tribunala) jest nešto što je jednostavno iščitati iz same presude. Dovoljno se sjetiti pojašnjenja presude koje je dao odvjetnik Luka Mišetić još 17. svibnja 2011. i vidjeti istovjetnost njegovih tvrdnji i tvrdnji ovih eksperata.

Posebno treba istaći da smo mi na Portalu Hrvatskoga kulturnog vijeća reagirali vrlo brzo, još 1. lipnja 2011. s pozivom koji je bio adresiran Haaškom sudu, Sramota UN-aČinjenica je da zaključci zapadnih eksperata ne idu dalje od onoga o čemu je govorio odvjetnik Mišetić nakon presude. Međutim, u Pismu Vijeću sigurnosti mi idemo dalje pa govorimo o spašavanju Bihaća i sramote UN-a čiji "sud" drastično kažnjava one koji su spasili njihove zaštićene zonea koji sam poslao na mnogobrojne adrese. Naravno, i skoro svim veleposlanstvima RH ("Vama, Bihać Vašoj vladi i Haaškome tribunalu, 30. 05. 2011.), a kasnije mi je objašnjeno u našem Ministarstvu vanjskih poslova da veleposlanstva o takvim stvarima moraju izvijestiti svoje vlade. O tome sam govorio i 11. lipnja, 2011. pred više od 1.500 hrvatskih prosvjednika okupljenih na trgu „Odeonsplatz" u Münchenu.

Činjenica je da zaključci spomenutih eksperata ne idu dalje od onoga o čemu je govorio odvjetnik Mišetić. U Pismu Vijeću sigurnosti mi idemo dalje pa govorimo o spašavanju Bihaća i sramote UN-a čiji "sud" drastično kažnjava one koji su spasili njihove zaštićene zone. Da vojni stručnjaci to dobro znaju svjedoči i to što je poslije nas o tome progovorio i američki vojni ataše. Naše pismo je poslano i svim članicama Vijeća sigurnosti, kako starim tako i novim. Dakle, upitno je je li ova ekspertiza ima za cilj da se samo obrane hrvatski generali, ili želi skrenuti pažnju sa zasluga naših generala u sprječavanju genocida takvih razmjera kakav je bio samo u Drugome svjetskom ratu. Američki vojni ataše sigurno zna spomenute eksperte, pa bi ih mogao upozoriti i na ovaj najznačajniji učinak operacije „Oluja" i predložiti im da, bez obzira prihvati li „Sud" u Haagu njihovu ekspertizu ili ne, pokrenu postupak da se generalu Gotovini dodijeli Nobelova nagrada za mir!

Već smo odavno mogli biti u EU

Zahuktava se i pitanje referenduma. Može li se ovo pitanje, zatim pitanje haaških suđenja, ali i drugi važni parametri odvojeno gledati ili se ona međusobno isprepliću? Zahtjev jedne od peticija koje ste pokrenuli upravo je vezao sudbinu hrvatskih generala za održavanje referenduma o pristupanju Europskoj uniji.

Da, zbog svega rečenoga zadnji poziv upućen hrvatskim građanima završili smo ovako:

Pozivamo sve hrvatske građane kojima je stalo do istine, ponosa i dostojanstva hrvatskog naroda, do istine o Domovinskom ratu, do slobode zaslužnih i nevinih generala da glasuju protiv ulaska Hrvatske u Europsku Uniju ne samo na ovom referendumu, nego i na eventualno ponovljenom, sve dok se ne donesu pravedne presude hrvatskim generalima a to je sloboda.

Kolika je važnost tog povezivanja sudbine hrvatskih generala i referenduma o pristupanju EU svjedoči i sama činjenica da je sam „Sud" činjenicu o prijedlogu američkih, kanadskih i britanskih eksperata pustio prije samog referenduma, Zašto govorimoGovoriti kako stranci gledaju na naš narod poslije veličanstvene pobjede malobrojnog hrvatskog naroda u veličanstvenom Domovinskom ratu, istinske biblijske priče o Davidu i Golijatu, ima samo za cilj pokazati narodu da ima razloga biti ponosan sam na sebe. Sve ovo vrijeme od 2000-e vlasti (a mediji i mnogo ranije) rade na tome da se ljudi uvjere u to kako nisu sposobni za ništa, pa samim tim ne zaslužuju ni svoju državua ostavio si odluku o tome hoće li tu ekspertizu uopće prihvatiti za poslije referenduma. Ovo pokazuju izvjesni strah za uspjeh referenduma, ali i prijetnju onima koji to povezuju.

Ne zaboravimo da je Europskoj uniji mnogo više stalo referendumsko DA nego što je to naša potreba. Još sam na s UN - Vijeće sigurnosti pomenutom predavanju u Dubrovniku prije deset godina, a kasnije više puta ponovio da mi trebamo postaviti samo jedan uvjet Europskoj uniji – trebaju nam se ispričati što su neke njihove članice sudjelovale (i još uvijek sudjeluju) u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku. Da su tako postupale hrvatske vlasti i mediji već bi odavno bili u EU, a naši generali ne bi bili po sudovima. Ako sada uđemo ne vodeći računa o generalima, samo im kažemo da ćemo biti poslušni i da ćemo nastaviti sa suđenjima hrvatskim braniteljima na ona četiri suda koja su nedavno i ovlaštena za to, a potvrđeno je i ubojstvom (što je njegova smrt zapravo bila!) generala Brodarca.

"Narod nade"

Za ovaj kratki razgovor možete li nam na kraju odgovoriti i na pitanje kako gledate na Hrvatsku budućnost i strukturne promjene koje zahtjeva ozbiljnija modernizacija Hrvatske. O tome se gotovo ništa ne govori u javnosti pa se može postaviti pitanje ima li uopće u Hrvatskoj političkih snaga i dovoljno stručnosti za takvo što?

Više puta sam upozoravao kako su zaključci "Suda" u Hagu nevjerojatno glupi. Međutim, nikada ne treba smetnuti s uma da im je "naputak" za njih praktično dao predsjednik Hrvatske Ivo Josipović. I na Portalu Hrvatskoga kulturnog vijeća je posebno komentirana predsjednikova izjava po završetku samog procesa, kada je bilo očito da su odvjetnici naših generali pobili, dapače izvrgnuli ruglu, sve optužbe. Josipović je rekao kako su se zločini dogodili i za to netko mora odgovarati. Ne znam, je li mislio da je spašavanje 100.000 Muslimana-Bošnjaka zločin, ali je činjenica da su upravo takvi i bili zaključci "Suda". Kako je to moguće?

Podsjećam da sam više puta rekao kako najdosljedniji provoditelji velikosrpskog Memoranduma 2 žive i vladaju u Hrvatskoj. Nešto slično piše i Milan Ivkošić u Večernjem listu (a prenosi Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća, 15. siječnja 2012.), naravno, ne tako izravno, ali kaže:

....službena politika u Hrvatskoj radi za Srbiju!

Osim granice na Dunavu i Kosova, ima obilje drugih razloga zbog kojih bi o ulasku Srbije u EU bar trebalo šutjeti, ali Pusićka, Josipović i drugi tjednom najmanje jednom izraze svoju bratsku ljubav prema Beogradu, kao da bi, ako Braniteljski prosvjed u Zagrebu jedan tjedan to propuste, Tadić i drugi mogli pomisliti da je njihova poniznost pred prestolnicom popustila.

U politici prema Hrvatskoj Srbija nije prihvatila niti jednu posljedicu svoje zločinačke i agresorske politike - nema priznanja agresije, povratka kulturnog blaga, informacija o nestalima, nema povratka još okupiranoga teritorija niti spremnosti na plaćanje ratne odštete. Ali naši se političari ne odnose prema Srbiji sukladno držanju njezinih vlasti prema Hrvatskoj, nego kao prema hegemonističkoj uspomeni i bratskom mitu.

Nikakvih promjena u Hrvatskoj nema ako se ne vrati ponos i dostojanstvo naših ljudi. Pa i naš Zahtjev vlastima RH i nije bio upućen njima, nego hrvatskim ljudima. Govoriti kako stranci gledaju na naš narod poslije veličanstvene pobjede malobrojnog hrvatskog naroda u veličanstvenom Domovinskom ratu, istinske biblijske priče o Davidu i Golijatu, ima samo za cilj pokazati narodu da ima razloga biti ponosan sam na sebe. Sve ovo vrijeme od 2000-e vlasti (a mediji i mnogo ranije) rade na tome da se ljudi uvjere u to kako nisu sposobni za ništa, pa samim tim ne zaslužuju ni svoju državu. Tako je i moguće da ljudi na izborima biraju one koji više brinu o dobrobiti Srbije, nego o svom vlastitom narodu.

Zato je u pravu Ivan Miklenić kada se u Glasu Koncila, a prenosi Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća, (15. siječnja 2012.) pita:

Sada s odlukom o (ne)pristupu, čini se, dolazi na naplatu dosadašnje uporno odbijanje političara svih opcija da definiraju i razvijaju realne hrvatske potencijale koji su objektivna ali neiskorištena komparativna prednost Hrvatske, kao što su: more, čista voda, nafta, plin, nezagađene poljoprivredne površine, prometni položaj, raznolike klime, kulturna baština... Neizbježno je pitanje: Jesu li vlasti išta bitno dosad učinile da bi na tim potencijalima osovile Hrvatsku na vlastite gospodarske noge kako bi Hrvatska, bilo u EU bilo izvan EU-a, bila poželjni partner, subjekt?

Može li se realno očekivati da će to hrvatski političari u skladu s legalnim i legitimnim hrvatskim nacionalnim ciljevima i interesima početi ostvarivati kad će im nad glavom bdjeti obveze preuzete u Bruxellesu, a nisu mogli, smjeli ni htjeli dok ih ništa nije obvezivalo? Kakav bi ishod mogao imati vjerojatno neizbježan gospodarski i kulturni sraz s jedne strane skupine od 4,5 milijuna a s druge strane gotovo 500 milijuna ljudi?

Je li Hrvatska ojačala svoje kulturne ustanove, je li zaštitila hrvatski jezik za koji nema obvezujući pravopis? Hrvatska je svakako neizbrisivi dio Europe i po sebi trebala bi imati svoje mjesto i uvažavanje i u europskoj Ivan Pavao II integraciji, no je li sadašnja Hrvatska s toliko lošim upravljanjima i s toliko neriješenih problema, s toliko (ne)namjernih promašaja i propusta već sada spremna za najviši stupanj europske političko-ekonomske integracije, koja proživljava tako duboku krizu?

Naravno, jasno je da su vlasti, koje su poslušničko slijedile naputke njihovih gazda, znale da je upravo to o čemu govori Miklenić ono što ne smiju učiniti. Zato je doslovni povratak tuđmanizmu – učiniti sve da se ponište dosadašnji učinci vlasti od 2000-e na ovamo. Tuđman je silno vjerovao u svoj narod i učinio je da je deset „njegovih" godina deset najponosnijih godina njegovog naroda. Jer ponosan narod može učiniti sve!

Raduje što mladi pokazuju da im je do ponosa i dostojanstva. O tome piše i Josip Jović u Slobodnoj Dalmaciji, a prenosi HRSvijet, 16. siječnja 2012.:

Prema gotovo svim anketama, euroskepticizam u većoj mjeri pokazuju mladi ljudi nego stariji, što razbija zbog propagandnih razloga stvoren stereotip kako su protiv ulaska u EU oni zaostaliji, manje obrazovani, ksenofobični, neupućeni i sl. (...) Naša mladost ne želi takvu perspektivu (uostalom, Hrvatska i nema bivših kolonija), ona je otvorena prema svijetu, ali s više ponosa, samopoštovanja, samopouzdanja, pa i domoljublja od često frustriranih pripadnika starije generacije.

Kao da nas danas naša mladost podsjeća da ne zaboravimo da nas je naš veliki papa, danas blaženi, Ivan Pavao II. nazvao „narodom nade"!

M. M.

KOMENTARI ČITATELJA

#1 Hvala gosp Pečariću — dduvnjak 2012-01-17 19:31

Citat:

Kao da nas danas naša mladost podsjeća da ne zaboravimo da nas je naš veliki papa, danas blaženi, Ivan Pavao II. nazvao „narodom nade"!

Evo u ovim trenucima moj Luka i njegovi pajdaši u hladnoći i u mraku obilaze šorove Đakovačke biskupije sa porukom NADE -NE U EU !
Mali Roso sin dragovoljca invalida domovinskog rata sutra kreće da gradom Osijekom pronese zastavu nade NE U EU!
Oni su naša nada Bog ih blagoslovio.

Ak. Pečarić: Odavno smo mogli biti u EU, a generali ne na sudovima

Akademik Josip Pečarić: Ključno moralno pitanje je hoćemo li ući u Europu žrtvujući nevine generale

Važnost peticija

Studija zapadnih eksperata

Već smo odavno mogli biti u EU

"Narod nade"

KOMENTARI ČITATELJA

Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća

Zadnje vijesti

Zadnji komentari

Najave

Tko je na vezi?

Uvjeti korištenja

Naša udruga

Stranice članova

Izbor publikacija

Prijava na Portal